Na svetkovinu sveta Tri Kralja ili Bogojavljenja u samostanu „Srca Isusova i Marijina“ u Košutama trinaest sestara zahvalit će Gospodinu na dobivenim milostima kroz proteklih 50. godina provedenih u redovničkim zavjetima.

Nakon ustanovljenja provincija, ovo je bila prva generacija sestara koja nije bila u zajedničkom novicijatu Družbe.

U  postulaturu primljene su ljeti 1970. god.,  u novicijat 5. siječnja 1971., godine u samostanu „Sv. Obitelji „ u Dubrovniku. Vrhovna glavarica bila je majka s. M. Paula Šarić, provincijska glavarica s. M. Patricija Čopac, a učiteljica novakinja bivša vrhovna glavarica majka M. Maristela Goić.

Svoje prve redovničke zavjete sestre su položile 6. siječnja 1972. god., a doživotne 6. siječnja 1978. god. u Dubrovniku. Vrhovna glavarica bila je majka s. M. Akvilina Paviša, a provincijska glavarica s. M. Rafaela Ivanković.

S.  M. ALEMKA (VINKA ) ŠILJEG, kći Ante i Mande  rođ.  Kešina, rođena je 24. kolovoza 1952, u Vidu. U Družbu je primljena 17. kolovoza 1969., Kao kandidatica bila je u zajednici sa sestrama u Centralno bogoslovnom  sjemeništu u Splitu, gdje su sestre vodile domaćinstvo u ovoj centralnoj ustanovi Nadbiskupije. Pomagala je u kuhinji.

Nakon položenih prvih redovničkih zavjeta, od 7. siječnja 1972. do 1. listopada 1974. u zajednici u Donjoj Lastvi u Boki kotorskoj vrši službu kuharice. Od 12. kolovoza 1974. do 1. listopada 1975. vrši službu  kuharice u Centralnom bogoslovnom  sjemeništu. Od listopada 1975. do 15. listopada 1977. vrši službu kuharice u samostan u Omišu. Bila je u samostanu u Dubrovniku tri mjeseca u pripremi za doživotne zavjete. Od 9. siječnja 1978. do 6. prosinca 1982. vrši službu kuharice u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Od 13. prosinca 1982. do listopada 2001., kao kuharica radi u nadbiskupsko-svećeničkoj kući, a uz tu službu od 12. ožujka 1992. do listopada 2001. vrši i službu predstojnice u ovoj zajednici. Od listopada 2001. do listopada 2004. u samostanu u Dubrovniku vrši službu kuharice. Od 28. listopada 2004. do 8. listopada 2012., vrši službu kuharice u Nadbiskupskom ordinarijatu (palači) u Splitu, a od  28. listopada 2004. do 12. srpnja 2011. vrši i službu predstojnice u ovoj zajednici. Od listopada 2012. do kolovoza 2018. u samostanu u Dubrovniku vrši službu kuharice i na pomoć je svojoj bolesnoj sestri s. M. Ilinki. U Dubrovniku od kolovoza 2018. godine u Generalnoj kući Družbe u Zagrebu vrši službu kuharice, koju službu i danas vrši u privremenom sjedištu Vrhovne uprave kod suradnica Krista kralja u Zagrebu.

S. M. ANEMARIE (MARIJA) RADAN, kći Mate i Luce rođ. Kodžoman, rođena je 22. travnja 1951. U Družbu je primljena  23. lipnja 1966. godine. Kao kandidatica bila je u zajednici sestara u Essenu u Njemačkoj, gdje je učila njemački jezik i završila ekonomsku školu, te se pripremala za redovnički život. Nakon položenih prvih redovničkih zavjeta od siječnja do svibnja 1972. u Essenu (Njemačka)  poučava njemački jezik sestre koje su došle iz Domovine za rad u staračkom domu u Essenu i Lüdenscheidu. Od svibnja do rujna 1972. godine u Bottropu (Njemačka), pomaže sestrama u domaćinstvu u biskupijskoj kući za prijem raznih grupa. Od rujna 1972. do 1976. u Parizu (Francuska) radi kao pastoralna suradnica na hrvatskoj katoličkoj misiji i usput pohađa tečajeve francuskog jezika, te predavanja za Pastoral i katehetiku na Katoličkom Institutu za pastoral i kathetiku. Od 1976. do 1977. u Loretu (Italia) radi sa sestrama  u Sjemeništu otaca scalabrijanaca, pomaže kod uređenja rublja. Od siječnja 1978. do 1982. u Torontu (Canada), radi kao pastoralna suradnica na hrvatskoj katoličkoj misiji, te od 1982. do 1984. radi kao pastoralna suradnica na hrvatskoj katoličkoj misiji u Mississaugi (Canada),. Od 1984. do 1988. u Rimu (Italia) studira psihologiju na Papinskom sveučilištu "Salesinaum", gdje je postigla licencijat  iz psihologije. Iz Rima ponovno je premještena u Canadu, gdje od 1988. do 1989. u Mississaugi (Canada), radi kao pastoralna suradnica na hrvatskoj katoličkoj misiji, uglavnom u Savjetovalištu koje je otvorila župa.

