približava nam se vrijeme priprave za svetkovinu Uskrsa. To je vrijeme u kojem se na osobiti način želimo suobličiti našem Gospodinu Isusu Kristu, nasljedujući Ga u vršenju volje Očeve, u poniznosti. To iziskuje da se odreknemo svega onoga što nas priječi na tom putu, da bi mogli poput Njega odreći se samih sebe, uzeti svoj križ i ići za Njim. Da bi to postigli, sv. Ivan nam jasno kaže što nam je činiti: ^„Nemojte ljubit ni svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve. Jer ništa od onoga što je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju i oholost zbog imetka – ne dolaze od Oca, nego dolaze od svijeta. A svijet sa svojom požudom prolazi, a tko vrši Božju volju ostaje zauvijek.“(1Iv 2,15-17) Stoga „naša primarna zadaća, glavni cilj naših nastojanja mora biti preobrazba nas samih, naših srca, naših života. Koliko u tome uspijemo, toliko promičemo širenje Kraljevstva Božjega, jer čineći tako u isto vrijeme stavljamo se na raspolaganje drugima i još više pridonosimo širenju Kraljevstva Božjega.“ Da bi ovladale svojim  požudama i postilgle čistiću srca,  da bi postale gospodarice samih sebe, i oslobodile se sebičnosti i loših navika (Usp. KKC br. 2043) veliku nam pomoć pružaju: post, molitva i djela milosrđa. Jer, tko nije kadar sebi reći „ne“, nije slobodan čovjek, a samo slobodan čovjek može reći Bogu „da“. A kako kaže sv. Augustin: „Post pročišćava dušu, uzdiže um, podvrgava čovjekovo tijelo duhu, čini srce skrušenim i poniznim, raspršuje oblake pohote, gasi vatru požude i pali istinsko svjetlo čednosti.“
U današnje vrijeme, kad u svijetu vlada konzumerizam, materijalizam i hedonizam, post se gotovo gubi. Već je naš otac Utemeljitelj rekao da nema zapovjedi koja se lakše krši nego što je zapovijed o postu. Budući smo mi dio društva u kojem živimo, u napasti smo da se suobličimo svijetu, a ne Isusu Kristu. Zato je nužno bdjeti i moliti, kako ne bi upali u tu napast, te postiti i činiti djela milosrđa, kako bi postale gospodarice samih sebe.
Kad Isus poziva na obraćenje i pokoru, to se ne odnosi prvenstveno na vanjska djela pokore "kostrijet i pepeo", postove imrtvljenja, već na obraćenje srca, na unutarnju pokoru jer vanjska djela su posljedica obraćenja. Bez obraćenja srca, pokornička djela ostaju neplodna i lažna, čitamo u Katekizmu Katoličke Crkve (Usp. KKC br.1430). 
Sveti Bazilije Veliki nalaže: ”Ne ograničavaj, međutim, vrlinu posta samo na ishranu. Istinski post nije samo odricanje od različite hrane, nego odricanje od strasti i grijeha: da nikome ne učiniš nepravdu, da oprostiš bližnjemu svome uvrede koje ti je nanio, zlo koje ti je učinio, dug koji ti je dužan. Inače ne jedeš meso, ali jedeš samoga brata svoga.”
Sveti Ivan Zlatousti je još konkretniji: „Post je promjena čitavoga našeg života, jer prava žrtva (smisao) posta nije suzdržavanje od mesa nego suzdržavanje od grijeha. Dakle, svatko tko ograničava post na uzdržavanje od hrane, taj zapravo ismijava i karikira post.  Ako postiš, pokaži mi to na djelima. Kojim djelima? Ako vidiš nekoga siromašnoga, iskaži mu milosrđe. Vidiš li neprijatelja, izmiri se s njime. Vidiš li prijatelja koji je postao uspješan, ne budi zavidan i ljubomoran. Dakle, ne trebaju samo usta postiti, već i oči i noge i ruke i svi dijelovi tijela također. Neka ruke poste, ostajući čiste od krađe i pohlepe. Neka noge poste, izbjegavajući puteve koji vode ka grijehu. Neka oči poste tako što neće pogled zaustavljati na tuđoj ljepoti i zamamnosti. Ne jedeš meso, zar ne? Ne bi trebao također ni proždirati zlo svojim očima. Neka ti i uši poste. Post slušanja sastoji se u tome da ne prihvaćaš lošega govora o drugima. Neka poste i usta od ružna i neprilična govora, jer opet velim, koja je korist ako s jedne strane izbjegavam piletinu i ribu, a s druge strane proždirem i meljem zubima i gutam svoga bližnjega? Onaj tko osuđuje i bogohuli isto čini kao da se najeo mesa brata svoga...“
Tijekom cijele povijest Crkve, post je prisutan u Crkvi. Sveti Bazilije Veliki je rekao da je post star koliko i čovječanstvo jer je dan kao zakon u raju, Adam i Eva su mogli jesti sa svih stabala osim sa stabla spoznaje dobra i zla. I upravo ta prva zapovijed 'da nisi jeo', je božanski zakon posta i umjerenosti. Jer „Iz raja smo izbačeni upravo zato što nismo postili. Dakle, postimo kako bismo se mogli vratiti u raj". I kao takav, post je jedan od lijekova kojim se ponovo stječe izvorno dostojanstvo našeg identiteta kao Božje djece. Crkva nas posebno poziva u vrijeme korizme da po primjeru Isusa koji  je prije svog javnog djelovanja proveo četrdeset dana u pustinji posteći od hrane, i mi postimo.
Naša nam Pravila nalažu da ne samo u vrijem korizme, već cijeli svoj život provodimo u samoprijegoru, i u tom duhu prihvaćamo odricanje volje,  poniženja, i osobito vježbamo svoju stalnu spremnost da služimo zajednici (Usp. Konst.116). Završiti ću s našim Ocem Utemeljiteljem: „Ili se Isus vara ili se svijet vara. Isus je odabrao što je najspasonosnije, a vi odabirete što On osuđuje. Što sad? Isus koji se ne vara niti može prevariti, odabrao je što tijelu ne godi, odabrao je post, dakle je puno bolje korisnije i spasonosnije za nas, da postimo. Tko drugačije uči, valja ga se kao zavoditelja na grijeh čuvati. Svijet se dakle vara kad odbacuje post. To jest ono, što mu ne godi. Ne dajte se zato od nikoga zavarati, nego se sjetite riječi našega Gospodina, koji govori: Tko svoj život ljubi, izgubit će ga (Iv 12,15.) Kome je ovo tijelo i život toliko sladak, da se neće ničega odreći, čim se gubi spasenje, on ne mari za vječnost. A tko mrzi svoj život, on će ga naći, jer tko god mrtvi što je puteno i što nas navodi na grijeh, naći će put koji vodi u život vječni. Ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete (Rim 8,13.) Usmrćujte ih dakle postom, i bit ćete na stazi kreposti, koja vodi u nebo, a kamo nas sve po zagovoru Blažene Djevice Marije uveo Trojedini Bog Otac, Sin i Duh Sveti. Amen“

