Upoznajući lik i djelo prvog vrhbosanskog nadbiskupa Stadlera nailazimo na živu i revnu odanost Svetom Ocu koju je sam gajio. U materijalu koji je pripremljen za mjesec studeni nadahnjujemo se na misli nadbiskupa Stadlera o miru te ju povezujemo s Papinim razmatranjem Kristova groba.

Pomoć je naša u imenu Gospodina – koji je stvorio nebo i zemlju! (znak križa)

Prigodna pjesma:

Uvodna misao nadbiskupa Josipa Stadlera o miru:

„Imaj prema Bogu srce djetinje.“ U ovoj Stadlerovoj misli prepoznajemo pouzdanje koje se ne oslanja samo na ono što čovjek vidi i može učiniti, nego se zna zaustaviti i prepustiti Bogu. Papina kateheza o Velikoj suboti upravo nas uvodi u takvu tišinu: Krist počiva u grobu, a prividna odsutnost postaje prostor u kojem Bog već pripravlja novi život. Djetinje srce zna čekati i onda kada nema brzih odgovora, vjerujući da Božje djelovanje nije prestalo. Iz takva povjerenja rađa se mir koji prihvaća tišinu, ograničenja i čekanje kao vrijeme milosti.

Iz Evanđelja po Ivanu:

A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.[1]

Draga braćo i sestre,

u našem nizu kateheza o Isusu, našoj nadi, danas razmatramo otajstvo Velike subote. Sin Božji leži u grobu. Ali njegova „odsutnost“ nije praznina: to je iščekivanje, odgođena punina, obećanje koje se čuva u tami. To je dan velike tišine, u kojem se nebo čini nijemim, a zemlja nepomičnom, no upravo se tu ispunjava najdublje otajstvo kršćanske vjere. To je tišina bremenita značenjem, poput krila majke koja nosi svoje nerođeno, ali već živo dijete.

Isusovo tijelo, skinuto s križa, pažljivo je zamotano, kao što se čini s nečim dragocjenim. Evanđelist Ivan nam govori da je pokopan u vrtu, u „nov grob u koji još nitko ne bijaše položen“ (Iv 19, 41). Ništa nije prepušteno slučaju. Taj vrt podsjeća na izgubljeni Eden, mjesto gdje su Bog i čovjek bili sjedinjeni. A taj grob, u koji nitko prije nije ukopan, govori o nečemu što se tek treba dogoditi: to je prag, a ne kraj. Na početku stvaranja, Bog je zasadio vrt; sada i novo stvaranje počinje također u vrtu: s grobom koji je zatvorena ali će uskoro biti otvoren.

Velika subota je ujedno dan počinka. Prema židovskom zakonu, sedmog dana se nije smjelo raditi: naime, nakon šest dana stvaranja, Bog se odmara (usp. Post 2, 2). Sada i Sin, nakon što je dovršio svoje djelo spasenja, počiva. Ne zato što je umoran, već zato što je dovršio svoje djelo. Ne zato što se predao, već zato što je ljubio do samog kraja. Više nema što za nadodati. Taj počinak je pečat učinjenog djela, to je potvrda da je ono što je trebalo biti učinjeno zaista dovršeno. To je počinak ispunjen skrivenom Gospodinovom prisutnošću.

Nama je teško zaustaviti se i odmoriti. Živimo kao da život nikad nije dovoljan. Trčimo kako bismo nešto stvorili, dokazali se, držali korak. Ali Evanđelje nas uči da trebamo znati stati jer je to čin povjerenja koji trebamo naučiti. Velika subota nas poziva otkriti da život ne ovisi uvijek o tome što činimo, već i o tome da se znamo oprostiti od onoga što smo mogli učiniti.

U grobu, Isus, živa Očeva Riječ, šuti. Ali upravo u toj tišini počinje rasti novi život. Poput sjemena u zemlji, poput tame prije svitanja. Bog se ne boji vremena koje prolazi, jer je On i Gospodar iščekivanja. Tako i naše „beskorisno“ vrijeme, vrijeme stanki, praznina, besplodnih trenutaka, može postati plodno krilo uskrsnuća. Svaka prihvaćena tišina može biti uvod u novu Riječ. Svako zaustavljeno vrijeme može postati vrijeme milosti, ako ga prinesemo Bogu.

Isus, položen u zemlju, blago je lice Boga koji ne zauzima sav prostor. On je Bog koji dopušta da se stvari događaju, koji čeka, koji sebe povlači da nama ostavi slobodu. On je Bog koji vjeruje, čak i kad se čini da je svemu kraj. I mi, u toj suboti ispunjenoj iščekivanjem, učimo da ne smijemo žuriti ponovno ustati: prvo moramo ostati, prihvatiti tišinu, dopustiti da nas zagrle ograničenja. Ponekad tražimo brze odgovore, trenutna rješenja. Ali Bog djeluje duboko u nama, u sporom vremenu povjerenja. Subota pokopa tako postaje utroba iz koje izvire snaga nepobjedivog svjetla, svjetla Uskrsa.

Dragi prijatelji, kršćanska nada se ne rađa u buci, već u tišini iščekivanja ispunjenog ljubavlju. Nije dijete euforije, već predanja s pouzdanjem. Djevica Marija nas tome uči: ona utjelovljuje to čekanje, to pouzdanje i tu nadu. Kada nam se čini da je sve stalo, da je život prekinut put, sjetimo se Velike subote. I u grobu Bog priprema najveće iznenađenje od svih. I ako znamo sa zahvalnošću prihvatiti ono što je bilo, otkrit ćemo da, upravo u malenosti i tišini, Bog voli preobražavati stvarnost, čineći sve novo vjernošću svoje ljubavi. Prava radost rađa se iz čekanja ispunjenog prisutnošću, iz strpljive vjere, iz nade da će ono što je življeno u ljubavi sigurno uskrsnuti na vječni život.

Pjesma:

Molitva za proglašenje blaženim sl. Božjega Josipa Stadlera

Oče naš, koji si izvor i počelo svetosti, od Tebe nam dolazi svaki dobar dar. Ti si slugu svojega biskupa Josipa Stadlera postavio za pastira Crkve vrhbosanske u posebno složenim i teškim vremenima. On, otac sirotinje, odano je i vjerno služio Tebi te je revno navješćivao radosnu vijest spasenja. U svakom čovjeku, posebno u malenima, siromašnima i onima kojima je potrebna pomoć, pozorno je gledao svojega brata i sestru u Tvome ljubljenom Sinu Isusu Kristu.

