U subotu 11. travnja 2026. u prigodi jubileja 800. obljetnice od preminuća sv. Franje Asiškog u župi sv. Franje u Imotskom održana je Zlatna harfa. Na ovoj već tradicionalnoj smotri dječjih crkvenih zborova sudjelovalo je oko 500 djece iz 10 različitih zborova. Skoro jednu trećinu djece dovele su naše sestre: sestra M. Marinela Delonga sa svojim zborom iz Kaštel Kambelovca četrdesetpetero djece i s. M. Mila Deak sa blizu stotinu dječice u dječjem zboru iz Metkovića.
Prije početka svete mise održao se kratak igrokaz o životu sv. Franje nakon čega je slavljena sveta misa koju je predvodio gvardijan i župnik fra Zoran Kutleša u koncelebraciji sa više svećenika. Zborovima je ravnala Jelena Mikulandra uz pratnju Ante Lapića na orguljama. Djeca su kao i prijašnjih godina u svetoj misi kao milostinju dala novčani prilog za pomoć jednom djetetu iz Prološca.
Nakon svete mise uslijedila je kratka smotra zborova u kojoj je svaki zbor izveo po dvije pjesme, jednu marijansku po izboru i drugu iz košarice pjesama koje su pjevane na svetoj misi. Nakon podjele priznanja za sudjelovanje svim zborovima, sestra Marinela Delonga je u ime svih zborova uručila gvardijanu i župniku zahvalnicu za srdačan doček svih zborova i organizaciju cjelokupne manifestacije. Nakon duhovnog dijela uslijedila je tjelesna okrepa u samostanskom dvorištu. Pokrovitelji Zlatne harfe, kao i prijašnjih godina, bilo je Vijeće franjevačkih zajednica.
Na samom kraju domaćini su poveli svu djecu u obilazak Imotskoga koji su uživali u Hasanaginičinom parku, Modrom jezeru, Topani, stadionu Gospin dolac, Skalinadi, glavnom gradskom trgu i mnogim drugim ljepotama ovog malog grada. Po povratak u samostan svi sudionici od domaćina dobili su jedan poklon paketić te sretni i ispunjeni razišli se prema svojim župama.

Prilog preuzet sa: www.smn.hr

Slavlje 27. godišnjeg susreta Prijatelja Maloga Isusa (PMI), u Sarajevu, 11. travnja 2026. godine, odvijalo se pod motom „Svjetiljka koja gori i svijetli - Sve za Boga i sirotinju“, kao spomen na 145. godišnjicu posvećenja za nadbiskupa sluge Božjega Josipa Stadlera. Molitveno – hodočasničko slavlje toga dana započelo je u 9 sati, u svetištu Gospe Stupske i završilo u sarajevskoj katedrali Presvetog Srca Isusova misnim slavljem u 18 sati.

Nakon završetka molitvenog pješačkog hodočašća, nastavljeno je molitveno zajedništvo na grobu sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, u 17 sati i 30 minuta. Molitvu za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega nadbiskupa Stadlera animirali su Prijatelji Malog Isusa iz Viteza u pratnji s. M. Danice Bilić, stvarajući ozračje sabranosti i zahvalnosti za život nadbiskupa Stadlera i osnivanje Družbe sestara Služavki Malog Isusa.

Nakon završene molitve na grobu nadbiskupa Stadlera, riječi pozdrava i zahvale za proteklo pješačko hodočašće uputila je s. M. Kristina Adžamić, pročelnica Društva Prijatelja Malog Isusa sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća BDM, istaknuvši važnost zajedništva i duhovnog rasta kroz ovakve susrete.

Zahvalila je časnim sestrama drugih redovničkih zajednica na srdačnom prijemu u njihovim crkvama, svećenicima na sudjelovanju u molitvama i podijeljenom blagoslovu, Prijateljima Maloga Isusa, nazočnim sestrama Služavkama Maloga Isusa koje su predvođene provincijskom glavaricom s. M. Ana Marijom Kesten sudjelovale u pješačkom - hodočasničkom i molitvenom pohodu sarajevskim crkvama ili kapelicama koje su vezane uz život i djelovanje sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera.

Vrhunac dana bilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio katedralni župnik mons. Ivo Tomašević, u koncelebraciji s preč. Markom Zubakom – rektorom katedrale i kanonikom, i vlč. dr. Josipom Kneževićem – izvanrednim profesorom patrologije i kršćanskog nauka na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. U prigodnoj propovijedi župnik Tomašević je rekao da je za sve štovatelje Božjeg milosrđa i Prijatelje Malog Isusa kao i za sve nazočne svećenike i redovnice katedrala Srca Isusova najbolje mjesto za slavlje uočnice Božjeg milosrđa. „Ovdje slušamo Isusov govor, osjećamo poticaje Duha Svetoga; ovdje nam se otvara srce za ono što je Božje. Ovaj hram Božji je, ne samo građen na inicijativu i pod vodstvom sluge Božjega Josipa Stadlera, nego je on u njemu neumorno naviještao Božju riječ. Ovdje je okupljene hranio Isusovim tijelom. Ovdje se vjernička zajednica okupljala i snažila da bi moga izvršiti Isusovo poslanje. On sam je vršio poslanje koje mu je Gospodin povjerio te bio trajni poticaj da i svi okupljeni postanu svjesni Kristova poslanja“, kazao je katedralni župnik. Podsjetivši da je bivša vrhovna glavarica Družbe sestara Služavki malog Isusa, s. M. Mirjam Dedić, još ratne 1994. godine došla na ideju da se oformi društvo sestarskih suradnika i suradnica koji nisu članovi Družbe, ali koji su spremni živjeti i djelovati u duhu Družbine karizme i njezine duhovnosti i u svojim životnim okolnostima širiti sestarsko poslanje služenja potrebitima, mons. Tomašević je istaknuo da Prijatelji Maloga Isusa obećaju živjeti u trajnom prijateljstvu s Malim Isusom te imati srca za najmanju braću i sestre: za napuštene, bolesne, osamljene i siromašne te u svakodnevnom životu svjedočiti poruku radosne vijesti. Kazavši da uskrsli Krist pozdravlja apostole uskrsnim pozdravom: Mir vama, istaknuo je Isusove riječi: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas“ (Iv 20,21). „Otac nebeski šalje svoga Sina, a Sin šalje svoje apostole da opraštaju grijehe i naviještaju njegovu radosnu vijest. Mi, svećenici, redovnici i redovnice, pozvani smo i poslani naviještati i svjedočiti Isusovu radosnu vijest spasenja. Sestre Služavke Malog Isusa žele da Prijatelji Malog Isusa budu njihove produžene ruke u činjenju dobra i svjedočenju Isusove radosne vijesti. U tom duhu djelovao je i njihov utemeljitelj sluga Božji Josip Stadler koji je bio duboko svjestan Kristova poslanja u svećeničkoj i kasnije u biskupskoj službi. Kao nadbiskup neumorno je poticao na put svjedočenja svećenike, redovnike i redovnice, a zatim i sve vjernike da uvijek daju, kako je govorio, sve za Boga i sirotinju. U tom nastojanju osnovao je i družbu sestara Služavki Malog Isusa šireći krug onih koji će rasti u prijateljstvu s Isusom i koji će imati srce slično njegovu, odnosno srce puno ljubavi i milosrđa za svakoga čovjeka, a posebno za siromašne, nemoćne, ostavljene…“, rekao je mons. Tomašević. Dodao je da će istinski Isusovi prijatelji biti prepoznatljivi po srcu koje je slično Kristovu srcu. Podsjetivši da je čovjek stvoren na Božju sliku, kazao je i da je čovjekovo srce stvoreno prema Isusovu srcu pa ljudsko srce svoj istinski mir može pronaći samo ako je slično božanskom srcu. Na kraju je pozvao sve da se na uočnicu Nedjelje božanskog milosrđa i u Isusovu Srcu ujedine u molitvi oko euharistijskog stola.

