Drage sestre provincijalke, sve sestre u Družbi, sestro novakinjo i kandidatice!

Dragi prijatelji Družbe i Prijatelji Maloga Isusa!

U radosti svetkovine Uskrsa,
kada slavimo pobjedu života nad smrću
i ljubavi nad svakom tamom,
neka nas Uskrsli Krist ispuni mirom,
učvrsti u nadi i osnaži u vjernosti!

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Želi Vam

s. M. Anđa Vranješ

vrhovna glavarica sa sestrama iz Vrhovne uprave

„Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!

Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.“ Lk 2,10-11

Rođenje Isusovo donijelo je radost, svjetlo i spasenje za sve narode! Stoga, radosna srca slavimo svetkovinu Kristova rođenja i pođimo u naš Betlehem, u našu svakodnevnicu, prepuni zahvalnosti za najveći dar Božje ljubavi – Isusa, sina Božjega koji je za nas postao djetešce od Blažene Djevice Marije!

Čestit Božić, ispunjen mirom, ljubavlju i svjetlom vjere te blagoslovljenu Novu 2026. godinu

želi Vam,

s. M. Anđa Vranješ, vrhovna glavarica

sestara Služavki Maloga Isusa zajedno sa sestrama iz Vijeća

Drage sestre!

Pripravljajući se za skorašnju svetkovinu Bezgrješnog Začeća BDM i dana kada je naš otac Utemeljitelj sluga Božji Josip Stadler prije 107 godina preminuo i udahnuo dah vječnoga života, mislima i srcem prisjećamo se i prebiremo otajstvenu povezanost dragog nam oca Utemeljitelja s Bogom i Majkom Marijom. Kada promatramo njegov život i posljednje dane, ne gledamo samo povijesni događaj, nego otkrivamo živu školu pouzdanja, poniznosti i predanja. Stadlerova bolest i smrt nisu bile tek završetak života, nego kruna njegove vjere, pečat njegove ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Bog mu je dao, kako piše Hammerl, “željezno zdravlje” da izvrši veliko djelo Providnosti za Bosnu. No kad je došlo vrijeme da ga Gospodin prokuša, bolest je postala njegov novi apostolat. Iz kreveta, iz slabosti, iz tišine, nastavio je propovijedati – ne više riječima, nego strpljivim prihvaćanjem volje Božje.

Kad je bolest došla, on nije proklinjao slabost, nego ju je prepoznao i prihvatio kao poziv na dublje sjedinjenje s Kristom. Kad su mu liječnici nudili olakšanja, on je više mislio na duhovnu pripremu nego na tjelesni mir. I kad mu je disanje postalo borba, njegov je dah postao molitva – sve do zadnjih riječi: “Isus, moj Bog, Marija!”

Njegov život završava u tihoj pobjedi milosti – na blagdan Bezgrešnog Začeća, pod pogledom one kojoj je prije gotovo četiri desetljeća posvetio svoju nadbiskupiju. Nije li to znak da onaj koji živi za Mariju, umire pod okriljem Marijinim?

Drage sestre, u tom svjetlu i mi danas promatrajmo svoje križeve, bolesti, nemoći i svakodnevne žrtve. Utemeljitelj nas uči da je svaka slabost prilika za svjedočanstvo – da Bog ne traži od nas snagu tijela, nego postojanost srca. On koji je iz ljubavi prema siromasima riskirao vlastiti život na poplavljenim obalama Drine, i koji je umirao ne štedeći se za Crkvu, pokazuje nam što znači biti potpuno darovan.

U svakoj bolesti i kušnji možemo čuti njegov glas:

“Ne traži da ti Gospodin oduzme križ, nego da ti dade snagu da ga nosiš.”

Njegovo “Hvala Presvetom Srcu Isusovu za sve!” izrečeno uoči smrti neka bude i naša svakodnevna molitva.

Neka nas primjer našega Oca utemeljitelja uči da:

vjera nije bježanje od trpljenja, nego pronalaženje Boga u njemu,
smrt nije kraj, nego dovršenje ljubavi,
i da živjeti u Providnosti znači vjerovati da je sve – i zdravlje i bolest, i rad i mir – dio Božjeg plana koji vodi prema Nebu.

Kada pogledamo njegov grob u katedrali, pod križem koji je ljubio, sjetimo se da njegov duh i danas živi – u svakom srcu koje se daruje Bogu bez zadrške, u svakoj sestri koja tiho i vjerno služi, u svakoj rani koja postaje izvor ljubavi.

Zato, drage sestre, živimo svoje dane istim dahom vjere kojim je on umro: Isus – moj Bog – Marija!

Za dragu nam svetkovinu Bezgrješnog Začeća BDM, uz ovaj dopis dostavlja se i devetnica kao duhovni poticaj koji možete upotrijebiti u svojim zajednicama prema dogovoru i slobodnoj volji. Devetnicu je priredilo Vijeće za duhovnost i baštinu oca Utemeljitelja pri Vrhovnoj upravi DSSMI, a inspirirana je poslanicom sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera od 17. siječnja 1904. i molitvom Bezgrješnoj.

Neka nas na našem životnom putu prati moćna zaštita Bezgrješne Djevice Marije i zagovor oca Utemeljitelja!

U molitvenoj povezanosti,

odana vam u Malom Isusu

s. M. Anđa Vranješ

                                                                                                                         vrhovna glavarica

U ovoj milosnoj godini koju nam Crkva daruje kao Svetu jubilejsku 2025. godinu  – godinu Hodočasnika nade, s posebnom zahvalnošću i radošću osvrćemo se i na važan događaj u životu Družbe sestara Služavki Maloga Isusa – 135. godinu utemeljenja i njezina vjernog služenja Crkvi i narodu. Velika je to milost i radost za sve nas.

