Razmišljanje mons. Pave Jurišića za Stadlerov dan, 8. rujna 2020. Utorak, 8. 9. 2020.

VJERNA SLUŽEBENICA BOŽJA

8. rujna: Utorak: Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije

Čitanja: Mih 5,1-4a; Ps 13,6ab.6cd; Mt 1,18-23.

Dok danas slavimo blagdan Marijina rođenja, ispovijedamo da je Bog na poseban način pripravio Blaženu Djevicu Mariju za njezinu zadaću u otkupljenju ljudskoga roda. Marija je time postigla svoj cilj i primila je neuveli vijenac slave. To i nama daje nadu da ćemo, prihvaćajući Božju volju i služeći mu vjerno u braći i sestrama, sretno stići do cilja i primiti vijenac slave.

Na Mariju gledamo kao na sliku Crkve, sestru svih onih koji vjeruju i prihvaćaju Božju volju, onih koji cista srca traže Boga. Središnja poruka o Mariji glasi: Ona je Majka Božja. Teolozi su u povijesti dugo raspravljali smiju li govoriti o Mariji na ovaj način. Zar je ne bismo trebali jednostavno označiti samo kao onu koja je rodila Krista? Ali u Kristu se susreće oboje, i ono ljudsko i ono božansko. On sjedi s desna Ocu. A da bi se to moglo reći u stvarnome smislu, mora se onda prethodno reći: Marija je Majka Božja.

Marija – zora spasenja – to je naziv koji joj pridaju pobožne legende vezane uz rođenje i Marijino djetinjstvo. One smještaju Mariju uvijek uz Isusa Krista i s Božjim spasonosnim planom. U načinu njezina rođenja svijetli Božja briga za ljude, a u njezinu rođenju proslavlja se Bog.

Sluga Božji Josip Stadler s posebnim naglaskom želio je prenijeti sestrama svoje Družbe kako smo pozvani da se poput Blažene Djevice Marije na Božji poziv odazovemo i stavimo u službu prema bližnjemu. Želio je da u služenju bližnjemu promatraju Blaženu Djevicu koja se potpuno predala da bude Božja službenica. Ona se brine za Božjega Sina Isusa, koji je i njezin sin. Zato nadbiskup piše sestrama da bi i one u svakom čovjeku patniku, svakom djetetu kojemu je uskraćena roditeljska skrb, briga i ljubav, trebale gledati Maloga Isusa, bespomoćno dijete koje leži u jaslama. Svjesne da to nije samo obično dijete, nego Bog koji ovako htjede doći na svijet, približiti se ljudima, jer Bog je ljubav koji hoće da ga ljudi ljube, a ne da ga se boje. „Moje je ime Marija!“ To svaka sestra treba reći za sebe: „Imajući na pameti jedno od najvećih otajstava naše svete vjere, pri kom je Otac nebeski odabrao Bl. Djevicu Mariju za Majku Sina svoga, koga je ona začela po Duhu Svetom, a uslijed kojega je utjelovljeni Sin Božji Isus Krist na slavu svoga Oca i na spasenje naše ovisan postao o Mariji Majci svojoj: nastala je Predraga Kongregacija Maloga Isusa, da njezine službenice uvijek razmišljaju o tom velikom otajstvu, kada je čovjekom postao Sin Božji (25. ožujka), kada se rodio (25. prosinca) i kada se svemu svijetu objavio (6. siječnja), ter ovisan bio o svojoj Majci kroz trideset godina, tako da je njoj sve svoje godine posvetio, a cijelom svijetu 3 i pol godine; ali valja znati, da je Gospodin Isus i time, što je kroz 30 godina ovisio o Majci Mariji više učinio na slavu svoga Oca nebeskoga i za spasenje roda ljudskoga, nego li da je kroz to vrijeme išao po svem svijetu čudesa tvoreći i riječ Božju naviještajući; jer je tako bila volja Božja. Da tu neiskazanu ovisnost Isusovu o Mariji poštuju i nasljeduju, pametno običaju službenice Maloga Isusa svaka pred svoje ime staviti: ‘M’ to jest Marija. I tako je svaka službenica Maloga Isusa prava ropkinja Isu- sova u Mariji, kojoj vazda dužnost na srcu leži, da svom dušom i svim životom svojim ljubi Maloga Isusa moleći Mariju, da joj tu ljubav od svoga Sina isposluje. Valja često govoriti Malomu Isusu: Što si Ti manji to si meni draži, jer si se upravo tako htio u štali na slami roditi, da Te ljubim.“

AMEN!

Pavo Jurišić, Moja je snaga u Gospodinu

 

Galerija slika:

  Vijesti - Sve