Od 9. do 11. listopada 2026. u samostanu Betlehem na Kraljevcu održan je susret sestara juniorki zagrebačke Provincije pod vodstvom s. M. Martine Vugrinec, učiteljice juniorki,  koji je protekao u ozračju molitve, zajedništva i produbljivanja osobnog odnosa s Isusom u Euharistiji. Tema susreta bila je „Euharistija – izvor mog života, poslanja i djelovanja“, koja je sestre potaknula na promišljanje o važnosti življenja euharistije u svakodnevnom redovničkom životu i poslanju.

Susret ja započeo u petak euharistijskim klanjanjem koje su animirale ss. juniorke i molitvom časoslova, a potom je nastavljen u obliku sestrinskog zajedništva. Drugi dan susreta je započeo molitvom i slavljenjem Euharistije koju je predslavio preč. Stjepan Penić. Tijekom predavanja s. M. Martine poseban naglasak stavljen je na povezanost Euharistije s poslanjem i djelovanjem sestara Služavki Malog Isusa. Nadahnute karizmom svoga utemeljitelja, sluge Božjega Josipa Stadlera, sestre su pozvane prepoznavati Isusovo lice u malenima, siromašnima, bolesnima, napuštenima i svima koji trebaju ljubav i blizinu. Kao što se Krist u Euharistiji daruje za život svijeta, tako su i sestre pozvane svoj život pretvarati u dar za druge. Popodnevni dio dana bio je posvećen individualnom radu i osobnim razgovorima. Završetak dana sestre su provele u međusobnom zajedništvu.

Susret je završio s nadom i obnovljenom željom da ono što su sestre primile u molitvi i zajedništvu, nastave živjeti u svojim zajednicama i apostolskom djelovanju. Pozvane su biti sestre koje žive od Krista, koje se njime hrane i koje ga svojim životom donose svima koje susreću!

s. M. Darija Filipančić

U nedjelju, 11. listopada 2026., u „Kući Navještenja“ u Gromiljaku otvorena je misijska izložba posvećena Haitiju, u prigodi obilježavanja Svjetskog dana misija. Otvaranje izložbe započelo je misnim slavljem koje je predslavio Dr. sc. vlč. Dubravko Turalija, ravnatelj papinskih misijskih djela u BiH u koncelebraciji sa župnikom preč. Markom Mikićem i preč. Perom Pranjićem. Izložbu su pripravile sestre Služavke Maloga Isusa u suradnji sa Prijateljima Maloga Isusa i župom Gromiljak. Posjetitelji su mogli sudjelovati kupnjom prigodnih darova, rukotvorina i kolača, kao i dobrovoljnim prilozima namijenjenima pomoći misiji na Haitiju. Ovu izložbu također je posjetio i kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup u miru.

Okupljeni vjernici i prijatelji misija ovom su prigodom svoje misli i molitve usmjerili prema narodu Haitija, osobito prema siromašnima i najpotrebnijima. U misijskom djelovanju na Haitiju posebno se zauzimaju s. M. Ana Uložnik i s. M. Liberija Filipović, koje služe siromašnima, bolesnima i starijima te nastoje osigurati hranu, vodu, lijekove, školovanje djece i potrebnu skrb. Na početku misnog slavlja okupljene je pozdravio župnik preč. Marko Mikić te je u molitve uključio i nedavno preminulog svećenika Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Pere Jukića.

Nakon Evanđelja preč. Turalija blagoslovio je novu misnicu koju su sestre Služavke Maloga Isusa sarajevske provincije darovale župi povodom slavlja 150 godina župe. Ovim darom sestre su željele zahvaliti župi Gromiljak na podršci u svim projektima te podržati župu u njenom dostojanstvenom slavlju svete Mise.