Ova visoka obljetnica nije samo podsjetnik na povijest, nego poziv da se još dublje vratimo izvorima svoga poziva i poslanja, te da iz njih crpimo snagu za život i djelovanje danas. U duhu utemeljitelja Družbe sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, pozvane smo i mi biti danas znak Božje nježnosti i ljubavi, osobito prema malenima, siromašnima, bolesnima i odbačenima. U vremenu kada toliki gube nadu, želimo biti hodočasnice nade, redovnice koje vjeruju, mole i služe tiho, ponizno, ali s dubokim uvjerenjem da Bog računa na nas.

Kroz ovu godinu u našim zajednicama svakodnevno molimo Molitvu Jubileja pape Franje. Ta molitva neka nas nadahnjuje da budemo istinske hodočasnice nade - ponizne služavke koje nosimo Isusa svakome koga susretnemo.

Sto trideset peta obljetnica Družbe - milosno je vrijeme za našu duhovnu obnovu. Molimo da nas potakne na zahvalnost Bogu za sve sestre u Družbi koje su nam prethodile u vjernosti i služenju. Njihova tiha žrtva, molitva i predanost utkale su duboko ime naše Družbe u srce Crkve i hrvatskog naroda kao i mnogih drugih naroda gdje smo djelovale kroz povijest i gdje djelujemo i danas. Budimo ponosne na taj dar, ali još više odgovorne da taj dar živimo danas, u novim izazovima i potrebama svijeta.

Za našu unutarnju pripravu i zajedništvo u hodu prema 135-toj obljetnici, osmislile smo Veliku devetnicu svetom Arkanđelu Rafaelu, koja je započela 24. siječnja 2025., na dan rođenja našega Utemeljitelja, i trajala je do 24. rujna 2025. Za svaki dan je, uz ostalo, uzeta po jedna, odnosno dvije točke Utemeljiteljeve okružnice za Družbin srebrni jubilej. Tekst je originalno Utemeljiteljev, pisan 1915. godine. Svakog 24. u mjesecu zajednički i osobno s ljubavlju smo čitale i razmatrale poticaje koje nam je pisao sam otac Utemeljitelj, a aktualni su i danas kad obilježavamo našu 135. godišnjicu Družbe. Trudimo se i dalje s ovim kratkim poticajima živjeti, moleći Duha Svetoga Životvorca da nas oživi i osposobi za sve što On od nas želi. Neposredno pred svetkovinu sv. Rafaela, zaštitnika Družbe, molit ćemo devetodnevnu devetnicu od 15. do 23. listopada 2025. iz knjižice pripremljene i tiskane za tu prigodu.

U Jubilejskoj milosnoj godini, Crkva daruje potpuni oprost svim vjernicima koji ispune uobičajene uvjete: ispovijed, pričest, molitva na nakanu Svetog Oca, te posjet jedne od jubilarnih crkava.

Podsjećam i na povlasticu koju je naša Družba primila od Svete Apostolske pokorničarne u Vatikanu, dopisom od 18. studenoga 1977. (br. 179/77), a koja ima trajnu vrijednost. Po odredbi spomenutog dopisa, Apostolska pokorničarna udjeljuje potpuni oprost koji može dobiti svaka sestra ako ispuni redovite uvjete (ispovijed, pričest i molitve na nakanu Svetoga Oca) i ako barem privatno daje ili obnavlja svoje obećanje da će vjerno vršiti dužnosti svoga zvanja:

Za cijelu Družbu: na blagdane Božića, Presvetog Srca Isusova, Bezgrešnog začeća BDM, sv. Josipa i 24. listopada na svetkovinu sv. Rafaela.
Pojedine kuće: na blagdan glavnog zaštitnika ili svetaca čije se relikvije ondje čuvaju.
Pojedine sestre: na dan ulaska u novicijat, dan prvih i doživotnih zavjeta te na jubileje zavjeta: 25., 50., 60. i 75. obljetnicu.

Ova je milost neprocjenjiva. Podsjetimo se na nju češće – i s poniznošću je koristimo – ne samo za sebe, nego i za potrebe Crkve i cijeloga svijeta.

U duhu zahvalnosti i predanja, osobito nas raduje i svečana posveta hrvatskog naroda Presvetom Srcu Isusovu, koja se je dogodila na svetkovinu Srca Isusova 27. lipnja 2025. Pridružile smo se ovom činu ne samo kao promatrači, već kao žive žrtve ljubavi – posvećene osobe koje žele u tišini svoga poziva izgarati za Isusa i svoga bližnjega.

Drage sestre, u Jubilejskoj godini dok kao Družba slavimo 135. rođendan, obnovimo gorljivost, vjernost i poniznu radost u službi Maloga Isusa, čvrsto držeći pogled uprt u Onoga koji nas je pozvao. Ova obljetnica – poziv nam je na obnovu srca. Zato sve potičem da ju živimo s više pouzdanja, ujedinjene u molitvi, više povezane međusobno, snažnije ukorijenjene u Utemeljiteljevu baštinu i u Isusovo Srce koje nas ljubi do kraja.

Budimo Služavke Maloga Isusa, tihe i vjerne redovnice, hodočasnice nade u svijetu često puta ranjenom i izgubljenom. Gospodin koji nas je pozvao - On nas i vodi, a Družbu prati svojim blagoslovom. Nastavimo taj put s vjerom, predanošću i radošću.