Nakon molitve vjernika uslijedio je prinos darova koje su pred oltar donijeli članovi Društva PMI. Po završetku popričesne molitve, provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten primila je u Društvo PMI pet novih članova koji su tom prigodom izrekli svoja obećanja. Kao znak pripadnosti Društvu PMI, s. M. Kristina Adžamić uručila im je prigodne darove: Statut Društva PMI, Molitvenik i medaljicu s likom Djeteta Isusa koju će nositi oko vrata. Nakon čestitanja novim članovima, provincijska glavarica s. M. Ana Marija uputila je riječi zahvalnosti župniku – preč. Ivi Tomaševiću te u znak zahvalnosti darovala mu kip svete obitelji.

Na samome kraju euharistijskog slavlja uslijedila je molitva pred slikom Milosrdnog Isusa, a potom i zajednička molitva na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera za njegovo proglašenje blaženim i svetim.

Nakon završnog blagoslova sudionici su se još neko vrijeme zadržali okupljeni oko Stadlerova groba, ispunjeni zahvalnošću, mirom i radošću zbog milosti primljenih tijekom cijeloga dana i hodočašća.

s. M. Viktorija Oršolić

U subotu, 11. travnja 2026. godine u Sarajevu je održan 27. susret Prijatelja Maloga Isusa, pod motom „Svjetiljka koja gori i svijetli – Sve za Boga i sirotinju‟, kao spomen 145. obljetnice posvećenja za Vrhbosanskog nadbiskupa, sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera.

Susret se odvija u organizaciji Vijeća za Prijatelje Maloga Isusa u suradnji s Provincijskom upravom sestara Služavki Maloga Isusa sarajevske Provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije.

Dan je započeo pješačkim hodočašćem i pohodom sedam crkvi vezanih uz život i djelovanje nadbiskupa J. Stadlera u Sarajevu. U hodočašću su sudjelovali Sestre Služavke Maloga Isusa na čelu s provincijskom glavaricom s. M. Ana Marijom Kesten i pročelnicom Vijeća za Prijatelje Maloga Isusa s. M. Kristinom Adžamić te Prijatelji Maloga Isusa iz Sarajeva, Gromiljaka, Viteza, Prozora, Maglaja, Lug Brankovića i Slavonskog Broda. Svi su na svoj način doprinijeli da taj dan bude uistinu milostan, kroz molitve, pjesmu i prikazne darove. Svaku su crkvu radosno otvarali svećenici - kapelani i časne Sestre, a mi smo ostajali zadivljeni ljepotom i poviješću koju naše crkve čuvaju.

Hod smo započeli iz svetišta Gospe Stupske na Stupu, koja je uspostavljena dekretom nadbiskupa J. Stadlera. Provincijska glavarica sestara Služavki Maloga Isusa s. M. Ana Marija Kesten obratila nam se prije polaska. Nakon molitve Gospi Stupskoj koju su predvodile sestre Služavke Maloga Isusa, primili smo hodočasnički blagoslov za daljnji hod, koji nam je udijelio vlč. Jesus Antonio Gazquez Hernandez. Crkva na Stupu bila je više puta razarana i obnavljana, no Gospini štovatelji ostali su vjerni.

Druga crkva koju smo pohodili je crkva Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu. Utemeljitelj dr. Josip Stadler je prepoznao potrebe novodoseljenih katoličkih obitelji u radničkom kvartu, a od velikog značaja za njih su bile i sestre Kćeri Božje Ljubavi. Tu smo neko vrijeme ostali u molitvi Presvetom Trojstvu i Blaženoj Djevici Mariji s nakanom za mir u svijetu.

Treća, crkva Svetog Josipa, Marijin Dvor, je još prije podizanja zamišljena da bude posvećena svetom Josipu po želji nadbiskupa J. Stadlera i njegova nasljednika nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića. Naime, uz raniju posvetu nadbiskupije Presvetom Srcu Isusovu i Blaženoj Djevici Mariji (BDM), posvećena je i svetom Josipu. U toj crkvi Prijatelji Maloga Isusa sa sestrama Služavkama Maloga Isusa molili su svetom Josipu i BDM za mir u svijetu prema pozivu i nakani Pape Lava XIV.

Četvrta, crkva Svetog Vinka kod sestara Milosrdnica, samostan i škola su nastali nakon što je nadbiskup Stadler poklonio zemljište bijelim sestrama kako bi se brinule i odgajale siromašnu djecu. Sa sestrama Svetog Vinka i njihovom provincijskom glavaricom s. M. Augustinom Matijević obratili smo se molitvom Svetom Vinku i BDM sa istim željama i nakanama za mir u svijetu i proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera.

Peta je kapelica Nadbiskupa Stadlera u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, mjesto u kojem je nadbiskup provodio mnogo vremena i gdje su izmoljene sve važne odluke. Među tim odlukama je i najznačajnija za nas, Prijatelje Maloga Isusa, a to je odluka o osnivanju Družbe sestara Služavki Maloga Isusa. Nakon nagovora s. M. Ana Marije Kesten, provincijske glavarice sestara Služavki Maloga Isusa zadržali smo se u molitvi Malom Isusu i Blaženoj Djevici Mariji sa istim nakanama.

Šesta, crkva Kraljice Svete Krunice na Banjskom Brijegu, u kojoj se nalazi oltar blaženih Drinskih mučenica - redovnica iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi - koje je nadbiskup J. Stadler pozvao iz Austrije u razrušenu Bosnu da pomažu siromašnima. Tu smo molitvom otajstva krunice častili Blaženu Djevicu Mariju.

Na koncu, svoj hod smo završili u Katedrali Presvetog Srca Isusova s molitvom na grobu njezina graditelja, sluge Božjega nadbiskupa J. Stadlera, koju su animirali PMI iz Viteza sa s. M. Danicom Bilić.

Kruna cjelodnevnog pješačkog hodočašća bilo je svečano misno slavlje koje je predvodio katedralni župnik mons. Ivo Tomašević. U propovijedi je okupljenima poručio da otvore svoja srca i da se Isusov mir nastani u njima. Misno slavlje, liturgijskim pjevanjem, uljepšali su pjevači iz župe Gromiljak  pod vodstvom s. M. Marinele Zeko.

Tijekom Svete Mise, novi su članovi pristupili Društvu Prijatelja Maloga Isusa i izrekli svoja obećanja. Bio je to blagoslovljen dan za sve SMI i PMI, osobito za naše nove članove.

Živio Mali Isus! Uvijek u Našim srcima!

Magdalena Bošnjak, PMI

U prvom vazmenom tjednu snažno odjekuje veliko otajstvo Uskrsa. To nije samo događaj iz prošlosti, nego živa stvarnost koja i danas preobražava naše živote. Uskrs nas podsjeća da patnja, slabost i razočaranje nemaju posljednju riječ, nego život, nada i novi početak u Kristu.

Upravo u tom ozračju, u sarajevskoj katedrali Presvetog Srca Isusova, 8. travnja 2026. godine u 18:00 sati svetu Misu slavio je katedralni župnik mons. Ivo Tomašević. Tijekom slavlja na poseban se način molilo za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega Josipa Stadlera, a euharistijsko slavlje svojim su pjevanjem i sudjelovanjem uzveličale sestre Služavke Malog Isusa.

U homiliji mons. Tomašević osvrnuo se na dva evanđeoska odlomka. U prvome, iz Djela apostolskih, Petar i Ivan susreću hroma čovjeka koji očekuje milostinju, a prima neizmjerno više – dar vjere u Isusa Krista. Po toj vjeri ustaje, hoda i slavi Boga. Njegova patnja nije kazna, nego prostor u kojem se očituje Božja snaga i dobrota.

Životni put sluge Božjega Josipa Stadlera nosi sličnu poruku. Obilježen gubitkom roditelja u djetinjstvu, on postaje onaj koji drugima vraća dostojanstvo i nadu. Kao nadbiskup otvara sirotišta i brine za potrebite, postajući istinski otac sirotinje.

Drugi evanđeoski odlomak donosi susret uskrsloga Krista s učenicima na putu u Emaus. Razočarani i obeshrabreni, ne prepoznaju ga sve dok im se ne očituje u lomljenju kruha – u potpunom darivanju sebe. U tom činu otvaraju se njihove oči i vraća im se vjera.

Pozvani smo i mi biti oni koji se daruju drugima. Kada naša vjera oslabi, uskrsli Krist dolazi da nas ojača i ponovno povede putem nade. Zato je najvažnije u životu ustrajno hoditi s njim i za njim.

