Duhovne vježbe su prilika da dublje zavirimo u svoje srce, da se preispitamo kakvo je stanje naše duše, koliko smo napredovale na duhovnome putu, na putu prema Bogu.One su vrijeme duhovnog poniranja u sebe, izvor i oaza na kojima se duša napaja živom vodom…

I zaista, bilo je to vrijeme milosti za nas  dvadesetak koje smo šest dana upijale svaku riječ i napajale svoje duše na izvorima milosti. Gospodin nas je velikodušno darivao kroz usidrene dubine i sigurno duhovno vodstvo patera Vuka Buljana OFM.

Pater je temeljio svoja predavanja na Ivanovom Evanđelju, svaki dan iznova naglašavajući nam važnost i nužnost Riječi Božje, Sv. Pisma kao najbržega i jedinog 100% ispravnog putokaza i puta k Bogu.

„Ja sam Put, Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni“. (Iv 14,6). Kako ja dolazim k Ocu? Putujem li Kristovim putem? Što je za mene istina? Kakva je moja istina? Što je najvažnije u mome životu? Što je moj život?

Znamo, Krist nam je davno pripravio mjesto, kao što je i rekao: „ idem pripraviti vam mjesto.“ (Iv 14,2), dakle mjesto je tu, ali gdje sam ja? Kome vjerujem? Znam li kome sam povjerovala?

Ovo su samo neka od pitanja na koja smo zajednički pokušavale naći odgovor tijekom ovih duhovnih vježbi.

Isus od nas traži odlučnost a ne mlakost. Biti poslušni po Njegovom primjeru znači biti odvažni i obzirni u istini, slobodni i konkretni u ljubavi, strpljivi i vjerni i uvijek u pokretu.

I na kraju što još možemo reći? Divno je zastati, u tišini osluškivati Njegov glas…sagledati svoj život, propitati svoju vjeru, te uz pomoć Duha Svetoga i sa srcem ispunjenim radošću hrabro kročiti kroz život i ispuniti svoje poslanje!!!

Hvala fra Vuku  na svakoj riječi i misli koju je položio na naše duše, nadamo se da će u njima pronaći plodno tlo. Hvala sestrama domaćinima koje su poput Marte iz Evanđelja nastojale da nam bude dobro i lijepo.

Dragom Bogu hvala za sve!