Neka nas prati i učvršćuje na putu svetosti zagovor Presvete Bogorodice Marije - naše Majke i zagovornice, sv. Josipa - uzora šutljive i vjerom ispunjene službe, sv. Rafaela - zaštitnika i nebeskog pratitelja i oca Utemeljitelja - sluge Božjega Josipa Stadlera.

U zajedništvu sa sestrama članicama Vrhovne uprave Družbe, s molitvom i sestrinskom blizinom od srca svakoj sestri, novakinji i kandidatici čestitam 135. rođendan drage nam Družbe i ostajem povezana u duhu sa svima vama.

Odana vam u Malom Isusu,

                                                                                s. M. Anđa Vranješ,  vrhovna glavarica

“Rodio se Bog i čovjek usred stajice, rumen cvijetak, dragi sinak svete Djevice…”

Drage sestre provincijalke,

sve sestre u Družbi, sestre novakinje i kandidatico!

Dragi prijatelji Družbe i Prijatelji Maloga Isusa! 

Božićno otajstvo poziva nas da u licu djeteta, siromaha, bolesnog i napuštenog,

u licu svoje sestre i svakog čovjeka

promatramo Bogočovjeka, Onoga koji radi nas siđe s nebesa i postade

jedan od nas, malen i siromašan, da nas grešne otkupi i spasi od zla.

Pristupajmo Malenome Isusu ponizna srca i otvorene duše

i poklonimo se Utjelovljenoj Ljubavi!

Od srca čestit Božić i blagoslovljenu novu jubilarnu 2025. godinu

želi vam

s. M. Anđa Vranješ, vrhovna glavarica

U vremenu nesigurnosti, rata, zla i grijeha koji se je uvukao u svijet, strah nestaje pred sigurnošću da Ljubav koja izvire iz Božanskog Srca, a čiji smo i mi dionici, je pobijedila i pobjeđuje svaku vrstu zla, nepravde i grijeha. Raspeti Isus na križu u trenutku najveće patnje ne osuđuje, nego moli: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“ (Lk 23,34). On koji „na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio“ (1 Pt 2,23), bio je uronjen u ocean zla, mržnje, nasilja i laži ni u jednom trenutku nije dozvolio da Ga se dotakne zlo koje su Mu nanosili, postao je svjedok pobjede Ljubavi nad zlom i grijehom. Ljubav Raspetoga Krista, ne samo da je pobijedila zlo i grijeh, nego i samu smrt.

I dok radosno pjevamo „Smrću smrt nadvlada Neumrli sada. Ustade pun dike slave prevelike. Aleluja, aleluja“, želim vam da ispunjeni ljubavlju Duha Svetoga, ne budete robovi straha, da zlo i grijeh ne pronađu prostora u srcima vašim, nego da hodeći u Istini i Ljubavi posjedujete Kristov mir, koji nam je On ostavio i dao (usp Iv 13,24).

Svima od sveg srca želim sretan i blagoslovljen Uskrs! Bog vas blagoslovio i čuvao! Majka Uskrslog Gospodina bila vam Majkom i zagovornicom!

Vaša u Malom Isusu

S. M. Marija Banić, vrhovna glavarica

nakon svega lijepog što smo doživjeli protekle godine, ali i svih patnji, stresova, šokova  upirući oči u Isusa, razmatrajući Njegov život od rođenja do uskrsnuća, radosno kao nikada do sada proslavimo ovaj Uskrs, jer kako kaže sv. Pavao: „Patnje sadašnjeg vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama.“ (Rim 8,18) Isti Sv. Pavao pojašnjava pa kaže: „Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji Ga ljube.“ (1 Kor 2,9) A znamo „ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan“ (Rim 5,5). Stoga radujmo se i svečano slavimo. Kršćanin, a pogotovo Bogu posvećena osoba koja ljubi, nema razloga za tugu i žalost, za zabrinutost i tjeskobu. Sam Isus uoči svoje muke, na posljednjoj večeri je molio Nebeskog Oca da i mi posjedujemo onu radost koju On posjeduje u svoj punini (Us. Iv 17,15). Radost srca koje ljubi, bezgranično ljubi. Zar Otac može išta odbiti Sinu?

Drage moje sestre, kandidatice i Prijatelji Maloga Isusa, želim i molim da u svojim srcima posjedujete Isusovu radost, Njegovu ljubav i mir, te proslavite pobjedu Života nad smrću, Uskrsnuće Gospodina Našega Isusa Krista, čista srca, radosno pjevajući uskrsni „Aleluja“.

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs! Bog bio uvijek s vama, pratio vas Njegov blagoslov! Štitio vas zagovor Blažene Djevice Marije i Sv. Josipa. Vaša u Malom Isusu 

s. M. Marija Banić, vrhovna glavarica

Isusov dolazak k nama uvijek ispunja naša srca radošću. To je najdraži, najmiliji gost naših duša. Što je nevjernicima nezamislivo, ostvarilo se i ostvaruje. Bog se ne zemlji pojavio i među nama udomio. Sjećanje na taj događaj svake godine posebno svečano slavimo. Za proslavu Isusova rođendana kroz došašće marno pripremamo stan svoje duše. Uređujemo kuće, okućnice, ulice i trgove. A na sam Božić obitelj se okuplja, oblači se  svečana odjeća, svi sudjelujemo na svečanom Euharistijskom slavlju i spremamo najsvečaniji blagdanski ručak. Za Isusov rođendan, znaju vjernici i nevjernici, nitko nije prema njemu ravnodušan, opjevan je u pjesmama, uprizoren u umjetničkim djelima.