Smjerno Te molimo, udostoj se proslaviti ga čašću oltara kako bi njegov primjer svemu Tvome puku bio snažan poticaj, njegov nauk pouzdan oslonac, a zagovor čvrsta zaštita i sigurna okrjepa. Molimo Te, udijeli nam po njegovim zaslugama milost da Ti u sve dane svojega života vjerno služimo u svetosti duše i tijela napredujući na putu vječnoga spasenja. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

S dragim Sinom neka Djeva Mati blagoslov nam dostoji se dati. Amen. (znak križa)

[1] Papina kateheza na općoj audijenciji, 17. rujna 2025. CIKLUS KATEHEZÂ – JUBILEJ 2025. Isus Krist naša nada. III. Isusova pasha.

U subotu 24.10.2026. godine Prijatelji Malog Isusa (PMI) iz Stenjevca u popodnevnim satima posjetili su časne sestre koje djeluju u našoj župi Uznesenja BDM, s.Luciju i s. Mariju i čestitali im 136-u obljetnicu Družbe sestara Služavki Malog Isusa (SMI). Vrijeme provedeno sa našim sestrama u razgovoru, radosti i veselju prošlo je u trenu, a već je trebalo ići u crkvu gdje smo mi PMI po župnom rasporedu predmolili krunicu našoj nebeskoj Majci. Vrhunac toga dana bilo je euharistijsko slavlje, a misna nakana kao i svake godine na taj dan bila je za žive i preminule sestre SMI.

Drage naše časne sestre želimo i molimo Trojedinog Boga, zagovor nebeske Majke Marije i vašeg Utemeljitelja da raste broj duhovnih zvanja u vašoj Družbi na radost svih nas. Vaše „produžene ruke” iz Stenjevca.

Gordana Vučur - PMI

Stenjevec - Zagreb

U nedjelju 25. listopada 2026. roditelji i djeca Dječjeg vrtića Mali Isus iz Samobora te Prijatelji Malog Isusa iz Kloštra Podravskog, zajedno sa sestrama, hodočastili su u kraljevečki Betlehem, mjesto molitve, mira i susreta s Malim Isusom. Njima su se pridružili i Prijatelji Malog Isusa iz Retkovca koji su u samostan Betlehem hodočastili pješice.

Nakon cjelodnevnog euharistijskog klanjanja uslijedila je pobožnost Puta Utjelovljenja, u kojoj smo, razmatrajući otajstvo Božje ljubavi, korak po korak približavali svoja srca betlehemskoj štalici. Dok su šumom odjekivale božićne pjesme, srce je raslo u zahvalnosti, radosti i čežnji za Onim koji je radi nas postao malen i blizak.

Vrhunac našega susreta bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio vlč. Tomislav Kralj, duhovnik Društva Prijatelja Malog Isusa. U zajedničkoj molitvi i pjesmi osjetili smo ljepotu zajedništva koje nas povezuje i ponovno vraća onom bitnom, ljubavi prema Malom Isusu, koji želi pronaći svoje mjesto u svakome srcu.

Ovo hodočašće bilo je prilika za duhovnu obnovu, produbljivanje zajedništva i pripremu srca za Božić. Kući smo ponijeli više od lijepih uspomena: ponijeli smo mir molitve, toplinu susreta i obnovljenu želju da svojim životom budemo svjedoci Božje ljubavi.

Od srca zahvaljujemo sestrama domaćicama na srdačnom gostoprimstvu, djeci i roditeljima Dječjeg vrtića Mali Isus iz Samobora te Prijateljima Malog Isusa iz Kloštra Podravskog na sudjelovanju, radosti, otvorenosti srca  zajedništvu i molitvi. Ponajprije zahvaljujemo dragome Bogu na daru ovoga susreta i svim primljenim milostima. Neka nas susret s Malim Isusom prati u svakodnevici i potiče da i sami postajemo Betlehem,  mjesto u kojemu drugi mogu susresti ljubav, mir i dobrotu.

s. M. Rebeka Gačić

U župi sv. Benedikta i Žalosne Gospe u Kloštru Podravskom, svake se godine prigodom Misijske nedjelje održava humanitarna akcija „Po svakoj ruži Haitiju ruku pruži“. Ovogodišnja je akcija održana u nedjelju, 25. listopada 2026, a organizirali su je Prijatelji Malog Isusa zajedno sa sestrama Služavkama Malog Isusa. Svaka ruža simbolizira ljubav, toplinu i podršku koju želimo pružiti sestrama koje djeluju na dalekom Haitiju i tamošnjem narodu. Ujedno nas podsjeća na životno geslo Utemeljitelja sestara, nadbiskupa Josipa Stadlera: „Imaj prema Bogu srce djetinje, prema bližnjem srce materinje, a prema sebi srce sudačko.“

Cilj je akcije molitvom i novčanom pomoći poduprijeti sestre koje djeluju na Haitiju te moliti za tamošnji narod. Ljudi ondje žive u iznimno teškim uvjetima, a pomoć im je često najpotrebnija upravo onda kada se čini da su daleko i zaboravljeni. Iako nas od Haitija dijele tisuće kilometara, molitvom, suosjećanjem i prikupljenim prilozima možemo pružiti ruku svojim sestrama i braći te im barem malo olakšati svakodnevicu. Akcija „Po svakoj ruži Haitiju ruku pruži“ podsjeća nas da i malim gestama možemo širiti nadu i pokazati da nitko nije sam.

Silvija Domović, animatorica

Povodom 1050. obljetnice smrti kraljice Jelene, 950. obljetnice krunidbe kralja Zvonimira i 50. obljetnice velikog solinskog slavlja iz 1976. godine ( 1000. obljetnica Prasvetišta Gospe od Otoka i 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata) rado su prisutni bili i članovi Društva PMI.
Bio je to susret i slavlje koji je pozivao na obnovu vjere i zahvalnosti za kršćansku baštinu. Cilj proslave kako je naglasio i nadbiskup Križić, sačuvati dar vjere primljen od naših predaka i cjelovito ga prenijeti budućim naraštajima. Znakovita obilježavanja bila su organizirana od 3. do  10 . listopada kao višednevna priprema za svečano završno euharistijsko slavlje.

