Djeca Dječjeg dom “Egipat” iz Sarajeva posjetila znamenitosti Kotorske biskupije

Djeca Dječjeg dom “Egipat” iz Sarajeva posjetila znamenitosti Kotorske biskupije

Ponedjeljak, 31. 8. 2015.

Zahvaljujući dragome Bogu te dobročiniteljima, koji pomažu Stadlerov Dječiji dom “Egipat” u Sarajevu, dvanaestoro djece sa sestrama odgojiteljicama Klarom Jerković i Sandrom Kapetanović, Služavkama Malog Isusa, šestu godinu zaredom proveli su mjesec kolovoz na moru, u crnogorskom gradu Baru. Podijeljeni u dvije grupe, sestre s djecom koriste odmor za duhovnu i tjelesnu okrjepu od naporne školske i odgojiteljske godine u Sarajevu. I ove godine su sa sestrama i djecom boravili volonteri-dobročinitelji g. Tvrtko i gđa. Ljuba Barnjak koji ih materijalno i duhovno pomažu,te tijekom godine rado dijele svoje vrijeme sa štićenicima.


Ove godine, osmoro djece od jedne do šesnaest godina sa s. Klarom i g. Tvrtkom bili su u jednodnevnoj posjeti Kotorskoj biskupiji gdje su posjetili znamenitosti Boke Kotorske i uživali u prekrasnom danu, u pratnji kandidata za svećenika Kotorske biskupije bogoslova Ivana S. Vukčevića. Dan je započeo obilaskom kotorskog Staroga grada, biskupskog dvora i katedrale sv. Tripuna u kojoj se, osim srednjevjekovnog sakralnog prostora, nalazi relikvijari s moćima nebeskog zaštitnika Kotorske biskupije i naslovnika stolne crkve sv. Tripuna, mučenika iz trećeg stoljeća, te muzej u kojem je izložen samo mali dio blaga biskupije: liturgijsko posuđe, pokaznice, staro misno ruho, liturgijske knjige, ikone te kipovi i drugi artefakti. Nakon posjete katedrali, slijedio je pohod crkvi Sv. Marije od Rijeke, poznatije kao crkva bl. Ozane Kotorke, crnogorske blaženice čije se neraspadnuto tijelo čuva i štuje u staklenom sarkofagu u istoj crkvi. Nedaleko odatle, u samostanu sv. Klare imali su okrjepu kod fra Filipa Karadže, OFM, upravitelja samostana, te iskoristili priliku za posjetu jednoj od crkava sa najljepšim baroknim oltarom u Boki, rad mletačkog kipara Franceska Cabianke (1708. godina). Samostan inače posjeduje jednu od najstarijih biblioteka u Crnoj Gori, u kojoj su pohranjeni rukopisni fragmenti koji datiraju iz X, i XI, stoljeća te inkunabule i postinkunabule iz razdoblja od XIII. do XVIII. stoljeća.

Nakon Kotora, uputili su se u Perast, gdje su proveli veći dio dana. Tamo su pohodili svetište Gospe od Škrpjela, otočić naspram Perasta, koji je napravljen ljudskom rukom. Na njemu su, u prekrasnom baroknom ambijentu, molitvom pozdravili Kraljicu Bokeškog mora te posjetili: crkvicu, u kojoj slikarski opus Tripa Kokolje, više od 2000 zavjetnih srebrnih pločica te predivan glavni oltar koji počiva na samoj hridi, tj. Škrpu, a nakon toga su razgledali bogatu umjetničku kolekciju mini-pomorskog i sakralnog muzeja u Čuvarevoj kućici koja je naslonjena na samu crkvu.

Po povratku u Perast, posjetili su župnu crkvu sv. Nikole i muzej koji svjedoči bogatstvo tradicije i ljepotu kršćanskog duhovnog života koji još sja u Boki. Ova posjeta Perastu, kao i okrjepa, bila je omogućena zahvaljujući ljubaznosti peraškog župnika msgr. Srećka Majića, kanonika. Posljednja točka ove posjete bila je na Prčanju, gdje su pohodili divan Bogorodičin hram, površinski najveći sakralni objekt u Boki, započet s gradnjom 1789., a koji je 2013. godine proslavio stotu obljetnicu od posvećenja. Njegovu unutrašnjost krase slike predstavnika venecijanske škole, ikone i predmeti od srebra i zlata, a umjetnine su djela poznatih kipara i slikara Meštrovića, Lubarde, Milunovića i drugih.

Ova posjeta završena je u dobrom duhu i raspoloženju, uz obećanje da će opet rado doći u posjeti i uživati u predivnom ambijentu i znamenitostima Kotorske biskupije, čije crkve i svetišta odolijevaju stoljećima, svijetle kao svjetionici vjere i neprekidno pružaju utočište svima koji se u Gospodina ufaju.

Iako u pomalo skučenom i trošnom prostoru bivšeg Biskupskog dvora u Starom Baru, gdje provode ljetne ferije, sestre, djeca i njihovi prijatelji uvijek u mjesecu rujnu napuste ovo mjesto sa sjetom i predivnim uspomenama jer pjesme, igre, šale i ljetnih radosti na plažama i u moru zaista u toj maloj zajednici ne fali. Osmjesi djece, te nebrojene priče po povratku u Sarajevo svjedoče o dobrom i kvalitetno provedenom vremenu.

Povijest prisustva Sestara Maloga Isusa u Crnoj Gori seže do početka XX. stoljeća kada u siječnju 1918. godine, na molbu upravitelja Webera, deset sestara odlazi u Stari Bar i otvaraju Osnovnu školu, ali se već u listopadu iste godine sklanjaju pred naletom Talijana. Nadbiskup barski dr. Nikola Dobrečić ih ponovo poziva 1931. godine i ustupa im stari biskupski dvor, gdje su sestre, kojih je ukupno u Crnoj Gori bilo i do osamdeset, boravile do 2001. godine do odlaska posljednje sestre Anice Matošević. Osim u Baru, tj. u Barskoj nadbiskupiji, njihovo prisustvo je bilo i u Kotorskoj, gdje su bile raspoređene u Budvi, Donjoj Lastvi, Perastu (kao čuvarice Svetišta Gospe od Škrpjela) te u Dobroti, gdje se danas nalaze još dvije sestre SMI Splitske provincije. (kta)

  Vijesti - Sve