Po završetku euharistijskog slavlja, vjernici su se uputili na grob Slugu Božjega, gdje su izmolili molitvu za što skorije proglašenje svetim i blaženim.

s. M. Mihaela Martinović

SNAGA DUHA SVETOGA

8. travnja: Srijeda Uskrsnog tjedna

Čitanja: Dj 3,1-10; Ps 105,1-2.3-4.6-7.8-9; Lk 24,13-35.

Poznate su nam životne situacije u kojima se osjećamo tako kao da su nam sve lađe potonule. U tim prilikama obično smo bez riječi, muče nas teške misli, a ne znamo što bismo učinili.

Takve su prilike kada, recimo, doznamo da nam je prijatelj drag ili naš netko bližnji obolio od teške ili neizlječive bolesti, a mi ne znamo što bismo učinili. Rado bismo pomogli, ali ni sami ne znamo kako.

To se može dogoditi i na radnom mjestu, gdje netko gore odlučuje nešto mimo mene ili protiv mene, a ja stojim bespomoćno i ne mogu mu se suprotstaviti, nego mimo svake volje moram to prihvatiti, da mi se ne bi dogodilo što gore, jer ako ostanem bez posla, mnoga su usta koja trebam nahraniti.

Čovjek upadne u nekakvu depresiju, pa mu ni misao ni posao ne idu, nikakve šanse da se može boriti protiv toga.

U takvim je prilikama dobro imati nekoga tko će ti pružiti ruku, progovoriti nešto utješno, saslušati te, biti uza te i pomoći ti da se uspraviš.

Upravo se tako Petar obratio hromom čovjeku kojega su svakoga dana izvodili i postavljali kod hramskih vrata zvanih Divna da ispruži ruku i prosi. „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas“, kaže Isus u Djelima apostolskim (Dj 1,8). Apostoli su snagom ovoga Duha „činili mnoga čudesa i znamenja“ (Dj 2,43). Sada stupaju na scenu dvojica apostolskih prvaka, Petar i Ivan, koji kao i svi pobožni Židovi uzlaze na molitvu u hram, i to na devetu „molitvenu uru“. Tjelesno obilježeni, slijepci i hromi, nisu prema starim propisma smjeli stupiti u hramsko područje, kao što to nisu smjeli ni pogani. Tako je i ovaj od majčine utrobe hromi čovjek mogao biti donesen i postavljen van pred hramska vrata. Tu on svakodnevno pruža svoju ruku i traži da mu netko nešto udijeli. Pa kada je ugledao Petra i Ivana, on se i njima obraća i traži milostinju. A Petar se okreće prema njemu, upravlja svoj pogled i govori mu: „'Pogledaj u nas! ... Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!' I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga“ (Dj 3,4-8).  Petar mu pruža ono najvažnije što je mogao dati. Tako mu Petar naviješta ime Isusovo, posreduje mu Božju blizinu riječima i činom. „Ustani i hodaj!“ Hromi ozdravlja u ime Isusa Krista, pa sada i on smije s apostolima ući u hram i slaviti Boga. Time je ispunjen smisao čuda koje se dogodilo. Hvatajući ga za desnu ruku i pridižući ga, hromi se uspravlja, te sada uspravno može stajati u društvenoj zajednici, slaviti i hvaliti Boga. 

Bog je kroz cijelu povijest ljudskoga roda slao i još uvijek šalje svoje navjestitelje, svoju Crkvu, vas i mene u svoje ime i u ime svoga Sina Isusa Krista da budemo znamenja njegove spasonosne blizine za sve ljude. Posebni ljudi, muškarci i žene, koji su opremljeni snagom Duha Svetoga, svijetom su pronosili radost Evanđelja i uspravljali klonule da prihvate sebe i budu svjesni kako su ljubljeni od Boga, i to posebnom ljubavlju jer se sam Bog poistovjećuje s njima. Takve osobe koje su prihvatile poziv i zavjetima se potpuno posvetile Bogu, svojim su životom i radom posvećivale svijet i pridonosile da u njemu bude manje prokletstva, a sve više Božje ljubavi i njegove blizine. Tako je nastupio i sluga Božji Josip Stadler. On je bio pravi apostol ljubavi prema bližnjemu. Francuski pisac Abbé Leo Déçersa koji je 1901. proputovao Bosnu donio je u pariškim novinama  „Le Correspondent“ svoje dojmove o Stadleru: „Sarajevski je nadbiskup simpatična pojava koja zrači krjepošću, znanjem i dobrotom. Svojim sjajnim marom i odanom ljubavlju prema svojoj slavenskoj domovini podsjeća na velikog đakovačkog biskupa mons. Strossmayera, čiji je učenik i prijatelj. Veoma je pristupačan, osmijeh mu je osvajajući. Iz njegovog ponašanja dobiva se dojam iskrene srdačnosti tako da se odmah ima povjerenja u njega. Tko uživa njegovo srdačno gostoprimstvo, kao što sam ja imao čast, taj može o tomu puno reći. Na ulici ga sve pozdravlja, i prolaznici i sami muslimani zastanu kod njega da s njim popričaju. Što se tiče njegovog vanjskog izgleda, on nosi jedan mali okrugli šešir bez ikakvog ukrasa, crni talar s jednim malenim ljubičastim umetkom; na njemu se ne bi moglo prepoznati jednog velikog biskupa koji je katoličku Bosnu svojim stvaralačkim radom kroz 20 godina obnovio. Izuzevši velike službe i parade, on ne nosi svoj biskupski križ na prsima, a ako ga se upita za razlog, onda šaljivo odvrati: 'Dosta mi je moj križ koji na leđima nosim'. Uistinu taj križ mora biti težak. Zadaća sarajevskog nadbiskupa uistinu nije laka.“ (Hammerl)

S ovim slugom Božjim molimo Gospodina da ostane stalno s nama, a mi mu želimo služiti da se u našem životu i radu osjeti Božja prisutnost i da svi budu zadivljeni djelima i znamenjima koja se preko nas snagom Duha događaju u svijetu.

Amen!

Pripremio: Pavo Jurišić

                                                                                   Uskrs, 2026.

Aleluja!
Smrću smrt nadvlada,
Neumrli sada,
uskrsnu pun dike, 
slave prevelike! 
Aleluja!

Drage sestre!
Slaveći pobjedu Ljubavi nad grijehom i smrću,
od sveg srca vam želim

 SRETAN USKRS

i da s Uskrslim Gospodinom i  u vašem životu ljubav izvojuje pobjedu
nad svim onim što vas priječi da poput našeg Uskrslog Isusa Krista izvršite Očevu volju do kraja.
Bog Ljubavi i Mira bio uvijek s vama!

s. Marija Banić
provincijska glavarica

„S Kristom umrijeti znači s Njime i uskrsnuti –

to je temelj naše nade i radosti.“

(sluga Božji Josip Stadler)

Drage sestre provincijalke, sve sestre u Družbi, sestro novakinjo i kandidatice!

Dragi prijatelji Družbe i Prijatelji Maloga Isusa!

U radosti svetkovine Uskrsa,
kada slavimo pobjedu života nad smrću
i ljubavi nad svakom tamom,
neka nas Uskrsli Krist ispuni mirom,
učvrsti u nadi i osnaži u vjernosti!

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Želi Vam

s. M. Anđa Vranješ

vrhovna glavarica sa sestrama iz Vrhovne uprave

U nedjelju poslije podne, 22. ožujka 2026. godine okupile su se sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije u Duhovni Centar „Kuće Navještenja“ u Gromiljak na Duhovne vježbe. U Gromiljaku ih je dočekao voditelj Duhovnih vježbi o. Smiljo Brnadić, OCD koji ih je kroz šest dana vodio i duhovnim nagovorima poticao da što dublje uđu u svoju nutrinu i pripreme se za nadolazeći blagdan Uskrsa.

Na početku ih je pozvao na tišinu i opraštanje jednih drugima naglašavajući da je tišina početna točka odrastanja u kojoj se dolazi do samospoznaje iz koje se jasnije vidi tko sam ja, što sam ja i što Bog u ovom trenutku želi od mene. Naglašavajući da bi tišina trebala biti polazna točka Bogu posvećenog života o. Smiljo je podsjetio: „Stat nam je pred Boga i položit ćemo račun pred Njim.“ Konstatirao je da tišina otvara naše srce da bismo čuli glas svoje savjesti u kojoj se suočavamo sa sobom, s drugima i s Bogom. No, da bi se moglo biti u tišini potrebna je svakodnevna molitva kroz koju osoba komunicira s Bogom.

