Spomen 98.godišnjice smrti sluge Božjega Josipa Stadlera u generalnoj kući Družbe

Spomen 98.godišnjice smrti sluge Božjega Josipa Stadlera u generalnoj kući Družbe

Petak, 9. 12. 2016.

Spomen 98. godišnjice smrti sluge Božjega  nadbiskupa Josipa Stadlera obilježen je u generalnoj kući molitvom devetnice Bezgrješnoj i slavljenjem svete Mise za proglašenje blaženim sluge Božjega nadbiskupa Stadlera. Svečanu Svetu Misu  predslavio je vojni biskup u miru mons. Juraj Jezerinac. 


Zahvalne smo Gospodinu što nam je darovao za Utemeljitelja Družbe svoga slugu Stadlera i što nas je pozvao da slijedimo njegov primjer služenja Isusovoj najmanjoj braći.

Ovdje donosimo održanu prigodnu propovijed biskupa Jezerinca posvećenu svetkovini Bezgrješne i sluzi Božjem Stadleru čije smo se godišnjice smrti sa zahvalnošću sjetili i ove godine. (s.am)

Slavlje svete Mise u generalnoj kući Družbe sestara Služavki Maloga Isusa u Zagrebu

9. prosinca u 7 sati ujutro - 2016.

Uvod:

Drage sestre!

Na jučerašnji blagdan Majke Božje, blagdan Bezgrešnog Začeća blago je Gospodinu preminuo  l918. godine u noći u 10 sati i 21 minutu sluga Božji sarajevski nadbiskup Josip Štadler, držeći u desnoj ruci goruću svijeću, a u lijevoj raspelo.

U svom posmrtnom govoru tadašnji pomoćni biskup Ivan Šarić između ostalog je rekao:

„Umro je onaj koji nam je bio otac i majka. Onaj koji nas je ljubio kao nitko drugi od mene. Umro je otac sirotinje naše. Umro je onaj koji je sve, što je imao, žrtvovao na oltaru svete vjere i drage Domovine. Žrtvovao je Vjeri i Domovini svojoj talente svoje, znanje svoje, rad svoj, molitve i muke svoje, sav svoj život“.

A sam je jednom zgodom rekao nadbiskup Štadler: Imat ćete iza mene pametnijih i pobožnijih biskupa; ali nećete ga imati, koji bi vas više ljubio od mene“.

Mi se, dakle, danas posebno sjećamo  biskupa koji je ljubio sve nas, a posebno „Družbu sestara Malog Isusa“, čiji je osnivač.

Stavimo se danas pod njegovu zaštitu i zagovor, moleći se za njegovo što prije proglašenje blaženim i svetim.

Homilija

Današnje evanđelje, koje smo slušali, sigurno je nad njim razmišljao i  nadbiskup Štadler i prenosio poruku na svoje slušatelje. Riječ je Božju neumorno naviještao.

Tu je Božju poruku neumorno naviještao Isus Krist. Dok su ga jedni rado slušali i prihvaćali, drugi su se nemarno odnosili prema njemu. I to mu je teško palo na srce, jer je želja njegova Oca da nijedan koji vjeruje u njega ne propadne nego da ima život vječni.

I dok je jednog dana propovijedao, uzdahnuo je i rekao: „Kome da prispodobim ovaj naraštaj? (Mt 11, 16).

Za svoje je suvremenike rekao da su opaki i nevjerni. Usporedio ih je s djecom na trgu. Ponašanje djece na trgu poslužilo mu je da opiše ludost svoga naraštaja.

Dok se jedna grupa djece igrala na trgu, oponašajući svatove i smrt pokojnika, druga grupa djece nikako da se priključi igri. Umjesto da se priključe razigranoj djeci, oni su ih nezainteresirano gledali.

Isus je usporedio ovu igru djece s duhovnim vođama, farizejima i pismoznancima. Dok je on naviještao Radosnu vijest, oni su se ponašali poput mrzovoljne djece.

Umjesto da slušaju Isusa, i da mu povjeruju, umjesto toga oni sjede po trgovima i kritiziraju ne samo Ivana Krstitelja nego i Isusa.

Isus je bio veoma žalostan, jer, dok je govorio, nije se radilo o nikakvoj dječjoj igri, nego je riječ o vrlo ozbiljnoj poruci. On nije došao da bude zabavljač čovjeka, nego da ga potakne na obraćenje, jer se radi o njegovom vječnom spasenju.

Ivan Krstitelj jedošao kao propovjednik pokore i obraćenja, a oni ga čudno promatraju i  smatraju budalom, što je prema shvaćanju starih značilo isto što i reći da ima đavla.

Isus naviješta radosnu vijest da su se u njemu ispunila obećanja proroka, a oni umjesto da se zbog toga vesele, čudno gledaju i zamjeraju što se druži s  carinicima i grešnicima nazivajući ga izjelicom i vinopijom, prijateljem carinika i grešnika.

