Božićno pismo jedne mame

Božićno pismo jedne mame

Utorak, 31. 12. 2013.

Od kad sam postala majka, nisam bila na polnoćki. Prvo je dijete bilo mala beba, a onda je postalo dijete s posebnim potrebama, tako da ni njemu ni meni nije bilo mjesta na misi u pola noći. U blizini našeg tadašnjeg stana je Dom časnih sestara Služavki malog Isusa ili kako ga mi svi u Vinkovcima zovemo: Marijin dom. Uz pomoć božanskog milosrđa koje je djelovalo preko svojih ljudi moje dijete s teškoćama je primljeno u vrtić Cvjetnjak. 


Tada se otvaraju za nas novi svjetovi i predivni zajednički trenuci. U 4 godine koliko je moje dijete bilo u vrtiću, toliko lijepoga smo doživjeli: brojne priredbe, karnevalske povorke, roditeljske radionice, trodnevnice i devetnice, proslave blagdana Male Gospe i naravno posebne mise- dječje polnoćke. Ove godine moje posebno dijete je u redovnoj školi. Nikako nismo stigli posjetiti prijatelje iz vrtića zbog silnih obaveza koje imamo u školi, na redovnim terapijama i s dodatnim učenjem kod kuće, ali zato smo došli na misu polnoćku, dječju naravno, na Badnjak u 20:00 sati. To vam je nešto stvarno posebno. U svečano uređenoj kapelici skupe se roditelji i djeca koja pohađaju vrtić (ili su kao mi prije pohađali vrtić), susjedi, Prijatelji Malog Isusa, i još poneki ljudi dobre volje koji ovaj prostor osjećaju kao svoj dom. Uvijek je toplo, čak i kad je vani jako hladno, jer su svi unutra smireni i nasmiješeni. Nikomu ne smeta ako koja beba zaplače, nikomu ne smeta žamor i meškoljenje djece, dapače, svi se međusobno pogledavamo i smješkamo jedni drugima. Toplina, smirenost i nježnost koja se osjeća sigurno je dar Malog Isusa svima nama za Njegov poseban dan, Njegov rođendan. Kao roditelj zahvaljujem se časnim sestrama Služavkama Malog Isusa, svima koje dođu, rade i žive s nama u Vinkovcima, svojim djelima šire Božju riječ, a svima koji žele doživjeti pravi Božićni ugođaj želim da barem jednom prisustvuju dječjoj polnoćki na Badnju večer.

mama Mirta

  Vijesti - Sve