U svojoj propovijedi vlč. Dubravko Turalija kroz potresnu životnu priču progovorio je o opasnosti zaborava – zaborava roditelja, obitelji, ali i samoga Boga. Ispričao je priču o starici koja je nakon smrti supruga ostala sama sa svojim jedinim sinom. Svu svoju ljubav usmjerila je prema njemu, no sin je, nakon odlaska u Njemačku i osnivanja vlastite obitelji, s vremenom sve više zaboravljao svoju majku. Ona ga je pozivala da dođe, a on je odgađao govoreći kako će doći za Božić ili Uskrs. Godine su prolazile, starica se razboljela i umrla sama. Tek nakon njezine smrti sin je postao svjestan koliko je izgubio i koliko je vremena propustio. Ova je priča poslužila kao snažna slika našega odnosa prema Bogu. Poput majke koja doziva svoje dijete, i Bog nas neprestano poziva: „Dođite, vratite se, budite sa mnom“. No čovjek često odgađa govoreći: „Doći ću za Božić“, „Doći ću za Uskrs“, „Ima vremena.“ A dok odgađamo, život prolazi. „Postoje daljine s kojih se više ne vidi lice ni majke, a kamoli Boga“, poručio je propovjednik, upozoravajući kako se čovjek može toliko udaljiti da više ne čuje, ne vidi i ne osjeća Božji poziv. Ipak, naglasio je da Bog ne želi čovjekovu bol niti njegovo udaljavanje. On neprestano zove i pruža ruku. Njegov poziv danas posebno odzvanja kroz misijski mjesec: „Dođite, dajte, darivajte.“

U nastavku propovijedi vlč. Turalija posebno je govorio o Haitiju, zemlji koja se suočava s velikim siromaštvom, nasiljem, prirodnim katastrofama, nedostatkom hrane, vode, lijekova i zdravstvene skrbi. Spomenuo je i s. Anu, koja se nakon zdravstvenih poteškoća ponovno vraća na Haiti jer, kako je rekao, „vraća se svojoj majci jer je zove. Jer je treba“. Poziv na pomoć Haitiju tako je postao konkretan odgovor na Božji poziv da ne zaboravimo one najmanje i najpotrebnije.

Nakon popričesne molitve, provincijska glavarica s. M. Kristina Adžamić pozdravila je prisutne i zahvalila svima koji podržavaju ovo djelo ljubavi . U prigodnom govoru istaknula je važnost misijskog poslanja i solidarnosti s narodom Haitija. Naglasila je kako Haiti trpi zbog siromaštva, prirodnih katastrofa i teških životnih okolnosti, a misionarke s. Liberija i s. Ana, u duhu služenja, brinu za siromašne, bolesne i stare, osiguravajući im hranu, vodu, lijekove, školovanje i potrebnu skrb. „Ovom izložbom Svjedočimo da u tome nisu same. Mi smo uz njih i pomažemo im na stol siromaha donijeti hranu i pitku vodu, bolesniku lijek, djetetu pouku, a starcu i starici potrebnu njegu“, poručila je provincijska glavarica. Posebna zahvala upućena je svima koji su sudjelovali u pripremi izložbe: sestrama Služavkama Maloga Isusa, posebno sestrama iz „Kuće Navještenja“, zatim Prijateljima Maloga Isusa, župniku preč. Marku Mikiću koji kroz sve godine podržava ovo djelo, s. M. Ani Uložnik te ravnatelju Papinskih misijskih djela vlč. Dubravku Turaliji. Govor je zaključen pozivom na molitvenu i humanitarnu solidarnost s Haitijem, u duhu poziva pape Lava XIV. „Jedan u Kristu, ujedinjeni u poslanju.“

Nakon provincijske glavarice, svoju riječ zahvale uputila je i misionarka s. M. Ana Uložnik koja je i u ime sestre Liberije zahvalila svima za podršku kako materijalnu tako i duhovnu te je poručila kako zahvaljujući njima one na dalekom Haitiju osjećaju da nisu same i uspijevaju pomoći siromašnima da dobiju ono osnovno za život. Posebnu zahvalu uputila je provincijskoj upravi na čelu sa glavaricom s. M. Kristinom Adžamić, a isto tako i njenoj prethodnici s. M. Ani Mariji Kesten na podršci misiji na Haitiju. Isto tako svoje zahvale je uputila i ravnatelju Papinskih misijskih djela u BiH vlč. Dubravku Turaliji te dugogodišnjem podupiratelju misija preč. Peri Pranjiću.

Na kraju misnog slavlja vlč. Turalija otvorio je prodajnu izložbu i blagoslovio misijski ručak, vojnički grah kojeg su pripravili vojnici uz pomoć dobročinitelja koji su omogućili namirnice.