Drage moje sestre, kandidatice, Prijatelji, ljubitelji i štovatelji Maloga Isusa, želim vam da budete dionici Betlehemskog slavlja, da ovaj Božić provedete u društvu Svete Obitelji, radosna i čista srca, zdrava tijela i duha. Čestit vam Božić i blagoslovljena Nova godina! Vaša u Malom Isusu

s. M. Marija Banić

vrhovna glavarica

Drage moje sestre,

dok srcem punim ljubavi i zahvalnosti, radosno zahvaljujemo Bogu na ponovo darovanim životima, na tolikim milostima i svemu onome što nam je dao za vrijeme i nakon  potresa, zahvaljujemo i svima vama, na svim molitvama, na svoj brizi i ljubavi, na svakom pozivu, poruci, na blizini u našim kušnjama. Kao i toliko puta do sada osjetile smo snagu vaše molitve, proizišle  iz sestrinskog srca. Hvala  svima!

Kako li u tren, sve naše „sigurnosti“ postadoše nesigurnosti. Ne osta nam ništa doli ono neprolazno vječno, Bog i duša u nama, i ovaj krhki ljudski život. Nađosmo se kao Job, sami pred Bogom, nesigurni  za ovaj naš prolazni tjelesni život, na kojeg, još uvijek vreba nevidljivi neprijatelj.

Doista Bog je velik! Svemoguć! Nenadmašiv u svom milosrđu i ljubavi! Hvala Mu i slava! Sve ono što nam je oduzeto, nadomjestio je na način kako samo On to zna, mi o tome ne bismo mogle ni sanjati.

Naša Generalna  kuća na Naumovcu je u lošem stanju. Jako je narušena i prema procijeni statičara, nije za stanovanje.  Što će biti s njom, ne znamo. Iz nje smo iznijele osobne stvari, arhiv, knjige, aparate, stvari iz kapelice osim klupa. Hvala Bogu,  to smo uspješno napravile uz pomoć dobrih ljudi, premda je bilo riskantno, jer u kuću se ulazi na vlastitu odgovornost.

Smjestile smo se kod Suradnica Krista Kralja, ne tako daleko od naše kuće. Primile su nas, kao da smo njihove sestre. Njihova kuća je solidna i nema nikakve štete od potresa. Hvala Bogu, sve smo skupa. Imamo i svoju kuhinju, pa smo im tako manje na teret. Dobro smo.

Sestre iz Nove Vesi, čija je kuća isto oštećena, uvijek nas nečim iznenade, a tako i sestre s Črešnjevca i iz Stenjevca. I ostale sestre su nam nudile pomoć, ali hvala Bogu za sada imamo sve što nam treba. Treba se čuvati ove pošasti današnjeg vremena, da ostanemo i vi i mi  žive i zdrave i u Božjoj milosti, pa će sve  biti dobro.

Uz materijalnu sigurnost, Bog nam je priuštio i duhovnu okrepu. Naime, s nama je i pater Nikola Stanković DI, koji je kao i mi morao napustiti Jordanovac. Tako svaki dan imamo sv. Misu i neku zajedničku pobožnost.

Dok se polako snalazimo u novim prostorima, kako je zabrana kretanja uglavnom se posvećujemo molitvi, što zajedničkoj, što osobnoj. A to preporučujem i vama. Tko ima Boga ima sve. Pa ako i napustimo ovaj svijet idemo k Njemu, u stan koji nam je On pripravio, čija ljepota nadmašuje našu spoznaju. No, ne smijemo se same nerazborito izlagati opasnosti. Dužne smo slušati i civilne i crkvene vlasti. Neposlušnost, našu patnju čini beskorisnom.

Drage moje sestre, ništa se ne događa bez Božjeg dopuštenja. Ako On pazi i na svaku vlas na našoj glavi, kako sam reče, a znamo da su Njegove riječi istinite, ne trebamo biti zabrinute. On nas nikada ne ostavlja, to nam je toliko puta dokazao, u svojoj ljubavi brine za svaku od  nas, za našu Družbu, i daje nam ono što nam je u ovom trenutku najpotrebnije. Uzvratimo Mu ljubav ljubavlju?

Zapitajmo se: Što nam je činiti? Što nam Bog poručuje po ovim događajima? Što oni znače za naš život? Kako u ovom trenutku izvršiti ono što Bog od nas očekuje? I kad to shvatimo, to i izvršimo bez oklijevanja. Ugledajmo se u Bezgrješnu Djevicu, kojoj je Božja volja kao i Njenom Sinu bila hrana svagdašnjeg života. Zato nije klonula,  dok su Njenog Ljubljenog Sina za vrijeme javnog života krivo sudili, ni za vrijeme dok Ga je pratila na Kalvariju, niti na Kalvariji dok Ga je na križu promatrala izranjenog i na križ pribijenog , niti kad su joj Ga mrtvog položili u krilo, niti kad se je od Njega morala rastati i udaljiti se od groba. Sve što je od Boga primila to je Njemu darovala, nije tražila natrag, pa kad je to On od Nje zatražio spremno Mu je darovala, ponavljajući: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“.

Započeti će Veliki tjedan. Sjedinimo se s Bezgrješnom Djevicom i s Isusom Patnikom, razmatrajući Njegovu Muku,  imajući uvijek na umu uzrok Njegove muke i patnje. Budimo Mu blizu dok danas trpi u svom mističnom tijelu  na najrazličitije načine. Ne ostavljajmo Ga sama. Bdijmo i molimo s Njim. Molimo za svjetlo i snagu Njegova Duha, kako ne bi prespavali ovaj trenutak i napustili Ga, ostavivši Ga sama. Nas je izabrao da Mu budemo blizu, da s Njim bdijemo i molimo. Molimo i za Šimune Cirence i Veronike današnjeg vremena, da ne klonu i da u onima kojima služe vjernici vide Boga, pa da svaka njihova samilosna gesta duboku utisne Isusov lik u njihove duše, a nevjernici da upoznaju Boga kao onaj vojnik dok je promatrao Isusovu smrt na Kalvariji.