U nastavku je upozorio na opasnost individualizma. Podsjetio je da zajednička molitva Božje djece može promijeniti svijet te se osvrnuo na naš odnos prema križevima drugih pitajući: „Jesmo li spremni nositi križ drugih? Potrebna je promjena u životu“ Podsjetio je na dobrobiti molitve, a to su: mir duše, Božja utjeha koja se dobiva kroz molitvu, pomoć u odbijanju napasti, te oproštenje grijeha. „Da bi molitva bila moćna mora dolaziti iz iskrena i čista srca i tek takvu molitvu Bog uslišava“ kazao je o. Smiljo naglašavajući da molitva može promijeniti tijek bilo koje situacije. Pozvao je sestre na konkretnu molitvu: za bližnje, za pretpostavljene, itd. Upozorio je na opasnost okretanja „leđa Bogu“ kroz ogovaranje, klevetanje, osuđivanje i izmišljanje jednih na druge. Za uzor od ovakvih napasti dao je primjer Blažene Djevice Marije koja je kontemplirala Riječ Božju i čuvala ju u svom srcu. Na njenim usnama i u srcu bio je odgovor Bogu: „Što hoćeš, kako hoćeš i kada hoćeš“. Svakodnevno „Neka mi bude“, i tu se očitovala njezina poniznost.

Progovorio je zatim o važnosti uklapanja u zajednicu i u sve što ona živi ističući da je bitna motivacija i oduševljenost za Boga, za zajednicu i za karizmu. Podsjetio je na važnost davanja svjedočanstva potpune opredijeljenosti za Boga, za Crkvu i za ono što Crkva zastupa.

Na blagdan Blagovijesti proslavljen je Patron zajednice u Gromiljaku. Nakon slavlja nastavljeno je razmišljanje o Oče Našu s posebnim naglaskom na zaziv „Oprosti nam duge naše“. Podsjetio je na važnost opraštanja te citirao poslanicu Efežanima koja kaže: „Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom“ Naglasio je da oprost ovisi o vlastitom stavu te istaknuo da ako osoba ne može ljubiti svoje bližnje, ne može ljubiti ni Boga. Preporučio je molitvu za dar oprosta, kao i za one s kojima živimo.

Pri koncu duhovnih vježbi ponudio je sedam ključeva za provođenje kvalitetnog vremena s Bogom, a to su: Pronaći vrijeme za Boga jutro, podne, večer; pronaći mjesto za provođenje kvalitetnog vremena s Bogom; razgovarati s drugima u psalmima, duhovnim pričama, hvaliti Boga jedni drugima; izlijevati svoje srce pred Gospodinom, komunicirati s Bogom; čitati i razmišljati o Njegovoj Riječi; zapisati što se primilo u molitvi; zahvaliti se Gospodinu za sve što je učinio i što će učiniti.

Euharistijskim slavljem u samostanskoj kapelici i pjesmom „Te Deum“ sestre su zahvalile dobrome Bogu za sve primljene milosti. Zahvalile su također o. Smilji i svima koji su im omogućili ove milosne dane.

s. M. Klara Jerković

Prijatelji Malog Isusa iz župe Uznesenja BDM iz Stenjevca krenuli su sa hodočašćima u prva tri mjeseca ove godine.

Prvo naše hodočašće bilo je u Slavonski Brod 24. siječnja 2026. na spomen dana rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera u župu Gospe od Brze Pomoći gdje je i kršten. S nama su bili  PMI iz župe Sv. Ivana Krstitelja - Nova Ves, iz župe Sv. Nikole Biskupa – Bistra i iz župe Presvetog Trojstva – Krašić. Po povratku iz Slavonskog Broda, uz prethodnu najavu, posjetili smo župu Sv. Nikole Biskupa i Svetište Gospe od Suza u Pleternici. Ta posjeta ostat će nam dugo u sjećanju jer su se oglasila zvona crkve kad smo se pješačeći približavali svetištu.

Naše drugo hodočašće bilo je na uočnicu Stepinčeva 9.veljače 2026. u Krašić, rodnu župu našeg Blaženika Alojzija Stepinca gdje smo posebno molili da uskoro bude proglašen svetim.

Mjesec ožujak obilježila su dva hodočašća. Prvo je bilo pješačko hodočašće od Krašića do Karlovca sv. Josipu, gdje je među velikim brojem hodočasnika bilo i osam PMI iz Stenjevca. Nakon samo četiri dana, 11. ožujka 2026. na osmu srijedu devetnice sv. Josipu, hodočastili smo ponovo u Karlovac. Ožujak smo htjeli završiti još jednim hodočašćem, a to je trebalo biti 27. ožujka 2026. na „Žalosni petak” u Mariju Bistricu da sudjelujemo na Križnom putu sa svijećama na Bistričkoj Kalvariji. Olujno nevrijeme spriječilo nas je u tome.

Nadamo se da će i idući mjeseci koji su pred nama biti ispunjeni hodočašćima.

Gordana Vučur, PMI, Stenjevec - Zagreb

Uskrs 2026

Radujmo se zbog Kristove pobjede nad zlom, smrću i grijehom.

Kristova pobjeda nad smrću trajni je izvor naše radosti i nade.

Očima duha motrimo iznova to otajstvo svete vjere koje nam budi nadu da ćemo s Kristom i mi postati slavodobitnici nad zlom i patnjama.

Dopustimo Kristu neka svojim uskrsnućem rasvijetli naše tmine; pokrene naša srca spora u vjerovanju; ražari volju za služenjem braći i sestrama; našim rukama i nogama dade nove odvažnosti za radosno posluživanje dara spasenja.

Blagoslovljen Uskrs i Kristovom radošću ispunjene dane vazmenog vremena od srca želi

s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica

sa sestrama Služavkama Malog Isusa zagrebačke Provincije

Korizma je vrijeme tišine, molitve, razmišljanja i promjene životnih navika. Ona nas poziva da se odmaknemo od svakodnevne užurbanosti i postanemo bolji, bliži Bogu i ljudima. U tom milosnom vremenu pokušavamo utišati buku svijeta kako bismo čuli Boga koji govori u tišini srca.

U ozračju korizmenog vremena, članovi Prijatelja Malog Isusa Retkovec zajednički su predmolili pobožnost križnog puta, razmatrajući duboke i poticajne misli utemeljitelja Družbe sestara Služavki Malog Isusa Josipa Stadlera. Njegove riječi pomogle su nam još snažnije promišljati o Kristovoj muci, ali i o vlastitom životu i načinima na koje možemo nasljedovati Kristovu ljubav u svakodnevnim situacijama. Poseban naglasak stavljen je na brigu za potrebite i otvorenost srca prema onima koji trpe.

Sudjelujući i u duhovnoj obnovi u samostanu Betlehem na Kraljevcu u Zagrebu, vlč. Martin Krizmanić istaknuo nam je da je ključni izbor, unatoč svim napastima današnjeg svijeta, odlučiti biti uz Boga i s Bogom. Tada nas naši postupci vode prema dobru, a kroz teškoće i izazove života možemo pronaći snagu, mir i smisao. Ljubav je put i temelj. Ona nas oslobađa od oholosti i usmjerava prema istinskoj sreći.

U vremenu korizme okupljali smo se i u kreativno - karitativnim radionicama. Kroz razne materijale i ideje, u radosnom i poticajnom ozračju, svaki izrađen predmet bio je mali znak ljubavi i truda uloženog za dobrobit drugih. Bila je to i prilika za produbljivanje zajedništva među članovima. Razgovor, smijeh i međusobna pomoć dodatno su obogatili susret te nas iznova podsjetili da se karitativni rad uvijek rađa iz zajedništva i otvorenog srca. Izrađeni ukrasi prodavali su se nakon svetih misa, a sav prihod usmjeren je potrebitima.