Misijska izložba u „Kući Navještenja“ u Gromiljaku ostat će otvorena od 11. – 15. listopada 2026. godine.

s. M. Nikolina Cvitanović

Središnjim euharistijskim slavljem na Gospinu otoku u Solinu, u subotu 10. listopada, svečano je obilježena 1050. obljetnica smrti kraljice Jelene, 950. obljetnica krunidbe kralja Dmitra Zvonimira te 50. obljetnica velikoga solinskog slavlja iz 1976. godine. Misno slavlje u crkvi Svete Obitelji predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić, u zajedništvu s brojnim biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima pristiglima iz različitih krajeva.

U koncelebraciji su sudjelovali riječki nadbiskup i metropolit mons. Mate Uzinić, mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić, zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić, vojni ordinarij mons. Jure Bogdan, krčki biskup mons. Ivica Petanjak, dubrovački biskup mons. Roko Glasnović, hvarski biskup mons. Ranko Vidović, porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja, požeški biskup mons. Ivo Martinović, kotorski biskup mons. Mladen Vukšić, gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo, pomoćni zagrebački biskupi mons. Mijo Gorski i mons. Marko Kovač, pomoćni đakovačko-osječki biskup mons. Ivan Ćurić, splitsko-makarski nadbiskup u miru mons. Marin Barišić te šibenski biskup u miru Ante Ivas. Sudjelovali su i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije preč. Krunoslav Novak, generalni vikar Šibenske biskupije mons. Tomislav Subotičanec, biskupski vikari Splitsko-makarske nadbiskupije, brojni redovnički poglavari i još osamdesetak svećenika. Liturgijsko pjevanje predvodio je združeni zbor dvjestotinjak crkvenih pjevača iz Splita i okolice, uz soliste i komorni puhački orkestar, pod ravnanjem mo. don Šime Marovića i uz orguljašku pratnju mo. Mirka Jankova.
U propovijedi je nadbiskup Križić istaknuo kako Gospin otok nije samo mjesto bogate povijesti, nego i prostor u kojemu su stoljećima utkane molitve, nade i vjera hrvatskoga naroda. Podsjetio je kako je kraljica Jelena na tome mjestu podigla crkvu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji, ostavivši trajno svjedočanstvo vjere i brige za svoj narod. Naglasio je kako obilježavanje velikih obljetnica ne smije ostati samo na prisjećanju povijesnih događaja, nego treba postati prilika za preispitivanje vlastitoga života i odgovornosti prema budućim naraštajima. Govoreći o kraljici Jeleni, koju nadgrobni natpis naziva majkom sirota i zaštitnicom udovica, poručio je: „Država je jaka onoliko koliko su zaštićeni njezini najslabiji članovi.“ Upozorio je kako i današnje društvo mora odgovoriti na pitanja zaštite djece, dostojanstva starijih i bolesnih, položaja siromašnih te sigurnosti i opstanka obitelji.
Osvrnuvši se na krunidbu kralja Dmitra Zvonimira, nadbiskup je podsjetio na njegovu prisegu u kojoj se obvezao promicati pravdu, štititi siromahe, udovice i siročad, čuvati brak i protiviti se trgovini ljudima. Istaknuo je kako te obveze ni nakon gotovo tisuću godina nisu izgubile svoju aktualnost jer se i suvremeno društvo suočava s različitim oblicima siromaštva, iskorištavanja i ugrožavanja ljudskoga dostojanstva. „Vlast ne smije biti prvenstveno privilegij. Vlast je, prije svega, odgovornost. Tko ima veću moć, mora imati i veću odgovornost“, naglasio je. Posebno je upozorio kako siromaštvo nije samo materijalno jer postoje ljudi koji imaju dovoljno za život, ali su lišeni nade, blizine i obiteljske topline.
Povezujući život kraljice Jelene i Zvonimirovu prisegu, nadbiskup je istaknuo kako oboje svjedoče istu evanđeosku poruku prema kojoj se veličina čovjeka očituje u zaštiti slabijih i služenju drugima. Okupljene je pozvao da se ne zaustave na ponosu zbog slavne prošlosti, nego da razmisle kakvo društvo ostavljaju svojoj djeci. „Ne moramo biti kraljevi ni kraljice. Dovoljno je biti dobar čovjek, autentičan kršćanin, odgovoran roditelj, pošten građanin i čovjek koji ne okreće glavu od tuđe nevolje“, poručio je. Zaključno je pozvao na molitvu za hrvatski narod i domovinu kako bi, uz Božju pomoć i zagovor Blažene Djevice Marije, budućim naraštajima bila ostavljena baština istine, poštenja, zajedništva i ljubavi.
Na završetku misnoga slavlja okupljeni su u zajedništvu otpjevali svečani himan „Tebe Boga hvalimo“ te hrvatsku himnu „Lijepa naša domovino“. 
Središnjem slavlju prethodila je molitvena priprava, a euharistijsko okupljanje bilo je vrhunac višednevnoga spomen-slavlja posvećenoga kraljici Jeleni i kralju Zvonimiru. Obilježavanjem ovih obljetnica obnovljen je spomen na veliko solinsko slavlje 1976. godine, kojim je započeo niz velikih crkvenih i narodnih proslava u sklopu obilježavanja trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Gospin otok, na kojem su, kako je rekao papa Ivan Pavao II., „duboki kršćanski korijeni Hrvata“, tako je ponovno postao mjesto zajedništva i zahvalnosti za kršćansku baštinu hrvatskoga naroda, ali i poticaj na njezino odgovorno očuvanje i prenošenje budućim naraštajima.