Drage moje sestre, molimo da  ova kušnja kroz koju prolazi cijelo čovječanstvo sve narode i nacije vrati na pravi put i približi Bogu i jedne drugima. Molimo kako nas je naučio Isus: „Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se Ime Tvoje, dođi Kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja…“

Svih skupa i svaku napose, povjeravam Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu, zagovoru sv. Josipa,  naših zaštitnika, našeg Oca Utemeljitelja i pokojnih sestara. Bog bio uvijek s vama i pomogao nam izvršiti Njegovu svetu volju!

Svih vas pozdravlja i za sve se moli vaša u Malom Isusu

s. M. Marija Banić, vrhovna glavarica

Drage moje sestre,

kako znate, nalazimo se u općoj opasnost za naše tjelesno zdravlje,od nevidljivog neprijatelja koji ranjava, a nerijetko  i ubija. Stoga vas pozivam na razboritost i poslušnost uputama danim od civilnih i crkvenih vlasti. Nemojmo biti preuzetne.

Nema mjesta panici, strahu, ni  obeshrabrenju, jer ništa nam se u životu ne događa bez Božjeg pripuštenja, zar Bog nije rekao da nam ni vlas s glave ne pada bez Njegova znanja, stoga sve što nas u životu snađe, ma kako nam bilo nerazumljivo i teško prihvatljivo  je za neko naše dobro. Tako i ovu kušnju, trebamo prihvatiti iz Božje ruke.

Osim toga, zar nije nužno obraćenje cijelog čovječanstva? Zar nismo sišli s puta Božjega?

Nemojmo dopustiti, da ne iskoristimo ovu priliku, za obraćenje i povratak Gospodinu. Naše aktivnosti su smanjene i imamo više vremena za ono bitno, za besmrtnu dušu.

Molimo jedna za drugu, za naše obitelji iz kojih smo potekle, za naš hrvatski narod, za sve pogođene ovim teškim virusom,  za sve koji izlažu opasnosti svoje živote da bi spasili život drugih. Budimo kao David koji se je zauzeo za svoj narod kad je vidio anđela koji je ubijao (Usp. 1 Sam 24,17). Priznajmo Bogu svoje grijehe i grijehe naroda moleći od Boga milost i milosrđe.

Nikada ne zaboravimo da pogibeljniji od ovog virusa je grijeh. Ovaj virus nas lišava ovozemaljskog života, dok  nas grijeh lišava vječnog života. I ova nevolja koja nas je snašla je  poziv na obraćenje. Stoga vas pozivam posebno na molitvu za obraćenje grješnika i za umiruće. Kroz dan kad tko stigne ili ako želite zajednički molimo 50-ti psalam „Smiluj mi se Bože…“ za oproštenje i izbavljenje od zla koje nas je snašlo i tri puta „Slava Ocu…“ u zahvalu za sve milosti.

Svih vas pozdravljam i za sve se molim vaša u Malom Isusu

s. M.  Marija Banić, vrhovna glavarica

Drage moje  sestre, sestre novakinje i kandidatice,

o kako velika radost  ispunja naša srca i naše duše pri pomisli na Uskrs. Sve ovozemaljsko završava s uskrsnućem. Uskrsnut će naša duša i naše tijelo na novi život i vječno ćemo živjeti u slavi s Prvim Uskrslim, čije uskrsnuće slavimo.

I dok s vama dijelim radost Kristova uskrsnuća, iščekujući vlastito uskrsnuće, želim svima da upirući pogled u Krista Uskrsloga koji je vršeći volju Očevu otkupio svijet, pobijedivši tijelo, svijet i đavla, te uskrsnuvši  s velikom slavom, uzišao na nebo odakle je došao, hodimo putem kojim je On hodio,  kao On izvršimo poslanje koje nam je Nebeski Otac povjerio i jednog dana s Njim uskrsnemo i uživamo slavu Kraljevstva Nebeskoga.

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs! Neka vas Uskrsli Krist obdari svojim mirom i darom Duha Svetoga! Bog bio uvijek s vama i ispunio najdublje želje vašeg srca, da budete jedno s Njim. Pomogla vam to postići Majka Uskrsloga i zagovor i pomoć onih koji vas ljube.

Svima čestita, svih pozdravlja i prati vas svojom molitvom vaša u Malom Isusu

s. M. Marija Banić      

 vrhovna glavarica

Drage moje sestre, sestre novakinje i kandidatice,

Svakodnevno molimo: „Darom  premilosrdnog srca Boga našega, po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine, da obasja one što sjede u tmini  i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira“ (Lk 1,78-79.). Ovih dana slavimo pohod tog Mladog Sunca s visine, pohod Boga našega koji se utjelovio u krilu Djevice, postao čovjekom i rodio u štali. Pa premda se rodio kao siromah u štali, njegovu se rođendanu vesele svi, stari i mladi, slave ga svi narodi, slave ga siromašni i bogati, slave ga oni koji su na vlasti, ali isto tako potlačeni i odbačeni. Sama pomisao na Njegov rođendan razdraga i raznježi srce svakog čovjeka, ma kakovo ono bilo. Što je to tako tajno i privlačno u tom Mladom Suncu s visine da za Njim čeznu svi i svi Mu se vesele? Tajna se krije u Njegovoj biti, ON je BOG, ON je LJUBAV, Ljubav za kojom čezne svako ljudsko srce. Pred toplinom te Ljubavi se rastapa svaki led, pred njenim svjetlom nestaje svaka tama i Ona donosi puninu radosti i mira, i kad svega nestane Ona ostaje.

