Prikazanje u hramu (Lk 2,22 – 40) Nedelja, 4. 3. 2012.

LIVNO: Duhovna obnova za bračne parove koja je bila najavljena u veljači, nije se mogla održati zbog vremenskih prilika, ali nas je zato Gospodin ovog vikenda podario prekrasnim zimskim danima u kojima smo u razmišljanju, druženju i međusobnom obogaćivanju mogli uživati u ljepoti livanjskog kraja i onome što nam pruža Kuća Djeteta Isusa. Osam bračnih parova iz Metkovića, Brela, Trilja (Košuta) i Livna povuklo se iz svoje svakodnevnice i odlučilo s nama provesti ovaj vikend razmišljajući o biblijskom tekstu „Prikazanju u hramu“ (Lk 2,22-40), a na osnovu njega o „Prikazanju u braku“ i „Komunikaciji u braku“. Duhovnu obnovu su pripremile s. Kristina Španjić, s. Matea Periši s. Jelena Marević.


Susret je započeo upoznavanjem s Božjom Riječi koja nam se svakodnevno prikazuje i želi ući u naš život, a zatim su se bračni parovi predstavili međusobno. Bilo je jako zanimljivo čuti kako žena predstavlja svoga muža, a muž ženu. Nakon upoznavanja, razmišljali smo o Riječi Božjoj, o osobama koje se susreću s Bogom i slave Ga, ali i njihovom međusobnom susretu.

Govoreći o Josipu i Marijikoji donose Isusa, vidjeli smo kako oni:

  • Ispunjaju Zakon:
    • daju Isusu Ime
    • nose Ga u hram
    • prikazuju Ga Gospodinu
    • prinose žrtvu
  • Uprinosu žrtve očituje se njihov status “dvije grlice ili dva golubića” – ne stide se svog siromaštva.
  • Ne predstavlja im problem što tako malo prinose, iako znaju da donose Mesiju u hram.
  • Oni žive u svojoj svakodnevnici, prihvaćaju je i dozvolili su Bogu da On uđe u nju.
  • Isus je postao centar njihovog života i zato nije bitno materijalno siromaštvo.
  • Ispunjaju Zakon, ali nisu opterećeni jer znaju vrijednost “Božjeg dara” koji nose u hram.
  • Nakon Šimunovih riječi “divili su se” onom što je rečeno o “njihovu” djetetu.
  • Od početka im je bilo teško: neobična trudnoća, prihvaćanje braka, rođenje u štali “jer nije bilo mjesta”, bijeg u Egipat – sve su to prošli, a sada netko za “njihovo dijete” kaže da je “svijetlo na prosvjetljenje naroda”.
  • Ne može se sakriti radost, Šimun i njih blagoslivlja, iako tada Mariji izriče teške riječi kako će joj “mač boli probosti dušu”. No, u radosti i blagoslovu čovjek lakše prihvaća i težinu života

Dionici susreta u hramu – Bog i najbolje od čovječanstva: starac Šimun (pravedan, bogobojazan) i proročica Ana (živi u Hramu, posti i moli)

Zašto oni? – Prihvaćaju unutarnje poticaje Boga. Prihvaćaju i raduju se u ispunjenju iščekivanja susreta s Bogom, utjelovljenom Riječi i prepoznaju svjetlo svoga traženja.

Svaki susret je bogatstvo primanja i davanja – ovdje se Ljubav daruje svijetu, ali darivanje koje je bilo toliko iščekivano, doživjelo je svoju puninu u vremenu. Dogodilo se kada je trebalo, ne u slučajnosti. Ali, bitno je spremno iščekivanje u ljubavi.

Susret Šimuna i Ane s Gospodinom– oni su svaki trenutak svog života usmjerili prema ovom jedinstvenom i uzvišenom susretu. Bili su u stalnoj pripremi i iščekivanju Gospodina koji dolazi u njihov život, njihovo srce i ispunja ga svjetlom (“svjetlo na prosvjetljenje naroda”), radošću, zadovoljstvom u kojem blagoslivljaju Boga i one koji su utjelovljenu Riječ donijeli u Hram i brinu se svojim životom o Njemu. Bog se očitovao onima koji čekaju i otvaraju se svakodnevno živeći vlastitu sadašnjost ispunjenu Bogom.

Nakon razmišljanja o Božjoj Riječi, uslijedio je rad u grupama. U zaključcima ovog rada vidjeli smo koje bogatstvo razmišljanja možemo pružiti jedni drugima.

Drugi dio našeg razmišljanja bio je „Prikazanje u braku“, koje je također bilo produbljivanje Riječi Božje o kojoj smo razmišljali.