U današnjem ubrzanom načinu života, sve je teže pronaći vrijeme za tišinu, zajedništvo i molitvu unutar obitelji. Na blagdan Blagovijesti, prisjećajući se trenutka povjerenja, vjere i predanja, kada je Marijin „da“ promijenio povijest svijeta, u župi smo započeli molitvenu inicijativu. Posebnost ove devetnice Božiću je i simbolična gesta koja dodatno jača osjećaj zajedništva. Svakog mjeseca jedna obitelj primit će kipić Malog Isusa koji će tijekom mjesec dana boraviti u njihovom domu i postati središnje mjesto obiteljske molitve. Boravak kipića u domu potiče obitelj da se redovito okuplja u molitvi, da zastane u užurbanosti dana, posveti vrijeme zajedništvu i iznese svoje potrebe, zahvalnosti i nade. Gdje obitelj zajedno moli, tamo je mir, a gdje je mir, tamo je i Božji blagoslov.

Aktivno smo uključeni u pospremanje crkve, aranžiranju i izradi Isusova groba.

Sudjelovanjem u župnim aktivnostima učvršćujemo zajedništvo, osjetimo radost pomaganja i približavamo se uskrsnoj poruci života, nade i ljubavi.

                                                                                                     Marijana Subašić, PMI Retkovec

              "Krvlju si nas svojom otkupio za Boga"

U crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu, 28. ožujka 2026. održana je korizmena duhovna obnova za redovnice koju je predvodio povjerenik za posvećeni život pri Splitsko-makarskoj nadbiskupiji fra Kristian Stipanović. Duhovnoj obnovi prisustvovale su sestre iz naših zajednica iz Vrgorca, Solina, Košuta, Kaštel Kambelovca, Krila Jesenice, Sutivana i Splita. Susret je započeo molitvom I. večernje Nedjelje Muke Gospodnje a koju su pjevanjem predvodile Sestre Milosrdnice. Nakon kratkog čitanja fra Kristian nam je imao nagovor. Podsjetio nas je da smo kroz cijeli prošli tjedan slušali tekstove iz Evanđelja kroz koje se vidi kako Židovi nastoje uhvatiti i kamenovati Isusa i to zbog hule, jer „se on čovjek pravi Sinom Božjim“. Židovski oblik kazne i usmrćivanja bio je kamenovanjem dok su Rimljani osuđenike na smrt razapinjali na križ na javnom mjestu kao opomenu što će se dogoditi svakome tko se usprotivi caru. Židovi prepuštaju Rimljanima da razapnu Krista, jer na taj način žele poslati poruku i Židovima koji dolaze u Jeruzalem na Pashu  i Rimljanima da Krist nije Mesija, „jer da je Krist Mesija, sišao bi s križa“ i „proklet je tko visi na križu“. Poruka je da on nije Božji odabranik, Božji miljenik, Božji Sin jer da jest Bog bi ga izbavio. Na Njemu, raspetome, „nema sjaja ni ljepote“, On je živa rana, On je sav u krvi, a krv je simbol života. I krv pripada Bogu. Tako se spominje kako se krv koristila kod posvete žrtvenika i dara, njom se škropio narod, posvećivao za Boga. Krv je bila u službi otkupljenja i posvećivanja. Tako je i sa Krvlju Krista, njom smo otkupljeni i spašeni. Fra Kristian nam je, potom, kroz nekoliko poveznica prikazao kako je sav Kristov život prikazan u križu i kako mi naš redovnički život možemo sjediniti sa Kristovim životom i Raspećem.
Prvo je naglasio Isusov skroviti život, život kojeg su mogli promatrati samo BDM i sv. Josip. Naizgled beznačajan život trideset godina, ali i u tom životu Isus je živio za nas. U običnosti. U teškoći i oskudnosti svagdašnjice. Isus na križu otkiva snagu skrovitog života i prinosi Ocu i naš skroviti redovnički život. No, znamo li živjeti skroviti život? Moliti, postiti, činiti djela milosrđa u tajnosti, da samo Otac zna? Raspeti vidi sve, zna sve, On sve prenosi Ocu. On vidi naša svagdanja izgaranja za Njega, za Crkvu, za bližnje, za našu zajednicu. Krist na križu nas poziva da Mu sve to prinesemo, darujemo, da On to ponese Ocu, u Očevo Srce. Raspeti posvećuje našu samozataju, neznatnost, skrovita trpljenja, žrtve… On ih je žedan.
Isusov javni život, koji je trajao manje od tri godine, bio je vršenje volje Očeve u želji da se svi ljude obrate i spase. Upravo zbog svog javnog djelovanja Isus je završio na križu. Isus i nas poziva na trajno, požrtvovno vršenje Očeve volje, da svojim životom, svojim zavjetima, slobodni od želje za priznanjem i čašću, svjedočimo Nebo i Vječnost. Raspeti Krist nas poziva da na Njegov križ prinesemo sav svoj rad, riječi, život sa sestrama, služenje bližnjima. Sve to treba biti prikazano, darovano na križ, darovano Kristu, za Oca, za nas, za spasenje, za obraćenje.
Isus na križu trpi. Trpi i naša trpljenja koja želimo izbjeći iako je nama „dana milost: „za Krista“, ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti“ (Fil 1,29). Zato nam je Raspeti poziv da strpljivo, mirno, blago nosimo trpljenja života, prihvaćanje patnje, boli, nerazumijevanja, izrugivanja, svučenost, ogoljenost, poniženost, poruge koje nam diraju duh i dušu, da to sve sjedinimo sa Trpećim na križu, prinesemo za vlastito obraćenje, obraćenje i spasenje naših sestara, bližnjih, onih kojima smo poslane, sveg naroda Božjeg. Kristov križ nas potiče da mu ostanemo vjerne i onda kada imamo razlog za pobunu, protest, borbu za pravdu. Raspeti Krist nas poziva na nešto drugačiji stav prema patnji i trpljenju. On nam zbori: umiri svoju bol u mojoj Krvi. „Budi mi vjerna do smrti i dat ću ti vijenac života.“ (Otk 2,11)
Isus umire na križu. Predaje duh Ocu. Umirući Krist govori nam da naš život ide Ocu. Od kada je Krist umro, mi znamo da ovo nije kraj nego novi početak i znamo tko je Onaj kome idemo da se "kod Njega nastanimo". Stoga i u smrt trebamo poći radosno, mirno i s nadom. Kroz Kristovu Krv i moja krv kojom sam živjela skroviti život, služila, trpjela, razdavala se, ulijeva se u Očevo srce. Niša nije uzaludno, ništa nije izgubljeno, ništa nije zaboravljeno, sve je našlo svoj smiraj, počinak u Očevu Srcu. Samo treba svoj križ sjediniti sa Kristovim Križem, svoj život sjediniti s Kristom, živjeti s Kristom Očevu volju i s Kristom umirati.
Nakon Večernje, fra Kristian nas je kratko uveo u Pokorničko bogoslužje nakon kojeg je slijedila ispovijed. Referirao se opet na čitanje iz Večernje : „Ta znate da od svog ispraznog načina života, … niste otkupljeni nečim raspadljiv, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.“ (1 Pt 1,18). Propitao nas živimo li ispraznim životom. Sve što nije izgrađeno na Kristu, na stijeni, na  Božjoj Riječi i Božjoj volji, isprazno je. Radostan i svet život živi samo onaj tko je poslušan Bogu. Propitao nas živimo li život punine ljubavi. Ljubimo li Boga iznad svega. Ljubimo li braću kao što je Krist nas ljubio. Ne iz koristoljublja, sebičnosti, interesa, časti, nego iz Srca pribijenog na križ iz kojeg teče Krv i Voda.
Nakon kratke tišine i razmišljanja, fra Kristian nas je pozvao da srca naša pjesmom iskažu svoju ljubav, vjernost i odanost Bogu. Tako smo za kraj otpjevali pjesmu Ja Te ljubim, dobi Bože…i  tako pošli ususret Gospodinu i „času koji je došao“.
S.M. Marta Kegalj

Konrad Huber je bio redovnik misionar Srca Isusova. Umorno tijelo je sahranjeno na Blagovijest, 25. 3. 2026. u  Birkenecku. (D) Želimo mu iskazati poštovanje. Njegov život vidimo kao primjer i uzor  Isusovog misionara.