Slaveći  pohod  tog Mladog Sunca s visine, blagdan Svjetla, Ljubavi i Mira ili kako mi kažemo Božić,  što li vam poželjeti nego da to Svjetlo bude svjetiljka nogama vašim, da se Božja ljubav nastani u srcima vašim i da noge vaše  hode putovima mira, pa da  poput tog Mladog sunca s visine svijetlite svjetlom vjere i ljubavi i donosite mir.  Čestit Božić i blagoslovljenu Novu godinu  svima zajedno i svakoj napose želi vaša u Malom Isusu   

 s. Marija Banić

 vrhovna glavarica

 Novi Odgojni plan i Odgojni program Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, Razmatranja malenoga Isusa i čestitka za 150. obljetnicu svećeništva oca Utemeljitelja

Živio Mali Isus!

Poštovane sestre provincijalke i drage sestre!

1. Na XVIII. Redovitom Generalnom kapitulu Družbe održanom 2012.g. donesen je prijedlog da nova Vrhovna uprava  u suradnji s provincijskim glavaricama izradi novi Odgojni plan i program Družbe.

Pročelnica vijeća za odgoj u Družbi i vrhovna savjetnica s. Marija Banić je u suradnji sa sestrama odgojiteljicama intenzivno radila na pripremi i izradi ovih važnih odgojnih dokumenata za našu Družbu. Njihovim neumornim radom kroz nepunih proteklih šest godina imamo izrađen i tiskan novi Odgojni plan i program Družbe.

Ovim dopisom proglašavam novi Odgojni plan i program Družbe važećim dokumentom u našoj Družbi.

Preporučam svim sestrama u Družbi da nam uz Konstitucije, Direktorij i druge važne dokumente u Družbi i Odgojni plan i program budu od velike koristi u našem odgojnom, posvećenom  i apostolskom životu. Novi Odgojni plan i program Družbe posebno preporučam sestrama odgojiteljicama. Želja mi je da se u povjerenom im poslanju kod odgoja mladih naraštaja naše Družbe koriste njihovim sadržajima i da im budu smjernice u odgoju pripravnica, postulantica, sestara novakinja i sestara juniorki koje su im povjerene. Vodite ih mudro i razborito do potpunog posvećenja Bogu po sv. zavjetima u Crkvi i u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa. Odgojni plan i program Družbe nudi svakoj sestri Služavki Maloga Isusa poticaje vjerno i ustrajno živjeti posvećeni i apostolski život, stoga preporučam Odgojni plan i program i svakoj sestri u trajnoj formaciji.

Zahvaljujem vrhovnoj savjetnici zaduženoj za odgoj u Družbi s. Mariji i svim sestrama odgojiteljicama koje su radile na izradi novog odgojnog plana i programa Družbe. Gospodin neka nagradi njihov rad i ljubav koju su utkale i uložile u pripremi novog Odgojnog plana i programa Družbe.

2. Uz novi Odgojni plan i program Družbe darujem vam i „Razmatranja malenom Isusu“ od dr. Antuna Bonaventure Jeglića ljubljanskog nadbiskupa, jednog od prvih suradnika našeg oca Utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera i duhovnika prvih sestara Služavki Maloga Isusa u ubožnici Maloga Isusa (u Mjedenci) gdje je niknula naša Družba.

„Razmatranja o Malenom Isusu“ prepisale su sestre članice Vijeća za duhovnost u Družbi u Jubilarnoj godini Družbe (125. obljetnicu Družbe) pripremajući ih u družbinom vjesniku za dane duhovne obnove. Tada se u Vijeću rodila želja da se pripreme za tisak kako bi ih imala svaka sestra u Družbi, jer u njima je utkan sadržaj koji Služavku Maloga Isusa potiče na razmatranje i proživljavanje najvećih otajstava naše sv. vjere: Utjelovljenja, Rođenja i Bogojavljenja vječne Očeve Riječi, jer „iz tih otajstava proizlazi i sama duhovnost Služavke Maloga Isusa“ (usp. Konstitucije čl. 5).

U ovoj prigodi šaljem po jedan primjerak „Razmatranja“ svakoj zajednici, a preko sestara provincijalki dobit će svaka sestra, novakinja, postulantica i pripravnica po jedan primjerak kao mali znak moje zahvalnosti i zahvalnosti sestara iz Vrhovne uprave za sve što ste činile i što činite za Družbu kako bi ona u ovom vremenu bila znak Božje ljubavi.

Zahvaljujem sestrama članicama Vijeća za duhovnost u Družbi što su nas svojim trudom i ljubavlju obdarile ovim dragocjenim darom za naš duhovni život kojim je bio prožet život našeg oca Utemeljitelja. Nasljedujmo ga u toj ljubavi spram Malenoga Isusa.

Drage sestre, nadam se da ćete primiti otvorenim srcem ove tri male ali dragocjene knjižice i u njima prepoznati našu želju da zajednički izgrađujemo svoje živote na svim razinama, na što nas potiču naše Konstitucije i otac Utemeljitelj u svojoj poruci za 25. obljetnicu Družbe.