Dana 9. listopada na Gospinu otoku u crkvi sv. Obitelji održana je svečana glazbena akademija“ Na kršćanskim i hrvatskim korijenima" pred sami dan završne proslave. Ponosno želimo spomenuti da je solist kroz više dijelova akademije i na svečanoj sv. Misi bio naš član Društva PMI prof. Ivan Bošnjak. Također jedan od recitatora kroz tijek akademije također član PMI don Klement Radosoljić, u orkestru flautistica Marija Bašić, neumorni ispovjednik  član  i duhovnik PMI don Ivan Mamić. Među snimateljima i naš animator PMI, Borko Gunjača.
Ovo spomen slavlje osvijestilo je  da je Gospin otok mjesto dubokih kršćanskih korijena hrvatskog naroda i snažnog svjedočanstva vjere kako je naglasio sv. Ivan Pavao Drugi upravo tu u Solinu: „Ovdje je vrelo vašeg identiteta“. Prisjetili smo se i ovogodišnjeg Godišnjeg susreta Društva PMI ovdje na Gospinu Otoku koji je bio u ozračju ovih obljetnica.
U propovijedi na svečanom Euharistijskom slavlju nadbiskup Križić naglasio je primjer kraljice Jelene i kralja Zvonimira koji su obilježili zaštitu najslabijih i služenje drugima. Zato slavlje nije samo ponos nego obveza i odgovornost za buduće naraštaje. Ne okrenuti glavu od ljudske nevolje, odgovoran  je kršćanski zadatak, redovništva, također i  Društva PMI.  Nevolju pomagati srcem i djelom, karitativno i molitveno.
Na ove izvore za obnavljanje motivacije življenja i djelovanja, bili su pozvani od pročelnice s. Dolores Brkić i članovi Društvo PMI splitske provincije. Bila je to kao već redovita duhovna obnova na početku pastoralne godine. Tako su uz spomenute sudionike u programu, na što smo bili ponosni, sudjelovali članovi iz Solina, Splita, Svetišta Gospe od Pojišana  i sv. Križa, Sutivana, Jesenica, Omiša, Katuna- Kreševo, Šestanovca, Dugopolja, Metkovića i Opuzena.
Vjerujem da su svi ponijeli u svoje svakodnevlje snažne poruke i poticaj za buduće korake: Briga za najslabije, očuvanje obitelji gdje je izvor i novih duhovnih zvanja i odgovornost prema budućim naraštajima i ciljevima Društvu PMI.
 s. M. Dolores Brkić  

Molitvena jesenska kampanja  inicijative „ 40 dana za život“ započela je 23. rujna 2026., upravo na spomen sv. Padra Pia.  Bdijenje pred bolnicama u Hrvatskoj održava se u 41 gradu a na 42 mjesta od 23. rujna do 1. studenog  sa geslom: „ Spasi život tamo gdje živiš„. Ove jeseni molitelji  se posebno  utječu svetoj Nevinoj dječici, kako je u najavi istaknula nacionalna voditeljica inicijative gđa Petra Milković.

Članovi Društva PMI redovito sudjeluju u ovom projektu inicijative ili drugim programima organizirani od Centra za život u Splitu. Svi smo po savjesti  pozvani a PMI i po svom Statutu brinući za kulturu života.
Tu je uvijek dobro došla podrška i sestara Služavki Malog Isusa čiji smo vanjski suradnici. Molitvom u proljetnim i jesenskim kampanjama redoviti su bivali u Splitu, Omišu i Metkoviću i Dubrovniku. Tako pred splitskom bolnicom, odnosno rodilištem uz sve ostale  bivaju i PMI raspoređeni tijekom dana u svojim satnicama a budu i vikendom i večernjim, usprkos nekad vjetru i kiši. Potpora su nam sestre iz samostana Maloga Isusa iz župe Gospe od Pojišana  sa Bačvica. Posebno  redovito bude s. Vesna Mateljan i s. Dolores kao pastirica nas PMI. Svi se mogu uključiti, molitvom, postom i mirnim bdijenjem sa posebnim naglaskom molitvom za nerođenu djecu, majke i obitelji koje se nalaze u teškim životnim okolnostima. Tu nas “čeka„ naš Mali Isus.  Na nama je prepoznati ga… Znakovita su naša nazivlja, Služavke i Prijatelji.
Organizatori su rekli: Ako nisi u mogućnosti doći na mjesto bdijenja, molitvom i postom možeš pomoći bilo gdje da jesi. Svatko je bitan sudionik  zaštite i podrške života.

                                                        Ankica Kaćunić i s. Dolores Brkić 

Na 100. Svjetski dan misija 18.10.2026. koji se ove godine provodi pod geslom „Jedan u Kristu, ujedinjeni u poslanju”, Prijatelji Malog Isusa iz župe Uznesenja BDM iz Stenjevca u zajedništvu sa svojim simpatizerima organizirali su prodajnu izložbu čiji je prihod namijenjen kao pomoć našim sestrama Služavkama Malog Isusa misionarkama na Haitiju.  Na prodajnoj izložbi župljanima su bili ponuđeni domaći kolači, likeri, zimnica, rad naših vrijednih prijateljica kao i nabožni predmeti. I ovoga puta naši župljani su pokazali veliko stenjevečko srce koje je iz godine u godinu sve veće za potrebite na Haitiju. Zahvalni dragom Bogu na lijepom vremenu, a župljanima za svaki njihov dar, molimo neka ih dragi Bog stostruko nagradi. Radosni iščekujemo misijsku nedjelju 2027 godine.

 Gordana Vučur

 Stenjevec - Zagreb

Upoznajući lik i djelo prvog vrhbosanskog nadbiskupa Stadlera nailazimo na živu i revnu odanost Svetom Ocu koju je sam gajio. U materijalu koji je pripremljen za mjesec listopad nadahnjujemo se na misli nadbiskupa Stadlera o miru te ju povezujemo s Papinim razmatranjem križa.

Pomoć je naša u imenu Gospodina – koji je stvorio nebo i zemlju! (znak križa)

Prigodna pjesma:

Uvodna misao nadbiskupa Josipa Stadlera o miru:

„Vjera nosi naprijed zastavu križa, da po njemu pobijedimo svijet i grijeh, te mir zadobijemo, mir s Bogom, mir sa svijetom i mir sa samim sobom.“ Ove Stadlerove riječi otkrivaju da se istinski mir ne rađa iz života bez križa, boli i kušnje, nego iz vjere koja i usred tame ostaje oslonjena na Boga. Upravo takav put prepoznajemo u Isusovu vapaju s križa: u času najveće boli On se ne odvaja od Oca, nego mu se obraća i potpuno mu se predaje. Stadlerov „mir s Bogom, mir sa svijetom i mir sa samim sobom“ tako postaje plod vjere koja se ne gasi ni onda kada se čini da Bog šuti. Takva vjera pretvara vapaj u molitvu, bol u predanje, a križ u izvor nade i mira koji možemo nositi drugima.