Od 1989. do 1994.  u provincijalnoj kući na Šinama u Splitu vrši službu provincijalne savjetnice, tajnice Provincije i magistre juniorki. Za vrijeme domovinskog rata radila je s prognanicima u hotelu "Lav" kod Splita, a i kasnije je pomagala u prikupljanju pomoći za njih kod pojedinih međunarodnih institucija. Godine 1994. do 2000. godine u generalnoj kući Družbe, vrši službu vrhovne savjetnice i zamjenice vrhovne glavarice, te službu kućne predstojnice. Od 2000. do 2006. u Sarajevu, gdje stanuje u Bogosloviji i radi u uredu na Stadlerovu arhivu, na prikupljanju građe o Stadleru i pripremi za otvaranje postupka za Stadlerovu beatifikaciju, te pomaže postulaturu kauze za beatifikaciju sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera mons. Pavi Jurišiću. Od 2006. do 2012. vrši službu vrhovne savjetnice u Generalnoj kući u Zagrebu. Od srpnja 2012. do srpnja 2013. radi u Duhovnom  centru Djeteta Isusa u našem samostanu u Livnu. Od od 2013. do 2019. godine vrši službu provincijske glavarice splitske Provincije sv. Josipa. Od srpnja 2019. vrši službu provincijalne savjetnice te do rujna 2019 službu voditeljice duhovnog centra Kuća Djeteta Isusa u Livnu, te na raspolaganju za pomoć mons. prof. dr. sc. Pavi Jurišiću postulatoru kauze za proglašenje blaženim i svetim našeg Utemeljitelja sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera, za određene poslove u Postulaturi. U zadnjoj godini nekoliko mjeseci je pomagala i u uređivanju arhiva Družbe u Zagrebu, koji je nastradao uslijed potresa i poplave.

S. M. ANETTE (JURKA) KRSTIČEVIĆ, kći  Vicka i Matije rođ. Jerković, rođena je 13. svibnja 1950. u Borovcima. U Borovcima i Novim Selima završila je osnovnu školu, a zatim u Metkoviću pohađa srednju trgovačku školu. Nakon završene prve godine osjeća poziv na redovnički život, te 23. lipnja 1966. Primljena je u Družbu sestara Služavki Malog Isusa. Kao kandidatica najprije je bila malo više od pola godine u Zagrebu, a zatim  s 15 drugih kandidatica odlazi u zajednicu sestara u Essen u Njemačkoj. Ovdje uz život sa sestrama uči njemački jezik i pohađa s još jednom kolegicom ekonomsku školu, te se priprema za redovnički život.

   Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta, od 1. prosinca 1972. do 30. lipnja 1979. živi u zajednici sestara u Essen u Njemačkoj, i radi u staračkom domu ˝Albert Schmidt Haus, u njezi bolesnih i starijih osoba, te jedno vrijeme kao ekonoma, te od 1973. do polovice 1979. godine je voditeljica doma. Od 1979. do 1. srpnja 1985. godine živi u samostanu ˝Primorski Betlehem˝ u Dobroti u Boki Kotorskoj. Na usluzi je apostolskom administratoru kotorske biskupije mons. Graciji Ivanoviću u Dobroti. Brine o sanaciji porušenog samostana ˝Primorski Betlehem˝, koji je teško nastradao uslijed potresa 15. travnja 1979. godine, koji je zahvatio Boku. Također iz Dobrote pomaže i kod sanacije od potresa nastradalog samostana u Perastu. Uz to je završila vanredno i srednju medicinsku školu u Kotoru. Iz Dobrote je premještena u samostan u Prčanju, gdje od 1. srpnja 1985. do 31. prosinca 1988. radi kao medicinska sestra u Zavodu za rehabilitaciju astmatičara ˝Vrmac˝, gdje je položila i stručni ispit za zvanje medicinske sestre. Iz Prčanja dolazi u samostanu u Omišu, gdje od 8. siječnja 1989. do 28. veljače 1995. vrši službu predstojnice, a do 10. travnja 1999. radi kao medicinska sestra kod štićenika osoba s invaliditetom  smještenim u samostanu.

Od travnja 1999. do siječnja 2021. živi i djeluje u samostanu u Vrgorcu, gdje od travnja 1999. do 15. prosinca 2010. godine vrši službu predstojnice. Od početka svog djelovanja u Vrgorcu zauzeto radi na pripremi gradnje novog samostana sa staračkim domom, te vodi brigu o radovima od početka od završetka izgradnje i useljenja u novi samostan sa staračkim domom ˝Imakulata˝. Također je brinula o obnovi kuće starog samostana u Vrgorcu. Od studenog 2011. godine u staračkom Domu ˝Imakulata˝ požrtvovno vrši službu medicinske sestre, te službu upraviteljica doma od 20. siječnja 2014. do 2021. godine. Iz samostana u Vrgorcu, uz povjerene službe, vršila je i službu provincijske ekonome Splitske Provincije sv. Josipa od 2004. do 2010. godine. Od siječnja 2021. živi i djeluje u samostanu u Metkoviću, te vrši službu medicinske sestre kod starica smještenih u ovom samostanu.

S. M. JORDANKA  (ANKA) ĆUŽE   kći Ivana i Mare rođ. Nogalo, rođena je 27. rujna 1952. u Biogracima, Široki brijeg, (BIH), župa sv. Ane Ljuti Dolac. U Družbu je primljena 5. siječnja 1968. u samostan „Sv. Ane“ u Splitu. Kroz kandidaturu šk. god. 1969./1970. pohađa jednogodišnji tečaj za kandidatkinje, u organizaciji splitske biskupije za kandidatice svih redovničkih zajednica koje djeluju u Splitu.

Nakon položenih prvih redovničkih zavjeta, od 10. siječnja 1972. do srpnja 1974. u samostanu u Omišu vrši službu kuharice, a zatim godinu dana vrši službu njegovateljice kod osoba s s posebnim potrebama smještenih u ovom samostanu. Od 1975. do 1980. godine vrši službu njegovateljice starica naših štićenica  u staračkom domu u sklopu samostana u Dubrovniku. Od 1980. do 1981. vrši službu kuharice u Generalnoj kući u Zagrebu. Od 1981. do 1983. u samostanu u Dubrovniku vrši službu njegovateljice starica u staračkom domu, a zatim godinu dana njeguje osobe s posebnim potrebama, smještene u samostanu u Omišu. Od 1984. do 1993. godine radi na hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu, gdje vrši domaćinske poslove i po potrebi ima vjeronauk nižim razredima djeci osnovne škole. Iz Pariza je premještena u samostan u Omišu. Ovdje godinu dana njeguje osobe s posebnim potrebama. Od 1994. do 1997. u samostanu u Dubrovniku vrši službu njegovateljice starica, naših štićenica. Od 1997. do 2003. u zajednici sestra u Mravincima vrši službu kuharice za župnika i sestre, pomaže u ostalim domaćinskim poslovima. Od 2006. do 2016 u samostanu u Dubrovniku vrši domaćinske poslove u samostanu otaca kapucina u Gospinu polju. Od 2015. do 2021. u samostanu u Solinu vrši domaćinske poslove i uglavnom uređuje rublje. Od srpnja 2021. premještena je u samostan u Vrgorcu, gdje je i sada. U zajednici vrši domaćinske poslove prema potrebi zajednice, uglavnom uređuje rublje sestara i starijih osoba iz doma. 