Od 1995. prolazio je Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom čineći dobro. Suosjećao je sa trpećim ljudima, osobito onima pogođenima ratom. Trag njegovih dobročinstava dubok je kod nas i u varaždinskom kraju, u mjestu Štefanec. Tu je značajno pomagao vatrogasne postrojbe. Sa autoprijevoznikom Vladom Puklekom organizirao je na stotine humanitarnih transporta tegljačima prema Hercegovini, pa Bosni. Surađivao je sa Humanitarnom udrugom „Sveti Josip radnik“ u Domanovićima, svekoliko prikupljeno, pa pristiglo nalazilo je put do napaćenih ljudi u potrebi. Bio je zaljubljenik u sveto, u Isusov križ, u svete slike. Prikupljao ih je u Njemačkoj i donosio u razorene kuće, darivao ih obiteljima uz blagoslov da im budu životni pomoćnici. U više obnovljenih crkava stoje kipovi svetaca, svete slike, te svetohraništa koje je prevezao i bezuvjetno darivao kao i sve drugo: namještaj, hranu, odjeću, pa razna ortopedska pomagala. Ponaosob je darivao JZU Specijalnu bolnicu za hroničnu psihijatriju u Modriči, te Dom za stare i iznemogle osobe „Domanovići“.

Moje zajednice sestara Služavki Maloga Isusa su imale mnogo puta milost ugostiti ga na njegovim putovanjima. Nosio je vidno rabljeni Misal i slavili smo sveta otajstva, a nakon Euharistije bi pitao: „A možemo li sada posjetiti neku obitelj sa djecom“?. U kombiju je uvijek imao bijelih čokolada i lopti za nogomet, rukomet ili male za djecu. To je bio omiljeni darak svakom djetetu. Vjerujem, da je dobrota koju je živio i darivao svojevrsno posijano sjeme i da niče u dušama svih koji su ga susretali i poznavali.

Bilo je dirljivo sudjelovati na liturgijskom obredu rekvijema i sprovodnog ispraćaja. Sestra Rudolfa Paradžik SMI se je pred nazočnima oprostila i zahvalila pateru Huberu za sve što je kroz dugi niz godina činio za potrebite u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Provincijal Misionara srca Isusova pater Michael Huber iz Salzburga oprostio se dirljivim riječima od pokojnika. Njegov govor donosimo u cijelosti.

Naš Gospodin Isus Krist pozvao je svoga vjernog slugu o. Konrada Hubera,

misionara Srca Isusova, u život vječni.

O. Konrad Huber rođen je 27. svibnja 1942. u Erdingu i odrastao je sa šestero braće i sestara u svom rodnom gradu Reisenu. Nakon osnovne škole u Eittingu, u dobi od dvanaest godina upisao je gimnaziju kojom su upravljali Misionari Srca Isusova u Salzburgu. Nakon mature 1963. godine odlučio se pridružiti našoj redovničkoj zajednici i započeo je novicijat u Steinerskirchenu. Sljedeće godine, 29. rujna, položio je zavjete, a njegov je put zatim vodio na studij teologije na Sveučilištu u Innsbrucku. Svoj je cilj da postane svećenik ostvario 26. srpnja 1970. godine svećeničkim ređenjem u samostanskoj crkvi u Birkenecku.

Svoj prvi zadatak započeo je u Caritasovom domu za socijalno ugrožene mlade u Steyru u Austriji, gdje je tri godine radio kao odgajatelj i učitelj vjeronauka. Zatim se preselio u pastoral za mlade u Birkenecku, što je postalo njegovo životno djelo, gdje je proveo oko 40 godina korisno radeći u službi mladih. Mogao je suosjećati sa životima mladih i time podržati njihov razvoj.

Akcije pomoći Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj također su mu bile na srcu. Tijekom 30 godina organizirao je oko 264 kamiona s donacijama za te zemlje. Vatrogasna postrojba Trnovec Bartolovecki proglasila ga je počasnim članom. Za svoju iznimnu predanost odlikovan je Saveznim križem za zasluge.

Ove mu je godine dijagnosticirana teška, neizlječiva bolest pluća, od koje je preminuo 18. ožujka 2026. u bolnici Erding.

Srce koje je kucalo za druge nije izgubljeno. Ono je sigurno sačuvano u srcu Isusovu.

Molit ćemo Krunicu za duše u utorak, 24. ožujka, u 19 sati u samostanskoj crkvi Birkeneck. Sprovod ćemo slaviti u srijedu, 25. ožujka, u 10 sati u našoj crkvi Birkeneck, nakon čega slijedi pokop na našem groblju Waldfriedhof u Birkenecku.

Draga rodbino pokojnog o. Konrada Hubera, draga subraćo, dragi ožalošćeni prijatelji!

"Ne radi se o tome da mi donesemo Boga njima, nego da Ga s njima susretnemo." To su riječi koje je papa Lav IV. odabrao u svojoj apostolskoj pobudnici "Dilexi te" prošle godine, u kojoj piše o ljubavi prema siromašnima. Time razrađuje misli svoga prethodnika Franje, objašnjavajući da su mnogi ljudi već otkrili, u duhu Evanđelja, da ljudi, osobito siromasi, nisu tek primatelji našeg suosjećanja, nego učitelji Evanđelja. Služba ljudima nije gesta odozgo prema dolje, nego susret jednakih, u kojem se Krist objavljuje i slavi. Stoga: "Nije riječ o tome da mi donesemo Boga njima, nego da Ga s njima susretnemo." Kako bi u ovom životu osjetili da Božja ljubav dolazi u svim njihovim potrebama i žalostima, postaje Evanđelje, dobra, iscjeljujuća poruka.

Dragi prijatelji! Evanđeoski odlomak iz Mateja utjelovljuje upravo tu misao. Papa Lav navodi ovaj odlomak iz Matejeva evanđelja 25. poglavlja ne manje od pet puta u svom pismu: Jer ogladnjeh; ožednjeh; stranac bijah; gol; oboljeh i vi ste mi pritekli u pomoć. I Gospodin zaključuje riječima: "Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili." I: " Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo."

O. Konrad Huber previše je dobro poznavao ovaj biblijski odlomak. A sudeći po onome čemu sam imao čast svjedočiti, vjerujem da ga nije samo razumio, već ga je, prije svega, provodio u djelo u vlastitom životu. Nije govorio velike riječi, on je to jednostavno živio.

On je samoga sebe od djetinjstva upoznao s ovim Bogom i otkrio ga za sebe, rastao u toj vjeri i bio vođen kroz dug životni put kao misionar Presvetog Srca. Kao što je prorok Izaija rekao: "Ovako veli Gospodin, koji te stvorio: Ne boj se, jer sam te otkupio; prozvao sam te po imenu; ti si moj." Dopustio je da ga pozove i postavi u svoju službu.

Rođen je nedaleko odavde, 27. svibnja 1942. u Erdingu, u obitelj s šestero braće i sestara, i ondje je odrastao. Sa 12 godina došao je u Salzburg kako bi pohađao našu redovničku gimnaziju. Nakon novicijata u Steinerskirchenu, 1964. godine ušao je u redovničku zajednicu i nastavio studirati teologiju na Sveučilištu u Innsbrucku. Prije više od 55 godina zaređen je za svećenika upravo na ovom mjestu.

"Bio sam stranac i vi ste me prihvatili!" Za oca Hubera to je značilo: Bio sam beskućnik, bez poznanstava i bez perspektive, i tad mi je netko pružio ruku pomoći. Od tada je to postalo životno djelo oca Hubera. Nakon tri godine rada kao odgajatelj mladih i učitelj vjeronauka za socijalno ugrožene mlade u Steyru u Austriji, došao je ovdje u Birkeneck. On, čovjek velikog srca, predanosti i vjere, postao je istinski utjecajna figura za pastoral mladih, netko tko je bio uz mlade, mogao je suosjećati s njima, nadahnjivao ih i ohrabrivao te im pružao smjernice. To mu je bilo na srcu i još ga uvijek mogu zamisliti kako svira orgulje na kotačima, ovdje ispred crkve, tijekom prošlogodišnje proslave naše stogodišnjice.

