Predivno nedjeljno popodne 23. listopada 2016. godine, deset mladih djevojaka iz Samobora provelo je sa sestrama Služavkama Malog Isusa u jednom rekreativnom susretu koji su vodile s. Margaret i s. Monika. Susret je započeo molitvom u kapeli, a nastavio se u prostorijama dječjeg vrtića. Predstavili smo se i saznali nešto više o osoba koje često susrećemo u istome gradu, koje znamo, a ipak ne znamo. Svaka od sudionica je iz vrećice izvukla po tri osobine kojima se trebala predstaviti; bitno je napomenuti da je Duh Sveti zaista imao prste u ovoj aktivnosti jer je gotovo svaka djevojka izvukla upravo one tri vrline koje ju najbolje opisuju.

Uslijedile su razne igre, praćene gromkim smijehom; tapkale smo rukama po koljenima, odgovarale na pitanja u jednome dahu i gledale koja će duže izdržati, naučile brojalicu Da je Stadler bio bogat, ne bi išao na Havaje, na Bahame, već bi prišao tebi, brate, tebi, sestro, rekao bi: „Hajd! Pomozimo siročadi i (smisli radnju) sad!, bacile perce i otpuhivale ga na protivničku stranu, puhale ribe u tanjure, zavezanih očiju preskakale (nepostojeće) staklene boce… I, naravno, krijepile se uz kekse i sokiće!

Susret je završio molitvom i pjesmom Zahvali.

Zaista prikladna pjesma, zahvaliti Stvoritelju. Kada razmišljam o svim tim igrama, shvatim koliko igru uzimam zdravo za gotovo. Smatram se odraslom, mladom osobom, a ne igram se. To je za djecu. Ponekad zaboravimo koliko nam igra ustavi treba, jer nas čini bližima djeci. Na um mi pada Isusova rečenica: „Pustite dječicu k meni!“ I ja želim biti to malo dijete koje će trčati Isusu. Iako je susret bio rekreativan, lagala bih kad bih rekla da nije bio produktivan. Prvo, posvijestila sam si važnost igre, neovisno o godinama. Drugo, ta igra je povezala deset djevojaka raznih godišta, od osnovnoškolske dobi, preko srednjoškolske i studentske, pa čak i do radničke populacije. Treće, shvatila sam koliko je djeci u tom vrtiću lijepo. Četvrto, nekoliko puta sam se rasplakala od smijeha, a trbuh me bolio od tolikog smijeha.

Zahvaljujemo dragome Bogu i sestrama na predivnom nedjeljnom popodnevu!

Tina Kamenčić