Naše putovanje u Vječni grad povezano je sa sestrom Marinom Perić koja je 6. listopada o. g. na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu obranila svoj magistarski rad na temu: Odgajati adolescente u vjeri u obitelji, a odnosi se na odgojno - pastoralnu ponudu Društva Prijatelji Maloga Isusa u Bosni i Hercegovini.

Sestra M. Admirata Lučić - naša prov. glavarica , s. Ana Prkić i s. Sandra Kapetanović smo krenule iz Sarajeva, a u Zagrebu nam se pridružila rodbina s. Marine - mama Anđa, brat vlč. Lovro te tetke s. Edita i s. Anđelina.

Naša prva postaja bila je Padova gdje smo sudjelovali na sv. Misi u bazilici sv. Antuna Padovanskog. Pohodili smo njegov grob i pomolili se omiljenom svecu našega naroda. Pomolile smo se i kod sv. Leopolda. Načinivši nekoliko fotografija za uspomenu nastavili smo svoj put prema krajnjem odredištu - Rimu! Naše putovanje je bilo hodočasničko, ispunjeno molitvom: molili smo časoslov, krunicu i mnoge naše molitve s radošću smo pjevale brojeći tunele i kružne tokove... A kad smo napokon stigli, ugledavši s. Marinu s radošću smo je pozdravili. Odsjeli smo kod sestara Misionarki koje su cijeli svoj život služile u dalekim misijskim zemljama. Kako samo bogata iskustva i ispunjeni posvećeni životi!

Topla noć je brzo prošla. U zoru smo krenule prema bazilici sv. Petra. Svitalo je kad smo ugledali prelijepo osvijetljeni trg i baziliku. Bile smo uzbuđene. Naravno svi smo u rukama držali svoje omiljene spravice koje najbolje čuvaju uspomene od zaborava – fotoaparate! Ušli smo u red za ulaz u baziliku. U sedam sati smo se priključile skupini hodočasnika iz Poljske. Sv. Misu, na mjestu nama vrlo dragom - na grobu sv. Ivana Pavla II. , na poljskom jeziku, slavio je vlč. Mariusz Świder iz Łuków-a.

Zatim smo se molile na mnogim drugim mjestima kao što su kapela vječnog klanjanja ili pak kod groba sv. Petra gdje smo s dubokom vjerom ispovjedili svoju vjeru moleći Vjerovanje. Obišli smo cijelu baziliku, pa kriptu gdje uskrsnuće čekaju mnogi pape. s. Ana, gospodin Tvrtko Barnjak i ja smo se uspinjali brojnim stepenica sve do kupole bazilike. Za mene je to bio trenutak koji neću valjda nikada zaboraviti ... Zaista nešto prekrasno! Hvala Isusu na svim Njegovim darovima i milostima! Upravo u ovoj bazilici naš otac Utemeljitelj je slavio svoju prvu svetu Misu 7. 6. 1868.

Budući da smo htjeli vidjeti još mnogo toga krenuli smo prema bazilici Santa Maria Maggiore. Tamo smo se preporučili našoj Nebeskoj Majci u čije su ruke položene tolike Kristove milosti da nas zagovara pred Njim kako bi naši životi, naša djela i rad bili na hvalu i slavu Njegove neizmjerne milosti i ljubavi prema nama. Sjetile smo se našega oca utemeljitelja, sluge Božjega Josipa Stadlera, kako je upravo u ovoj bazilici slavio skundiciju, drugu mladu Misu

Posjetili smo i pomolili se u bazilici sv. Ivana Lateranskog. Ta nam je bila posebno draga jer je naš Utemelitelj baš u Lateranu i bio zaređen za svećenika (6. 6. 1868.)po rukama kardinala Constantina Patrizia čiji grob smo vidjeli i tu se pomolili. Budući da se crkva sv. Križa nalazi preko puta Laterana pomoilili smo se i na tom svetom mjestu da nam svima Kristov Križ bude na spasenje. Vrijeme je odmicalo, i trebali smo krenuti prema Salezijanumu na svečanost dana – obrani rada s. Marine. Na obrani su prisustvovali i prijatelji s. Marine, sestre kod kojih je boravila 4 godine, naši bogoslovi koji tamo studiraju te nekoliko obitelji iz Rima. Svi smo sa zanimanjem i snažnom podrškom pratili izlaganje kako sestre Marine, tako i upite i obraćanja profesora Dr Fernanda Samayadasa, Dr Pastore Korrada i Dr Quinzi Gabriella. U Dvorani se prolomio se radosni pljesak kad je obrana s. Marine ocijenjena izvrsno. Sestra Marina je zahvalila svim osobama koje su joj pomogle u radu i studiju. Slijedilo je srdačno čestitanje i zakuska. Nakon ugodnog druženja krenuli smo prema kući časnih sestara kod kojih je s. Marina boravila ovu zadnju godinu. One su, iako su starije, od srca pripremile lijepi doček i ukusni kolač.

Sestra provincijalka Admirata je zahvalila svima za ljubav iskazanu našoj zajednici sestara, pozdravili smo se i uputili prema našim sestrama u Grottaferrati. Kad smo ih pronašle obradovale smo se veoma. Pripremile su nam ukusnu okrepu. Ostale bi još dugo u sestrinskom razgovoru, ali nas je čekao još dug put prema Zagrebu, a zatim Sarajevu.

Hvala Gospodinu na neizmjernim milostima koje smo osjetili i doživjeli na hodočasničkom putu u Rim u prigodi završetka studija naše sestre Marine Perić. Neka je Gospodin blagoslovi, neka blagoslovi njezinu obitelj i sve nas njezine sestre za daljnji rad i neka po zagovoru sv. Rafaela prati i čuva naše korake kako bi bili i živjeli na slavu Djeteta Isusa. Neka nas On dočeka u svojemu Kraljevstvu. Amen.

s. M. Sandra Kapetanović