Preuzeto sa: smn.hr

PRAVEDNICIMA ĆE ZABLISTATI SUNCE PRAVDE

8. listopada: Četvrtak Dvadesetsedmoga tjedna kroz godinu

Čitanja: Gal 3,1-5; Otpj. pj.: Lk 1,69-75; Lk 11,5-13.

U središnjem dijelu Poslanice Galaćanima pojavljuje se ključno pitanje o spasenju: Da li se čovjek spašava po djelima  Zakona ili po vjeri u Isusa Krista? Apostol se u žestokoj raspravi bori za da mu misao i riječi budu jasne kako bi u-razumio ove „bezumne Galaćane“ i natjerao ih da shvate kako njihovi pobožni napori oko izvršavanja Mojsijeva zakona pokazuju koliko su bezumni, jer su po vjeri u Poruku započeli u Duhu a sada bi sve to „djelima Zakona“ dovršili u „tijelu“. „Tijelo“ i djela Zakona ne mogu ih nikako dovesti do cilja, do punine života u Bogu, nego Duh Božji po vjeri U Poruku.

Ispravljati krive pobožnosti kod ljudi oduvijek je bio najteži zadatak navjestitelja Radosne vijesti. Sveti Pavao podsjeća Galaćane na početke njihove vjere, na veliko iskustvo Duha koje im je tada dano. Apostol ih upozorava: „Zar ste toliko toga uzalud doživjeli?“ „Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela“, čini to zbog vjere u Poruku. Ne židovskim zakonom, već isključivo vjerom u Krista Raspetoga.

Odlomak iz današnjeg evanđelja nadovezuje se na molitvu „Oče naš“, te je samo nastavak Isusove pouke o molitvi. Ne samo da je dopušteno od Boga nešto moliti, nego čovjek treba Boga častiti, klanjati mu se, slaviti ga i zahvaljivati mu. Čovjek časti Boga i onda kada svoje prazne ruke uzdiže k Njemu i vjeruje da će ga Bog obdariti svojim darovima i svojom milošću. Sumnjati u Božju dobrotu značilo bi sumnjati i u samoga Boga. Jer Bog nije samo neka sila negdje tamo gore, niti igra slijepe sudbine, nego On je uvijek tu među nama, „Bog s nama“ kao prijatelj koji je spreman pomoći i kao otac koji nas uvijek prihvaća ma kakvi mi dolazili k Njemu.