"Bio sam gol i odjenuli ste me." Bila je 1995. godina kada su ranjeni bosanski vojnici stigli u Birkeneck kako bi pronašli sklonište i dobili medicinsku skrb. U onome što je započelo kao skroman napor, otac Huber otputovao je u Tuzlu prvi put nakon završetka rata kako bi donio osnovne potrepštine nekolicini obitelji. Tijekom 30 godina to je na kraju naraslo u 264 kamiona, uz mnoge pomagače tu i tamo, veliku mrežu donatora i njegovu neumornu predanost. I njima danas upućujemo ogromnu zahvalu. Svatko tko ga je poznavao mogao ga je tijekom dana pronaći u njegovoj garaži kako veže nove pakete: školski namještaj, bolničke krevete, invalidska kolica, bicikle, štake, namještaj svih vrsta, prozore, vrata. I mnoge su osobne nevolje našle otvoreno srce u njemu. Još 2003. godine, za ovu je svoju predanost u Birkenecku i u pomoći Bosni dobio Savezni križ za zasluge, koji mu je uručio državni ministar dr. Wiesheu.

Nedavno mu je dijagnosticirana teška i neizlječiva plućna bolest. Uz izvrsnu skrb liječnika i medicinskog osoblja ovdje u domu – za što smo također zahvalni – prošlog je tjedna primljen u bolnicu Erding, gdje je preminuo 18. ožujka.

U molitvi, koja se tradicionalno sastavlja unutar naše zajednice, pronašao sam ovu divnu i zasigurno prikladnu rečenicu o njemu: "Srce koje je kucalo za druge nije izgubljeno. Ono je sačuvano u srcu Isusovu." Njegov je život sada obuhvaćen Božjom ljubavlju. Prorok Starog Saveza također to zna: "Jer ja, Gospodin, jesam Bog tvoj, ja, Svetac Izraelov, sam vaš Spasitelj." To je naša vjera i naša nada. Usred svih kušnji naših života, usred svih naših napora da ovu poruku učinimo malo stvarnijom svakoga dana, čak i ovdje na zemlji, ostaje nam sigurno jamstvo vjere da će nas na kraju On sam pozvati k Sebi. Na zemlji vrijedi izreka: "Nije riječ o tome da mi dovedemo Boga k njima, nego da se s njima susretnemo s Njim." A sada kada je njegov posao dovršen, za Konrada Hubera vrijedi sljedeće: Riječ je o tome da ga Bog uzme k Sebi i da se s Njim susretne za vječnost. Amen.

sestra M. Admirata Lučić

Prijatelji Malog Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije sudjelovali su na duhovnoj obnovi za animatore Društva Prijatelja Malog Isusa u nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke od 20. do 22. ožujka 2026. godine.

Duhovna obnova održana je u organizaciji Vrhovne uprave Družbe sestara Služavki Malog Isusa, pod pratnjom ravnateljice Društva Prijatelja Malog Isusa, s. M. Marte Vunak, i pod duhovnim vodstvom svećenika, Prijatelja Malog Isusa iz Splita don Ivana Mamića.

U poslijepodnevnim satima 20. ožujka 2026. godine stiglo je deset Prijatelja Malog Isusa Sarajevske provincije (Sarajevo, Fojnica, Gromiljak, Maglaj i Voćin) u pratnji s. M. Kristine Adžamić, pročelnice Prijatelja Malog Isusa, kako bi s ostalim animatorima Društva Prijatelja Malog Isusa iz splitske i zagrebačke provincije, sudjelovali na duhovnoj obnovi.

Sami početak susreta otvorila je s. M. Marta Vunak. Toplim i nadahnutim obraćanjem uvela je Prijatelje Malog Isusa u duhovnu obnovu povezujući svakog od nas i naš život sa trskom koju udarci vjetrova savijaju, ponekad lome ali nikad ne slome.

Početak prvog dana obilježen je kratkim predstavljanjem sudionika. Svaki član je nakon svog predstavljanja i svjedočanstva o Božjem djelovanju u vlastitom životu, dobio molitvenik „U slavu Malom Isusu“ sa malom trskom. Molitvenik je dar, ali i poziv na molitvu Malenom Isusu.

Potom je uslijedilo predstavljanje mladog svećenika don Ivana Mamića, prijatelja Malog Isusa od djetinjstva. Naime, don Ivan je pohađao vrtić sestara Služavki Malog Isusa u Splitu. Danas je župnik u župi Porođenja Blažene Djevice Marije Srinjine.

Zazivom Duha svetoga i nagovorom obilježen je početak duhovne obnove.

Teško je bilo ne tražiti sebe u svim don Ivanovim nagovorima, u čudesima koja su se dogodila snagom Duha svetoga. Velik je Gospodin u svom milosrđu, pa nam je podario radost slušanja don Ivana koji je svoje darove dijelio s nama kroz Božju Riječ.

Don Ivan je nadahnuto govorio o euharistiji: „Euharistija nije nešto, nego netko. Euharistija je živi Bog.“ Naglašavajući da je euharistija izvor našega života bez kojeg bi se naš život osušio, kao što se sve suši bez vode.

Podsjetio je kako je Sv Terezija Avilska o pričesti govorila da se pred pričest nebesa otvaraju, s osjećajem vatre u svojoj duši.

Posebno je istakao ono što je najvažnije za svakog od nas kod euharistije:

Iskrenost – recite Isusu sve, On sve zna, ali želi čuti od nas;
Tišina – tako potrebna, više pričati s Bogom, manje međusobno; prijatelji
Otvorenost – dopustiti Duhu svetomu da nas iznenadi.

Svaki dan duhovne obnove završavao je euharistijskim slavljem i klanjanjem pred Presvetim nakon čega smo bile obilato napojene snagom Duha svetoga. S tom ispunjenošću i iskrenom zahvalnošću Bogu, don Ivanu i svim sudionicima susreta, vratili smo se u Sarajevo puni novih iskustava i milosti.

U ime sudionika Duhovnih vježbi od srca se zahvaljujem svim sestrama Služavki Malog Isusa na čelu sa vrhovnom glavaricom Družbe s. M. Anđom Vranješ što su nam omogućile sudjelovanje u Duhovnoj obnovi.

Ljubica Andrić

Prijatelj Malog Isusa

Sarajevo

I nije slučajno da glazbena molitva upravo večeras odzvanja u prostoru crkve Gospe od Pojišana na svetkovinu Navještenja Gospodinova ili Blagovijesti 25.ožujka 2026., rekli su mnogi.
Svetkovina Blagovijesti zaštitni je blagdan Društva Prijatelja Maloga Isusa, vanjskih suradnika Družbe sestara Služavki  Malog Isusa. Članovi su sudjelovali na Gospinoj krunici, zatim svečanoj sv. Misi. Nazočne su bile i sestre zajednice Malog Isusa na Bačvicama. Nakon sv. Mise u okviru manifestacije „ Muka kao nadahnuće“, uslijedio je koncert kako je nazvan na samom početku, glazbena molitva, koja je bila popraćena i meditativnim tekstovima u izvedbi gradskog zbora BRODOSPLIT. Zbor, koji kulturom pjevanja, interpretacijom, osebujnom zvučnošću, nastupima, jest najpoznatiji zbor u Hrvatskoj. Bio je to dar neba i naše nebeske Majke za današnju svetkovinu. Među članovima zbora ima podupiratelja Društva a jedan od bitnih solista je i naš član prof. Ivan Bošnjak, koji inače najčešće pjeva i svira na projektima  i susretima Društva PMI.
Istog dana završen je tečaj Ikonopisanja koje je vodila naša članica Višnja Rickijević. Pred večernju krunicu i sv. Misu bio je i svečani blagoslov ikona. Tečaj se odvijao pod okriljem Gospe od Pojišana u pastoralnoj dvorani svetišta. Zajednička nakana sudionika bila je molitva za nova svećenička i redovnička zvanja, posebno kapucine i sestre Služavke Maloga Isusa, sve Prijatelje Maloga Isusa i nerođene. Upravo  na Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo kad je započelo spasenje, obilježava se i dan nerođenih. Organizatorima bio je cilj da bude blagoslov ikona upravo na svetkovinu Blagovijesti.
Dok još razmišljamo o koncertu koji je bio svojevrsna duhovna obnova , primjereno vremenu i blagdanu,  misao nam zvoni jer u jednom djelu kroz koncert, voditelj je kazao; Kad se ljudski glasovi sjedine u pjesmi, glazba postaje više od zvuka, postaje most između zemlje i neba. Pjesma zbora Brodosplit večeras će nas voditi kroz jedan duhovni put od pokajanja, preko Kristove muke, prema ispovijesti vjere i na kraju prema povjerenju u zagovor Majke Božje. Ona nas vodi prema svjetlu koje pobjeđuje svaku tamu. Ona je put prema Uskrsu. Marija je poput tihe zvijezde koja nas vodi Kristu. 
Neke od snažnih riječi i pjesme, nakon koncertne zajedničke glazbene molitve, spontano se među nama uspoređivalo i sa pojedinim mislima iz duhovnih vježbi PMI u Mariji Bistrici. Sve vrijeme koncerta posvećeno je razmatranju Kristove muke te na kraju veličanstvena  kantata Gospi.
Slijedeći dan 26. ožujka -  četvrtak, redovno klanjanje i  sv. Misa. Ponovno su članovi PMI s narodom Božjim a pridružili su se i predstavnici iz župe sv. Križa.  Nakon Klanjanja pročelnica s. Dolores Brkić uručila je svima Statut PMI, Bilten i čestitku  od ravnateljice Društva s. Marte Vunak, svima ponaosob. Elektoničkom poštom  na uočnicu svetkovine pročelnica je svima proslijedila čestitku od s. Marte, s. Dolores i duhovnika don Ivana Mamić.
Nastavak bila je zajednička molitva Velike devetnice  za Božić. Naše slavlje Blagovijesti na Pojišanu podijelili smo  svrhovito na dva dana.  Dobili smo neke  fotografije   iz pojedinih zajednica  PMI iz Provincije te iste možete vidjeti u fotogaleriji.

