ZAGREB: Naš je utemeljitelj, prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, znao pronaći put do svakog srca vjerno koračajući pod zastavom Srca Isusova i Marijina, te je ljubav svoga srca dao Kristu služeći mu u malenima, siromašnima i potrebnima. Stoga se od sveg srca radujemo što je upravo naša zagrebačka provincija Sestara Služavki Maloga Isusa povjerena pod zaštitu dvaju srdaca iz kojih dolazi sama dobrota, ljubav i milosrđe – pod zaštitu Srca Isusova i Marijina. Tako smo i ove godine proslavili dan naše provincije na blagdan Presvetog Srca Isusova, u petak 19. lipnja 2009. godine, svečanom euharistijom koju je predvodio velečasni Juraj Batelja.

No da bismo taj veliki blagdan, posebno za našu zagrebačku provinciju, što bolje i ljepše proslavili, prethodila mu je trodnevnica koju je predvodio prečasni Josip Klarić slaveći euharistiju sa prigodnom homilijom u našoj kapeli u Provincijalnoj kući u Zagrebu, Nova Ves 55. Kao temu trodnevnice, prečasni Klarić je odabrao tri najveće kušnje u našem životu, a to su: vrijeme, Božja šutnja i križ.

Prvoga dana trodnevnice, prečasni je istaknuo da nam prvu prepreku na našem životnom putu predstavlja vrijeme. Uvijek pronalazimo vremena za svakojake poslove, posjete, odmor, a tako često nemamo vremena za Boga, za molitvu. Za primjer, kakvi bi trebali biti u tom pogledu, stavio nam je samog Isusa Krista. On je uvijek imao vremena za svoga Oca, sve što je činio činio je moleći, a na kraju dana bi se povukao u osamu i molio. Cijeli je Njegov život bio molitva Ocu. I mi bismo trebali slijediti Njegov primjer i naći vremena za molitvu uvijek – i kada radimo, i kada se odmaramo, i onda kada nam je određeno da molimo. Trebali bismo moliti u svakom trenutku, u svako doba, na svakome mjestu. Cijeli naš život bi trebao biti molitva Gospodinu.

Drugog dana trodnevnice, prečasni Klarić je govorio o Božjoj šutnji. Na moru je oluja, učenici su u strahu, boje se da će izgubiti život, a Isus na uzglavku spava. Svi prestrašeni, učenici Ga bude i obraćaju mu se riječima: „Učitelju, zar ne mariš što ginemo?“ u trenutku kada Ga najviše trebaju Isus spava. I nama se često čini da onda kada nam je Bog najpotrebniji kao da Ga nema, On šuti, spava. Mi Ga tražimo, žudimo za Njim, vapimo, ali On šuti. U tim trenucima Božje šutnje za primjer nam može poslužiti sveta Terezija Avilska koja je sama doživjela „tamnu noć“, ali unatoč trpljenju zbog Božje šutnje nije gubila nadu, znala je da je Bog ipak uz nju i spremno je čekala kada će On sam odlučiti da je došao čas da joj se javi. Ta i sam Isus Krist osjetio je samoću i Očevu šutnju na drvetu križa vapijući: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“, ali je znao da Ga Otac čuje i da će Ga primiti. Po uzoru na Svetu Tereziju Avilsku i samoga Gospodina, i mi bismo trebali biti jaki, ustrajni u nadi i vjeri unatoč osjećaju samoće, Božje odsutnosti, tj. osjećaja da Bog spava kada Ga najviše trebamo i biti sigurni da je On uvijek uz nas, da nas čuje i samo čeka pogodan trenutak da nam se javi, ta On zna što je za nas najbolje.Tema trećeg dana trodnevnice bila je križ. „Otajstvo križa se blista, lako ga je prihvatiti, ali teško ga je nositi.“ Prema križu moramo ići raširenih ruku. Tek kada stanemo pred Isusov križ počinjemo shvaćati vječnost, a Krista ne možemo prihvatiti ako ne prihvatimo križ koji je izvor blagoslova i ljubavi. Križ nam daje kušnju i trpljenje a to nije ništa drugo doli Božja opomena da nemamo stalnog prebivališta na zemlji, on je poziv na svetost i bolji život. Križ je novac kojim se kupuje otkupljenje, ključ koji otvara vrata raja. I stoga moramo poput Isusa spremno prihvaćati svoj križ pa i onda kada nam se čini pretežak znajući da je Bog uz nas i da nam u križu uz trpljenje i bol daje i vječnu radost i ljubav. „Ti ljubiš one koji Te razapinju, a razapinješ one koji Te ljube“ riječi su svete Male Terezije kojima možemo izreći veličinu Božje ljubavi darovanu na u otajstvu križa, i križ u kojemu nalazimo vječnu ljubav.