To je sluga Božji Josip Stadler dobro svladao. Sam je bio čovjek rada i čovjek molitve. „Rano bi ustajao, i ljeti i zimi u 5 sati. Onda bi molio. Iza jutarnje bi molitve misio. Iza svete mise Bogu bi opet dugo zahvaljivao. Jedva se odvajao od oltara Presvetog Srca Isusova u svojoj tihoj kapelici. Zatim bi pojeo skroman doručak i uzeo časoslov da i njega pobožno izmoli prije nego se sav preda poslu. A posao bi za-počinjao s molitvom. Mogu po duši  reći, kadgod bih došao nadbiskupu, zatekao bih ga gotovo uvijek da kleči na klecalu pred Propelom. I jedanput mi se izmaklo: 'Preuzvišeni! Vi se uvijek molite Bogu.' A on mi odvrati sa psalmistom: 'Po-moć je naša u imenu Gospodnjem, koji je stvorio nebo i zemlju.' (Ps 123, 8). Kroz dan bi više puta sišao u kapelicu da se pokloni Isusu, Bogu, Spasu svojemu. I kad bi izlazio iz kuće, pohodio bi Presveto. A kad bi se vratio kući, opet bi pohodio Presveto. Prije večere bio bi na zajedničkoj večernjoj molitvi u kapelici. Iza večere izmolio bi u sobi sve tri krunice u čast Kraljici svete Krunice. Tako su mu prolazili dani u radu i molitvi. Neumoran rad i sveta molitva davali su našem velikom pokojniku snagu kojom je odolijevao svim protivštinama i neprijateljima. Pokojni natpastir naš imao je u životu puno protivština i neprijatelja. Mrzili su ga oni koji mrze Stvoritelja i djela Njegova. Mrzili su ga oni koji mrze katolička načela i praktično kršćanstvo. Mrzili su ga svi oni koji mrze prava našega naroda i njegovu borbu za slobodu i ujedinjenje. Korili su ga s vrlo visokih mjesta. Prijetilo mu se tamnicom i udaralo ga globom. I govorilo se o njemu ružno i lažno. A on, čovjek svetoga trpljenja, stajao je usred svih napada kao nepomična hrid usred uzburkanog mora“ (Hammerl).

I mi od Boga možemo tražiti sve što nam je potrebno: kruh svagdanji i darove Duha Svetoga. Sve što postižemo, stječemo po vjeri u Poruku, po Duhu kojeg primismo kao veliki dar. On je onaj izvor koji teče u život vječni.

Priredio: Pavo Jurišić

Upoznajući lik i djelo prvog vrhbosanskog nadbiskupa Stadlera nailazimo na živu i revnu odanost Svetom Ocu koju je sam gajio. U materijalu koji je pripremljen za mjesec listopad nadahnjujemo se na misli nadbiskupa Stadlera o miru te ju povezujemo s Papinim razmatranjem križa.

Pomoć je naša u imenu Gospodina – koji je stvorio nebo i zemlju! (znak križa)

Prigodna pjesma:

Uvodna misao nadbiskupa Josipa Stadlera o miru:

„Vjera nosi naprijed zastavu križa, da po njemu pobijedimo svijet i grijeh, te mir zadobijemo, mir s Bogom, mir sa svijetom i mir sa samim sobom.“ Ove Stadlerove riječi otkrivaju da se istinski mir ne rađa iz života bez križa, boli i kušnje, nego iz vjere koja i usred tame ostaje oslonjena na Boga. Upravo takav put prepoznajemo u Isusovu vapaju s križa: u času najveće boli On se ne odvaja od Oca, nego mu se obraća i potpuno mu se predaje. Stadlerov „mir s Bogom, mir sa svijetom i mir sa samim sobom“ tako postaje plod vjere koja se ne gasi ni onda kada se čini da Bog šuti. Takva vjera pretvara vapaj u molitvu, bol u predanje, a križ u izvor nade i mira koji možemo nositi drugima.

Iz Evanđelja po Marku 15, 33-39:

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« To znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Neki od nazočnih čuvši to govorahu: »Gle, Iliju zove.« A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: »Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.« A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«[1]

Zastani…

Iz Papine kateheze na općoj audijenciji, 10. rujna 2025. CIKLUS KATEHEZÂ – JUBILEJ 2025. Isus Krist naša nada. III. Isusova pasha:

Draga braćo i sestre!

Danas razmatramo vrhunac Isusova života na ovom svijetu: njegovu smrt na križu. Evanđelja svjedoče o vrlo dragocjenom detalju, koji zaslužuje da ga razmatramo vjerom. Na križu Isus ne umire u tišini. Ne gasi se polako, poput svjetla koje se troši, već napušta život s jednim vapajem: „Isus zavapi jakim glasom i izdahnu“ (Mk 15, 37). Taj krik sadrži sve: bol, napuštenost, vjeru, prinos. To nije samo glas tijela koje umire, već posljednji znak života koji se potpuno predaje.

