Slavlje redovničkih zavjeta

Slavlje redovničkih zavjeta

Petak, 14. 8. 2015.

U Godini Bogu posvećenoga života i u 125. obljetnici Družbe Sestre Služavke Maloga Isusa, provincije Bezgrješnog začeća BDM sestara SMI, na uočnicu Velike Gospe, 14. kolovoza 2015., u Rimokatoličkoj župi u Fojnici - Crkvi Duha Svetoga – pod svetom misom u 18 sati slavi redovničko zavjetovanje sestara privremenih zavjeta i zlatni jubilej sestara koje Bogu zahvaljuju za 50 godina svoga redovničkog posvećenja Bogu.


Ovim riječima sestre izgovaraju svoje zavjetno obećanje:

U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA - AMEN!
Svemogući Vječni Bože!
Ja sestra Marija (ime i prezime), premda nevrijedna, uzdajući se u Tvoju neizmjernu dobrotu i milosrđe, zavjetujem Tvojem Božanskom Veličanstvu, pred Blaženom Djevicom Marijom, svetim Josipom, svim svetima i pred Tobom, Majko glavarice, da ću godinu dana (ili doživotno) obdržavati evanđeosko SIROMAŠTVO, ČISTOĆU I POSLUŠNOST po propisima Konstitucija Družbe sestara Služavki Maloga Isusa.
Tako obećavam!
U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA - AMEN!

SLAVLJE PRIVREMENIH ZAVJETA

Naše četiri sestre Juniorke žele, prema propisima Crkve i naših Pravila, na godinu dana, obnoviti zavjete u našoj Družbi: s. M. Stana Matić, s. M. Jelena Jovanović, s. M. Sandra Kapetanović i s. M. Ana Prkić.

Novost života po redovničkim zavjetima!?

Zavjetovanjem evanđeoskih savjeta sestre novim naslovom usavršuju svoje krsno posvećenje Bogu. Na poseban način, one se, slobodno i javno povezuju s Crkvom i njezinim misterijem. Crkva prima njihovo posvećenje, a one obećaju da će životom i djelovanjem služiti njezinu rastu.

Sestre se zavjetovanjem potpuno posvećuju Bogu, postaju članice Družbe i uključuju u njezin život i poslanje, a Družba preuzima obvezu da će im osigurati uvjete da žive svoje posvećenje Bogu. Zavjetovanjem se oslobađaju zapreka koje bi ih mogle udaljiti od savršene ljubavi, oduzeti ili umanjiti im duhovnu slobodu i potpunu predanost službi Božjoj.

Životom po zavjetima navješćuju buduće uskrsnuće i pokazuju na prisutnost nadnaravnih dobara u kraljevstvu Božjem. Iz posvećenja Bogu proizlazi apostolsko služenje braći po Isusovu primjeru. U znak posvećenja Bogu nose redovničko odijelo i svjedoče za siromaštvo. (usp. Družba sestara Služavke Maloga Isusa, Konstitucije, Zagreb, 2010., čl. 55, 56, 57, 64, 65.)

Služavke Maloga Isusa poštuju i nasljeduju Isusovu ovisnost o Mariji te svaka pred svoje ime stavlja ime Marija. Svom dušom svojom i svim životom svojim ljube Maloga Isusa moleći Mariju, da im tu ljubav od svoga Sina isprosi. (usp. s. M. Mirjam Dedić i s. M. Annemarie Radan, Utemeljiteljeva pisma sestrama, Zagreb – Sarajevo, 2000., str. 19.)

Što su javni privremeni ili doživotni zavjeti?

„Zavjet je javan ako ga u ime Crkve prima zakoniti poglavar; … (usp. CIC, Glas Koncila, Zagreb, 1988. Kan. 1192 §1.)

Redovnička zajednica je društvo u kojemu članovi po vlastitom pravu polažu javne zavjete doživotne ili privremene, koje kad im istekne vrijeme treba obnoviti, … (usp. CIC, Glas Koncila, Zagreb, 1988., kan. 607 §2) „Tko, pošto istekne vrijeme zavjetovanja, želi istupiti iz ustanove, može je napustiti.“ (CIC, Glas Koncila, Zagreb, 1988., kan. 688 §1)

Da bi sestre u času polaganja doživotnih zavjeta posjedovale dovoljnu duhovnu i osjećajnu zrelost, te sigurnost i vjernost u posvećenju Bogu, Družba im, prema odredbama Crkve, omogućuje pet godina života s privremenim zavjetima. (usp. Družba sestara Služavke Maloga Isusa, Direktorij, Zagreb, 2010., čl. 41)

Što je razdoblje juniorata?

Nakon novicijata i položenih prvih zavjeta sestre provode pet godina u juniratu koji završava polaganjem doživotnih zavjeta. Kroz vrijeme juniorata nastavlja se redovničko i apostolsko obrazovanje sestara. Učiteljica juniorata im pomaže da prime dublju vjersku pouku i da se prema sposobnostima stručno usavrše i osposobe za naš apostolat. (usp. Družba sestara Služavke Maloga Isusa, Konstitucije, Zagreb, 2010., čl. 45, 46, 48)

Odgoj i obrazovanje u vremenu juniorata uključuje sustavno i svakom članu prilagođeno, duhovno i apostolsko, znanstveno i praktično odgajanje i obrazovanje, kojim mogu stjecati i odgovarajuće naslove crkvene i svjetovne. (usp. CIC, Glas Koncila, Zagreb, 1988., kan 660 §1).