S. M. JULIJANA (JULIJANA) JERKOVIĆ,  kći Mate i Jele rođ. Dragović, rođena je16.  veljače 1953, u Metkoviću. Kao djevojčica upoznala je naše sestre u samostanu u Metkoviću. Od petog razreda osnovne škole učila je svirati klavir kod sestara u samostanu u Metkoviću, gdje je upoznala i kandidatice koje su tada živjele u samostanu u Metkoviću. U Družbu je primljena  9. kolovoza 1969. godine. Kao kandidatica bila je u samostanu u Dubrovniku

 Nakon položenih prvih redovničkih zavjeta, od 8. siječnja 1972. do lipnja 1973. živi u samostanu u Vrgorcu, gdje radi s malom djecom koju čuva dok su roditelji na poslu, te pomaže u kućnoj šivaoni. Od lipnja 1973. do srpnja 1974. u samostanu u Donjim Brelima pomaže u kućnoj radioni u izradi madraca i jorgana za vanjske osobe. Od srpnja 1874. do travnja 1979.. godine radi u Budvi u Boki kotorskoj s malom djecom. koju sestre čuvaju u svojoj kući dok su roditelj na poslu, te vrši i službu sakristanke. Razboljela se, te je od travnja 1979. do 13. srpnja 1984. godine na liječenju u Zagrebu. Živi u Generalnoj kući Družbe u Zagrebu, te uz liječenje pomaže u kućnim poslovima. Od 16. srpnja 19884. do veljače 1987. u samostanu u Dubrovniku pomaže u kuhinji. Nakon toga u samostanu u Perastu u Boki kotorskoj pomaže u njezi starica smještenih u samostanu. Od kolovoza 1987. do studenog 1989. u Generalnoj kući Družbe u Zagrebu je na liječenju i pomogne u kućnim poslovima. Od studenog 1989. do 11. veljače 1999. u samostanu na Šinama u Splitu pomaže u kuhinji, te od studenog 1989. do veljače 1999. radi s prognanicima u hotelu "Lav" kod Splita i radi s prognanicima i izbjeglicama smještenim u hotel ˝Lav˝ u Splitu.  Od 11. veljače do 11. studenoga 1999. u samostanu u Solinu pomaže u kuhinji. U samostanu u Brelima 1999. do 2006. godine vrši službu odgovorne sestre i pomaže u domaćinskim poslovima. Od 2006. do 20. rujna 2009. je u Generalnoj kući u Zagrebu, gdje je na liječenju i pomaže u kućnim poslovima. Od 20. rujna 2009. premještena je u samostan u Metkoviću, gdje vrši poslove prema potrebama zajednice. Ovdje živi i djeluje i danas.

S. M. MAGNA (STANISLAVA) BOROVAC,  kći Filipa i Matije rođ. Talajić, rođena 9. je svibnja 1946. u Borovcima. Završila je srednju trgovačku školu u 

Metkoviću i nekoliko godina radila u struci. Pjevala je u župno zboru župe sv. Ilije u Metkoviću, gdje se susrela sa našim sestrama. U Družbu je primljena 13. kolovoza 1969. godine. U kandidaturi je bila u samostanu sv. Ane u Splitu, i pohađala je daktilografski tečaj kroz godinu dana.

Nakon položenih prvih redovničkih zavjeta, od 10. siječnja 1972. do srpnja 1982. godine živi i radi u Nadbiskupsko-svećeničkoj kući u Splitu. Ovdje od 10. siječnja 1972. do 24. kolovoza 1974. vrši službu vratarice, a od 17. studenoga 1976. do rujna 1978., uz tu službu vodi i administraciju časopisa ˝Crkva u svijetu˝. Od 30. rujna 1978. do 30. rujna 1981. je pomoćni kurijalni bilježnik u Nadbiskupskom ordinarijatu, kada je razriješena te službe, a od rujna 1981. do srpnja 1982. radi u tiskari nadbiskupije i vodi administraciju časopisa ˝Crkva u svijetu˝.