Svakoj sestri želim plodnu korizmu da sve više postanemo kristolike. Za sve se moli, vaša u Malom Isusu,
s. M. Marija Banić, provincijska glavarica

          Drage sestre, dragi Prijatelji Maloga Isusa, dragi ljubitelji i štovatelji Maloga Isusa,

S velikom unutarnjom radošću slavimo Spasiteljevo rođenje. Od trenutka Isusova rođenja ništa više nije isto. Nakon što je „ Riječ  tijelom postala i nastanila se među nama" (Iv 1,14), promijenio se tijek povijesti, jer Bog se nastanio među nama. „Božić nam je donio  Boga. Sada poznajemo njegovo lice“, kaže Papa Benedikt XVI. „Sada ga možemo zazivati. Sada znamo put kojim, kao ljudi, trebamo ići. Isus je donio Boga, a time je izrekao istinu o našem cilju i našem podrijetlu. Samo tvrdoća našega srca može smatrati da je to malo. Da, Božja moć u svijetu je tiha, ali je ona istinska moć, moć koja traje.“
Zato se u trenutku Spasiteljeva rođenja radovalo nebo i zemlja. Ta radost odjekivala je u anđeoskoj pjesmi „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim“, dok su navješćivali Isusovo rođenje pastirima, a na nebu se pojavila zvijezda, smjerokaz onima koji Boga ljube i traže.
Lijepo pjeva naš narod: „Ljubav Božja prevelika, primi pravu put čovjeka“, jer Dijete što ga motrimo u jaslicama jest Bog - Ljubav.

          Drage sestre, dragi Prijatelji Maloga Isusa, dragi ljubitelji i štovatelji Maloga Isusa, od svega srca želim vam sretan Božić i blagoslovljenu novu godinu, uz molitvu da Mlado Sunce koje nas je pohodilo s visine, obasja naše tmine, rasprši svu tamu i uvede nas u kraljevstvo ljubavi i mira, pa da s Njime ljubeći, jednog dana s Njime i kraljujemo.

Vaša u Malom Isusu,

s. M. Marija Banić
provincijska glavarica
sa sestrama splitske Provincije sv. Josipa

Drage sestre za vas i za sebe molim svjetlo i snagu Duha Svetoga  u slijeđenju Maloga Isusa, da svi u ljubavi i istinskoj radosti mognemo proslaviti nama najdraži rođendan, našega MALOGA ISUSA.
Sve vas pozdravlja i za sve se moli, vaša u Malome Isusu,

s. M. Marija Banić
provincijska glavarica
 

Predmet: Pismo sestrama za Korizmu                                                                                                                                                                       Split, 27. veljače 2025.

                                              SVIM SESTRAMA U PROVINCIJI

„Sjetí se, čovječe, do si prah i da ćeš se u prah vratiti!“

Drage sestre!

Na početku korizme svećenik nam pepelom posipa glavu. To nije obični pepeo, to je pepeo koji nas poziva na unutarnju spremnost na obraćenje i vršenje dobrih dijela. Pepeo označava našu grešnost i krhkost i da vjerujemo u uskrsnuće da ne smijemo prionuti uz dobra ovoga svijeta.

U Jubilarnoj godini pozvane smo razmišljati što nam Gospodin govori u Crkvi, preko svoje riječi koja nam se svakodnevno naviješta u Evanđelju, kao i u bratskom zajedništvu. „Obrati se i vjeruj Evanđelju.“ Vrijeme korizme je milosno vrîjeme na koje smo pozvane na istinsko obraćenje, svakodnevno, u malim sitnim stvarima iz ljubavi. Ne bojmo se uputiti s Isusom u Četrdesetodnevnu pustinju i biti kušane. Pođimo s Isusom u pustinju, predajmo mu svoje srce, uklonimo svaki gnjev, srdžbu, ljubomoru, zavist... Molimo Isusa da smekša naše srce, ponekad tvrdo i sebično i da nam dadne srce po srcu svome.

Sedam Isusovîh riječì na križu, neka nam budu poticaj za razmatranje ove korizme.

            „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“! Bog je oprostio i oprašta, Njegova dobrota je beskrajna, nema granica, računice. Oprostimo i mi kako bismo mogle ljubiti, čisto i bezuvjetno.

           „Još danas ćeš biti sa mnom u raju!“ Krist pribijen na križ grli tebe i mene, cijeli svijet, te mirno obećava raj, otvara Nebo i dariva nam Vječnost. Gleda nas s križa svojim blagim pogledom i zove k sebi da živimo vječno u radosti. Zahvalimo Isusu za beskrajnu ljubav kojom nas ljubi. Bogu je stalo do našeg otkupljenja i spasenja više nego nama samima, darujmo mu svoje grijehe, obratimo se sa svih stranputica svome Bogu koji nas ljubi vječnom ljubavlju.