s. M. Dolores Brkić

Dana 25.3.2026. Prijatelji Malog Isusa iz župe Uznesenja BDM iz Stenjevca u zajedništvu s PMI iz župe Sv. Nikole biskupa iz Bistre svečano su proslavili svetkovinu Blagovijesti -Navještenja Gospodinova. Proslavi je dan prije prethodilo cjelodnevno euharistijsko klanjanje pred Presvetim. Proslava ja započela molitvom prvog dana Velike devetnice Božiću, a nakon toga molitvom radosnih otajstava Gospine krunice.  Vrhunac proslave bilo je  euharistijsko slavlje koje je predslavio naš župnik vlč.Vjekoslav Meštrić. Na kraju euharistijskog slavlja imali smo obnovu obećanja. Nakon euharistijskog slavlja slijedilo je druženje u pastoralnom centru gdje su vrijedne ruke naših prijateljica puno toga pripremile za tjelesnu okrijepu. Zahvalni dragom Bogu na molitvi i zajedništvu i za sve milosti koje smo primili u ova dva dana, radosno iščekujemo blagdan Uskrsa i naš godišnji susret u Varaždinu.

                                                                                              Gordana Vučur

                                                                                              Stenjevec - Zagreb

U župi sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu Prijatelji Malog Isusa su se okupili i misnim slavljem, koje je predvodio župnik vlč. Andrija Miličević, proslavili svetkovinu i patron društva Prijatelja Malog Isusa te započeli s Velikom devetnicom Djeteta Isusa. Predstavljene su nove članice, a članovi su pod vodstvom sestre Marije Mirjam Dedić, utemeljiteljice Društva Prijatelja Malog Isusa, obnovili svoja obećanja. Na kraju su svi mogli izabrati jedno srce; na srcu su bila imena obitelji za koju će se kroz ovu devetnicu moliti.

Živio Mali Isus – uvijek u našim srcima !

Sandra Šulj

Dana 24. ožujka 2026. godine, pred svetkovinu Blagovijesti, Prijatelji Malog Isusa iz Stenjevca, u dogovoru sa župnikom vlč. Vjekoslavom Meštrićem, imali su cjelodnevno euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Po završetku jutarnje svete mise izloženo je Presveto  kojem smo se u miru i tišini, sa svojim molitvama i zahvalama, klanjali sve do podnevnih sati. Popodnevno klanjanje, nakon Anđeoskog pozdrava našoj nebeskoj Majci, prošlo je u zajedničkim molitvama, meditacijama, zahvalama, pjesmama i tišini. Molili smo za vodstvo Crkve na čelu s papom Lavom XIV i biskupima, za svećenike, redovnike i redovnice, posebno sestre Služavke Malog Isusa, za svjetovno vodstvo, domovinu Hrvatsku, obitelji, nerođene, bolesne, duhovna zvanja, za proglašenje blaženim i svetim slugu Božjih i blaženika hrvatskog naroda i druge molitve. Za vrijeme klanjanja pred Presvetim izmjenjivali su se PMI i ostali vjernici tako da je cijelo vrijeme klanjanja u crkvi bio lijepi broj vjernika. Klanjanje je završilo u 18 sati završnim blagoslovom, prije večernje svete mise.

Zahvalni Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, radosna srca iščekujemo naš najveći blagdan Uskrs i nadamo se da će ovo klanjanje biti početak tradicije.

                                                                                                                   Gordana Vučur

                                                                                                                   Stenjevec - Zagreb

Tradicionalni susret PMI župa Kloštar Podravski, Pitomača i Podravske Sesvete ili susret PMI Podravine umjesto 24. siječnja zbog hodočašća PMI u Slavonski Brod održan je na svetkovinu Blagovijesti – patron Društva PMI u našoj župi sv. Benedikta i Gospe Žalosne u Kloštru Podravskom. Na samom početku susreta sve nazočne PMI pozdravila je s. Kristina Maslać te ujedno pročitala i čestitku s. Marte Vunak, ravnateljice Društva. Susret smo nastavili pobožnošću Djetetu Isusu, molitvama prvog dana Velike devetnice za Božić. Uslijedilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predslavio  naš župnik fra Ivan Široki, uzveličano pjevanjem mješovitog zbora naše župe. U propovijedi je fra Ivan istaknuo važnost današnje svetkovine. Naglasio je kako je Bog kojemu je sve moguće preko anđela Gabrijela zamolio  za pomoć ženu, poniznu službenicu za ostvarenje svoga plana; zamolio je ženu da mu podari ljudsko tijelo. Kako je Eva grijehom donijela smrtnost ljudskom rodu, tako je Marijino tijelo postalo Raj u kojem se rađa novo čovječanstvo. Na samom završetku misnog slavlja, prije svečanog blagoslova obnovili smo obećanje Prijatelja Malog Isusa. Susret smo nastavili druženjem u našoj župnoj dvorani uz obilje slatko - slanih kolača i pjesme. Ujedno smo proslavili i rođendan jedne naše članice PMI koja je rođena na Blagovijest i ponosno nosi ime Marija.

Anđelka Kokotić, PMI Kloštar Podravski

Svetkovina Blagovijesti obilježena je u Vinkovcima svečanim euharistijskim slavljem u kapeli Male Gospe u Marijinom domu. Misno slavlje predslavio je vlč.  Antonio Pekić, kapelan u župi sv. Euzebija i Poliona.

Molitveni susret započeo je molitvom križnog puta kojeg je predmolio vlč. Antonio. Vrhunac susreta bilo je euharistijsko slavlje. U punoj kapelici Male Gospe na samom vrhuncu korizme odjekivale su  pjesme kojima smo svoj duh usmjeravali prema velikom otajstvu Gospodinova utjelovljenja. U homiliji vlč. Antonio je sve prisutne potaknuo da razmišljamo o primjeru Marijine poslušnosti, predanosti i vjere.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je pobožnost Djetetu Isusu - prvi dan Velike devetnice. Tijekom devetnice blagoslovljeni kipić Malog Isusa bit će  u obiteljima djece koja idu u naš vrtić i u obiteljima članova Društva PMI. Svakog tjedna kipić Malog Isusa će boraviti u drugoj obitelji. Neka svima bude poticaj na razvijanje i njegovanje pobožnosti Djetetu Isusu. Neka utjelovljeni Bog po ovoj gesti u životima svih nas ima posebno mjesto da živi i kraljuje zauvijek u srcima našim.

s. M. Zrinka Šutalo