Stadlerovi dani, 8. travnja 2018.

Kao poticaj za Stadlerov dan, 8. travnja 2018., donosimo svjedočanstvo o nadbiskupu Josipu Stadleru od učenog poljskog univerzitetskog profesora u Krakovu M. Zdziechowskog koje je objavio u krakovskom dnevniku „Glos Narodu“ br. 30  i 31 god. 1903. Ovim svjedočanstvom prof. Zdzieshowski želio je upoznati malo bolje poljski svijet s prvim  nadbiskupom sarajevskim – Stadlerom.


„Nije davno, što je on, obilazeći južne krajeve slavenske, boravio više dana i u Sarajevu; imao je tako prilike, da izbliže upozna nadbiskupa Stadlera i njegov rad, što ga je, koliko se to već može po čitanju i čuvenju, pomno pratio i kod kuće; čuo onaj 'hosanna!' nadbiskupu Stadleru na I. hrvatskom katoličkom sastanku u Zagrebu; čuo je poslije 'crucifige', što su brzo stanoviti ljudi umjeli podignuti a sve u svoje svrhe i na svoje načine, jer su se bili valjda prepali sarajevskog nadbiskupa i njegova razvijenog barjaka na katoličkom sastanku. Iza svega toga piše o nadbiskupu Stadleru čovjek svjetovnjak, priznati prijatelj hrvatskog naroda, muž, koji ne ovisi ni o kom a najmanje o nadbiskupu sarajevskom. Nema po tom sumnje, da će se na njegov sud moći čovjek osloniti kao na sud objektivan. Sud profesora Zdziechowskog i stoga je odličan što je malo podalje od nas, odmaknut, da reknemo u slici, od brda, pa ga može bolje motriti od vrha do dna.“

Sud taj o Stadleru dobro nam dolazi danas, kad se u nas nažalost, tako lako razdražuju dusi na čovjeka, koji, smjelo i s ponosom velimo, najzdušnije danas vrši dužnosti svoje u Hrvatskoj i kao čovjek i kao svećenik i kao rodoljub.

Prof. Zdzieshowski o nadbiskupu Josipu Stadleru

„Strossmayer je u Stadleru dobio učenika koji nije samo nastavio njegov rad, već se u nj i zadubao i popunjuje ga, veli učeni prof. Zdziechowski.

'Iza kako je veliki Strossmayer nakon toliko okršaja tlo osvojio i temelje udario velikomu djelu prosvijete hrvatskog duha, mogao je Stadler upraviti svoju zjenicu na unutarnji život puka, dobro znajući, da budućnost ovisi, kojim se pravcem povede taj život.

A Stadler je svoj rad utemeljio na najtvrđem temelju od vjekova – na Kristu Spasu. Postao je hrabar borac Kristov. Temeljito je shvatio onu istinu, koju su najplemenitiji sinovi našeg (t.j. poljskoga) naroda razumjeli, a u koju hrvatski katolici kao da još ne umiju dosta prodrijeti. Istina je ta: da ideja patritična crpe svoju čast i snagu iz ideje religijske, >>da smo mi<< - kako je to odlučno istaknuo grof Andrija Zamoyski, jedan od najplemenitijih predstavnika poljskog patriotizma – 'najprije kršćani katolici a onda potom Poljaci, i da ćemo, ako smo u istinu dobri katolici, bez sumnje biti i bolji Poljaci, nego li oni, koji hoće da budu samo Poljaci.'

Božanstvo Kristovo – veli dalje Zdziechowski – jest temeljni dogmat kršćanstvu, a karakteristika Stadlerova jest ona sila i ona  snaga, kojom on vazda i svuda kod svake prilike ističe taj temeljni dogmat, dok postavlja životnu snagu pojedinaca i naroda na razumijevanje i u štovanje Kristovo i u moć, što se sadržava  u spoznanju, da je samo u Kristu i s Kristom, kao vječnim i prvim uzorom čovjeka, mogućan napredak. Dosada još nisu izbrisani oni duboki osjećaji, što su ih na katolikom Kongresu u Zagrebu g. 1900. kod slušatelja proizvele oduševljene besjede toga Kristova borca o spasu svijeta: >>Božanstvo Kristovo – govorio je nadbiskup Stadler – jest ona točka, oko koje se danas sve vrti; i naša domovinska ljubav mora da se oslanja na ljubav Kristovu i mora,  ne brinući se za ljude i za njihovu ispraznu hvalu, da isključivo ima pred očima one probitke, što imaju svoj izvor u Kristu; svaki umiljati pogled Oca nebeskoga na nas temelji se na zaslugama Isusovim; bez Krista nema nigdje na svijetu, pa ni u našoj Hrvatskoj što istinito, dobro i lijepo. Krist je sve naše dobro i ljepota, početak naše sreće… Prema tomu treba da svakoga obuzme duh Kristov tako, te mu sav život  bude pravi pravcati izričaj života Kristova, te Krist živi u njem, a on u Kristu.<<

Ovaj dakle crkveni dostojanstvenik ne teži za drugom Hrvatskom, nego Kristovom, i ona energija, kojom on jednako nastoji da narodne osjećaje i težnje podvrgne kršćanskoj ideji, utemeljila je njegov uzvišeni položaj u duhovnom životu naše braće (t. j. hrvata). >>Za nas je on čovjek Providnosti<< reče mi o njem jedan … slavenski biskup. – Na jednoj od prvih stranica >>Spomen knjige iz Bosne<< svraća se na našu pažnju portret nadbiskupa Stadlera, koji je jako privlačan poradi simpatična spoja mile blagosti sa ognjem velikoga oduševljenja, koji sve do prvoga početka raspaljuje djelovanje ovomu borcu za katoličku ideju među južnim slavenima. Pod dojmom te ideje i nastade >>Spomen-knjiga Bosne<<, pa ju stoga pozdravljamo sa priznanjem i razumijemo osjećaje, što ih starac pjesnik svojega naroda fra Grgo Martić u njoj izriče, kad u pjesmi o sv. Ćirilu i Metodiju obadva biskupa – Strossmayera i Stadlera – nazivlje >>kao dva bijela orla neobična – što bistrome po obzorju viju – i iz neba pravdi sud vapiju…<<

Tako prof. Zdziechowski, i takav je nadbiskup Stadler u istinu. Danas kad se na njega diže tolika klika …, s ponosom izjavljujemo svijetu, da u Bosni imamo nadbiskupa, koji čitavim svojim bićem odgovara zahtjevom sv. Pavla (Tit 1, 8., 9.): Gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, uzdržljiv, priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka da može hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike.“

(Preuzeto: Vrhbosna, god. 1903.; br. 7.; str. 127.)

Pouka

Djelo milosrđa:

Poput sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, budimo i mi  hrabri u ispovijedanju i svjedočenju vjere u Isusa Krista. Svjedočimo ju pred svima svojim riječima i djelima.

Molitvena nakana:

Molimo zagovor sluge Božjega Josipa Stadlera  za sve crkvene i državne poglavare u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koji predvode naš narod, da nas vode u duhu vjere koju smo primili na sv. krštenju i u duhu Evanđelja.

Priredila: s. Ana Marija Kesten

 

Galerija slika:

  Vijesti - Sve