VITEZ: Svečano je blagoslovljen novoizgrađeni dom sestara Služavki Malog Isusa namijenjen za stare i nemoćne osobe "Sv. Josip". Svečano misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, uz koncelebraciju petnaestak svećenika. Sve je pozdravila provincijalna glavarica služavki Malog Isusa s. Marina Piljić, zahvalivši svima koji su na bilo koji način pridonijeli ostvarenju toga projekta.

U propovijedi kardinal je istaknuo kako je dovršenje toga doma djelo koje istinski izaziva divljenje, ali i zahvalnost Bogu, osvrnuvši se i na vrijeme u kojemu nije bilo mjesta za djelovanje sestara. "Kada su komunisti pljačkali i otimali, mislili su uništit će ovdje onaj trag stoljetni koji su sestre utkale na ovom prostoru po zamisli sluge Božjega Stadlera. U prvi mah se mislilo i da će uspjeti. Međutim, dolaze druga vremena, druga nadahnuća i drugi uspjesi. Upravo na tome što je sluga BožjiStadler dao kao znak prepoznavanja sestrama služavkama, a to je služiti Isusu, malom i starom, one evo obnavljaju tu ideju i grade ovaj dom. A u središtu toga doma je oltar, da bi cijeli ovaj dom postao jedan oltar, žrtvenik na kojemu se prikazuje čin ljubavi, ljubavi za Isusa u čovjeku", rekao je kardinal Puljić, zaželjevši sestrama da uspiju ostvariti prvotnu karizmu koju im je namijenio njihov utemeljitelj Josip Stadler, a to je služiti čovjeku, posebno onima najpotrebnijima.

Nakon misnog slavlja uslijedio je blagoslov prostorija u domu gdje će biti smješteni štićenici.

Nedaleko od samostana časnih sestara Služavki Malog Isusa koji se nalazi na ulazu u srednjobosanski gradić Vitez uzdiže se lijepo novoizgrađeno zdanje u kojemu će mir i ljubav u trećoj životnoj dobi naći šezdesetak starijih i nemoćnih osoba.

Sve je zapravo počelo prije stotinjak godina, točnije 1906., kada je nadbiskup Stadler je u Han Kompaniji - Vitez kupio sestrama imanje od 80 jutara zemljišta s nakanom da se od plodova zemlje hrane i uzdržavaju siromasi, a nazvao ga je "Polje svetog Josipa". 1. travnja 1907. otvorena je zajednica i sestre su započele svoju djelatnost: molitvu te rad za siromahe i bolesnike.

Nakon Drugog svjetskog rata 1948. morale su napustiti samostan, a prisvojila ga je država sa svom pokretnom i nepokretnom imovinom. Takvo stanje ostalo je sve do 24. svibnja 2001., kada je općina Vitez službeno vratila sestrama dio zemljišta i samostan i tako omogućila ponovni povratak zajednice sestara u Vitez. Središte s crkvicom sv. Josipa obnavljano je od 9. rujna 2002. do 1. prosinca 2005., a u obnovi su sudjelovali mnogi dobročinitelji. Zajednica sestara se 15. kolovoza 2003. ponovo vratila u svoj dom, otvorivši uz njega i obiteljski centar "Sv. Rafael", a danas, skoro šest godina kasnije, sestre su uspjele ostvariti i projekat izgradnje doma za stare i nemoćne "Sv. Josip". Na taj način one danas nastavljaju ono djelo koje je započeo nadbiskup Stadler prije više od stotinu godina.

S projektom izgradnje doma "Sv. Josip" započelo se prije devet godina, točnije 2000., kada je donesena odluka o njegovoj izgradnji, a radovi su počeli 2001. pod vodstvom časne sestre Admirate Lučić. "U svom radu susretali smo se s nizom osoba koje su skončavale svoj ljudski život u uistinu neljudskim uvjetima. Shvatili smo da za te ljude trebamo nešto i učiniti. Tada je odlučeno, kada bi nam vratili barem dio od našega imanja, mi bismo za te ljude napravili jednu kuću. Tako smo otišli u općinu Vitez, iznijeli svoje poteškoće tadašnjoj gradonačelnici gospođi Katici Čerkez i uskoro je odlučeno da će nam općina Vitez vratiti dio imanja koje je Stadler kupio. Tada smo započeli s projektom. Nismo odmah potpisali jedan ugovor s jednom tvrtkom koji bi obuhvatio sve radove, nego smo potpisivali ugovore samo za onoliko novca koliko smo u tom trenutku imale. Tako je za izgradnju ovoga doma potpisano oko pedesetak ugovora s raznim poduzećima. Nismo željele nikome biti ništa dužne i zato smo radile na taj način. Za mene je gradnja ovoga doma bio hod od devet koraka, hod koji je trajao devet godina. Rekla bih, jedna devetnica kako molitvena, tako i devetnica angažmana na ovome projektu", objasnila je s. Admirata.