3. Kroz dane koji su pred nama, u našim zajednicama (svaka prema svojim mogućnostima) proslavimo 150. obljetnicu Utemeljiteljeva svećeništva koja ove godine pada upravo o slavlju svetkovine Presvetoga Srca Isusova. Gospodin je po daru svećeništva oca Utemeljitelja darivao nebrojene milosti mnogim dušama. Po tom svetom i spasonosnom daru darivao je obilnim milostima i našu Družbu i njezine članice. Zahvalimo Bogu na svim primljenim milostima po lomljenju kruha i dijeljenju sakramenata oca Utemeljitelja čije plodove uživamo i mi danas.

S razlogom su oca Utemeljitelja zvali „Vrhbosanski Atanazije“, jer je kao apostol gorljivo branio Božanstvo Kristovo i načela Kristova, zvali su ga „naš Karlo Boromejski“, koji sve što ima dade za sirotinju, „naš Ivan Zlatousti“, kad perom i govorom navješćuje božansku nauku svetog Evanđelja. Njegova apostolska dijela uzdigoše ga do visine čovjeka Božjega, čovjeka Kristova, čovjeka Crkve i Domovine. (usp. Vrhbosna (1918., br. 11 i 12, str. 135).

Drage sestre provincijalke, drage sestre, novakinje, postulantice i pripravnice, u našoj svakodnevnici slijedimo i živimo primjer Utemeljiteljeve ljubavi prema Bogu, Crkvi, siromasima i Domovini. S ovim mislima slavimo 150. obljetnicu svećeništva oca Utemeljitelja.  Slavimo ju u ljubavi spram Srca Isusova na čijem je se vrelu trajno napajao otac Utemeljitelj. Usrdno molim, da srce svake članice Družbe postane slično Presvetom Srcu Isusovu. U ovoj molitvi, sve vas sestrinski pozdravljam i preporučam u vaše molitve. Zahvalna vam i odana u Malom Isusu i Mariji

s. M. Radoslava Radek, vrhovna glavarica

Poštovane sestre provincijalke, drage sestre,

sestre novakinje, postulantice i pripravnice!

Svetkovina Uskrsa govori nam o divnoj ljubavi i pažnji koju Bog ima prema čovjeku tijekom čitave povijesti i kojom nas poziva svakoga dana sve više otkrivati tu neshvatljivu Očevu ljubav darovanu nam po Sinu Isusu Kristu.

Uskrsnuće Isusa Krista ojačalo nas na tome putu, kako bismo svakodnevnim življenjem i poslanjem naviještale Radosnu vijest svima koji još nisu spoznali Božju ljubav. U tome duhu, sa svima s kojima živimo i kojima služimo, slavimo radosno svetkovinu Uskrsa.

U ime sestara iz Vrhovne uprave i Generalne kuće, želim svima sretan Uskrs i blagoslovljene uskrsne blagdane. Vaša u Isusu i Mariji

s. M. Radoslava Radek,

vrhovna glavarica

Zagreb, 21. ožujka 2018.g.

Živio Mali Isus!

Poštovane sestre provincijalke, drage sestre, sestre novakinje, postulantice i pripravnice!

Već je prošlo više od pola godine kako živimo Jubilarnu Utemeljiteljevu godinu. Otvorena je prigodom Dana Družbe u Slavonskom Brodu uz slavlja velikih obljetnica našega oca Utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera (175. obljetnice rođenja i krštenja, 150. obljetnice svećeništva i 100. obljetnice smrti). Ove obljetnice obvezuju nas sve zajedno i potiču na još veću duhovnu povezanost s ocem Utemeljiteljem. One nas potiču da u svakodnevici darovanog nam poslanja živimo njegove svete ideale „za Boga i sirotinju“.

Toliko je još skriveno dragocjenog blaga oca Utemeljitelja, a nama nepoznatog. Potrebno ga je tražiti i pronalaziti svakoga dana sve više, poput trgovca koji traga za lijepim biserjem (Mt 13,44-46) i kao kad žena izgubi dragocjenu drahmu (Lk 15,8-10).

Veliku duhovnu korist imat će ona sestra koja pronađe to dragocjeno blago. Vlastitim nastojanjem oko traženja blaga ostavljenog nam u baštinu postat će svaka od nas na jedan način sudionica Božjih zahvata koje je Bog činio u duši oca Utemeljitelja, a po njemu u Družbi, u koju je uložio sve darove primljene po daru Duha Svetoga.

Utemeljitelj nas je zadužio velikim duhovnim i materijalnim darovima. Jedna je sestra svjedočila o tome kako je Utemeljitelj prodao svoje nove košulje kako bi primljeni novac uložio za smanjenje duga ubožnice Betlehem i Kuće matice Družbe. Nastojao je svim silama da Družba ne ostane nikome dužna poslije njegove smrti. Kolika je to morala bila ljubav u njegovu srcu prema Isusovoj najmanjoj braći i sestrama, prema Družbi?

Nastojmo i mi povjerene nam talente od Gospodara života tako uporabiti da u ovoj Jubilarnoj Utemeljiteljevoj godini učinimo sve kako bi naša Družba, a u Družbi svaka njezina članica, bila još više njegov glas, njegova slika i njegova poruka u ovome vremenu. Trudimo se svakoga dana pronaći još jedan dragocjen biser o ocu Utemeljitelju i njime obogatimo svoj život, život svoje zajednice, Provincije i cijele nam drage Družbe. Dostupna su nam već mnoga pisana djela o ocu Utemeljitelju. Proučavajmo ih i nadahnjujemo se na svjedočanstvima koja su ocrtala život i djelovanje oca Utemeljitelja. Govorimo o njima u svojim zajednicama. Svjedočimo djeci i mladima, majkama i očevima, bakama i djedovima o Božjim djelima učinjenim po ocu Utemeljitelju.  Znano nam je da je u Utemeljiteljevu srcu bilo mjesta  za svaku  osobu, za  svako ljudsko srce, jednostavno, bilo je dovoljno prostora za sve da se osjećaju dobrodošli, prihvaćeni i voljeni. Iskoristimo svaku prigodu kako bismo svima govorile o njegovu svetom životu. Ne kaže se uzalud „Usta govore ono čega je srce puno“ i „Iz obilja srca usta nam govore“.

