Spomen na 174. rođendan sluge Božjega dr. Josipa Stadlera u katedrali Srca Isusova u Sarajevu Srijeda, 25. 1. 2017.

{image:25:medium}Spomen na 174. rođendan sluge Božjega nadbiskupa dr. Josipa Stadlera obilježen je 24. siječnja 2017. god. u sarajevskoj prvostolnici gdje počiva tijelo ovog kandidata za oltar, prigodnom molitvenom pripremom za euharistijsko slavlje koje je slavljeno u 18.00 sati. 


Ovaj spomen uz sestre Služavke Maloga Isusa koje djeluju u Sarajevu i djecu Stadlerova dječjeg Egipta, na poseban su način obilježili Prijatelji Maloga Isusa i vjernici župe Imena Marijina s Gromiljaka koji su zajedno sa sestrama Služavkama Maloga Isusa iz istoimene župe hodočastili na grob sluge Božjega. Molitvenu pripravu u 17.30 sati animirale su sestre Služavke Maloga Isusa iz zajednice u Nadbiskupskom ordinarijatu zajedno sa Prijateljima Maloga Isusa župe Gromiljak. Nakon nekoliko uvodnih riječi o pozivu koji nam Gospodin upućuje u Evanđelju dana, da po vršenju volje Božje bivamo Isusu i braća i sestre i majka, na istu nakanu te na nakane koje su izrečene naglas, moljena je zajednička Krunica. Euharistijsko slavlje u 18.00 sati slavio je vlč. Antonio Čutura, pastoralni suradnik katedralne župe, a liturgijsko pjevanje animirao vlč. Jakov Kajinić, duhovnik bogoslova u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, zajedno sa sestrama i vjernicima. Vlč. Čutura je u prigodnoj propovijedi, pozdravivši okupljene sestre, Prijatelje Maloga Isusa i vjerni narod, podsjetio na posebni razlog slavlja, tj. spomen na rođendan našeg prvog vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjega Josipa Stadlera, te istaknuo kako je Stadler u svom životu želio izvršiti i vršio volju Božju. Došavši u siromašnu i opustošenu nadbiskupiju počeo je graditi. Gradio je kamenom: podigao mnoge crkve, samostane, zavode za siromašne, ali podizao je i ljude. „Po nadahnuću Duha svetoga i Božjom milošću osniva sestre Služavke Maloga Isusa, koje su ustvari njegova produžena ruka i koje će nastaviti ono što je on započeo“, rekao je vlč. Čutura obrativši se sestrama riječima da „Stadler upravo živi u vama drage naše sestre Služavke Maloga Isusa. Njegovo djelo, njegova ideja, vršenje Božje volje, živi u vama sestrama i danas. Vi nastavljate veliko djelo velikoga Nadbiskupa“, zaključio je vlč. Čutura. Podsjetivši na spomendan sv. Franje Saleškog kojeg se po liturgijskom kalendaru Crkva istog dana spominje, vlč. Čutura je istaknuo važnost njegova lika i uloge u Crkvi toga vremena. U borbi protiv kalvinizma uspio je vratiti mnoštvo onih koji su se udaljili od katoličke vjere, a postaje i biskup. „Nazivaju ga svecem džentlmenom… jer je bio gospodin čovjek, visoke naobrazbe, a uspio je spojiti tu visoku naobrazbu s konkretnom Božjom ljubavlju i djelovanjem Božje ljubavi u svakom čovjeku. Uspješno je povezao tadašnju kulturu s kršćanstvom. Nešto slično kao što su u 16. st. učinili sv. Ignacije Loyola, sv. Terezija… A to isto je upravo napravio naš nadbiskup, veliki Stadler. Spojio je također kulturu i kršćanstvo i njega, poput sv. Franje Saleškog, možemo nazvati „svetac džentlmen“, gospodin čovjek; čovjek visoke naobrazbe, velike pronicavosti. Dolazi u Sarajevo gdje nema ništa. Ledina. I sada ti radi i gradi! Ali, snalazi se naš Stadler. I radi i gradi i moli. I evo, napravio je uistinu divno, velebno djelo. Ponavljam, ne samo tolike građevine, nego ono što je najbitnije ugradio je u ljude… i svoje sestre Služavke Maloga Isusa. Danas smo se okupili ovdje sa mnogim zajednicama u kojima djeluju naše sestre da razmišljamo o Božjoj riječi, da proslavimo rođendan velikoga Nadbiskupa, da se pomolimo na njegovom grobu i da se nadahnemo nad njegovim djelom, nad njegovim životom, nad njegovim krepostima, ne bi li i mi dobili one milosti koje je veliki