• s. M. Ljilja Marinčić, pročelnica
• s. M. Jelena Jovanović
• s. M. Ana Uložnik
• s. M. Rita Oborović

• s. M. Jelena Jovanović, pročelnica
• s. M. Genoveva Rajić
• s. M. Marina Perić
• s. M. Mihaela Martinović
• s. M. Judita Matić
• s. M. Nikolina Cvitanović

Kad čovjek nađe duboki – bistri izvor našao je blago. A kad nađe jedan takav duhovni izvor pronašao je putokaz i životni oslonac. Sarajevska Provincija Družbe sestara Služavki Maloga Isusa bila je svjesna da Božjom milošću posjeduje jedan takav duhovni izvor – prebogatu duhovnu baštinu svoga Utemeljitelja i prvog vrhbosanskog nadbiskupa Sluge Božjega Josipa Stadlera. Osjećala je da je ta duhovna baština toliko duboka i još uvijek nedovoljno istražena da su i same sestre poželjele ulaziti sve dublje u to duhovno bogatstvo i svima koji to žele ponuditi to predivno iskustvo duhovnog bogatstva prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. Stoga je godine 2005. provincijalna uprava sarajevske provincije osnovala Vijeće za promicanje duhovne baštine oca Utemeljitelja. Cilj je ovog Vijeća da u suradnji s Postulaturom Sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera pomogne sestrama Služavkama Maloga Isusa, njihovim vanjskim suradnicima Prijateljima Maloga Isusa i svim koji čeznu za duhovnom dubinom doći do duhovnog iskustva koje je Slugu Božjega nadbiskupa Stadlera učinilo slugom, pomoćnikom, braniteljem i graditeljem kako duhovnim tako i materijalnim.

Kako planiramo doći do tog duhovnog bogatstva koje nam je ostavio Sluga Božji nadbiskup Stadler?

• Čitajući Stadlerove spise
• Obilježavajući datume koji su vezani uz Slugu Božjega nadbiskupa Stadlera
• Ističući bisere Stadlerove duhovnosti (citate i pobožnosti koje je on promicao)
• Promičući ono što je Stadler promicao
• Potičući na sudjelovanje u obilježavanju Stadlerovih Dana

Što se do sada poduzelo?

Prošle godine, 2007, iščitavale smo Stadlerove euharistijske poslanice i ostale zadivljene dubinom i konkretnošću. Svima koji bi željeli doći do tog iskustva preporučamo Stadlerove poslanice koje su poput škole duhovnosti.

Čitajući Stadlerove spise zapazile smo da je u svemu uspio jer je puno molio. Promicao je pobožnost prvih petaka i u sarajevskoj prvostolnici organizirao klanjanja pred Presvetim. Stoga smo i mi započele sa cjelodnevnim klanjanjem u sarajevskoj katedrali svakog prvog petka u mjesecu. Svi koji to žele mogu nam se pridružiti u sarajevskoj katedrali ili ako im to nije moguće onda to mogu učiniti u svojim župnim crkvama.

Na ovim stranicama pronaći ćete molitve Bogu po zagovoru Sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Ukoliko nam se želite javiti s nekim prijedlogom, pitanjem ili ukoliko želite napisati svoju osobnu molitvu Bogu po zagovoru Sluge Božjega Stadlera možete nam se javiti.

Tko po zagovoru sluge Božjega Josipa Stadlerovom bude uslišan i dobije koju osobitu milost, moli se da to priopći Postulaturi Sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera (Josipa Stadlera 5, BiH-71000 Sarajevo) e-mail:stadler@lsinter.net

Želimo Vam ugodno druženje s ovim stranicama i s „biserima“ Stadlerove duhovne baštine!