Iz Evanđelja po Marku 15, 33-39:

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« To znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Neki od nazočnih čuvši to govorahu: »Gle, Iliju zove.« A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: »Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.« A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«[1]

Zastani…

Iz Papine kateheze na općoj audijenciji, 10. rujna 2025. CIKLUS KATEHEZÂ – JUBILEJ 2025. Isus Krist naša nada. III. Isusova pasha:

Draga braćo i sestre!

Danas razmatramo vrhunac Isusova života na ovom svijetu: njegovu smrt na križu. Evanđelja svjedoče o vrlo dragocjenom detalju, koji zaslužuje da ga razmatramo vjerom. Na križu Isus ne umire u tišini. Ne gasi se polako, poput svjetla koje se troši, već napušta život s jednim vapajem: „Isus zavapi jakim glasom i izdahnu“ (Mk 15, 37). Taj krik sadrži sve: bol, napuštenost, vjeru, prinos. To nije samo glas tijela koje umire, već posljednji znak života koji se potpuno predaje.

Isusovom vapaju prethodi pitanje, jedno od najpotresnijih koje se može izreći: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ To je prvi stih Psalma 22, ali na Isusovim usnama dobiva jedinstvenu težinu. Sin, koji je uvijek živio u prisnom zajedništvu s Ocem, sada doživljava šutnju, odsutnost, ponor. To nije kriza vjere, već posljednji korak ljubavi koja se potpuno predaje. Isusov vapaj nije očaj, već iskrenost, istina dovedena do krajnjih granica, povjerenje koje traje i kad sve utihne.

U tom trenutku, nebo se zamračuje i hramski se zastor razdire (usp. Mk 15 ,33.38). Kao da samo stvorenje sudjeluje u toj boli i ujedno otkriva nešto novo: Bog više ne prebiva iza zastora; njegovo je lice sada potpuno vidljivo u Raspetome. Upravo ondje, u tom iznakaženom čovjeku, otkriva se najveća ljubav. Ondje možemo prepoznati Boga koji ne ostaje dalek, već ulazi do kraja u našu bol.

Satnik, poganin, razumije. Ne zato što je slušao nekakav govor, već zato što je vidio Isusa kako umire na taj način: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ (Mk 15, 39). To je prva ispovijed vjere nakon Isusove smrti. To je plod vapaja koji se nije raspršio u vjetru, već je dirnuo srce. Ponekad ono što ne možemo reći riječima, izrazimo glasom. Kad je srce puno, ono viče. A to nije uvijek znak slabosti, nego može biti duboki čin čovječnosti.

Navikli smo misliti da je vapaj nešto neprilično, nešto što treba potisnuti. Evanđelje daje našem vapaju neizmjernu vrijednost, podsjećajući nas da to može biti zaziv, prosvjed, želja, predanje. Čak može biti krajnji oblik molitve, kad nam više ne preostaju riječi. U taj krik Isus je stavio sve što mu je ostalo: svu svoju ljubav, svu svoju nadu.

Dà, jer je i to prisutno u vapaju: nada koja se ne predaje. Vapimo kada vjerujemo da nas netko još uvijek može čuti. Ne vapi se iz očaja, nego iz čežnje. Isus nije uputio povik protiv Oca, već njemu. Čak i u šutnji, bio je uvjeren da je Otac bio ondje. I tako nam je pokazao da naša nada može vapiti, čak i kada se čini da je sve izgubljeno.

Vapaj tada postaje duhovni čin. To nije samo prvi čin našeg rođenja – kad dolazimo na svijet plačući – to je i način da ostanemo živi. Viče se kad se pati, ali i kad se voli, doziva, zaziva. Vapajem izražavamo da postojimo, da se ne želimo ugasiti u tišini, da još uvijek imamo nešto za darovati.

Na životnom postoje trenuci kada nas zadržavanje svega u sebi može polako izjedati. Isus nas uči da se ne bojimo vapaja, sve dok je iskren, ponizan i upućen Ocu. Vapaj nikada nije beskoristan ako dolazi iz ljubavi. I nikada nije prezren ako je predan Bogu. To je način da se ne podlegne cinizmu, da se nastavi vjerovati da je drugačiji svijet moguć.

Draga braćo i sestre, naučimo i mi ovo od Gospodina Isusa: naučimo uputiti vapaj nade kada dođe čas krajnje kušnje. Ne da bismo ranili, nego da bismo se predali. Ne da bismo vikali protiv nekoga, već da bismo otvorili srce. Ako naš vapaj bude istinit, može biti prag novog svjetla, novog rođenja. Kao u Isusovom slučaju: kada se sve činilo svršenim, zapravo je započinjalo spasenje. Ako se očituje u povjerenju i slobodi Božje djece, bolni glas našeg čovještva, sjedinjen s glasom Krista, može postati izvor nade za nas i za sve one oko nas.

Pjesma:

Molitva za proglašenje blaženim sl. Božjega Josipa Stadlera

Oče naš, koji si izvor i počelo svetosti, od Tebe nam dolazi svaki dobar dar. Ti si slugu svojega biskupa Josipa Stadlera postavio za pastira Crkve vrhbosanske u posebno složenim i teškim vremenima. On, otac sirotinje, odano je i vjerno služio Tebi te je revno navješćivao radosnu vijest spasenja. U svakom čovjeku, posebno u malenima, siromašnima i onima kojima je potrebna pomoć, pozorno je gledao svojega brata i sestru u Tvome ljubljenom Sinu Isusu Kristu.