Od 12. srpnja 1982. do 26. srpnja 1994. u Generalnoj upravi u Zagrebu vrši službu vrhovne savjetnice i vrhovne tajnice, uređuje Družbin Vjesnik. Uz to, od 12. listopada 1982. do 2. studenoga 1985., vrši i službu predstojnice u Generalnoj kući. Ujedno u Zagrebu pohađa i Institut za duhovnost. Od 13. listopada 1994. do srpnja 2001. vrši službu predstojnice u zavodu Josipovac u Mandaljeni. Od 11. srpnja 2001. kroz šest godina vrši službu provincijske glavarice u samostanu sv. Ane u Splitu. Od 29. srpnja 2008. do 27. kolovoza 2018. vrši službu predstojnice u samostanu sv. Obitelji u Dubrovniku. Nakon toga iz Dubrovnika dolazi u samostan u Krilo Jesenice, gdje vrši domaćinske poslove u zajednici.

                                                         S. M. MARTINELA (NEDJELJKA) ŠIPIĆ, kći Luke i Luce rođ. Vukas, rođena je 7. studenoga 1953. u Vedrinama, župa Trilj. U Družbu je primljena 7. listopada 1967. godine. Kao kandidatica bila je u samostanu u Metkoviću.

Nakon položenih prvih redovničkih zavjeta od 1973. do 1977. godine vrši službu njegovateljice starica i starijih sestara u samostanu u Dobroti u Boki Kotorskoj. Od 1978. godine do danas vrši službu medicinske sestre u staračkom domu u Audregniesu u Belgiji. Dolaskom u Belgiju, uz učenje francuskog jezika uz rad završila je i srednju medicinsku školu u Kotoru..

S. M. MIRTA (MARA) LIŠNIĆ, kći  Josipa i  Luce (Luje) rođ. Dragušica, rođena je 15. studenoga 1948. u Vrpolju kod Trilja. Osnovnu školu završila je u Vrpolju i Veliću. Po završetku osmoga razreda primljena je u samostan sestara Služavki Maloga Isusa u Zagreb. Tamo završava srednju muzičku školu Vatroslava Lisinskog.

Nakon položenih prvih  redovničkih zavjeta poslana je u Zagreb, samostan ˝Antunovac˝ u Novu Ves 55, te pohađa muzičku akademiju, koju završava 1974. i stječe diplomu nastavnika glazbenoga odgoja. Paralelno pohađa i  Institut za teološku kulturu laika u Vlaškoj, kojeg je položila ispite prve godine. Od 1974. do 1976. u župi Omiš vrši službu orguljašice i vjeroučiteljice. Iz Omiša premještena je u Kaštel Kambelovac gdje četiri godine (1976.-1980), vrši službu orguljašice i vjeroučiteljice  i odgojiteljica u dječjem vrtiću. Godinu dana vrši službu orguljašice i vjeroučiteljice u župi Opuzen. Iz Opuzena dolazi u samostan sv. Ane u Splitu, gdje od 1981. do 1994. u župi sv. Križa u Velom Varošu vrši službu orguljašice i vjeroučiteljice. Ponovno odlazi u Kaštel Kambelovac, gdje djeluje od 1994. do 2018. godine i vrši službu orguljašice i vjeroučiteljice u župi i školi, a uz ovo u  samostanu od 2007. do 2013. vrši i službu predstojnice. Za vrijeme službe u Kaštel Kambelovcu 1998. godine sudjelovala je sa župskim zborom u Zagrebu, u kazalištu „Komedija“, u manifestaciji „Pasionska baština“, a neposredno poslije toga u jednoj emisiji uživo na radio Splitu. Prije gostovanja u Zagrebu, s istim programom, nastupili su u Omišu u župnoj crkvi. Snimili su i nosač zvuka, CD, pod nazivom „Mijovile Arkanđele ki si Bogu mio vele“. Tijekom sedam godina, od 1995. do 2002. s. Mirta je organizirala i božićne susrete kaštelanskih crkvenih mješovitih zborova koji su se održavali svake godine u drugoj župnoj crkvi. Pomagala je i u župi Kaštel Gomilici, gdje je jednom tjedno imala probe velikomu zboru. Pod vidom učenja miroljubivoga rješavanja sukoba sestra Mirta je samostalno održala i trodnevni seminar u obliku radionica za medicinsko, nastavno i sestarsko osoblje na Gromiljaku, u samostanu kod naših sestara Sarajevske provincije. Osim radionica s. Mirta je održala i predavanje u okviru simpozija o pokojnom dr. Čedomilu Čekadi u Sarajevu na Bogosloviji, 1997. godine na temu „Redovnice i redovnici u Crkvi“, a članak je objavljen u Studia Vrhbosnensia, Život u službi riječi, Čedomil Čekada“, Vrhbosanska katolička teologija. Sarajevo, 1997., str. 277-295. U povodu 100. obljetnice osnutka Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, 1990. godine, uglazbila je misu i prikupila i osmislila tekstove koji su se glazbeno-scenski izvodili u Splitu, Zagrebu i Sarajevu. Također je na svim tim svečanostima svirala i prethodno uvježbala zborove sestara u sve tri provincije, a u Sarajevu na glavnoj svečanosti sve su sestre zajedno pjevale. Od rujna 2018. do 29. kolovoza 2021. živi u samostanu u Košutama, odakle vrši službu orguljašice u župi Košute, a od 5. rujna 2021. vrši službu orguljašice u župi Trilj.