Isusovom vapaju prethodi pitanje, jedno od najpotresnijih koje se može izreći: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ To je prvi stih Psalma 22, ali na Isusovim usnama dobiva jedinstvenu težinu. Sin, koji je uvijek živio u prisnom zajedništvu s Ocem, sada doživljava šutnju, odsutnost, ponor. To nije kriza vjere, već posljednji korak ljubavi koja se potpuno predaje. Isusov vapaj nije očaj, već iskrenost, istina dovedena do krajnjih granica, povjerenje koje traje i kad sve utihne.

U tom trenutku, nebo se zamračuje i hramski se zastor razdire (usp. Mk 15 ,33.38). Kao da samo stvorenje sudjeluje u toj boli i ujedno otkriva nešto novo: Bog više ne prebiva iza zastora; njegovo je lice sada potpuno vidljivo u Raspetome. Upravo ondje, u tom iznakaženom čovjeku, otkriva se najveća ljubav. Ondje možemo prepoznati Boga koji ne ostaje dalek, već ulazi do kraja u našu bol.

Satnik, poganin, razumije. Ne zato što je slušao nekakav govor, već zato što je vidio Isusa kako umire na taj način: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ (Mk 15, 39). To je prva ispovijed vjere nakon Isusove smrti. To je plod vapaja koji se nije raspršio u vjetru, već je dirnuo srce. Ponekad ono što ne možemo reći riječima, izrazimo glasom. Kad je srce puno, ono viče. A to nije uvijek znak slabosti, nego može biti duboki čin čovječnosti.

Navikli smo misliti da je vapaj nešto neprilično, nešto što treba potisnuti. Evanđelje daje našem vapaju neizmjernu vrijednost, podsjećajući nas da to može biti zaziv, prosvjed, želja, predanje. Čak može biti krajnji oblik molitve, kad nam više ne preostaju riječi. U taj krik Isus je stavio sve što mu je ostalo: svu svoju ljubav, svu svoju nadu.

Dà, jer je i to prisutno u vapaju: nada koja se ne predaje. Vapimo kada vjerujemo da nas netko još uvijek može čuti. Ne vapi se iz očaja, nego iz čežnje. Isus nije uputio povik protiv Oca, već njemu. Čak i u šutnji, bio je uvjeren da je Otac bio ondje. I tako nam je pokazao da naša nada može vapiti, čak i kada se čini da je sve izgubljeno.

Vapaj tada postaje duhovni čin. To nije samo prvi čin našeg rođenja – kad dolazimo na svijet plačući – to je i način da ostanemo živi. Viče se kad se pati, ali i kad se voli, doziva, zaziva. Vapajem izražavamo da postojimo, da se ne želimo ugasiti u tišini, da još uvijek imamo nešto za darovati.

Na životnom postoje trenuci kada nas zadržavanje svega u sebi može polako izjedati. Isus nas uči da se ne bojimo vapaja, sve dok je iskren, ponizan i upućen Ocu. Vapaj nikada nije beskoristan ako dolazi iz ljubavi. I nikada nije prezren ako je predan Bogu. To je način da se ne podlegne cinizmu, da se nastavi vjerovati da je drugačiji svijet moguć.

Draga braćo i sestre, naučimo i mi ovo od Gospodina Isusa: naučimo uputiti vapaj nade kada dođe čas krajnje kušnje. Ne da bismo ranili, nego da bismo se predali. Ne da bismo vikali protiv nekoga, već da bismo otvorili srce. Ako naš vapaj bude istinit, može biti prag novog svjetla, novog rođenja. Kao u Isusovom slučaju: kada se sve činilo svršenim, zapravo je započinjalo spasenje. Ako se očituje u povjerenju i slobodi Božje djece, bolni glas našeg čovještva, sjedinjen s glasom Krista, može postati izvor nade za nas i za sve one oko nas.