         „Ženo, evo ti sina!“ Tko je ta žena, Marija, ponizna djevica iz Nazareta kojoj dolazi anđeo i naviješta da će začeti i roditi Sina. Bog postade čovjekom i nastani se medu nama. Nazaret postade Kalvarijom, Isus Mariju i Ivana povjerava, svojoj Majci će dati sina, a svome prijatelju Majku. Isus Majku dariva Ivanu i nama. Marija je naša Majka koja nas ljubi i trpi u onima koji trpe, ona nas je rodila u bolima podno križa. Utecimo se i mi sestre Majci podno križa, neka moli za nas.

        „Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio!“ Kada je Krist bio razapet, sunce je uskratilo svoj sjaj, priroda se promijenila, sve je bilo mračno. Isus je za svaku od nas trpio. Kad smo s Njim svijetlo sja u našem srcu i tame nema nikakve. Zahvaljujmo svaki dan pred križem za neizmjernu Kristovu ljubav prema nama. Nauči me Kriste reći: „Ne moja, nego tvoja volja neka se vrši!”

       »Žedan sam!" Isus na krizu ne proklinje, ne prezire, nema ni prijekora, nego preko Njegovih usana dolazi jedan potresan vapaj: “Žedan sam“ Krist žeđa za nama, trpi na drvetu križa za nas, dariva se iz ljubavi. Uzvratimo svome Gospodinu ljubav u svakodnevnom darivanju.

       „Svršeno je!" Bitka je na Kalvariji dovršena. Njegovo je djelo dovršeno, a što je s našim? On stoji na vratima i kuca. Uzmimo križ i idimo za Njim. Hoće li naše djelo ikada biti dovršeno, ovisi o tome u kojoj ćemo mjeri živjeti Njegovim životom, postati drugi Krist.

       »Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj!“ Gospodinov sedmi i posljednji vapaj s križa jest pogled unaprijed. Posljednje kapi krvi daje za naše otkupljenje. Kroz sve vrijeme stoji podno križa Marija koja prima svoga Sina u zagrljaj. Zagrljaj podno križa za Mariju je opet zagrljaj uz jaslice. Idimo k Majci koja nas grli kao svoga Sina.

                                         Poticaji

                   Svakodnevno klanjanje od pola sata za duhovna zvanja i dobar duh u Provinciji

                          (osim petka i nedjelje kad se uključujemo u župama no križni put).

                    Čitanje Konstitucija i Direktorija za vrijeme doručka, Sveto Pismo za vrijeme ručka.

                    Postiti od društvenih mreža (pazìmo što sve stavljamo na društvene mreže),

                   Postiti od gledanja kojekakvih filmova i seríja. Dati mjesta tišini.

                   Graditi naše zajedništvo u radu, kod stola i u rekreaciji.

                   Govoriti lijepe riječi, opraštati, graditi mir, uvažavati jedna drugu i darove koje nam je Bog dao. Zahvalimo Gospodinu za svaki novi dan koji nam dariva.

                   Gostoljubivost i milosrđe ne zaboravljajmo, (primanje gosta primanje je  Krista.  Budimo milosrdne kao što je Otac naš nebeski).

                Drage sestre, neka nam vrijeme korizme bude milosno vrijeme rada na sebi, s pogledom i srca na križ u radosnoj nadi uskrsnuća. Hranimo se Euharistijom, svetim sakramentima i Božjom riječi. Neka svi oni koji nas vide slave Oca koji je na nebesima. Budimo Veronike i Šimuni Cirenci u svojoj zajednici i svijetu koji pati, koji treba i vapi za našom molitvom i podrškom, treba našu pomoć u svakodnevnom nošenju križa. U svakodnevnom strpljivom nošenju križa, neka nas prati zagovor Majke Marije, koja nas kao svog Sina s puno nježnosti i topline prima u svoj zagrljaj. Bila s nama milost Duha Svetoga.

Neka nam je blagoslovljeno sveto vrijeme Korizme.

provincijska glavarica

s. M. Terezija Pervan
 

Živio Mali Isus!

Dijete Isus, dolazi pohoditi nas i ovog Božića kako bi nas još više privuklo k sebi. Želi nas pohoditi kao što je prije dvije tisuće godina pohodio pastire, kraljeve i sve one koji su ga iščekivali.

Donosi nam iste darove: mir, ljubav, vjeru, nadu, dobrotu, povjerenje, pomirenje…

Priđimo mu dok leži na slamici, dok nas zove da mu se kao dijete poklonimo iz dubine duše. Sluga Božji Josip Stadler reče „Rodio je se kao maleno Dijete, u štalici na slamici, zato da ga ljubimo, a ne da ga se bojimo“. Činimo to ne samo u božićnoj noći, već svaki dan u svojim domovima, u crkvama i kapelicama gdje nam je trajno prisutan u svojoj malenosti kao dijete. U ovom duhu Živimo Svetu godinu Jubileja i budimo radosni hodočasnici nade i mira.

S ovim mislima časnoj majci s. M. Anđi Vranješ, provincijalkama s. M. Tereziji Pervan i s. M. Emanueli Pečnik, svim sestrama i novakinjama u Družbi, pastirima Crkve, svećenicima, redovnicima i redovnicama i svima koji dijele misiju i karizmu Družbe sestara Služavki Maloga, našim vanjskim suradnicima Prijateljima Maloga Isusa, suradnicima i dobročiniteljima, djeci i mladima, obiteljima, želim čestiti Božić i sveto Isusovo porođenje te blagoslovljenu i milošću ispunjenu novu Isusovu jubilarnu 2025. godinu.

Sa sestrama Služavkama Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije

s. M. Ana Marija Kesten,

provincijska glavarica

S. Terezija Pervan, provincijska glavarice splitske Provincije, uputila je sestrama sllijedeću božićnu čestitku:

Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi! 

Odgojila nas da (…) razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, 

iščekujući blaženu nadu i pojavak slave

velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. ( Tit 2, 11-13)

Ta nada, koja je zasjala u betlehemskoj noći iz priproste štalice,

ne prestaje sjati na obzorjima naših života.

Ona je siguran stijeg koji nas vodi stazama života.

Do punine.

Obasjani nadom koja ne postiđuje,

budimo s drugima i za druge hodočasnici nade na putevima mira.