Stadlerovi dani

Od siječnja 2004. godine svakog 8. u mjesecu Vrhbosanska nadbiskupija obilježava Stadlerov dan. Proslavu Stadlerovog dana u vrhbosanskoj nadbiskupiji najavio je nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u svojoj propovijedi povodom 85. godišnjice smrti Sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, 8. prosinca 2003. godine. Kardinal Puljić je tada između ostaloga rekao: „Mi želimo vrjednovati, s ponosom cijeniti i iskreno moliti da slugu Božjega Josipa Stadlera što prije ugledamo uzdignuta na oltaru.“ Da bismo što prije došli do tog cilja kardinal Puljić je poručio: „Zato danas molim i pozivam vas da za ovaj dan, osmi u svakom mjesecu, bude Stadlerov dan – dan molitve. Bože ako je Tvoja volja učini da ga što prije ugledamo na oltaru!“ Dan nakon proslave 85. godišnjice smrti Sluge Božjega nadbiskupa Stadlera kardinal Puljić je uputio i službeni dopis br. 1507/03. od 9. prosinca 2003. godine u kojem između ostalog piše: „Ovim obznanjujem odluku da u našoj nadbiskupiji svaki osmi u mjesecu bude Dan molitve za uspješnost dijecezanskog procesa kako bi što prije doživjeli radost uzdignuća na oltar Sluge Božjega nadbiskupa Stadlera kao blaženika.“ (Vrhbosna, 4/2003., str. 376).

Svaki osmi u mjesecu u vrhbosanskoj je nadbiskupiji postao posebni dan molitve i hodočašća na grob Sluge Božjega nadbiskupa Stadlera. Izmjenjuju se tako hodočasnici iz raznih krajeva vrhbosanske nadbiskupije ali i iz drugih biskupije Crkve u Hrvata. Za Stadlerov dan, svaki osmog u mjesecu, svečano misno slavlje u sarajevskoj prvostolnici započinje u 10.30 nakon kojeg svi svećenici i vjernici polaze pomoliti se na grobu Sluge Božjega nadbiskupa Stadlera. Svi koji to žele mogu se pridružiti svečanom misnom slavlje Stadlerovog dana u sarajevskoj katedrali. Za Stadlerov dan mjeseca siječnja na Stadlerov su grob hodočastili vjernici žepačkog dekanata predvođeni dekanom preč. Antom Ćosićem, te ostalim svećenicima i sestrama Služavkama Malog Isusa. U veljači ove 2008. godine na Stadlerov su grob hodočastili vjernici kreševskog dekanata predvođeni kreševskim gvardijanom fra Ivanom Pervanom, dekanom kreševskog dekanata preč. Markom Perićem i fra Matom Popovićem, župnikom na Brestovsku. U pratnji vjernika kreševskog dekanata bile su i sestre Služavke Maloga Isusa koje djeluju u župi Gromiljak. Na Stadlerov dan mjeseca ožujka 2008. godine na Stadlerov su grob hodočastili vjernici sutješkog dekanata predvođeni dekanom vlč. Vitom Šošićem i ostalim župnicima sutješkog dekanata. Bilo je predivno vidjeti kako četiri autobusa vjernika hodočaste na grob svoga duhovnog velikana. O obilježavanju Stadlerovih dana opširnije možete čitati u Glasniku Postulature Sluge Božjega Josipa Stadlera „Stadler“, kao i u Katoličkom tjedniku.

Utemeljiteljeve izreke
Iz knjige „Euharistija-Bog s nama“

„Obično Gospodin Bog onoga koji Njemu iskazuje ljubav stavlja na velike kušnje kako bi se svatko uvjerio da je to djelo Božje, a ne ljudsko.“ (str. 12)

„Od Presvetog Sakramenta Crkva Božja nema ništa vrijednijega, ništa svetijega i čudesnijega. U njemu se sadržava glavni i najveći dar Božji i sam izvor svake milosti i svetosti te početnik Krist Gospodin.“ (str. 13)

„Sav blagoslov, sve svjetlo, sav život, sav spas dobivaju i župnici i župljani od Isusa Krista, koji pod tajanstvenom prilikom kruha u našim crkvama usred naroda stanuje.“ (str. 13)

„Kolikih bi milosti lišeni bili župljani kojima nitko u pamet ne doziva da je u njihovoj sredini njihov najveći dobročinitelj, njihov Spasitelj i Bog?“ (str. 14)

„Presveti Sakrament je život cjelokupne Crkve.“ (str. 14)

„Je li čudo što se zlo širi kada narod na vrutak milosti, na Isusa u Presv. Sakramentu zaboravlja?“ (str. 15)

„U svojoj nevolji i nuždi obijamo pragove svih ljudi koji nam ne mogu pomoći, a nije nam na kraj pameti otići do Gospodina Isusa koji je u Presv. Sakramentu. (str. 16)