Smjerno Te molimo, udostoj se proslaviti ga čašću oltara kako bi njegov primjer svemu Tvome puku bio snažan poticaj, njegov nauk pouzdan oslonac, a zagovor čvrsta zaštita i sigurna okrjepa. Molimo Te, udijeli nam po njegovim zaslugama milost da Ti u sve dane svojega života vjerno služimo u svetosti duše i tijela napredujući na putu vječnoga spasenja. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

S dragim Sinom neka Djeva Mati blagoslov nam dostoji se dati. Amen. (znak križa)

Dana Gospodnjeg 27. rujna 2026. održan je formativni susret animatora Prijatelja Malog Isusa zagrebačke Provincije u biskupijskom svetištu Uznesenja Blažene Djevice Marije Bjelovarsko – križevačke biskupije u Novoj Rači. Članove Društva i sestre ugostio je rektor svetišta i župnik vlč. Mihill Gojani.

Susret je započeo molitvom krunice i euharistijskim slavljem kojeg je predslavio domaći župnik vlč. Mihill Gojani. Na kraju svete mise vlč. Mihill pozvao je sestre da predstave Družbu, Društvo PMI i Zakladu Nadbiskup Josip Stadler. Kroz nekoliko riječi sestre su župljane upoznale s karizmom i poslanjem te župniku predale kip Malog Isusa na štovanje do slavlja godišnjeg susreta PMI koje će se održati u svetištu u travnju sljedeće godine. Ispred ulaza u crkvu članovi Društva PMI okupljenim župljanima i hodočasnicima ponudili su promotivne materijale od Zaklade Nadbiskup Josip Stadler.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je pauza za ručak i druženje, nakon čega je uslijedio radni dio sastanka. Animatori su sa s. M. Zrinkom Šutalo, pročelnicom DPMI zagrebačke Provincije i s. M. Jelenom Burić, članicom Vijeća DPMI  planirali događaje za prvo polugodište pastoralne godine. Na popodnevnom sastanku se pridružila i s. M. Margaret Ružman iz župe sv. Vida, Pitomača. Ovom prigodom dogovorene su najvažnije i osnovne stvari za slavlje godišnjeg susreta, a dogovori i planiranje će se nastaviti kako se sam susret bude približavao.

Zahvalne dobrom Bogu i župniku vlč. Mihillu na gostoprimstvu i prigodi, kako za predstavljanje tako i za slavlje godišnjeg susreta, radosne smo se uputile svojim kućama.

s. M. Zrinka Šutalo
 

Dana 25. rujna 2026. godine u samostanu Betlehem na Kraljevcu, održan je šesti dan Velike devetnice uoči blagdana Božića. Molitvu su animirali Prijatelji Malog Isusa iz Krašića, pod vodstvom s. M. Bernardice Galović i s. M. Gabrijele Kolar. Pobožnosti na Putu Utjelovljenja nazočila je i provincijska glavarica s. M. Emanuela Pečnik u zajedništvu s ostalim sestrama. Euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Miroslav Markić.

U poticajnoj homiliji poseban naglasak stavio je na čitanje iz knjige Propovjednika, istaknuvši: „Sve na svijetu ima svoje vrijeme. Početak i kraj. Rađanje i umiranje. Vrijeme suza i vrijeme smijeha. U našim životima sve je raspoređeno tako da se izmjenjuje. Nikada ništa nije jednolično. Svako razdoblje, moglo bi se reći jedna je „sezona“ našeg života. Bog nas oblikuje i kroz lijepe i kroz teške trenutke, a jedini cilj mu je naš rast „do punine uzrasta mjere Kristove.“ Ako smo u razdoblju tuge i suza, nemojmo očajavati, već u sebi probudimo radosnu nadu. A nalazimo li se u stanju veselja i smijeha, primimo taj dar sa zahvalnošću i bez straha“.

Zahvalna i radosna srca sudionici ovog molitvenog dana rado su se zadržali u osobnoj pobožnosti pred replikom kipića San Malog Isusa.

„Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme“. Neka se milosti ovoga dana i susreta pretoče u našu svakodnevnicu.

s. M. Josipa Katanec - Makaj

U petak 25. rujna 2026. godine, u kapelici samostana „Sv. Josip“ u Vitezu održan je sedmi dan velike devetnice Božiću. Devetnicu su predmolile sestre Služavke Maloga Isusa i Prijatelji Maloga Isusa Vitez, predvođeni animatoricom PMI s. M. Danicom Bilić, a ovoga puta priključila im se i s. M. Nikolina Cvitanović koja djeluje u Domu sv. Josip u Vitezu. Posebna nakana ove pobožnosti bila je molitva za duhovna zvanja i molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Predajući Malome Isusu u jaslice sve svoje zahvale i prošnje pripremili su se za misno slavlje koje je predslavio fra Marko Bandalo. Fra Marko je razmišljajući o Evanđelju potaknuo prisutne da se i sami poput apostola zapitaju tko je za njih Isus. Nakon misnog slavlja sestre i nekoliko članova Prijatelja Maloga Isusa uputili su se u viteški studio Radio Marije te su izmolili krunicu Maloga Isusa  koju redovito mole svakog 25. u mjesecu. Zahvalna srca za sve primljene milosti sestre i Prijatelji Maloga Isusa uputili su se u svoje obitelji i mjesta gdje djeluju kako bi nastavili djelo služenja Isusu u ljudima koje susreću.

s. M. Nikolina Cvitanović

Dana 25. 8. 2026. Prijatelji Malog Isusa iz Podravskih Sesveta bili su u Zagrebu u samostanu Betlehem kod sestara Služavki Malog Isusa. Ovaj mjesec molitva devetnice Malom Isusu bila je s Prijateljima iz Pitomače. Misno slavlje predvodio je vlč. Darko Kelemen koji je u propovijedi posebno naglasio kako svi nosimo Malog Isusa u srcu, a danas i svojim obiteljima te da moramo posebno moliti za sestre u samostanu, a i da one mole za sve nas. Lijepo poslijepodne ispunjeno molitvom i pjesmom završili smo druženjem i razgovorom s dragim sestrama.

Zvjezdana Štefanić, PMI Podravske Sesvete

U subotu, 25.07.2026. Prijatelji Malog Isusa župe Uznesenja BDM, hodočastili su u samostan Betlehem, sestara Služavki Malog Isusa, na zagrebačkom Kraljevcu.

Samostan Betlehem je od siječnja 2025.g. postao posebno mjesto štovanja i hodočašća Djetetu Isusu zagrebačke Provincije. Svakog 25. u mjesecu uz cjelodnevno klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, određena skupina PMI zagrebačke Provincije hodočasti i sudjeluje u pobožnosti Djetetu Isusu.