Čestit Božić i nadom ispunjene dane Svete godine 2025.

od srca vam želi

s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica

sa sestrama Služavkama Malog Isusa zagrebačke provincije

Budimo ukorijenjene u nadi (usp. SC 18)

Drage sestre, novakinje i kandidatice!

Za koji dan, ako Bog da, vremenom došašća kao Crkva započet ćemo novu liturgijsku godinu. Koji nam je to početak u životu? Je li lako uvijek iznova započinjati? Život svake osobe sastoji od neprekidnog niza novih početaka. Ponekad može postati teško započinjati iznova te se, štoviše, nakon bolnog iskustva ili neuspjeha može pomisliti da je to nemoguće. Ali, Bogu je sve moguće! Naš Bog je onaj koji ljubi nove početke, početke kojima iznova budi u svojim stvorenjima nadu i vraća radost života. On daje da proklije mladica iz panja Jišajeva (usp. Iz 11,1)! U svojoj neizmjernoj ljubavi Bog nam dariva dar novog početka – novo vrijeme došašća, milosno vrijeme u kojem nas želi voditi do istinskog životnog preporoda kako bi susrele nadu koja je u nama (usp. 1 Pt 3,13) te postajale sve više hodočasnice nade na putevima mira i ljubavi do dana vječnosti. Novi početak uvijek je moguć i ponuđen je svima.

Ovogodišnje došašće prilika nam je dobro se pripremiti za još jedan početak – početak Svete godine, 2025 godina od rođenja Gospodina našega Isusa Krista. U buli proglašenja Jubileja Spes non confundit (Nada ne razočarava) papa Franjo nas poziva pronaći nadu u Božjoj milosti koja nam nudi sigurnost Božje ljubavi. Sveti Otac nas poziva  otkrivati nadu u znakovima vremena koje nam Gospodin daje, potiče nas na darivanje opipljivih znakova nade i oblika oprosta. Nada, zajedno s vjerom i ljubavlju, tvori triptih bogoslovnih kreposti koje izražavaju bît kršćanskog života (usp. 1 Kor 13, 13; 1 Sol 1, 3). Unutar te neraskidive dinamike nada je krepost koja, da tako kažemo, oblikuje usmjerenje koje ukazuje na smjer i cilj života vjere.[1]

Kako bi nam svakoj osobno i svima zajedno korak na adventskom putu bio bolje usmjeren, Vijeće za duhovnost i promicanje baštine o. Utemeljitelja pripremilo je prigodne poticaje. Sestre su zamislile da se tijekom adventskih dana, iz tjedna u tjedan kao zajednica, zagledate u sveti primjer prvih sestara i na stranicama njihovih života tražite poticaje za ustrajnost i vjernost svetim zavjetima i prvoj ljubavi. Stoga vas potičem da u svojim zajednicama uz molitvu 1. večernje svake adventske nedjelje pročitate pripremljeni materijal, na vidno mjesto izložite vizualni poticaj, tijekom tjedna nastojite slijediti poticaje te na taj način u svojem srcu pripremate jasle za rođenje Djeteta Isusa. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. (Heb 10,23) Živimo svoje svete zavjete i četvrti zavjet (cijeli svoj život žrtvovati za siromahe) u dubokoj povezanosti s otajstvom Utjelovljenja.

Za oživljavanje nade koja je u nama, molim da u zajednicama tijekom došašća pročitate Bulu proglašenja Jubileja Spes non confundit. U njoj ćemo sve zajedno i svaka osobno čuti tolike vrijedne poticaje kako živjeti u kreposti nade. Pozvane smo ufati se da će nam Bog darovati sposobnost da mu uzvratimo ljubavlju i svetim životom. Ufanje je iščekivanje božanskog blagoslova i blaženog gledanja Boga; također je strah da ne uvrijedimo Božju ljubav. [2]

Godina oprosta  milosna je godina koja nam donosi neizmjerno puno prilika za ozdravljenje srca  i naših odnosa. Donosi nam priliku otkrivati bezgranično Božje milosrđe. To i takvo iskustvo oproštenja neizbježno otvara i naša srca i umove za međusobno praštanje. Praštanje ne mijenja prošlost, ne može promijeniti ono što se već dogodilo. Ipak, praštanje nam može omogućiti da promijenimo budućnost i živimo drugačije, bez zlog pamćenja, mržnje i osvete. Budućnost osvijetljena praštanjem omogućuje nam tumačiti prošlost drukčijim, vedrijim očima, iako vlažnima od suza.[3] 

Imajmo hrabrosti očima vlažnima od suza poći ususret osobama, najprije svojim sestrama s kojima u srcu nismo pomirene ili prema njima osjećamo “jal”.  Poslušne   svetom Ocu, poduzmimo i mi inicijative za vraćanje nade. Učinimo ovu godinu posebnom po mogućnosti koju nam daje Bog i Crkva. Napravimo iskorak te pođimo ususret upravo tim osobama. Ako se nama čini i nemogućim, Bogu je sve moguće! Vjerujmo! Neka se po tim opipljivim znakovima nade i ponuđenim oblicima oprosta u našim srcima i u našim zajednicama dogodi Božić. Nek' u nama i među nama proklije  mladica iz panja Jišajeva!

U pastirskom pismu o tumačenju oprosta oca Utemeljitelj je ovako poticao: U svako vrijeme moramo nastojati oko svojega spasa, ali nijedno nije tako zgodno kao ovo sv. Jubilejsko vrijeme; jer to je vrijeme, kada Bog običaje veće milosti davati. Pomoću sv. Jubileja oslobođene dakle od svih uza, koje su nas privezale za ovaj svijet, podignimo svoje želje k Bogu, udarimo novim putom, putom koji vodi u nebo.[4]

Neka svakoj sestri, novakinji i kandidatici po zagovoru naših svetih zaštitnika, oca Utemeljitelja i pokojnih sestara, nada bude kao pouzdano i čvrsto sidro duše (Heb 6,19) u ovogodišnjem adventskom hodu, kako bi budnog srca i raspjevane duše zajedno stigle do ovogodišnje proslave svetkovine Rođenja Gospodina našega Isusa Krista i otvaranja Svete godine!