Na sam blagdan Presvetog Srca Isusova, u župnoj crkvi Svetog Ivana Krstitelja, svečano euharistijsko slavlje predvodio je velečasni Juraj Batelja uz prisutnost velečasnog Josipa Radelje, velečasnog Mirka Totovića, te domaćeg župnika velečasnog Dragutina Komorčeca.

Velečasni Batelja je u svojoj homiliji naglasio kako je Isusovo srce Simbol spasenja. Tek kada uđemo u tajne Srca Raspetoga, možemo spoznati tajne svoga života i sjediniti svoju ljubav sa ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Srce je ključ svijeta i života. Iz Isusova raspetog Srca rađa se novi život, novo čovječanstvo. Naglasio je da je pobožnost Srcu Isusovu pokretač, vrelo i utjeha Božje ljubavi što nam je sam Bog dokazao utjelovivši se, umrijevši za nas na drvetu križa i darujući nam se u otajstvu Presvetog Tijela i Krvi Svoje.

Također se osvrnuo i na pobožnost Srcu Marijinu koja je sama rekla: „Ja ću im biti sigurno utočište u životu, a sigurno i u smrti.“ I uistinu, Marija nam je velika Zaštitnica i Zagovornica. A vjeru u sigurnost u Njenu pomoć i zaštitu izrazio je i blaženi kardinal Alojzije Stepinac kada su ga za vrijeme njegova zatočeništva pitali: „Vjeruješ li još u Boga?“, a on je u ruke uzeo krunicu i molio: „Majko Božja pomozi mi u ovaj čas,“ te nadodao: „Ja znam da su mi osigurana dva metra zemlje, ali i da će se ta dva metra proširiti u vječnost.“

Proslavu blagdana Presvetog Srca Isusova i Marijina, te dan naše provincije, završili smo svečanom večerom na kojoj su sudjelovali svećenici, sestre iz Vrhovne uprave – s. M. Irena Olujević i s. M. Marina Perčić te sestre iz ostalih kuća naše provincije.

Gospodine, naš je utemeljitelj Josip Stadler
sve vjerno stavljao pod obranu i zaštitu
Tvoga Presvetog Srca i Srca Tvoje i naše majke Marije.
Zahvalne smo što upravo naša provincija nosi ime Tvoga i Marijina srca.
I kada Ti zahvalna i radosna srca kličemo,
molimo Te, pomozi nam da uvijek dajemo svoja srca Tebi i vjerno Ti služimo.
Daj da Te još više zavolimo i da naša ljubav za Tebe nikada ne ugasne.

Marijo, ti si svoje srce i sav svoj život dala Bogu.
Pomozi nam da i naša srca postanu poput tvoga
te i mi, po uzoru na tebe, sve svoje dademo Gospodinu.
Marijo, budi nam uvijek štit i obrana kod Nebeskog Oca
i pomozi nam da vjerno služimo tvome Sinu i Spasitelju našemu Isusu Kristu.
Amen.

Martina Vugrinec, postulantica