Zajednička pobožnost pred Presvetim započela je u 17. sati molitvama časoslova, Devetnice sv. Ani i petog dana Velike devetnice u čast Djeteta Isusa. Otajstava Velike devetnice uz procesiju i sudjelovanje PMI Stenjevec molila su se na Putu utjelovljenja. U samostanskoj kapeli po završetku molitava i blagoslova sa Presvetim uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio vlč. Kristijan Kolonić (župni vikar župe sv. Nikole biskupa –J astrebarsko).

Uz današnji dan kada PMI slave otajstvo Božića, vlč. Kristijan je napomenuo da Crkva slavi sv. Jakova apostola. U svojoj homiliji je istaknuo vezano uz evanđelje dana (Mt 20, 20-28) i blagdan sv. Jakova, da je Isus na ovaj svijet došao da služi, a ne da bude služen i da je sv. Jakov slijedeći Isusov primjer u naviještanju Radosne vijesti prvi podnio mučeništvo za njega. U služenju Isusu svi mi, osobito PMI, trebamo mu ostati vjerni u svim životnim situacijama.

Po završetku euharistijskog slavlja slijedila je posvetna molitva pred oltarom Sna Malog Isusa, a potom druženje sa sestrama Služavkama Malog Isusa.

Zahvalni Malom Isusu na svim udijeljenim milostima i uslišanim molitvama, uputili smo se u svoju svakodnevicu još spremniji da služimo drugima i da gasimo požar poput ptičice iz priče vlč. Kristijana, kad se iz perspektive drugih čini da je to besmisleno.

Anđa Klarić, PMI - Stenjevec

Posljednjeg lipanjskog dana, 30. lipnja 2026., u samostanu časnih sestara Služavki Maloga Isusa u Šestanovcu održan je radosni susret Prijatelja Maloga Isusa. Ovoga puta posebno su ga obogatila djeca, čiji su osmijesi i vesela igra ispunili samostansko dvorište.
Susret je započeo molitvom, litanijama i pjesmom Malomu Isusu, povjeravajući Njemu svu okupljenu djecu, njihove obitelji i članove zajednice. Nakon zajedničke molitve uslijedio je dio kojemu su se djeca posebno veselila – igre i druženje u samostanskom dvorištu.
Na samom početku svako je dijete dobilo kreativno izrađenu medaljicu s likom Maloga Isusa. Na medaljici je bio otisak  prsta svakog djeteta u koji je upisano njegovo ime, kao lijepa uspomena na ovaj susret i znak da je svatko jedinstven i dragocjen u Božjim očima.
Dvorištem su odzvanjali dječji smijeh i navijanje tijekom raznih igara: skakanja u vreći, nošenja jaja u žlici, ubacivanja loptica u kutiju i drugih zanimljivih izazova. Nitko nije ostao po strani – djeca, roditelji, bake, tete i članovi zajednice zajedno su stvarali ozračje radosti, zajedništva i međusobnog ohrabrivanja.
Veliku zahvalnost upućujemo časnoj sestri Branimiri, roditeljima, bakama i tetama koji su svojim prilozima, trudom i nesebičnim angažmanom pripremili igre te osigurali osvježenje, sladoled i pizze, na radost svih sudionika.
Od srca zahvaljujemo i časnim sestrama Služavkama Maloga Isusa koje su otvorile vrata svoga samostana i omogućile da ovaj susret protekne u ozračju molitve, zajedništva i dječje radosti. Vjerujemo da će ovaj dan ostati u lijepom sjećanju svima koji su sudjelovali te da će nas potaknuti na nova okupljanja u kojima ćemo zajedno rasti u vjeri, ljubavi i prijateljstvu s Malim Isusom.

Marina Rubić Tuđman, animatorica PMI  Katuni –Kreševo i Šestanovac

„Neka ti ne zna ljevica što čini desnica“.

Ove Biblijske riječi mogu se primijeniti na nedavno preminulu Matiju Mašu Bebić, dugogodišnju članicu Društva PMI u Metkoviću. Blaga i uvijek nasmijana lica, skromna, ponizna, tiha, nenametljiva, velikog srca i ljubavi. Jednostavno, Maša je odisala posebnim mirom i svetošću, usuđujemo se svjedočiti.
Dobra naša Maša imala je svoju biciklu na kojem je bila ugrađena košara. U svakom vremenu sezone ta košara je bila puna plodova: voća, povrća, zimnice…Vozila je dijeleći nenametljivo svim  potrebnima gdje joj je njeno srce pokazivalo put. Sve prvine plodova radom svojih žuljevitih ruku, donijela bi svećenicima i časnim sestrama. „Vi ste naš uzor i put prema Malom Isusu „ govorila je s velikim poštovanjem.
Svi koji su je poznavali bliže ili dalje govorili su kako je mudra i pronicljiva duha. Svakodnevno je dolazila na sv. Misu gdje je crpila snagu za svoj život i djelovanje u Društvu PMI. U dugim zimskim danima zajedno sa svojom kćerkom Marijom, plela je i kreirala različite ukrase za prodajnu Misijsku izložbu u Splitu. Osjećala je važnim ovaj misijski projekt  PMI splitske provincije. Poticala je i druge članove, potporu davala s. Marijani i molila za što veću angažiranost članova. Sve polako tiho, kao jedan dobri duh. Bogu, Gospi i sv. Josipu preporučivala je u svojim molitvama sve sestre i pročelnicu koje vode grupe PMI.
Draga naša gđa. Maša preselila se u Kuću Očevu u mjesecu Srca Isusova da sad sja gore visoko. Sigurno je čula riječi Gospodinove: „ Bio sam gladan, bio sam žedan, potreban. Ti si bila uvijek tu da mi dadneš jesti, piti, osmijeh, blagu riječ, pogled… zato uđi u radost Gospodina svojega“. 

Draga Maše, hvala tebi i tvojoj kćerki Mariji za svjedočanstvo kršćanskog i vjerničkog života. Hvala ti što si autentično svjedočila svoju pripadnost Društvu PMI. Zagovaraj sve sestre i PMI da budu istinski svjedoci onog kome pripadaju. Moli  Malog Isusa da umnoži nova duhovna zvanja u Provinciji sv. Josipa koji će pokazivati  i budućim naraštajima put prema Malom Isusu.

s. Marijana Cvitanović i animatori PMI, Metković i Opuzen  

U nedjelju, 21. lipnja 2026. godine članovi Društva Prijatelji Maloga Isusa koji su ujedno i članovi velikog mješovitog zbora župe Imena Marijina iz Gromiljaka kod Kiseljaka, predvođeni s. M. Marinelom Zeko pastoralnom suradnicom i animatoricom u žup,i okupili su se u ranim jutarnjim satima ispred Gromiljačke crkve te s pjesmom i molitvom krenuli prema Đakovu.