Stadler dobio od Gospodina. A vjerujem da ih možemo dobiti ako živimo po Božjoj volji, ako nasljedujemo našeg velikog nadbiskupa Josipa Stadlera. Ako se jednostavno spustimo na zemlju, hodamo po zemlji, po nizini, bivamo ponizni. To je upravo i najveća krepost nadbiskupa Stadlera“ istaknuo je vlč. Čutura potaknuvši sve okupljene da mole za dar poniznosti, jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. „I mi po (Stadlerovu) zagovoru prosimo i molimo tu krepost. Prikazujemo i sva njegova djela, posebno sestre Služavke Maloga Isusa i sva njihova djela, sva sirotišta, domove, ustanove, sav trud koji poduzimaju, da upravo po nadbiskupu Stadleru zadobijemo milosti koje su nam potrebne. Danas zahvaljujemo Gospodinu za sva (Stadlerova) djela i za njegovu prohodnost Božje ljubavi i providnosti“, zaključio je vlč. Čutura, nastavivši s euharistijskim slavljem na nakanu sestara Služavki Maloga Isusa. Nakon popričesne molitve sestre, djeca i hodočasnici su se okupili oko groba sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, izmolili molitvu za njegovo proglašenje blaženim te otpjevali pjesmu u čast Djeteta Isusa. Njegovo presveto Srce molimo da se udostoji razveseliti nas darom da našeg prvog Nadbiskupa, oca siromaha, častimo kao blaženika.
s.j. 
Stadleru za rođendan
Svanulo je još jedno jutro. Za neke možda obično zimsko jutro. Onako hladno i puno poljubaca. Poljubaca zimskog povjetarca. Međutim, za neke je to nečiji rođendan. Ne dvadeseti…ni trideseti…a ni pedeseti…Već 174. Možda on nije bio tu da proslavi s nama svoj rođendan. Možda ne fizički. Ali u našim srcima definitivno jest. Njegovo prisustvo osjetilo se kroz građevinu u kojoj smo bili. Kroz tu veličanstvenu Katedralu koju svaki turist koji dođe u Sarajevo obavezno obiđe. Ni hladni poljupci zime nisu spriječili dječje i one malo zrelije glasove da se čuju ispred njegovog remek djela. Smijeh, razgovor… A onda trenutak tišine. Laganim koracima, i baš oprezno, zaputili smo se u Katedralu. I počeli. Počeli molitvu. Zahvaljivali Bogu za Stadlera i molili za njega. Ne samo riječima već i pjesmom, jer vele: „Tko pjeva dvostruko moli.“ . Zvona su označila početak Svete Mise. Ali nisu označila kraj osmijesima na dječjim licima. Ta iskrena lica puna ljubavi bila su ozarena i prekrivena najljepšim osmijesima. I tako tokom cijele Mise. Pjevala su. Lagano pomicala svoje malene usne i neka tiše, a neka glasnije, izgovarale riječi koje znaju i govore već toliko vremena. Ima li išta ljepše od zajedništva? I to od zajedništva mladih i djece? Od zajedništva Prijatelja? Jer, na njima svijet ostaje. Zvuk gitare širio se dijelovima velike Katedrale. Odzvanjao je. Odbijao se od zidove i sjedinjavao sa dječjim glasićima koji su nježno pjevušili. Molitva, pjesma, blagoslov….mir, ljubav, sreća… Mnogo toga dobišmo na Svetoj Misi. A nakon toga zaputišmo se našem Stadleru na grob da mu zahvalimo za sve. Za sve stvari koje je učinio jednom davno i koje čine da se mnogo toga danas još uvijek čini i ne prestaje činiti. Jer, dobro je poput vala. Jednom kada krene ide do u beskraj. Onda se u beskraju odbije i vraća se nazad. I tako neprestano. I bez prestanka. Par fotografija kao uspomene na ovaj rođendan i predivnu proslavu. Malo više osmijeha kao poklona. Puno sreće kao papir za zamotati poklon. I kada to sve spojiš u jedno dobiješ veličanstven dan. Ispunjen. Blagoslovljen. Poseban. I nakon svega nije nestalo vremena za zabavu. Ili bolje rečeno za malo sarajevskih ćevapa čiji se miris šeta ulicama ovog grada i mami sve prolaznike da dođu. Sita stomaka i ispunjena srca, sa osmijesima preko cijelog lica vratišmo se svojim kućama željno iščekujući idući rođendan. Hvala ti Stadleru i sretan rođendan. Živio ti nama još ovoliko godina. Tvoji PMI!, Gromiljak
Boris Dragojević
  Vijesti - Sve