„Nikakva je zaista ljubav u onoga koji Gospodina Isusa ne posjeti nikada.“ (str. 16)

„Bog je sve zapovijedi izdao i hoće da se drže, ali osobito mu je stalo do toga da se upravo njegovi dani svetkuju.“

„Što je bilo drvo spoznaje dobra i zla u raju zemaljskom za Adama i Evu, to su za sve nas dani svečani jer u te dane mi vidljivo pokazujemo pred svim svijetom spadamo li u društvo Božje, u Crkvu, jesmo li dionici svih onih sredstava po kojima se postiže spas, priznajemo li Boga kao svoga stvoritelja, otkupitelja i posvetitelja.“ (str. 22)

„Narod koji na dan Gospodnji hrli u crkvu, koji sav taj dan svetkuje i Bogu posvećuje, pokazuje da u njega vjeruje, da ima u njega ljubavi prema sv. Crkvi i prema Gospodinu Isusu.“ (str. 22)

„Plod krvne žrtve dobiva se u izobilju po nekrvnoj žrtvi sv. Mise.“ (str. 34)

„Treba narodu često na srce stavljati da upravo o svetkovanju nedjelje i blagdana ovisi njegovo blagostanje kako vremenito tako i duhovno. (str. 36)

„Žrtvom sv. Mise Bogu se daje svaka hvala i slava, a ljudima se dijeli svaka milost i svaki blagoslov.“ (str. 45)

„Kad bismo imali na pameti sva ta neizmjerna dobra koja od Gospodina Isusa dobismo za vrijeme sv. Mise i poslije sv. Mise, kad mu za njih zahvaljujemo, ne bismo tako lako propuštali slaviti sv. Misu.“ (str. 70)

„Pričest učinjena u slavu Presv. Srca Isusova, osobito ako je česta, postaje vrelo svih božanskih milosti.“ (str. 110)

„Pričešćujmo se često upravo s namjerom dati zadovoljštinu i naknadu za tolike uvrede nanesene božanskom Srcu Isusovu“ (str. 111)

„Najbolji i najkraći put kojim se postizava spasenje duše jest svakidašnja sv. Pričest.“ (str. 122)

„Kao što tijelo trpi ako se tko samo svaki drugi dan hrani, tako trpi i duša ako se pričešćuje u većem razmaku.“ (str. 125)

„Kršćani, promislite da vam je prva dužnost, da vam je prvi i najvažniji posao biti kršćanima.“ (str. 132)
Sluga Božji Josip Stadler

„Gospodin Isus ustanovio je Presv. Oltarski Sakrament kao hranu duša. Kao što je za uzdržavanje naravnoga života potrebno da se hrana uzima često kako bi se ostalo u životu, tako je za vrhunaravni život potrebno da se tijelo Kristovo blaguje i često jer je ono hrana duša.“ (str. 168)

• s. M. Blaženka Lešić, pročelnica
• s. M. Bertila Kovačević
• s. M. Suzana Malešić
• s. M. Klara Jerković
• s. M. Ana Uložnik
• s. M. Viktorija Oršolić

• s. M. Ana Mari ja Kesten, pročelnica za PMI
• s. M. Nikolina Džavić, pročelnica za apostolat duhovnih zvanja
• s. M. Marinela Zeko
• s. M. Tereza Dokić
• s. M. Ivka Paurević
• s. M. Olga Kikić
• s. M. Danica Bilić

Dužnost Povjerenstva je:

• Promicati pastoral duhovnih zvanja
• Pratiti hod i djelovanje Prijatelja Maloga Isusa

PASTORAL DUHOVNIH ZVANJA

Patoral duhovnih zvanja ima svoje uporište u karizmatskom djelovanju sestara Služavki Maloga Isusa. Prema članu 8. Konstitucija Sestara Služavki Maloga Isusa sve sestre smatraju brigu za podmladak svojom osobnom dužnošću. A za promicanje duhovnih zvanja služe se prikladnim sredstvima, osobito snagom sveta i kreposna života, koji je i najbolja preporuka da mladi prigrle redovnički život.