Prvo odredište bila je đakovačka katedrala sv. Petra. Pri samom dolasku uslijedila je sveta misa koju je slavio preč. Drago Tukara. Liturgijsko slavlje uzveličao je katedralni zbor pod vodstvom profesora crkvene glazbe vlč. Ive Andrića,  a zvuk orgulja dao je još veću svečanost misnom slavlju. Iza euharistijskog slavlja pod vodstvom bogoslova Mateja Mlinarić, upoznali su još pobliže đakovačku katedralu. Mnogi se slažu da je to najznačajniji kulturni spomenik u Đakovu. Gradnja katedrale započela je 1866 godine a dovršena je 1882. god. Suvremenici izgradnju i dovršetak katedrale nazvali su „čudovištem umjetnosti“. Sama unutrašnjost katedrale bogato je oslikana i urešene skulpturama. Osim slika katedrala ima sedam oltara i svečanu propovjedaonicu. Jednom riječju katedrala u Đakovu veličanstveni simbol Slavonije. Bogoslov Matej citirao je riječi pape Ivana XXIII – dobri „da je to najljepša katedrala između Venecije i Istambula.

Nakon razgledavanja katedrale i osvježenja drugo odredište bilo je Spomen kuća Sluge Božjega nadbiskupa dr. Josipa Stadlera u Slavonskom Brodu. Dobrodošlicu su izrazile sestre Služavke Maloga Isusa na čelu s kućnom poglavaricom s. M. Pavkom Dujmović, koje su za sve hodočasnike pripremile kolače i sladoled. Iza osvježenja koje je dobro došlo s. Marina Piljić upoznala je sve prisutne s poslanjem spomen kuće SB Josipa Stadlera. Istaknula je kako se redovito u kapelici organiziraju adoracije pred Presvetim, zatim svakog dvadeset četvrtog u mjesecu, kao i svakog dvadeset i petog u mjesecu. S Marina također sve prisutne upoznala je s najbitnijim informacijama o životu i djelu Sluge božjega J. Stadlera. Nadalje s. Marina istaknula je kako su sestre izgradile spomen kuću u čast rođenja i života prvog vrhbosanskog nadbiskupa i njihovog utemeljitelja. Njegova gradnja dovršena je 2018. godine. Na kraju sestra Marina s prisutnima podijelila je informaciju kako su prethodni tjedan organizirali dječji oratorij na kojem se okupilo preko dvjesto djece. Svi zajedno kroz razne radionice i kateheze razmišljali su o Stadlerovoj plemenitosti.

Zahvalni sestrama na srdačnom dočeku i osvježenju uputili su se u sam grad Slavonski Brod na trg Josipa Stadlera, te su molitvom i pjesmom tu završili svoje hodočašće.

Ovo hodočašće organizirano je u sklopu 145 obljetnice od posvećenja za biskupa sluge Božjeg Josipa Stadlera i u velikom jubileju župe Imena Marijina iz Gromiljaka koja 12. rujna ove godine slavi 150 obljetnicu postojanja.

Zahvalni su Bogu na svim milostima, a zahvalni su svima koji su im omogućili da ovaj dan dožive lijepo i obogate se novim znanjem i upoznavanjem bogate povijesti.

Posebno su zahvalni Nadbiskupijskom centru za pastoral  mladih „Ivan Pavao II“ koji je bio materijalna potpora projekata malih grantova za projekte mladih.

s. M. Marinela Zeko

Hod kroz jubilarnu godinu nade,  hodom ususret posveti Srcu Isusovu naše domovine Hrvatske 2025. zahvale pedesete godišnjice posvete Družbe sestara Služavki Malog Isusa započeto je klanjanje u kapeli Maloga Isusa na Bačvicama u Splitu. Nastavilo se kroz  2026. cjelodnevnim klanjanjem i molitvom  velike devetnice Srcu Isusovu Prvim Petkom sa nakanama: beatifikacija sluge Božjeg Josipa Stadlera, nova duhovna zvanja , mir u svijetu, blagoslov u obiteljima i trenutne nakane posebno za dobročinitelje i bolesnike.
Na Prvi Petak 5. lipnja 2026. završetkom devetnice tijekom dana časne sestre samostana Malog Isusa, članovi Društva Prijatelja Maloga Isusa i vjernici susjedi boravili su u molitvi i šutnji pred Presvetim. Gledati Gospodina, biti u Njegovoj prisutnosti, za svih je velika milost i blagoslov. Prikazati mu sebe i staviti pred njega sve nakane, zahvalnost je neizmjerljiva.
Tijekom svih sati dana, kako smo bili raspoređeni biti uz Isusa, s. Dolores Brkić ukratko nam je kazala posebne godišnjice zahvale za Slugu Božjeg Josipa Stadlera nadolazećeg 6.lipnja. Elektronskim sredstvima na koncu dana svi smo dobili za podsjetnik. U toj zahvalnosti kako za Velikog Stadlera, tako za sestre i naš hrvatski narod, dan smo završili svečanom večernjom Časoslova sa sestrama.
Tajma Rismondo, PMI - Pojišan Split

U subotu, 30. svibnja 2026., u župi Komušina i na brdu Kondžilo proslavljen je 55. Dan mladih Vrhbosanske nadbiskupije pod geslom „Hrabri budite, ja sam pobijedio svijet“ (Iv 16,33), na kome su sudjelovale i sestre Služavke Malog Isusa sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije.

Susret, koji tradicionalno okuplja mlade iz svih krajeva Bosne i Hercegovine te inozemstva, organizirali su Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Komušini.

Susret je započeo procesijom sa slikom Gospe Komušanske prema brdu Kondžilo. Mnogi su hodočasnici tijekom nekoliko kilometara dugog puta molili krunicu i pjevali marijanske pjesme, svjedočeći svoju vjeru i pobožnost prema Majci Božjoj. Središnji događaj bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić. U homiliji je govorio o ovogodišnjem geslu, istaknuvši da Isus svojim učenicima nije obećao život bez poteškoća, nego ih je ohrabrio da u svim kušnjama i izazovima imaju pouzdanje u njega koji je pobijedio grijeh, zlo i smrt. Nadbiskup je naglasio da Bog i kroz životne teškoće odgaja čovjeka te da nijedna tama nije jača od svjetla uskrsloga Krista. Posebno je potaknuo mlade da hrabro svjedoče svoju vjeru u obiteljima, školama, na fakultetima i u društvu, prepoznajući svoj poziv da budu graditelji boljega svijeta.

