Danas,  9. listopada o. g. ispratili smo vrijednog, skromnog,  radišnog  i Bogu posvećenog  čovjeka, svećenika don Srećka Majića, brata naše sestre Mariangele, koji je preminuo 6. listopada.  Svi koji su mu došli odati počast, zahvaliti na pruženim riječima utjehe, podrške i bilo koje vrste pomoći, mogli  su doživjeti veličinu Bogu odanog čovjeka.

Don Srećko se rodio 15. rujna 1939. g.  u hercegovačkom selu Drinovci, mjestu bogatom duhovnim zvanjima, u pobožnoj i brojnoj obitelji, od oca Petra i majke Kate. Od ranog djetinjstva odgajan je u bogoljubnom, domoljubnom i čovjekoljubnom ozračju.  Njegovi roditelji  svojoj su djeci  riječima i životom uprisutnjivali  neizmjernu Božju veličinu i ljubav. Svjedočanstvo žive vjere prenijeli su i na djecu, tri kćeri odabrale su duhovno zvanje, jedna u družbi sestara Službenica  milosrđa pok. s. Anastazija, a dvije u našoj Družbi, pok s. Serafina i s. Maiangela.    Don Srećko je poslušao  Božji poziv  i odazvao  se stavljajući svoj život u službu Boga i čovjeka.  Sjemenište je završio   1958. godine , a za svećenika  je zaređen   1965. g. Svećeničku službu obavljao je u različitim župama ,   generalni vikar mostarsko-trebinjske biskupije bio je u dva navrata (od 2006. - 2009. te od 2011.- 2012. godine).

Kao svećenika resile su ga vrline skromnosti, radišnosti, uslužnosti, pobožnosti i vjernosti svome zvanju. Revnovao je u službi dušama sve dok ga Gospodin nije pohodio teškim križem, te ga odabrao u red onih koji svojim mukama pomažu u spašavanju duša. Svi koji su ga poznavali svjedočili su o njegovoj strpljjivosti, pobožnosti i uzornom svećeničkom zvanju. Zračio je smirenošću i radošću, pa i onda kad  je lice odražavalo grč boli.

Sv. Misu predslavio je msgr Ratko Perić u nazočnosti brojnih svećenika, redovnika i redovnica, mještana rodnih Drinovaca i mjesta u kojima je službovao. Biskup Perić izrazio je zahvalnost što ga je kao starijeg kolegu upoznao, s njime se družio i kasnije ga za suradnika odabrao, u službu generalnog vikara. Tumačeći riječi sv. Evađelja o uskrsnuću Lazara, riječima iskusnog govornika povezao je  tri događaja u kojima je Isus intervenirao  i vratio ljude u  život. Jedino je On svojim tijelom i duhom ušao u rajsku slavu, kojoj je kasnije na isti način pridružio  svoju i našu Majku. Uvjeren je da je  Gospodin  i dušu  don Srećka nagradio svojom blizinom, jer je don Srećko živio životom kojim je Boga slavio. Njegovu oporuku pročitao je njegov nećak , svećenik don Željko. Riječi koje je don Srećko napisao dirljive su i duboke, u njima nije nikoga zaboravio s kojima se družio i koji su mu pomagali. Posebno je molio svoju užu obitelj da ne zaborave moliti se zajedno svakog dana,  sudjelovati na slavljenju sv. Mise svake nedjelje, a vrijeme provedeno u crkvi  neka smatraju bogatstvom. Don Željko u ime obitelji zahvalio se svim prisutnim svećenicima mostarsko- trebinjske biskupije, kao i  svećenicima iz drugih biskupija. Također se zahvalio i fratrima koji su nazočili ispraćaju. Zahvalio se bogoslovima splitske bogoslovije i njihovim poglavarima, te svim redovnicama  i vjernicima, koji su ga došli ispratiti. Brojne časne sestre  iz različitih družbi svojim dolaskom pokazale su koliko  je  don Srećko bio blizak svakome čovjeku. Naše sestre iz mnogih zajednica iskazale su mu svoje poštovanje kao i podršku našoj sesrti  Mariangeli i cijeloj obitelji,  kojoj je ovo već četvrto dijete koje je Bog pozvao u svoju slavu.

Neka Ga naša nebeska Majka u čijem se  mjesecu preselio, povede svome Sinu, da ga On nagradi za sve dobro koje je učinio. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!