Dom se prostire na 800 m2, izgrađen je na pet etaža (suteren, prizemlje i tri kata) i ima iskoristivog prostora oko 3.500 m2. Prema riječima s. Marine Piljić, provincijalne glavarice sestara Služavki Malog Isusa, ovaj projekat je ujedinio mnoge ljude sa svih strana svijeta, od BiH i Hrvatske, preko Italije, Njemačke, Austrije, Belgije pa do Amerike. Svatko je pomagao koliko i kako je mogao, od novčanih donacija, donacija u građevinskom materijalu, opremanju doma, pa do volonterskog rada na njegovoj izgradnji. "Mnoge osobe su ujedinile ljudske energije, senzibilizirali mnoge za ovaj projekat te pomogli njegovu ostvarenju. Gradnja doma je polako, iz dana u dan, iz godine u godinu, napredovala i poprimala svoj konačni oblik. U ovom zdanju iščitavamo Božje djelo i u njemu vidimo znak Spasiteljeve ljubavi prema čovjeku. Nazvale smo ga dom 'Sv. Josip', jer je ljubav, zaštitu i dobrotu sv. osipa najprije iskusio i sam Mali Isus u Betlehemskoj štalici. Ljubav prema Bogu i čovjeku temeljna je Isusova poruka, koju je u potpunosti razumio i u životu ostvario sluga Božji Josip Stadler. S posebim osjećajima iskreno je štovao sv. Josipa, te je i ovaj posjed što ga je kupio sestrama, namijenio za uzdržavanje siromaha i prozvao ga 'Polje sv. Josipa'. Naa je zadaća danas zauzimati se za udovice, stare, nezbrinute i bolesne osobe, brinući se za kršćansko dostojanstvo, poboljšanje kvalitete života i njegu ljudi u staroj dobi", rekla nam je sestra Marina Piljić, dodavši kako nakon dugih godina gradnje i velikih neizvjesnosti, danas najprije zahvaljuje dobrom Bogu što je izveo ovo djelo preko mnogih dobrih i velikodušnih ljudi.

Prema riječima s. Admirate Lučić, vrijednost ovog projekta procjenjuje se na oko 3.500.000 KM, a u domu će biti smještene i časne sestre  kojima je potrebna njega i skrb te oko 60 starih i bolesnih osoba. Osim toga, otvorenjem doma otvorit će se i nova radna mjesta za ljude ovoga kraja.

Nakon devet godina strpljivog rada, molitve i odricanja mnogih koji su doprinijeli ostvarenju ovoga projekta, svanuo je i dan kada je ovaj dom trebao biti blagoslovljen. Već sat vremena prije svečanog misnog slavlja ispred i unutar Doma se okupio veliki broj vjernika iz cijele lašvanske doline, a i šire. Do početka mise i kapelica i veliki hol ispred kapelice jednostavno su bili pretijesni primiti sve one koji su željeli nazočiti ovom, za Lašvansku dolinu i za sestre važnom događaju. Svečano misno slavlje u kapelici predvodio je vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić uz koncelebraciji s petnaestak svećenika. U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je podsjetio sve nazočne da je izgradnja ovoga doma i dovršenje ovoga projekta djelo koje istinski izaziva divljenje i zahvalnost Bogu, te se osvrnuo na godine nepravde kada je sestrama oduzeto imanje u Vitezu zajedno sa samostanom, naglasivši kako se danas ipak mijenjaju okolnosti i sestre ponovno na ovim prostorima mogu nastaviti utkivati onaj stoljetni trag služenja Bogu i čovjeku kojega je zamislio njihov utemeljitelj, sluga Božji Josip Stadler.

S tom porukom složila se i s. Marina Piljić, koja je istaknula kako svaki projekt sestara Služavski Malog Isusa koji je pokrenut od 2000. pa na ovamo ide prema cilju vraćanja ove Družbe svojoj prvotnoj karizmi koju im je namijenio njihov utemeljitelj, a to je briga za stare i nemoćne osobe te za siromašnu i napuštenu djecu. Jedan od koraka prema tome cilju zasigurno je i dovršenje ovoga zdanja koje je znak Božje ljubavi i milosrđa u lašvanskoj dolini, a kojemu će glavni cilj biti služiti Bogu služeći čovjeku. Neka im Bog dadne snage i strpljivosti u ovoj ne baš laganoj zadaći, a nama volju da ih se barem u molitvi sjetimo.