U Duhovnom centru „Kuća Navještenja“ u Gromiljaku, u dva turnusa, održan je Treći Sabor u Provinciji Bezgrešnog začeća BDM, na čelu sa provincijskom glavaricom s. Marijom Anom Kustura. Tema ovogodišnjeg promišljanja i rada Sabora bila je „Poziv i poslanje, izazovi i smjernice za pastoral zvanja“. U prvoj grupi Sabora, održanog 4. i 5. listopada 2019. godine, sudjelovale su 34 sestre iz svih zajednica u Provinciji. Drugu grupu, 11. i 12. listopada 2019. godine, sačinjavalo je 30 sestara, a prisutna je bila i vrhovna glavarica Družbe, s. Marija Banić, zajedno sa zamjenicom, s. M. Anđom Vranješ i savjetnicom s. M. Anđelinom Perić.

Kao uvod i priprema za rad Sabora, u obje grupe, bilo je predavanje mons. Tome Vukšića, vojnog ordinarija, koji je sestrama govorio o pozivu, poslanju i smjernicama za pastoral zvanja. Mons. Vukšić je u svom predavanju istaknuo kako naše vrijeme „vapi za pronalaskom novih oblika življenja redovničkog zvanja i poslanja“, te da je danas došlo vrijeme ponovnog otkrivanja „naših definicija“. Istaknuo je kako su sveci u svoje vrijeme remetili ustaljene načine postojanja redovništva, odnosno monaštva čiji je motiv postojanja bio isključivo kontemplacija i crkvena kultura. Kasnije se taj motiv oblikovao i mijenjao, odnosno nadopunio pastoralom, jer je vrijeme iziskivalo taj iskorak. Govoreći potom o statističkim podatcima redovništva u BiH, mons. Vukšić je kazao da iza očitog i statističkog pada broja redovnika u zadnjih nekoliko godina, stoji nekoliko „kriza“. Prva od njih je kriza Duha. Izazovi i ambijent u kojem danas živimo i u kojem ovaj svijet funcionira je afirmacija čovjeka, kroz eliminaciju Boga. Potom na razini morala postoji afirmacija koristi, a treća kriza je afirmacija žene na način da se negira djevičanstvo i majčinstvo. Sve se to odražava i na stanje u teologiji. U kontekstu toga mons. Vukšić je naveo postojanje četiri dimenzije teologije, o kojima govore i crkveni oci: stojeća teologija (liturgija), klečeća teologija (kontemplacija), hodajuća teologija (evangelizacija) i sjedeća teologija (znanost). Kad se govori o suvremenoj krizi teologije onda se govori o zanemarivanju prve tri dimenzije teologije, odnosno isticanju četvrte dimenzije kao jedine definicije pojma teologije. Još jedna kriza s kojom se susrećemo je tzv. kriza „viška zgrada, a manjka ljudi“. Vršenje same karizme nikad ne smije biti motiv sam u sebi, nego se treba truditi da ona postane opće ljudska. Ni jedna družba, nabiskupija, zajednica nije nastala radi same sebe, nego radi drugih. Stvorena je da bude potrošena. Ako se u određenom vremenu dogodi da je neka karizma nadvladana i pretočena u svijet to nikako ne znači gubitak karizme za neku zajednicu, nego pobjeda: svijet je prepoznao karitativnu dimenziju naših zajednica i naše je poslanje postalo općeljudsko. U tom slučaju važno je znati i vratiti se na ono izvorno poslanje teologije i neke redovničke zajednice, a to je „ono naše“ što teško postaje općeljudsko, tj. prve dvije dimenzije teologije: liturgiju i kontemplaciju, uključujući i evanglizaciju. Mons. Vukšić je također naglasio jedan problem našeg života koji se javlja onog trenutka kada prestiž i interes Ustanove dođe ispred interesa konkretne osobe, njezinih duhovnih potreba i želja. Pri organizaciji posla i zajednica uvijek je važno voditi računa da je na prvom mjestu Bog, na drugom konkretna osoba, a tek na trećem posao.

 U vezi govora o pastoralu zvanja mons. Vukšić je naglasio da se čini mnogo, ali važno je i na tom području napraviti ispravan poredak navedenih dimenzija teologije. Osnovno poslanje u smjernicama za pastoral zvanja je senzibilizacija zajednice za duhovna zvanja kroz molitvu, te ponovno otkrivanje evanđeoskih savjeta i vrednota tih savjeta. U kontekstu toga spomenuo je potrebu očuvanja klauzure, ne samo kao fizičkog prostora, nego kao načina življenja i mjesta duhovnoga, mjesta kontemplacije. Činjenica je da je današnja klauzura ugrožena preko sredstava društvenog priopćavanja, kazao je mons. Vukšić.

I na samome kraju biskup Vukšić je spomenuo da trebamo imati na umu da je Isus dao „novu“ zapovijed: da ljubimo kao što je On nas ljubio. Ne više da ljubimo bližnjega kao sebe same, nego onako kako nas je On ljubio. To je temelj Caritasa i našeg zajedništva.

Nakon predavanja mons. Vukšića otvorena je rasprava u kojoj je nekoliko sestara iznijelo svoje komentare, razmišljanja i pitanja, a potom je uslijedilo euharistijsko slavlje u samostanskoj kapelici, koje je slavio biskup Vukšić. Nakon zajedničkog misnog slavlja i objeda za obiteljskim stolom, u poslijepodnevnim satima nastavljeno je s radom Sabora, kojeg je predvodila s. Marija Ana Kustura, provincijska glavarica. Iznijevši nekoliko tema iz života i rada Provincije, sestre su imale priliku iznijeti svoja razmišljanja, stavove i pitanja u vezi pojedinih tema.

Drugi dan rada Sabora sastojao se od rada u grupama, na temelju tema Sabora: Poziv, poslanje i Izazovi i smjernice za pastoral zvanja. Nakon što je završen rad u grupama, uslijedilo je misno slavlje, potom objed, te u poslijepodnevnim satima predstavljanje zaključaka pojedinih grupa i završetak radnog dijela Sabora. Zajedničkom molitvom sestre su zahvalile za mogućnost zajedničkog rada, promišljanja i donošenja smjernica za rad i pastoral zvanja i preporučile Bogu svoju svakodnevicu, zadatke i poslanje.

Gospodin, koji poziva radnike u žetvu svoju, neka nam dadne svoga Duha, da se ne bojimo mijenjati ustaljene oblike, ako su neplodni i da budemo otvoreni Njegovim poticajima za rast i život kao Njemu posvećene osobe, čiji je jedini zadatak slaviti svoga Stvoritelja na ovoj zemlji i biti svjetlo i sol zemlje. U tome neka nas zagovara Blažena Djevica Marija, naša Majka i otac utemeljitelj, dr. Josip Stadler.

s. M. Jelena Jovanović