S. M. NADA (ANKA) ĆUBELIĆ,  kći Josipa i Ive rođene Milardović, rođena je 5. rujna 1954. u Dobranjama Im. U Družbu sestara Služavki Malog Isusa primljena je 11. srpnja 1967. Kao kandidatica bila je u samostanu „Sv. Ane“ u Splitu, gdje je upoznavala za redovnički život, pomagala sestrama u domaćinskim poslovima. Imala je na brigu čišćenje svećeničkih stanova u ulici Maksima Gorkog. Kroz kandidaturu šk. god. 1969./1970. pohađa jednogodišnji tečaj za kandidatkinje, u organizaciji splitske biskupije za kandidatice svih redovničkih zajednica koje djeluju u Splitu, Njezina sestra Iva (s. Rajka) također je došla u Družbu sestara Služavki Malog Isusa, te su skupa bile u novicijatu i skupa položile redovničke zavjete.

Nakon položenih prvih  redovničkih zavjeta, od 7. siječnja 1972. do 21. kolovoza 1974. godine u zajednici u Pučišću na otoku Braču pomaže u domaćinskim poslovima njeguje majku župnik don Petra Eterovića u njezinoj kući. Od 1974. do 1977. u samostanu u Prčanju u Boki kotorskoj pomaže u domaćinskim poslovima i radi s djecom u samostanu dok su im roditelji na poslu. Od početka 1978. do 1980. u samostanu u Metkoviću radi s djecom koju sestre čuvaju u samostanu dok su im roditelji na poslu, te ima pouke iz sviranja. U samostanu u  Dubrovniku živi i radi od 1980. do 1991., gdje osam godina  radi s djecom koja su na čuvanju u našem samostanu, a tri godine njeguje starice u staračkom domu, te uz rad pohađa i završava srednju medicinsku školu, stječe zvanje medicinske sestre, te polaže stručni ispit. Iz Dubrovnika premještena je u Italiju, u Merate, gdje od 1991. do 2013. godine radi kao medicinska sestra u staračkom domu, najviše  u ambulanti, te u njezi staraca. Nakon što je zatvorena zajednica u Meratama, u svibnju 2013., te nakon odmora privremeno je živjela i radila kao medicinska sestra u staračkom domu Imakulata u sklopu samostana u Vrgorcu. Od 22. studenoga 203. premještena je u samostan u Solinu, gdje vrši dužnost medicinske sestre  služeći štićenicima s invaliditetom smještenim u ovom samostanu.

S. M. RAJKA (IVA) ĆUBELIĆ, kći  Josipa i Ive rođene Milardović, rođena je 24. ožujka 1952. u Dobranjama Im. Krštena je 29. ožujka 1952. u župskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Dobranjama.