1. Duhovnost

• Molitva za duhovna zvanja

Utemeljitelj Družbe Sluga Božji Josip Stadler sestrama stavlja na srce molitvu kao najvažniji posao njihova života. Sestre svakodnevno mole za duhovna zvanja. Svakog četvrtka u 20.h u svim zajednicama obavljaju klanjanje na nakanu za duhovna zvanja.

• Adoracija pred Presvetim

Svakog 25. u mjesecu u čast rođenja Maloga Isusa, u svim našim zajednicama sestre mole pred izloženim Presvetim Oltarskim sakramentom. Konstitucije u čl. 105. potiču sestre da slobodno vrijeme upotrijebe da mole pred sv. Euharstijom, koja je duhovno središte zajednica.

• Euharistijski život

Sestre svakodnevno sudjeluju kod Euharstijske žrtve i hrane svoju dušu Kristovim tijelom. Prikazujući tako na oltaru i žrtvu svoga redovničkog života.

• Sakramentalni život

Sestre su pozvane da prihvaćaju samozataju i čine pokoru za vlastite grijehe i grijehe ljudi kojima vrijeđaju Boga i odbacuju Njegovu ljubav. Tako pristupaju i sakramentu pomirenja s Bogom i kršćanskom zajednicom.

• Nasljedovanje Isusa po svetim zavjetima

Sestre zavjetovanjem evanđeoskih zavjeta usavršuju svoje posvećenje Bogu. Tako se povezuju sa Crkvom i njezinim misterijem. Zavjetovanjem se oslobađaju zapreka koje bi ih mogle udaljiti od savršene ljubavi, oduzeti ili umanjiti duhovnu slobodu i potpuno predanje službi Božjoj. Po Isusovom primjeru služe Isusovoj najmanjoj braći i tako svjedoče Njegovu ljubav.

• Život u jednostavnosti i skromnosti

Iz ljubavi prema Kristu i radi Njegova Kraljevstva sestre žive u jednostavnosti i skromnosti. Zavjetovanjem javno priznaju da je Bog njihovo najveće dobro. Te iz ljubavi prema njemu odriču se zemaljskih dobara i slijede siromašni, skromni i jednostavni život Isusa Krista.

2. Karizmatsko djelovanje

•  Svjedočanstvo života i briga za Isusovu najmanju braću

Ljubav prema Bogu je osnovno raspoloženje sestara i po njoj služe nejakoj i zapuštenoj siročadi, iznemoglim starcima i bolesnicima. Sestre djeluju i u pastoralnom djelovanju na župama i u misijskim područjima. U svima kojima su poslane gledaju samoga Maloga Isusa koje je radi svih nas bio malen i trpio. U tom služenju slijede primjer Blažene Djevice Marije.

3. Odgojno djelovanje

• Duhovne vježbe za mlade u Kući Navještenja

U Kući Navještenja na Gromiljaku, sestre organiziraju kroz godinu duhovne vježbe i duhovne obnove za mlade, želeći im omogućiti istinski susret sa Bogom, sa drugima i sa samima sobom.

• Duhovne obnove u župskim zajednicama

Sestre organiziraju i duhovne obnove za mlade u župnim zajednicama. Te i na takav način ponuditi mladima poruku Evanđelja.

• Pohađanje škole za produbljivanje duhovnog poziva

U Kući Navještenja organizirana je škola za produbljivanje duhovnog poziva. Škola se održava svake prve subote uz vodstvo sestara i svećenika. U programu škole, predviđene su duhovne vježbe od 3 dana, osobna iskustva sa apostolatom. Vrijeme tišine i razmišljanja. Škola traje kroz školsku godinu, a mladi koji žele iz bližega upoznati život zajednice i boraviti u njoj omogućuje im se u ljetnom periodu.

• Praćenje dokumenata o duhovnom pozivu i pastoralu zvanja na razini univerzalne, nacioalne, biskupijske crkve

Poticajna misao iz Papine Poruke za 45. Svjetski dan molitve za zvanja: "Samo na duhovno dobro obrađenom zemljištu cvjetaju svećenička i redovnička zvanja. Doista, kršćanske zajednice koje snažno proživljavaju misionarsku dimenziju crkvenoga otajstva nikada se neće uvući u sebe.¨

• Sudjelovanje mladih na susretima: biskupijskim, nacionalnim, evropskim i svjetskim

Sestre u svom djelovanju potiču mlade da sudjeluju u životu crkve i dožive ljepotu zajedništva a i same sa njima sudjeluju na tim susretima.