Maranatha! Dođi Gospodine Isuse!

s. M. Emanuela Pečnik,

Provincijska glavarica

U Zagrebu, 15. studenog 2024.

[1] Spes non confundit 18

[2] Usp. Katekizam Katoličke Crkve br. 2090

[3] Usp. Spes non confundit 23

[4] Pavo Jurišić (ur.): Josip Stadler, Pod zastavom Srca Isusova, Pastoralne poslanice svećenstvu i puku, Sarajevo, 2001., str. 146.

Sve je u drvo tvojega križa urezano.

Jer tvoj križ ne mjeri. TVOJ KRIŽ LJUBI.

Stjepan Lice

Kristova poruka,

posvjedočena mjerom križa

i pobjednom svjetlošću uskrsnog jutra,

neka u svima nama živi i po

našem služenju bude nošena

svima kojima smo poslane.

Sretan Uskrs  Časnoj majci, svim sestrama,

novakinjama i kandidaticama želi

s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica

sa sestrama zagrebačke provincije

Provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan, čestitala je sestrama svetkovinu sv. Josipa, zaštitnika splitske Provincije

Obriši Dijete Isuse dječje suze!

Pohodi bolesne i nemoćne.

Potakni ljude da odlože svoje oružje

i zagrle se zagrljajem mira.

Pozovi  narode, da sruše zidove stvorene

siromaštvom, nezaposlenošću,

neznanjem i ravnodušnošću,

diskriminacijom i netolerancijom.

Ti si Božansko Dijete iz Betlehema,

koji nas spašava oslobađajući nas

od grijeha.

Ti si pravi i jedini Spasitelj,

za kojim čovječanstvo traga.

Bože mira,

daruj mir cijelom čovječanstvu,

dođi i živi u srcu svakog čovjeka

i svake obitelji.

Ti si naš mir i naša radost!

Sv. Papa Ivan Pavao II.

U ime sestara Služavki Maloga Isusa

Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća

Blažene Djevice Marije,

od srca Vam želim čestit Božić

i blagoslovljenu Novu 2024. godinu!

s. M. Ana Marija Kesten, 

provincijska glavarica

Drage sestre, novakinje i kandidatice!

Čovjekoljublje Boga našega (usp. Tit 3,4)  u Djetetu iz Betlehema,

rođenom od Djevice Marije zasjalo nam je u svoj punini. Punini koja se vidi očima vjere i

kuša srcem punim ljubavi.

Poput pastira krenimo i mi do Betlehema. Srcem, dušom i koljenom

kleknimo pred Novorođenog. Zagledajmo se u otajstvo Božje malenosti.

Zajedno s betlehemskim pastirima i mi Mu kličimo:

Što si manji, to si meni draži jer si se htio tako na slami roditi da te ljubim!

O, sretna slamo na kojoj ležaše mali Isus!

O, ognju, koji goriš, užezi i mene!

Želim vam blagoslovljen, radostan i čestit Božić

 u zahvalnosti srca koje prepoznaje Božju blizinu!

Tako će Božić svakoj od nas zasjati radošću spasenja!

Obilje Božje blizine, nadahnuća i revnosti oko dobrih djela u novoj 2024.

od srca vam želi

s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica

Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene! 

(Lk 12,35)

Drage sestre, novakinje i kandidatice!

U protoku vremena Bog nam u svojoj providnosti dariva novo vrijeme adventa koje nas poziva na budnost i spremno iščekivanje Gospodinova dolaska. Koliko smo advenata već doživjele i proživjele? Koliko sa življenjem svakog novog adventa spremnije i žarče iščekujemo Kristov dolazak? Biblijska čitanja  i u ovom milosnom vremenu redovito će nas pozivati na budnost, bdijenje, iščekivanje, radost i nadu.

Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene! (Lk 12,35)

Uz spomenute dvije slike opasanih bokova i upaljenih svjetiljki želja mi je potaknuti nas na još zauzetiju revnost življenja posvećenog života. Koje su poruke dviju slika koje Isus koristi kako bi svoje, koji ga slušaju, potaknuo na istinsku budnost?

Isus je slikom opasanih bokova, slikom svakodnevne odjeće koja se sastojala od uobičajene tunike – haljine koju je Izraelac svakodnevno vezao, opasivao kako bi bio spreman za rad i hod, objasnio onima koji ga slušaju što znači spremno ići s Njim i za Njim. Isus od svojih traži da njihov prepoznatljiv znak budu opasani bokovi ili spremno i revno služenje. Ne radi se o običnom služenju, nego služenju koje postaje prepoznatljivi znak po kojem, oni koji su njegovi, postaju svjetiljka koja upućuje na istinsko svetište – na Božju prisutnost u nama i među nama.

Slika opasanih bokova podsjeća na stav hodočasnika spremnog poći na put. Riječ je o tome da ne „puštamo korijenje“ u lagodnim prebivalištima koja ulijevaju sigurnost, već o tome da napustimo sebe, da budemo otvorene s jednostavnošću i povjerenjem Božjem prolasku u našim životima, Božjoj volji koja svaku na jedinstven način vodi prema cilju. Gospodin uvijek hoda s nama i često nas prati držeći nas za ruku, vodi nas da na tom, ponekad  teškom putu ne zabludimo i ne klonemo. Naime, oni koji se uzdaju u Boga dobro znaju da život vjere nije nešto statično! Život vjere je neprestano putovanje gdje se ide prema uvijek novim etapama koje sam Gospodin iz dana u dan pokazuje. Jer On je Gospodin iznenađenja, Gospodin novosti, ali stvarnih novosti.