Isus završava riječima: „Ali opravda se mudrost djelima svojim“  (Mt 11, 19).

Što to znači?

Unatoč ljudskom zlu i nemaru, Bog ostvaruje svoj plan spasenja i opravdava djelovanje Ivan Krstitelja i Isusa Krista. Ivan Krstitelj je Božji poslanik, a Isus Krist je utjelovljena Mudrost. To svjedoče njegova djela i njegov nauk. Stoga su u zabludi svi oni koji ga ne prihvaćaju.

Sluga Božji nadbiskup Štadler nije bio nalik na djecu koja pasivno gledaju kako  se druga djeca igraju, nego se kao svećenik i biskup aktivno uključio u širenje Božjega Kraljevstva.

Da bi Isus Krist bio što prisutniji u svijetu, nadahnut Duhom Božjim, osniva Družbu sestara Maloga Isusa, da bi se po njima Bog proslavio.

Svaka od ovih riječi nam puno govori

Kad kažemo „Družba sestara“ riječ je o zajedničkom a ne pojedinačnom življenju određene duhovnosti, koja ima svoju specifičnu karizmu.

Osnovna karakteristika ovog zajedništvaje obiteljsko ozračje, koje ima svoj temelj u Isusu Kristu. Cilj je ovakvog zajedništva stvoriti takvo ozračje,  u kojem će osobe iskustveno doživjeti susret s Isusom Kristom, kako bi postale svjedoci da je Isus uistinu živ, među nama.

Ponavljam, to se duboko međusobno zajedništvo među sestrama temelji prije svega na zajedništvu s Isusom Kristom.

Nadalje, riječ „služavke“ ima ovdje posebno značenje. Riječ je o služenju Bogu preko bližnjih. Temeljna odrednica Crkve jest služenje, koje proizlazi iz Isusovog služenja. Isus se objavio kao onaj koji je došao služiti a ne da bude služen. (usp Iv 13,1-20).

Isus je na Posljednjoj večeri rekao: „Dao sam vam primjer da i vi tako činite“. Briga za siromašne postaje središnja odrednica  prvih kršćanskih zajednica.

Rekli smo Družba sestra služavki, ne bilo koga nego „Malog Isusa“. Ako želimo prepoznati neku Družbu sestara u Crkvi, onda ju prepoznajemo po karizmi, koju je ta redovnička zajednica uzela kao svoju.

Vaša je duhovnost  usmjerena na  Malog Isusa. Vi kao sestre nosite oko  reljefni prikaz Malog Isusa u jaslicama. To je znak pripadnosti vašoj Družbi.

No uz taj reljefni prikaz čitamo natpis, koji vam je utemeljitelj ostavio kao njegovu oporuku:: „Ovako se htjede roditi  koji hoće, da ga ljube a ne, da ga se boje“. Što to znači?

To znači da je Bog došao k nama kao maleno dijete. On nije došao nekom ozračju straha da ga se bojimo, nego da ga ljubimo. Stoga će evanđelist Ivan reći: Bog je ljubav. On nas želi privući ljubavlju a ne strahom.

I kao što je On došao k nama objavljujući, svoju ljubav i svoje milosrđe, on nas poziva na milosrđe i ljubav. „Budite milosrdni kao što sam ja milosrdan“, poručuje Isus.

Stoga, kad je riječ o Družbi sestara Malog Isusa, ova je Družba pozvana  voditi brigu za „Isusovu najmanju braću: nejaku siročad, napuštenu djecu, iznemogle starce i bolesne.

Dakle, postojanje i djelovanje Družbe sestara Služavki Maloga Isusa ima svoje porijeklo i korijene  u rođenju Božjega Sina Isusa Krista, rođena u Betlehemu, koji je došao k nama kao maleno dijete da i mi budemo „malena djeca“.

Stoga je rekao sluga Božji Josip Štadler: „Valja često govoriti Malom Isusu: što si ti manji, to si meni draži, jer si se upravo tako htio u štali na slami roditi da te ljubim“.

Isus se poistovjetio s malenima i zapuštenima. Svako istinsko služenje je  služenje Malom Isusu.

Onaj tko nije spreman prihvatiti najmanje ne prihvaća ni Krista, a u krajnjoj liniji odbija i samo spasenje.

Spominjući se 98. godišnjice smrtiblage uspomene sluge Božjega Josipa Štadlera, molimo Gospodina da nam po njegovu zagovoru udijeli dar milosti da kao članice Družbe sestara Služavki Maloga Isusa možemo ispuniti svoje poslanje unutar Crkve kako bi Isus Krist u nama i po nama proslavio. Amen.

  Vijesti - Sve