• Pohod bolesnicima i nemoćnima

Sestre u svojim zajednicama i župnim zajednicama gdje djeluju, njeguju i vode brigu za Isusovu najmanju braću. Tako potiču djecu i mlade da im se pridruže u tom apostolatu što oni rado čine.

• Razvijanje misijske svjesti kod mladih
• Katehizacija u školama
• Duhovno praćenje mladih

4. Stranica za mlade: (piši, pitaj, traži)

• Biti redovnica: fantazija ili stvarnosot?
• Ssssss ... Isus te zove!
• Učitelju gdje stanuješ?
• Pitanja
• Molitveni lanac

5. Glas Povjerenstva

Sestre kojima je povjerena briga za djelovanje ovoga Povjerenstva četiri puta godišnje šalju glas vijeća u službeno glasilo Družbe.

PRIJATELJI MALOGA ISUSA

Članovi društva Prijatelja Maloga Isusa u svom svakodnevnom krščanskom životu slijede ciljeve samoga društva i služenjem svjedoče svju pripadnost društvu.

Ciljevi PMI:

• Biti u samom prijateljstvu s Malim Isusom
• Imati srca za najmanju brću: napuštene, bolesne, osamljene, siromašne...
• Moliti za duhovna zvanja
• Živjeti od Euharistije i Božje riječi

Služenje PMI:

• Posjetom napuštenima, starijima, siromašnima ...
• Radom za napuštenu djecu
• Pomaganjem bolesnoj djeci (Projekt NAŠEG SRCA)
•  Pomaganjem siromašne djece u misijama (Božićne misijske izložbe)

Duhovnost PMI:

• Aktivno sudjelovanje na liturgijskim slavljima
• Svake nedjelje i blagdana, po mogučnosti svakog 25.u mjesecu, na spomen Isusova rođenja iči na svetu misu i svetu pričest
• Njegovati i širiti pobožnost prema malom Isusu, Euharistiji i blaženoj Djevici Mariji
• Svakodnevno moliti molitvu Prijatelja Maloga Isusa
• Moliti za duhovna zvanja u svetoj Crkvi
• Sudjelovanje na liturgijskim susretima PMI

Formacija PMI:

• Sudjelovanje na mjesečnim susretima – prateći određenu temu godine
• Biti aktivni član – grupe kojoj pripada:

1. ANĐELI – do 9. g.
2. ZVJEZDICE – do 11. g.
3. SRCE –do 13. g.
4. BETLEHEMSKO SVJETLO – do 15. g.
5. SAMARITANCI – do 18. g.
6. ISPRUŽENE RUKE – odrasli

• Pohađanje škole za Animatore PMI

Sestre organiziraju godišnje školu za animatore PMI. Sljedeći susret je: 4-6. srpnja 2008. u Kući Navještenja – Gromiljak

• Organiziranje ljetnih kampova PMI

U programu formacije PMI organiziraju se i ljetni kampovi za djecu.

• Uključivanje u sekcije koje djeluju u zajednici i župi

1. Karitativna sekcija
2. Liturgijska sekcija
3. Misijska sekcija
4. Glazbena sekcija
5. Dramska sekcija
6. Ekološka sekcija

...

• Godišnje radionice

Sestre organiziraju razne radionice u kojima PMI sudjeluju i doprinose u organizaciji i ostvarivanju projekata. Posebno vrijeme za radionice je Došašće i korizma.

• Godišnji susreti PMI

PMI imaju svoje godišnje susrete koji se održavaju svake godine u drugoj župi.

Izdavačka djelatnost PMI:

1. Bilten – PRIJATELJ MALENIH
2. Prigodna knjižica za Došašće i Božić – za odrasle i za djecu
3. Tema, molitvene nakane, apostolat
4. Razno

• s. M. Admirata Lučić, pročelnica
• s. M. Ana Mari ja Kesten
• s. M. Pia Pilić
• s. M. Pavka Dujmović
• s. M. Liberija Filipović

Odmah nakon izvanrednog kapitula 1969. godine kupljenja je kuća u Sarajevu, u Prijedorskoj ulici, koja je bila provincijalna kuća i ujedno kuća za odgoj. Pet godina kasnije otvoren je novi samostan Betlehem, u ulici Ljubljanska 30 u Sarajevu, kojeg je na blagdan Presvetog Srca Isusova, 21. lipnja 1974. godine blagoslovio mons. dr. Smiljan Čekada, nadbiskup vrhbosanski. Tu je bilo i sjedište Provicnije sve do izbivanja Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini (1991.-1995.)