Neka nam i ove mudre izreke budu poticaj da u ovoj Jubilarnoj godini naše srce obiluje duhovnom Utemeljiteljevom prisutnošću i življenjem Evanđelja po njegovu primjeru. To će biti dragocjeni „biseri“ kojima ćemo obogatiti Crkvu i našu Družbu iznutra i izvana. To će biti najdraži Isusu i Utemeljitelju naši duhovni plodovi u ovoj Jubilarnoj godini.

Uz ova naša osobna i zajednička nastojanja u življenju Utemeljiteljeve godine, događat će se i drugi sadržaji posvećeni ocu Utemeljitelju. Vrhbosanska i Đakovačko-osječka nadbiskupija s Postulaturom organizirat će studijski dan o ocu Utemeljitelju u Sarajevu i u Slavonskom Brodu. To će biti lijepa prigoda da i mi sudjelujemo u što većem broju na tim studijskim danima.

Na vanjskoj proslavi svetkovine Srca Isusova u sarajevskoj katedrali, 10. lipnja 2018. g., bit će obilježena 150. obljetnica Utemeljiteljeva svećeništva. Bilo bi lijepo da se i tom prigodom uključimo u ovu proslavu i hodočastimo s Prijateljima Maloga Isusa Srcu Isusovu u Utemeljiteljevu katedralu kako bismo zahvalili Bogu na svim duhovnim darovima primljenim u Družbi po Utemeljiteljevu svećeničkom životu.

Na uočnicu smrti oca Utemeljitelja, 7. prosinca 2018., u Sarajevu, održat će se prigodna akademija u čast oca Utemeljitelja. Akademiju priprema Vrhbosanska nadbiskupija, a naša će Družba, preko Provincija, sudjelovati u programu. Zato vas molim da budete spremne dati svoj doprinos ovome događaju, kojim će se obilježiti 100. obljetnicu smrti oca Utemeljitelja. Svetkovinu Bezgrješne i 100. obljetnicu smrti oca Utemeljitelja proslavit će se svečanim euharistijskim slavljem u sarajevskoj katedrali.

Zahvalne smo Bogu što će u ovoj Jubilarnoj godini biti blagoslovljena (24. svibnja) i otvorena „Stadlerova kuća“ u njegovu rodnom gradu, Slavonskom Brodu (Brodsko Vinogorje), koju su sagradile sestre iz Sarajevske provincije. To će zdanje biti ujedno „Stadlerov centar“, u kojemu će se posebno čuvati i svjedočiti spomen na velikog Brođanina, prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja naše Družbe, sl. B. Josipa Stadlera. I ovaj će nas događaj okupiti u Bordu na Savi, na Utemeljiteljevoj rodnoj grudi, i oživjeti u srcu dar zahvalnosti na obitelji Đure i Marije Stadler, u kojoj je niknuo jedan dragocjen cvijet za Crkvu i Domovinu.

Preporučam da do kraja Jubilarne Utemeljiteljeve godine svaka provincija i svaka zajednica, zajedno s našim vanjskim suradnicima Prijateljima Maloga Isusa, obilježi prigodnim programom Utemeljiteljevu godinu. Neka to bude jedan od poticaja da se među vjernicima širi glas svetosti o našem Utemeljitelju. U tom smislu budimo kreativne i dajmo svoj doprinos u tom pogledu. Utječimo se ocu Utemeljitelju u svojim potrebama. Preporučimo mu sve koji se preporučuju u naše molitve i potičimo ih da se u svojim potrebama mole i hodočaste na grob oca Utemeljitelja.

Drage sestre, vjerujem kako je svaka od nas u srcu pronašla posebno mjesto za oca Utemeljitelja i da joj je on veliko nadahnuće u životu i služenju. Neka nam ova Jubilarna godina bude jedna nova prigoda da oživimo svoju prvu ljubav prema ocu Utemeljitelju koju smo otkrile na početku svoga redovničkog života. Približimo se svakoga dana više Utemeljiteljevoj svjetiljci. Neka i po nama gori i svijetli svima koji traže Krista, svjetlo života. S ovim mislima želim i molim od Gospodina svima nama blagoslovljen hod kroz Jubilarnu Utemeljiteljevu godinu.
Za vas moli i preporuča se u vaše molitve odana vam u Malom Isusu i Mariji,
 
 s. M. Radoslava Radek,
vrhovna glavarica
 

Veliki primjer suobličenja s Isusom i Marijom ostavio nam je naš otac Utemeljitelj sluga Božji nadbiskup Josip Stadler. Upravite i Vi Vaše korake na njegove staze i on će Vas voditi putem svetosti. Okoristite se svaki dan ključevima njegove svetosti, jer oni su sigurni put do neba, do vječnog susreta s nebeskim Zaručnikom. Na tom putu bit ćemo Vam blizu našom molitvom i duhovnom potporom.

Draga Sestro, u zajedništvu sa sestrama članicama Vrhovne uprave Družbe čestitam Vam Vaš dan, dan potpunog predanja i posvećenja Gospodinu.

Odana Vam u Malom Isusu i Mariji

s. M. Radoslava Radek,
vrhovna glavarica

Zagreb, 14. kolovoza 2017.