U svom djetinjstvu imala je prigodu vidjeti redovnice, jer je iz župe Dobranje, iz njezina zaselka Ćubelići, već bilo nekoliko redovnica u Družbi sestara Služavki Malog Isusa. Njezina mlađa sestra Anka (s. Nada) bila je kandidatica u Družbi sestara Služavki Malog Isusa u samostanu sv. Ane Splitu kad je i Iva osjetila želju za redovničkim pozivom. U redovničku Družbu sestara Služavki Malog Isusa dolazi 15. siječnja 1969. godine. Dodijeljena je kao redovnička pripravnica tek otvorenoj zajednici sestara u Nadbiskupskoj-Svećeničkoj kući u Splitu, u kojoj su sestre ove Družbe vodile domaćinstvo. Pomagala je sestrama u domaćinskim poslovima, osobito u čišćenju prostora, još su se izvodili završni radovi u uređenju Nadbiskupsko-Svećeničke kuće. Uz molitveni život sestara i njihov život poniznog služenja priprema se da postane redovnica. Kroz kandidaturu šk. god. 1969./1970. pohađa jednogodišnji tečaj za kandidatkinje, u organizaciji splitske biskupije za kandidatice svih redovničkih zajednica koje djeluju u Splitu, iz predmeta: Opći vjeronauk, Acetika, Crkvena povijest.

U novicijat ulazi 5. siječnja 1971. u Dubrovniku. U novicijatu s njom je i njezina sestra Anka s. Nada. Privremene redovničke zavjete polaže 6. siječnja 1972. godine, a doživotne redovničke zavjete 6. siječnja 1978. u Dubrovniku.

Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta, od 7. siječnja 1972. do 21. kolovoza 1973. godine u samostanu u Mandaljeni kod Dubrovnika obavlja domaćinske poslove.  Iz Mandaljene dolazi u Nadbiskupsko-Svećeničku kuću u Splitu, gdje od 21. kolovoza 1973. do 30. kolovoza 1986. do požrtvovno radi kao njegovateljica starih i bolesnih svećenika, čisti prostorije i uređuje rublje. Drugi put u Nadbiskupsko-Svećeničkoj kući od 21. kolovoza 1973. do 30. kolovoza 1986., vrši službu njegovateljice starijih i bolesnih svećenika, uređuje rublje. 

Od 30. kolovoza 1986. do listopada 1989. radi kao njegovateljica naših štićenica u domu u sklopu samostana u Sutivanu na otoku Braču. Od 13. listopada 1989. do 1. rujna  2002. u  Nadbiskupskom  sjemeništu u Splitu požrtvovno obavlja domaćinske poslove, posprema prostorije, uređuje rublje, po potrebi radi i u kuhinji. Iz Nadbiskupskog sjemeništa dolazi u  samostan u Metkoviću, u kojem od 1. rujna 2002. do 24. studenog 2006. vrši službu njegovateljice starica smještenih u ovom samostanu. Iz Metkovića dolazi u samostan u Dubrovniku, u kojem od 24. studenog 2006. do rujna 2007. vrši službu njegovateljice starica smještenih u ovom samostanu.  Iz Dubrovnika ponovno po treći put dolazi u Svećenički dom u Splitu, u kojem od ljeta 2007. do 20. siječnja 2011. požrtvovno vrši službu njegovateljice starih i bolesnih svećenika, uređuje rublje.  Sedamnaest godina požrtvovno je vršila službu njegovateljice starijih i bolesnih svećenika u ovoj ustanovi, u koju je kao kandidatica došla na samom početku ove zajednice. Iz Splita ponovno dolazi u samostan u Metkoviću, gdje od  20. siječnja 2011. do 16. listopada 2018. zauzeto vrši službu njegovateljice starica smještenih u ovom samostanu. Iz samostana u Metkoviću 16. listopada 2018. ponovno dolazi u samostan u Sutivanu na otoku Braču, gdje je i danas, te vrši službu njegovateljice starica smještenih u staračkom domu u ovom samostanu.

S. M. ROSEMARI (ŠIMA) MATIJAŠEVIĆ, kći Petra i Ive rođ. Bitunjac , rođenaje 13. veljače 1950. u Rudi.U Družbu je primljena 12. rujna 1966. godine. Kao kandidatica najprije je bila malo više od pola godine u kući matici u Zagrebu, a zatim  s 15 drugih kandidatica odlazi u zajednicu sestara u Essen u Njemačkoj. Ovdje uz život sa sestrama uči njemački jezik i pohađa bolničku školu, te se priprema za redovnički život.