Nakon misnog slavlja program je nastavljen druženjem, koncertom, animatorskim igrama te Sajmom zvanja i poslanja. Među izlagačima su sudjelovale i Sestre Služavke Malog Isusa, na čelu sa zamjenicom provincijske glavarice i pročelnicom Društva Prijatelja Malog Isusa, s. M. Kristinom Adžamić, koje su na svojim štandovima predstavile život i djelovanje svoje Družbe te Društva Prijatelja Malog Isusa. Brojni mladi zaustavljali su se kako bi saznali više o karizmi koju je utemeljio sluga Božji nadbiskup Josip Stadler, upoznali apostolsko djelovanje sestara te mogućnosti uključivanja u Društvo Prijatelja Malog Isusa kojega su predstavljali s. M. Marinela Zeko i mladi iz Gromiljaka.

Kroz razgovore, promotivne materijale i osobna svjedočanstva, Služavke Malog Isusa približile su mladima vrijednosti služenja, ljubavi prema Bogu i bližnjemu te važnost življenja vjere u svakodnevnom životu. Bila je to dragocjena prilika za promicanje duhovnih zvanja, ali i za predstavljanje poslanja Družbe koja već više od stoljeća djeluje u Crkvi kroz odgojni, karitativni i pastoralni rad.

Dan mladih završio je u ozračju molitve, zajedništva i radosti, a susret u Komušini još je jednom potvrdio važnost okupljanja mladih oko Krista i njegove Majke Marije te važnost svjedočanstva i prisutnosti redovničkih zajednica.

s. M. Viktorija Oršolić

Na duhovski ponedjeljak i spomen Marije Majke Crkve, 25. svibnja 2026. u konkatedrali sv. Petra u Splitu održan je molitveni susret svih duhovnih pokreta, molitvenih zajednica, Društva PMI,  katoličkog društva medicinskih sestara… Nazočne su bile skupine iz cijele Splitsko – makarske nadbiskupije. Navedene zajednice su veliki dragocjeni dar Crkvi. Crkva je rođena na zajedničkoj molitvi. Apostoli su s Marijom molili i čekali snagu Duha Svetoga. Zajednička molitva jača osobnu i zajedničku vjeru. Zajedništvo uvijek jača Duh sveti.
Uvodni duhovni nagovor održao je don Šimun Doljanin a nastavak je bio iskaz nekoliko osobnih iskustava u životu pojedinih skupina. Ujedno su se kratko i predstavile nazočne zajednice. U tom spektru nabrojenih, vidjeli smo ljepotu različitosti ali sabrani svi snagom Duha u jedno i zbog jednog, Isusa Krista.
Središnji događaj bila je svečana sv. Misa koju je predvodio splitsko- makarski nadbiskup Zdenko Križić, zatim mons. Marin Barišić nadbiskup u miru i više svećenika. Nadbiskup je naglasio u propovijedi da Duh sveti nije prolazna ideja ili osjećaj, nego živa Božja prisutnost koja preobražava ljudsko srce. Duh sveti ne popravlja površinu, nego mijenja srce. Istaknuo  je da danas suvremenom čovjeku nedostaje snaga Duha koja nam omogućuje vjernost, ljubav  i ustrajnost. Danas svijetu nisu potrebni samo religiozni ljudi, potrebni su preobraženi ljudi u kojima se vidi da djeluje Duh sveti, zaključio  je Nadbiskup.
Nazočni su bili članovi Društva PMI iz splitskih župa  te u osobnom susretu sa nadbiskupom izrazili su kako im je zajednička pobožnost prema Malom Isusu. Mons. Križić kazao je također da ga veseli lijepi godišnji susret  PMI koji je pred dva dana dogođen u Solinu. Zajedništvo uvijek jača Duh sveti, potvrdili smo.

Višnja Rickijević PMI, Pojišan - Split            

Na Duhovski ponedjeljak, 25. svibnja 2026. godine, Prijatelji Maloga Isusa sa svojim Sestrama Služavkama Maloga Isusa i vjernim pukom imali su duhovnu obnovu u samostanskoj crkvici „Svetog Josipa“ u Vitezu, koju su prikazali kao zahvalu Malom Isusu. Svetu misu predslavio je župni vikar župe „Svetog Juraja“ fra Dario Laštro koji je u propovijedi naglasio da svi mi koji štujemo Gospodina trebamo biti kao Isusovi učenici koji su ga hrabro i odvažno slijedili po primanju Duha Svetoga.

Ovu pobožnost koju danas slavimo možemo gledati kroz današnje evanđelje i sebe promatrati kroz bogatog mladića koji je upitao Isusa „Što mi je činiti da baštinim Kraljevstvo nebesko?“ Ponekad i u nama, koji svakodnevno idemo na svetu misu i izvana izgledamo pobožni ostaju one praznine zla, loše osobine koje ne trebaju pripadati osobi koja ide za Isusom. Isus kaže ne ubij, a mi često ubijamo riječima. Ne učini preljuba, a mi ne poštujemo s dostojanstvom svoju ženu, svoga muža. Ne ukradi, a mi smo mnogo puta drugome ukrali njegovo vrijeme. Najviše u čemu mi kršćani danas padamo i činimo ono što je loše jest lažno svjedočanstvo, koje nas odjeljuje od Isusa i ostavlja živjeti u lažima. Poštuj oca i majku svoju, a mi odgovaramo: „Oni ne podržavaju nas“. Dovoljno je samo to što su nam dali život. Da bismo slijedili Isusa pokušajmo se odricati onoga što jesmo i ići više Njegovim putem, a manje svojim.

Danas u popodnevnim satima, kao i svakog 25-og u mjesecu na Radio Mariji Vitez Prijatelji Malog Isusa molili su i širili pobožnost Malome Isusu. Moleći Krunicu Djeteta Isusa povjerili su Djetetu Isusu i Njegovoj majci Mariji sve svoje potrebe!

Živio Mali Isus uvijek u našim srcima!

Martina Šantić