Rat u Bosni i Hercegovini prouzročio je razaranje šest samostana Provincije na prostorima Vrhbosanske nadbiskupije: Sarajevu (dva samostana), Čardaku, Bosanskom Brodu, Doboju, Maglaju. Jedini koji je ostao čitav jeste samostan sv. Leopolda u Neumu. Za to vrijeme sestre su bile raspršene posvugdje, a jedan broj ostao je za vrijeme cijelog rata u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Bogosloviji u Sarajevu, gdje su na sve moguće načine pomagale svim ljudima.

Nakon početka rata u BiH u provincijalnoj kući u samostanu Betlehemu u Sarajevu je ostalo pet sestra s tadanjom provincijalnom glavaricom s. Admiratom Lučić. Samostan je bio u srpskom okruženju i jedno vrijeme nitko nije znao da li su žive ili nisu. Ipak su, zahvaljujući Umproforu, sestre izašle iz Sarajeva, Provincijalne kuće, 1. listopada 1992. godine.

Za privremeni smještaj kupljena je kuća u Zagrebu, na Remetama, koju je 1. svibnja 1993. godine blagoslovi mons. Juraj Jezerinac, pomoćni biskup zagrebački, a služila je i za provincijalnu kuću punih pet godina. Na svetkovinu svetog Rafaela arkanđela, 24. listopada 1998. godine, samostanEgipat Bjelave 54. Sarajevo, za vrijeme mandata vrhovne glavarice s. M. Mirjam Dedić i provincijalne s. Vitomire Bagić, postao je službeno sjedište Sarajevske provincije.

Nakon Daytonskog sporazuma 1995. godine sestre dolaze u Gromiljak kod Kiseljaka, gdje je prije rata bila sagrađena i nedovršena kuća namjenjena za dohovni centar.

Godine 1996. sestre se useljavaju u kuću Egipat u Sarajevu, koja bijaše 1949. god. nacionalizirani samostan i dom u kojem su sestre odgajale napuštenu djecu. Dugo vremensko razdoblje, komunistička nebriga i rat uništio je zdanje Egipta.

Kroz 50 godina djelovanja, Provincija je održala šesnaest provincijskih kapitula, koji su se događali svake treće godine i davali smjernice sestarskog rada.

Danas Provincija ima 74 sestre koje djeluju u 17 zajednica. Apostolat u Provinciji je različit, a sestre brinu za napuštenu djecu, djecu s poteškoćama u razvoju, za stare, iznemogle i siromašne osobe u staračkim domovima i privatnim kućama. Od 2014.g. sestre djeluju i u misijama na Haitiju.

Rade u bolnici, u školama kao vjeroučiteljice, vode župni pastoral, dječje jaslice, dječji vrtić i služe u crkvenim ustanovama u Sarajevu: Nadbiskupiji, Bogosloviji i Apostolskoj Nuncijaturi. Imaju razvijenu djelatnost rada s Prijateljima Maloga Isusa, koji su produžena ruka sestara Služavki Maloga Isusa.

Izazvane potrebom vremena osnovan je duhovni centar u Kući Navještenja u Gromiljaku, gdje sestre redovito drže vikend susrete sa svim uzrastima. 

Na čelu Provincije Bezgrješnog Začeća BDM bile su:

• s. M. Ljiljana Perković (1971. - 1977.);
• s. M. Paula Šarić (1977. - 1983.);
• s. M. Bertila Kovačević (1983. - 1989.);
• s. M. Admirata Lučić (1989. - 1996.);
• s. M. Vitomira Bagić (1996. - 1999.);
• s. M. Liberija Filipović (1999. - 2005.);
• s. M. Marina Piljić (2005. - 2011.);
• s. M. Admirata Lučić (2011. - 2017.);
• s. M. Maria-Ana Kustura (2017. 2020.);
• s. M. Ana Marija Kesten (2020. -