Razmišljali smo kako:
U braku – ako nema strpljivosti i iščekivanja, nastaje otuđenost, neprihvaćanje i ne može otkriti “svjetlo” u drugome koji je darovan. Odnosno, “njih dvoje bit će jedno” – ovdje se ne prepoznaje svjetlo u “meni”, jer se više nije jedno. Da bi došlo do sjedinjenja, potrebno je iščekivanje, spremnost na prihvaćanje i čistoća odnosa koja pogledom ljubi drugoga u onome što on jeste. Isus je svjetlo, međutim ako “što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja”, ako je ta veza od Boga stvorena, združena, onda se Bog objavljuje u ljubavi dvoje koji su se posvetili jedno drugom.

Zar oni nisu “svjetlo pred licem naroda” i trebali bi svijetliti Ljubav, koja bi trebala u njima i po njima biti prepoznata i očitovana?

U ovom povezivanju braka i prikazanja, nismo u razmišljanju zaboravili kako su Josip i Marija došli u hram prikazati Dijete, ono što je Božji dar. U ovom slučaju utjelovljenog Boga.

Šimun ih je blagoslovio, ali prije toga je blagoslovio Boga. Blagoslov se izriče za Život i Ljubav. U razmišljanju smo postavili pitanje: Koliko je prisutan blagoslov u obitelji?

Razmišljajući o riječima koje je Šimun rekao Mariji, zaključili smo kako LJUBAV I PATNJA = RAST U BOGU.U ljubavi treba biti spreman darovati sve – do kraja. Bitno je znati kako jedino ako ja + ti = jedno (mi), inače brzo postaje JA i suprotno TI koje mi smeta. Tada se svjetlo gasi.

Nakon ovog zajedničkog razmišljanja, uslijedio je rad u paru, tj. svaki bračni par se povukao i razgovarao na određena pitanja koja su im dana, a odnosila su se na njihovo bračno zajedništvo.

Euharistijsko slavlje kojim smo u predvečerje slavili predvodio je fra Marko Ercegović, meštar franjevačkih novaka u Livnu.

Uslijedilo je kratko klanjanje pred Presvetim preko kojeg su sestre obnovile svoje zavjete, a bračni parovi svoja bračna obećanja. Ovo su uistinu bili dirljivi trenuci.

Za završetak ovog dana, pogledali smo film o bl. Chiari Luce Badano, koju su roditelji nakon nekoliko godina molitve izmolili od Gospodina. Bila im je darovana, ali je Gospodin od njih i od Chiare tražio potpuno prikazanje života, potpuno darivanje, na koje su oni izrekli svoje DA, te je tako Chiara u svojoj mladosti osjetila iščekivanu radost zajedništva s Kristom u vječnosti, a njeni roditelji su u divljenju što se o njihovom djetetu govori i po njenom zagovoru događa u ovom svijetu.

Nedjelju smo započeli molitvom Jutarnje, a zatim smo nakon zajedničkog druženja za stolom, čuli zaključke rada u paru, odnosno ono što je svaki pojedini par htio s nama podijeliti iz njihovog bračnog zajedništva.

Ovo su uistinu bili posebni trenuci iskrenosti, otvorenosti i svjedočanstva bračnog života, uzajamne ljubavi i zajedničkog traženja i rasta na putu svetosti. Bilo je ovo ozbiljno, duboko, ali i radosno iskustvo kojim se obogaćivalo ovo zajedništvo.

Kao zaključak ovog razmišljanja, govorili smo o Komunikaciji u braku, koja je uistinu bitna. Bitno je znati kako, kada i što reći u određenim trenucima zajedničkog života.

Ovaj susret smo zavirili zajedničkim blagovanjem, te kratkim osvrtom na ovu duhovnu obnovu iz kojeg izdvajamo neka razmišljanja:

  • „Na ovoj duhovnoj obnovi sam prvi put u životu, ... učvrstio sam se u uvjerenju da se kroz bračni poziv može živjeti svetost i otkrivati punina života...“
  • „...Bila mi je radost s ljudima podijeliti svoja iskustva i slušati njihova... Ono što ću ponijeti sa ovog seminara i nastojati provoditi u život jeste iskrenost i otvorenost prema Bogu Ocu...“
  • „...Drago mi je što sam bio sudionik ovog susreta... U današnje vrijeme čovjek zaboravlja što mu je doista sveto, a to su vjera u Boga i obitelj,…“
  • „Prvi put sam na ovakvom susretu i zaista sam iznenađena velikoj vjeri svih sudionika, ...“
  • „...Zahvaljujem drugim bračnim parovima na njihovom svjedočenju vjere, vjernosti i ljepote braka. Mislim da ovakvi susreti mogu i trebaju biti bračnim parovima izvor, podrška i potpora u njihovom bračnom, obiteljskom i vjerskom životu...“
  • „Hvala Bogu da imamo Služavke Malog Isusa, jer kad smo s njima u društvu ili njihovoj blizini, ostavljaju ljepotu u našoj duši...“

Neka Gospodin blagoslovi svaku obitelj i pomogne supružnicima u njihovom zajedničkom rastu u vjeri i svakodnevnom prikazivanju njihove ljubavi pred vječnom Ljubavi i u vječnom Ljubavi.

s. Jelena Marević

  Vijesti - Sve