U petak 25. kolovoza sestre Služavke Malog Isusa provincije sv. Josipa uputile su se prema Vukovaru kako bi se pomolile i odale počast gradu heroju i braniteljima.  Nakon dugog, ali lijepog putovanja obilježenog zajedništvom, molitvom, pjesmom iskrcali smo se na vukovarskoj Trpinjskoj cesti, danas ulici Alojzija Stepinca, na kojoj se nalazi „Groblje tenkova" spomen dom "svim braniteljima Trpinjske ceste koji su svojim životom i djelom 1991. godine trajno obilježili obranu Vukovara." Naša slijedeća postaja bio je spomen dom "Ovčara".

 Čahure kojima su nevini ljudi ubijeni, lampe na stropu koje predstavljaju duše ubijenih, njihove osobne stvari te spirala smrti koja njihova imena vodi prema vječnom svjetlu nisu mogle ne ostaviti duboki trag u našim dušama te u njima pobuditi duboku zahvalnost, poštovanje i pobožnost koje su nas vodile u procesiji u kojoj smo moleći krunicu išle prema masovnoj grobnici u koju su bile položene žrtve tog okrutnog zločina.  Treća postaja nam je bilo Memorijalno groblje na kojemu 938 bijelih križeva izazivaju tugu i bol, a 4 metara visok križ svojim vječnim plamenom izgovara neprekidnu molitvu i zahvalu, na nju potičući svakoga tko pored njega prođe, pa tako i nas. Nakon memorijalnog groblja uputili smo se prema danas prekrasnom franjevačkom samostanu, u koji smo smještene, i crkvi koji su u ratu također bili razrušeni, a gdje smo najuzvišenijom molitvom - sv. Misom- još jednom prikazali Bogu žrtvu ljudi čija je ljubav prema Domovini bila jača od smrti. Po završetku euharistijskog slavlja razgledali smo samostan i crkvu te se uputili na večeru koju su za nas pripremili fratri.

U subotu 26. kolovoza nakon doručka i oproštaja od fratara koji su nas ljubazno dočekali i ugostili krenili smo prema Slavonskom Brodu - rodnom gradu našeg oca Utemeljitelja gdje je upriličen dan Družbe. Tom prilikom je dvadeset osam sestara u zajedništvu s ostalim susestrama te sestrama drugih redova proslavilo pedesetu godišnjicu redovničkih zavjeta te tri sestre dvadeset petu godišnjicu redovničkih zavjeta. Prije Euharistijskog slavlja u crkvi Gospe od brze pomoći meditativni program su pripremile kandidatice sarajevske provincije. Svečano euharistijsko slavlje, na početku kojeg nam je pozdravnu riječ uputio župnik Ivan Lenić, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić istaknuvši u propovijedi da su Stadlerovu budućnost odredili teški dani njegova djetinjstva u Slavonskom Brodu, gradu koji je ponosan njime kao svojim najvećim sinom. Osim što nas je podsjetio na sve važnije detalje Utemeljiteljeva života nadbiskup se na kraju propovijedi obratio i nama rekavši nam kako zahtjevnošću redovničkog života pružamo zdravu alternativu svijetu, dajemo mu novo svjetlo, nadu pruživši nam tako ohrabrenje te potvrdivši smisao i veliku odgovornost ženskog redovništva. Sestrama je posebnu radost predstavljao prekrasni pastirski štap koji je nadbiskup Hranić koristio, a kojega je nadbiskupu Strossmayeru darovao naš Utemeljitelj prigodom njegove pedesetogodišnjice biskupskog ređenja. Poslije svete pričesti sve sestre su predvođene č. Majkom, koja je i sama slavila 50. obljetnicu služenja Malom Isusu obnovile svoje redovničke zavjete. Na kraju sv. mise č. Majka, s. M. Radoslava Radek uputila je zahvalnu riječ Nadbiskupu i otvorila  Jubilarnu Stadlerovu godinu u Družbi povodom 175. godišnjice rođenja i krštenja; 150. godišnjice svećeništva; 100. godišnjice smrti te 10. godine od završne sjednice za dijecezanski postupak beatifikacije i predanih dokumenata na Kongregaciju za kauze svetaca u Rimu Josipa Stadlera. Po završetku sv. Euharistijskog slavlja zajedništvo se nastavilo u ozračju radosti i slavlja na svečanom ručku na kojem su prigodnim programom sestre i članovi Društva PMI čestitali svečaricama na čelu s vrhovnom glavaricom s. M. Radoslavom Radek. Po završetku ručka u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva bilo je upriličeno kratko klanjanje gdje je J. Stadler u djetinjstvu sudjelovao na misnim slavljima, a koje su pripremile juniorke i novakinje zagrebačke provincije. Prigodom posjeta toj crkvi gvardijan franjevačkog samostana pozdravio je sestre i podijelio im Leonov blagoslov. Radosne i zahvalne Gospodinu završile smo svoj susret nakon kojega smo se uputile u svakodnevnicu, sve osim svečarica koje su svoje slavlje i zajedništvo nastavile u generalnoj kući u Zagrebu.

s. M. Milana Žegarac