Slaveći duhovne vježbe kroz ovih šest proteklih dana, uz pomoć fra Ante Akrapa oslanjajući se na njegove nadahnute riječi,  naše sestre svečarice svojim su životom pokazale da je njima euharistija upravo bila izvor zajedništva i služenje. Služiti Kristu 60 godina, kao što su to činile s. M. Emerita, s. M.Gonzaga, s. M. Gordijana, s. M. Krešimira, s. M.  Servacija i s. M. Vatroslava te 25 godina kao s. M. Kristina i s. M.  Lucija, i obnoviti svoje zavjete kao naša s. M. Tajana, ne može se bez snage koju daruje euharistija. Stoga smo, u zajedništvu s našim svečaricama, 14. kolovoza u 10 sati slavili euharistiju koju je predvodio fra Ante Akrap u koncelebraciji s don Matom Drljom.

Fra Ante je u propovijedi rekao da nas Isusove riječi ponekada mogu ostaviti zatečenima. Današnje evanđelje je jedan od tih primjera. Veli Isus da nije došao donijeti mir, da je donio oganj… Da, donio je oganj u srca! Jer Bog i jest oganj, vatra koje je „zapalila“ srca naših svečarica da kroz svoj život pronose njegovu sliku, ma koliko to ponekad bilo teško. Zahvalio im je na darovanomu životu za Krista i na primjeru kako za njega izgarati. I same sestre su, tijekom euharistijskoga slavlja, zahvalile Bogu na daru poziva i služenja za 60 i 25 godina, a s. M. Tajana je obnovila svoje zavjete na godinu dana. Radosna srca i s osmijehom!

Naše druženje, u Kristu i s Kristom, nastavili smo zajedničkim objedom i pjesmom. Ali tu nije kraj ovih duhovnih vježbi ni ovoga euharistijskoga slavlja. Fra Ante nam je kroz ove duhovne vježbe ostavio na srcu mnoga pitanja na koja trebamo dati odgovor, i Bogu i samima sebi. Mnogima od nas i dalje u uhu stoje posebno neka pitanja koja čekaju odgovor: Kako stojim pred Bogom? Kako pred Njim šutim? Za koga ja to hodam? …

I tako – duhovne vježbe ipak nisu završile.

s. M.  Petra