SLAVLJE 50. OBLJETNICE ZAVJETA

Zajedno s nama, Bogu zahvaljuju za 50 godina redovničkog života u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa

s. M. Anica Matošević

S. M. Anica Matošević rođena je 19. siječnja 1946. god. u mjestu Borovica, općina Vareš, od oca Ilije i majke Ane Šimić. Sa šesnaest godina, 2. veljače 1963., primljena je za kandidaticu sestara SMI u Zagrebu, Nova Ves 55. Na Veliku Gospu, 15. 8. 1964., ušla je u novicijat, kojega obavlja u Zagrebu, na Kraljevcu, pod vodstvom učiteljice novakinja s. M. Kristine Čondrić. Prve redovničke zavjete položila 15. 8. 1965., a doživotne zavjete na Veliku Gospu 1972., u Zagrebu, na Kraljevcu. Zavjete je primila vrhovna glavarica č. m. s. M. Maristela Goić. Od prvih zavjeta do sada vršila je službe: sakristanke, kuharice, domaćice, katehistice, njegovateljice bolesnih svećenika u sarajevskoj bogosloviji, njegovateljice nemoćnih i bolesnih starica u samostanu na Dolorozi, medicinske sestre u bolnici u Baru – Crna Gora, odgojiteljice u Stadlerovu dječjem Egiptu i odgovorne sestre u zajednici. Trenutno vrši službu vratarice u samostanu Egipat u Sarajevu.

U zahvalnom sjećanju na dane redovničkog poziva i dolaska u samostan s. Anica je kazala: Kroz 50 godina redovništva, živim u službi Maloga Isusa, molitvom i radom u raznim dužnostima, kako na župama i crkvenim ustanovama, tako i u našim samostanima.

Rođena sam u pobožnoj obitelji, koja je zajednički molila svaki dan i redovno išla na svetu misu. To je bila radost dana, što je Isus s nama. Počela sam obavljati devet Prvih petaka – devetnicu Presvetom Srcu Isusovu.

Tijekom devetnice osjetila sam nutarnji poziv .- da me Isus zove da ga slijedim izbližega i Njemu se predam. U devetnici sam molila, ako je to Božja volja, neka se ispuni. Mojim roditeljima sam kazala da bih željela biti časna sestra. Bili su sretni da se njihovo dijete posveti Bogu. Obećali su molitvom pomoći u ostvarenju moga poziva.

Kada sam dolazila na svetu ispovijed župnik me je znao upitati bi li bila časna sestra. Ja sam odgovorila ako me Bog zove i ako je Njegova Sveta Volja rado se odazivam. Moj župnik – p. Petar Rašo – Isusovac rekao mi je ako se odlučim da će me poslati u Služavke Maloga Isusa. Župniku sam rekla da hoću s Božjom pomoću. Tako sam na Svijećnicu 1963., došla u samostan, u Novu Ves 55 u Zagrebu. Sestra Marina – prefekta – rado me je primila i sve sestre Služavke Maloga Isusa (zvane sestre Stadlerovke).

s. M. Janja Mićić

S. M. Janja Mićić rođena je 3. lipnja 1946., u župi Poljaci od oca Ilije i majke Anice rođene Đukić iz Gornjeg Vukšića. S. M. Janja je trinaesto dijete u obitelji i u ranom djetinjstvu ostaje bez majke. S petnaest godina, 18. kolovoza 1962., primljena je za kandidaticu sestara SMI u Zagrebu, Nova Ves 55. Na Veliku Gospu, 15. 8. 1964., ušla je u novicijat, kojega obavlja u Zagrebu, na Kraljevcu, pod vodstvom učiteljice novakinja s. M. Genoveve Sobota i s. M. Kristine Čondrić. Prve redovničke zavjete položila 15. 8. 1965., a doživotne zavjete na Veliku Gospu 1972., u Zagrebu, na Kraljevcu. Zavjete je primila vrhovna glavarica č. m. s. M. Maristela Goić. Nakon prvih zavjeta preuzima službu kuharice i u toj službi ostaje sve dok joj zdravlje dopušta, do 2009. godine. U više navrata bila odgovorna sestra u zajednici. Od prošle godine s. M. Janja Mićić je u samostanu Sv. Josipa u Vitezu, među starijim i bolesnim sestrama, te pomaže u kuhinji onoliko koliko joj zdravlje dopušta.

U zahvalnom sjećanju na dolazak u samostan i ostvarenje redovničkog poziva, s. Janja je rekla: Zvanje koje sam osjetila pomogao mi je ostvariti moj župnik Miodrag Mišković. Zahvaljujem dragom Bogu na njegovim darovima kroz moj redovnički život. Kad bi se opet ponovno rodila bila bi redovnica Služavka Malog Isusa.

  Vijesti - Sve