Zatim, od nas se traži da držimo svjetiljke upaljene kako bismo mogle rasvijetliti tamnu noć. Svjetiljka je predmet koji je bez ulja potpuno beskoristan. Svjetiljka je slika našeg života, a ulje?  Što bi sve mogle usporediti s uljem kojim bi svjetiljka trebala biti ispunjena? Ulje je najprije autentična i zrela vjera koja je kadra osvijetliti mnoge „noći“ života. Znamo to jer sve smo imale dane koji su bili prave duhovne noći. Svjetlo vjere treba svaka osobno, redovito, svakodnevno hraniti susretom od srca srcu s Isusom u svakodnevnoj euharistiji, osobnoj i zajedničkoj molitvi i razmatranju njegove Riječi. [1]

Opasani bokovi i upaljene svjetiljke, kako piše o. Utemeljitelj, sluga Božji Josip Stadler, znači – biti spremna na svaki mig Gospodnji, biti zauzeta  kreposnim djelima i točnim izvršavanjem svoje službe, svojih dužnosti. Koji god se naime spremaju za kakav posao, podižu haljinu i opasavaju bedra svoja, da tako odstrane svaku zapreku; taku i mi koji za kraljevstvom nebeskim težimo, treba da ostavimo svake zapreke i budemo spremne čitavim srcem obavljati svako dobro. A ta se spremnost postizava, kad mrtvimo tijelo, da ne padne u bludnost, i sve ostale zabranjene pohote, te se čuvamo od ljubavi k stvarima ovoga svieta i krepostan život vodimo. Krist hoće, da imamo svietiljke u rukama svojim to jest da imamo dobra djela, i gorimo od ljubavi, djelujući uviek s dobrom namjerom, te dobro rasuđujemo stvari nebeske.[2]

Drage sestre! Neka nam svakodnevno odijevanje našeg redovničkog odijela bude odaziv na Kristov poziv opasivanja bokova. Naše redovničko odijelo - opasani bokovi – neka bude odraz spremnosti srca koje se svakodnevno podlaže volji Božjoj odricanjem lagodnosti i bezbrižnosti života; neka bude znak trajne budnosti i revnosti oko našeg spasenja; neka bude znak spremnosti izlaženja iz vlastitih sebičnosti u susret onima kojima smo poslane.

Koliko opasani bokovi predstavljaju vanjske aspekte života, toliko upaljene svjetiljke odražavaju nutarnji sjaj duše koji proizlazi iz života po Duhu. Sva naša profesionalna izgradnja i sva tehnička opremljenost bez duhovne izgradnje svake osobno, neće održati svjetiljke upaljenima. Potičem vas i molim da u ovom milosnom vremenu advneta revnije i žarče molimo. Uranjanje u molitvu uvijek je nova prilika za punjenje svjetiljke uljem - vjerom. Razmatranje Božje riječi vrijeme je prikupljanja duhovnog ulja kako bi svjetiljka bila upaljena. Njegujmo život skriven s Kristom u Bogu (usp. Kol 3,3). Neka tu dubinu odražava sjaj naših očiju i vedrina naših lica koja će biti obasjavana sjajem upaljenih svjetiljki vjere i ljubavi u tami ovog svijeta. Svi sveti i blaženici koračali su putem vjere. Tim putem  koračao je i naš o. Utemeljitelj i  naše pokojne sestre. Koračajmo i mi dok imamo vremena. Na tom tragu poticaja neka vam u danima adventa posluži i prigodno pripremljena brošura s dnevnim evanđeoskim odlomcima i prijepisima Utemeljiteljevih komentara evanđelja. Čitajte ih, po mogućnosti, zajedno. Dao Gospodin da se u ovogodišnjem protoku vremena (kronosu) dogodi milosni zahvat (kairos) koji će obnoviti naše zajednice, Provinciju i Družbu.

Drage sestre, novakinje i kandidatice! Sa žarkom molitvom i dubokom željom da ovaj advent živimo opasanih bokova, odjevene u svoje haljine, spremne za povjerena djela apostolata, sa upaljenim svjetiljkama žive vjere i goruće ljubavi te tako budemo spremne i blistave poći u susret Kralju koji dolazi, od srca vam svima želim blagoslovljen adventski hod.

Vaša

s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica

U Zagrebu, 21. studenog 2023. na blagdan Marijina prikazanja u Hramu

[1] Usp. papa Franjo, nedjeljni angelus, 11. kolovoza 2019.,

[2] Sveto evangjelje po Luki, preveo po Vulgati i protumačio po svetih Otcih dr. Josip Stadler, str. 486.

„U životu Gospodina našega Isusa Krista, najveća od svega je ljubav njegovog Presvetog Srca prema nama ljudima.“[1], zapisao je o. Utemeljitelj.

U Isusu Kristu Bog Otac je snagom Duha Svetoga nama ljudima otvorio svoje srce. Nježno. Ljudsko. Nama u svemu jednako, osim u grijehu. Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?  U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren(a) sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. (Rim 8, 35. 37-38)

U devetodnevnom duhovnom hodu prema proslavi svetkovine Presvetog Srca Isusova ogledajmo svoje srce u Srcu Isusovu. Motrimo to more ljubavi. Uranjajmo u nj. Boravimo u njemu. Dopustimo da svojom ljubavlju zahvati naša srca kako bismo mu spremnije uzvratile ljubav.

Otac Utemeljitelj, sluga Božji Josip Stadler prema Srcu Isusovu gajio je duboku pobožnost. Za njega je „Presveto Srce Isusovo [...] bezdan svih dobara, gdje siromasi treba da stave svoje potrebe, ono je bezdan radosti gdje valja postaviti sve svoje žalosti, ono je bezdan poniženja za naše oholosti, bezdan milosrđa za nevoljne, bezdan ljubavi, gdje je od potrebe staviti sve svoje nevolje i protivštine.“[2]