Nakon položenih prvih redovničkih zavjeta, od siječnja 1972. do 1974. živi u zajednici sestara u Lüdenscheidu u Njemačkoj, gdje radi u njezi bolesnika u staračkom domu. Iz Lüdenscheida premještena je u Essen gdje od 1974, do 16. listopada 2014. radi kao njegovateljica u staračkom domu ˝Albert Schmidt Haus. Od 16. listopada 2015. živi u samostanu u Krilo Jesenicama, gdje vrši službu kuharice. Ovdje je i sada.

S. M. SIKSTA (IVA) PALEŠKO, kći Ivana i Šime rođ. Rosandić, rođena je 9. rujna 1953. u Rudi. U Družbu je primljena 19. rujna 1968. godine. U samostanu je već bila njezina sestra pok. s. M. Urbana. Kao kandidatica bila je u samostanu u Omišu.

Nakon položenih prvih redovničkih zavjeta, od 28. veljače 1972. do 30. kolovoza 1973., u Centralnom bogoslovnom  sjemeništu u Splitu uređuje rublje i čisti prostorije.

Nakon toga godinu dana (1973.-1974.) u Sutivanu radi kao njegovateljica starih i nemoćnih osoba udomljenih  u samostanu, te uči šivanje uz s. Vatroslavu. Iz Sutivana je premještena u Belgiju, u Audregnies, gdje radi u staračkom domu od 12. rujna 1974. do 1998. godine, te ima i službu sakristanke i nadglednice za urednost i čistoću u ovoj ustanovi i vodi dio nabavki sredstava za čišćenje prostora. Uz rad je učila francuski jezik te završila vanredno srednju upravnu školu, smjer upravni referent. Iz Belgije je premještena u zajednicu u Trogiru, gdje od 1999, do 15. rujna 2001. radi ako sakristanka u katedrali. Nakon toga premještena je u samostan u Šestanovcu, gdje od siječnja 2002. do kolovoza 2003. vrši službu odgovorne sestre u zajednici i domaćinske poslove. Od 23. kolovoza 2003. do 6. listopada 2004. čisti prostorije i uređuje rublje u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.  Iz zajednice u nadbiskupskom sjemeništu premještena je u samostana na Strožancu, gdje je kroz godinu dana pomaže u dječjem vrtiću  u samostanu. Od 26. rujna 2005. premještena je u samostan u Košutama, iz kojeg vodi domaćinstvo u župskoj kući u Trilju, kuha za župnika i svećenike koji ovdje dolaze na hranu. Ovu službu vrši i danas iz samostana u Košutama.

S. M. VIRGILIJA (ANĐA) MATIJAŠEVIĆ,   kći Petra i Ive rođ. Bitunjac, rođena je 16. studenoga 1952. u Rudi. U Družbu je primljena 1. kolovoza 1967. godine. Kao kandidatica bila je u zajednici sa sestrama u Centralnom bogoslovnom  sjemeništu u Splitu, gdje su sestre vodile domaćinstvo u ovoj centralnoj ustanovi Nadbiskupije. Pomagala je u kuhinji.

Nakon položenih prvih redovničkih zavjeta do 7. siječnja 1972,. do 1977. u samostanu  Metkoviću vrši domaćinske poslove. Od 1. ožujka 1977. do 1. ožujka 1978. u samostanu u Dubrovniku radi u njezi starica smještenih u staračkom domu. Od 1. ožujka 1978. do 1992., u Nadbiskupsko-svećeničkoj kući u Splitu vrši domaćinske poslove; uređuje rublje i čisti prostorije, njeguje starije i bolesne svećenike. Od 1992. do 1998. godine, dozvolom poglavara, u obiteljskoj kući u Rudi njeguje starog i bolesnog oca. Drugi put u ovoj kući vrši istu službu od 1998. do 15. studenoga 2004.: njeguje starije i bolesne svećenike, čisti prostorije i uređuje rublje svećenika.[1] Iz nadbiskupsko Svećeničke kuće odlazi 15. studenoga 2004. u samostan u Dubrovniku, gdje radi u njezi starica smještenih u staračkom domu u sklopu samostana, gdje je i danas.

S.M. Maneta Mijoč