Neka nam primjer o. Utemeljitelja bude poticajem. U Presveto Srce Isusovo, uranjajmo sve boli, sva trpljenja naših starijih, nemoćnih i svih bolesnih sestara; uranjajmo u božansku ljubav sav žar i svu zauzetost sestara u svim oblicima povjerenog im apostolata; uranjamo naš vapaj za novim i svetim članicama, kao i nakanu za ustrajnost svih postojećih zvanja; uranjajmo naše zajednice i sve naše međuljudske odnose s iskrenom molitvom da budemo spremnije podnositi jedna drugu praštajući ako koja ima kakvu pritužbu (Kol 3,13); uranjajmo sve potrebe Družbe, Crkve i svijeta koji toliko čezne za mirom; uranjajmo sve svoje osobne nakane. „Uniđimo u presv. Srce Isusovo kano njegov učenik u školu čiste ljubavi, a ostavimo i zaboravimo sve svjetske znanosti, samoljublje i taštinu i nastojmo, kako nas potiče o. Utemeljitelj, postati mudre u njegovoj čistoj ljubavi. Pohrlimo srčano na njegov glas što govori: Dođite i meni svi vi koji ste voljni ljubiti me i ja ću vas postaviti u školu čiste ljubavi, gdje ćete postati krotka i ponizna srca, gdje ćete naći mir i spokoj u toj istoj ljubavi, kojom ćete sve svoje čine u duhu podložnosti obavljati.“[3]

U tom duhu, drage sestre, novakinje i postulantice, molim da se za svetkovinu Presvetog Srca Isusova u svojim zajednicama pripremate zajednički moleći devetnicu Presvetom Srcu Isusovu iz Družbinog molitvenika (str. 73.). Molim sestre predstojnice da na vidljivo mjesto u zajednicama stave knjigu: Josip Stadler: U središtu božanske ljubavi, Zagreb – Sarajevo, 2004., kako bi svaka sestra u osobnom čitanju duhovnog štiva u tih devet dana pronašla nadahnuće za svoj duhovni život. U zajednicama u kojima je to moguće, neka se dade služiti sveta misa na nakanu zadovoljštine za sve naše propuste kojima smo uvrijedile Božansko Srce Isusovo.

Želim nam svima duhovno plodan devetodnevni hod prema svetkovini Srca Isusova. Svakoj sestri, novakinji i postulantici od srca čestitam patron Provincije, sa željom da na ognju njegove ljubavi ugrijemo svoja srca i oduševimo se iznova za njega!

Vaša s. M. Emanuela Pečnik,
provincijska glavarica

[1] Stadler, Josip: Pod zastavim Srca Isusova, Pastoralne poslanice svećenstvu i puku, str. 524.

[2] Isto, str. 533.

[3] Isto, str. 537.

Isus Krist, Spasitelj naš

predan je za opačine naše i

uskrišen radi našeg opravdanja!

(Rim 4,25)

Nek' vam Kristova istina svijetli na obzorju jutra života.

Nek' vam sjaj Uskrslog sjaji u podne vaših dana.

Nek' vam Kristov mir bude stijeg u nemirima života.

Nek' vam Njegova pobjeda bude snagom u borbama života.

Nek' vas Njegov Život u suton života primi u svoje okrilje.

Blagoslovljen Uskrs i Kristovom radošću ozarene dane vazmenog vremena od srca žele

s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica sa sestrama zagrebačke provincije

Drage sestre, novakinje i postulantice!

U svojoj providnosti Otac milosrđa i Bog svake utjehe (2 Kor 1,3) dariva nam milosno korizmeno vrijeme. U Crkvi ono je od početaka življeno kao milosno vrijeme obraćenja. Čovjekova pala narav grijehu je trajno sklona. Krist, koji je došao spasiti palo čovječanstvo, svojim postom u pustinji kroz 40 dana, ostavio nam je primjer koji valja nasljedovati. Molitvom, postom i djelima ljubavi pozvane smo liječiti tri temeljne požude: požudu tijela, požudu očiju i oholost života.

Sveti oci korizmu nazivaju i proljećem duhovnog života. U darovanim danima obraćenja kroz molitvu, post i djela ljubavi imamo priliku iznova marljivo sijati na njivi svoje duše. Redovitošću u svagdašnjim dužnostima te u izmjeni molitve i rada obrađivati njivu svojeg Bogu posvećenog života; dušu zalijevati Živom vodom, izlagati ju u molitvi toplini Sunca kako bi posijano sjeme poziva na obraćenje raslo i donijelo plod. Svaki ratar sije nadajući se urodu. Nije u njegovoj vlasti rast, već bdijenje nad sjetvom, čuvanje usjeva i obrađivanje. Bog daje rasti. (usp. 1 Kor 3,7)

U toj istini ispunjenoj djetinjim pouzdanjem u Očevu ljubav i milosrđe započnimo ovogodišnju korizmu. Redovito i ustrajno koristeći sva naravna i milosna sredstva koja nam stoje na raspolaganju svaki dan, sijmo na njivi svojeg srca. Pred Jaganjca Božjeg donesimo svoje srce onakvo kakvo jest. U vjeri dopustimo da nas svaki dan oslobađa tereta grijeha kako bismo uvijek iznova na Ljubav uzvraćale ljubavlju.

U svakodnevnoj liturgiji Riječi u euharistijskom slavlju, majka Crkva obilno nas hrani, jasno nas doziva da se vratimo sa svojih stranputica. Poslušajmo kako bismo živjele!

U svakodnevnom čitanju Konstitucija osluškujmo jasno usmjerenje kako idealima biti vjerne; kako svoj posvećeni život njegovati, usavršavati i vraćati Prvoj ljubavi.

U pobožnosti Križnog puta ponirimo iznova u dubinu Božje ljubavi slušajući nadahnuća Duha Svetoga kako svojim životom ljubav uzvratiti.

U svakodnevnoj osobnoj molitvi kleknimo pred Jaganjca Božjeg! Dopustimo Mu da odnese naše grijehe. Predajmo mu sve što nas sapinje. Vjerujmo da On to može i da čini kako u našem vlastitom životu tako i u životu sestara s kojima živim u zajednici. Svaka je potrebna obraćenja. Postojano trčimo u borbu koja je pred nama (Heb 12, 1) do onog dana kada će svakoj Zaručnik dati neuveli vijenac Slave. (1 Pt 5, 4) Sve navedene mogućnosti samo su pomagalo za dublje ulaženje u svetište nutrine u kojem se može dogoditi milosni susret Boga i tebe koja ga tražiš svom dušom, svim srcem.

Kao Provincija pripremamo se za slavlje 100 godina našeg služenja u Marijinom domu u Vinkovcima. Imamo jedinstveni dar da je na vinkovačkom groblju pokopana prva vrhovna glavarica Družbe – s. M. Krescencija Zwiefelhofer. Svaku sestru potičem neka u svojoj osobnoj molitvi iz Družbinog molitvenika na stranicama od 207. do 213. iščitava što je pronađeno i prepisano iz osobnog molitvenika Majke Krescencije. Neka nam njezini zapisi budu poticaj na vlastito obraćenje. Molim da se u zajednicama kroz korizmeno vrijeme za vrijeme čitanja duhovnog štiva pročita o njezinom životu građa koja je izlazila u Družbinom vjesniku u 2018. godini kad smo na razini Družbe obilježavale 150 godina od njezinog rođenja. Primjeri nam trebaju kako bismo potaknute svjedocima i mi odložile svaki teret i grijeh koji nas sapinje i postojano trčale u borbu koja je pred nama. Upirimo svakodnevno pogled duše u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrimo njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premorene – ne klonemo duhom. (Heb 12, 1-3)

Molim da se u svakoj zajednici upriliči euharistijsko klanjanje na tzv. Pokladnu nedjelju, 19. veljače 2023. godine. U većim zajednicama (u samostanima Antunovac i Betlehem neka bude cjelodnevno klanjanje – iza jutarnje svete mise do Večernje molitve časova). Kleknimo pred Jaganjca Božjeg! Razmatrajmo, kako zapisa o. Utemeljitelj, kako je Krist svojom nevinošću, krotkošću i prostodušnošću sličan janjetu. „Zove se jagnje Božje jer je Otac nebeski smrt Kristovu primio za spas naš… Ono jagnje [u starom zavjetu] ne oduze nikomu grijeha, a ovo uzima grijehe cijelog svijeta. Ne reče: koje će oduzeti grijeh svijeta, nego koji oduzima, jer ono to uvijek čini od onoga vremena do danas!“ (Sveto evangjelje po Ivanu, preveo po Vulgati i protumačio po sv. Otcih dr. Josip Stadler, u Sarajevu 1902., str. 58)

Pristupajmo, dakle, smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! (Heb 4,16)

Vaša

s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica

U betlehemskoj noći (…)
Ljubav se razlila
od Boga na čovjeka
da bi nam najveću ljepotu pokazala;
Ljubav se rodila
u tijelu  čovjeka
da bi nas zauvijek spasila.

                                          s. Tihana, SMI

Drage sestre, novakinje i kandidatice!

Otajstvo je to veliko.
Nama neshvatljivo.
U jaslicama naših srdaca neka se rodi Ljubav!
Po mjeri takve  ljubavi -  ljubimo i služimo.

Čestit Božić i  ljubavlju Božanskog Djeteta
ispunjene sve dane nove godine
od srca vam želi

s. M. Emanuela Pečnik

sa sestrama Služavkama Malog Isusa
zagrebačke provincije

Drage sestre!

Za koji dan, ako Bog da, milosnim adventskim vremenom započet ćemo novu liturgijsku godinu. Svaki početak nova je prilika. Tako i advent koji dolazi poziva nas na budnost, iščekivanje, osluškivanje kako bismo spremno pohrlile u susret Kralju koji dolazi.

Vjerujem da svaka od vas želi svom snagom svoga bića biti mudra djevica sa zapaljenom svjetiljkom. Vrijeme došašća pred dušu svake osobe, a osobito pred duše Bogu posvećenih djevica, stavlja nove izazove i nove mogućnosti pripreme i bdijenja kako bismo ga dočekale raspjevane Njemu na slavu. Bdijenje traži dodatni napor, kako fizički tako i duhovni. Bdijenje traži osluškivanje, tišinu, mir, ustrajnost, zauzetost za bitno.

Kako bdjeti u molitvi, kako biti pažljiva na milosne pohode, kako spremno otvoriti vrata duše kad Kralj dođe i pokuca? Najbolji primjer nam je Blažena Djevica Marija. U vremenu Došašća Crkva nam upravo nju stavlja za uzor koji nam valja nasljedovati. Nama, Služavkama Malog Isusa ona je posebni dragulj u kojem nam se valja ogledati. Utemeljitelj, sluga Božji Josip Stadler potiče nas na ustrajnu  pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Zapisao nam je u Rajskim vratima: „Treba da mi sva svoja djelovanja činimo po Mariji, sa Marijom, u Mariji i za Mariju, da ih sve savršenije obavimo po Isusu, sa Isusom, i Isusu i za Isusa. – Isuse i Marijo! Rastite u meni, pa se dajite i drugima oko mene.“

Potičem svaku sestru da u vremenu Došašća u svojoj osobnoj molitvi češće zastane nad svojim punim redovničkim imenom. U jednom nedovršenom pismu o nastanku Družbe o. Utemeljitelj je zapisao: „Pametno običaju službenice Maloga Isusa svaka pred svoje ime staviti: M, to jest Marija. I tako je svaka službenica maloga Isusa prava ropkinja Isusova u Mariji, kojoj vazda dužnost na srcu leži, da svom dušom i svim životom svojim ljubi Maloga Isusa moleć' Mariju, da joj tu ljubav od svoga Sina isposluje.“

 Uz bogata dnevna liturgijska čitanja, svakodnevnu Liturgiju časova, dnevno razmatranje, duhovno štivo, te uz brojne poticaje koje pratite preko LaudatoTV, e - duhovnih vježbi nastojte, koliko je do vas, učiniti vrijeme Došašća duhovno plodnim. Zazivajmo Mariju neka nas zagovara u tolikim duhovnim i materijalnim potrebama. Neka nam svojim majčinskim zagovorom izmoli milost da se ovoga Božića u jaslama srca svake od nas rodi Božansko Dijete.

Neka nas sve zajedno u adventskom hodu prati zagovor Blažene Djevice Marije, o. Utemeljitelja i svetih sestara.

Maranatha! Dođi Gospodine Isuse!

Vaša s. M. Emanuela Pečnik,
provincijska glavarica