Pjesma:

Molitva za proglašenje blaženim sl. Božjega Josipa Stadlera

Oče naš, koji si izvor i počelo svetosti, od Tebe nam dolazi svaki dobar dar. Ti si slugu svojega biskupa Josipa Stadlera postavio za pastira Crkve vrhbosanske u posebno složenim i teškim vremenima. On, otac sirotinje, odano je i vjerno služio Tebi te je revno navješćivao radosnu vijest spasenja. U svakom čovjeku, posebno u malenima, siromašnima i onima kojima je potrebna pomoć, pozorno je gledao svojega brata i sestru u Tvome ljubljenom Sinu Isusu Kristu.

Smjerno Te molimo, udostoj se proslaviti ga čašću oltara kako bi njegov primjer svemu Tvome puku bio snažan poticaj, njegov nauk pouzdan oslonac, a zagovor čvrsta zaštita i sigurna okrjepa. Molimo Te, udijeli nam po njegovim zaslugama milost da Ti u sve dane svojega života vjerno služimo u svetosti duše i tijela napredujući na putu vječnoga spasenja. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

S dragim Sinom neka Djeva Mati blagoslov nam dostoji se dati. Amen. (znak križa)

U nedjelju 4. listopada 2026. godine, u Hrvatskom nacionalnom marijanskom svetištu Marija Bistrica, održano je 34. nacionalno hodočašće Hrvatske vojske, policije i branitelja.

Hodočašće, pod okriljem Majke Božje Bistričke, okupilo je mnoštvo vjernika, pripadnika Hrvatske vojske i policije, hrvatskih branitelja i njihovih obitelji koji su došli Majci Božjoj zahvaliti za darovanu slobodu, ali i moliti za svoje potrebe, domovinu i mir svijetu.

Na ovom hodočašću i svečanom misnom slavlju s početkom u 10 sati, sudjelovala je vrhovna glavarica Družbe s. M. Anđa Vranješ zajedno s još tri sestre iz zajednice Vrhovne uprave Družbe, te vrhovna ekonoma koja djeluje pri Vojnom ordinarijatu RH.

Euharistijsko slavlje sa svečanom ulaznom procesijom predvodio je mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u RH. U zajedništvu s njim bili su: vojni ordinarij u BiH Miro Relota, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Krunoslav Novak, vojni vikar Slovenske vojske Matej Jakopič, generalni vikar Vojnoga ordinarijata u RH Ilija Jakovljević, generalni vikar Vojnog ordinarijata u BiH Željko Čuturić, rektor bistričkog Svetišta vlč. Tomica Šestak, provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Milan Ivančević SDB, biskupski vikari za pastoral, vojni i policijski dekani i kapelani, svećenici drugih biskupija.

U svojoj homiliji biskup Bogdan, nadahnut liturgijskim čitanjem Knjige Ponovljenog zakona i riječima Mojsija upućenih narodu na pragu Obećane zemlje: „Život biraj, da živiš ti i tvoje potomstvo!“ (Pnz 30,19), istaknuo je da se život ne bira samo u prijelomnim povijesnim trenutcima, već u svakome trenutku postojanja jednoga čovjeka, naroda, društva, cjelokupne ljudske zajednice. Podsjetivši na žrtvu hrvatskih branitelja i na nužnost očuvanja čovječnosti, savjesti i vjere i u najtežim okolnostima pozvao je sve prisutne na svakodnevni odabir života kroz četiri temeljna izbora: izbor Boga jer sve počinje od Njega i život je Božji dar; izbor života u obitelji kojeg treba štititi od začeća do prirodne smrti; izbor života u društvu koji znači solidarnost, služenje i zauzetost za opće dobro i izbor života kao izraz brige za stvoreni svijet. Biskup Bogdan naglasio je da sloboda i državna samostalnost nisu same po sebi dovoljne niti znači da smo jednom zauvijek izabrali život. Stoga je kazao: „Ostaje pitanje: kako živimo u svojoj zemlji, čime ispunjavamo svoju slobodu i kakvu budućnost pripremamo onima koji dolaze poslije nas?“ S tim mislima, pozvao je sve da se povjere Majci Božjoj koja nas uči slušati Božju riječ i ostati uz Gospodina u kušnjama i u miru te je završio homiliju riječima: „Neka naš odgovor, danas i svakoga dana, bude: Gospodine, biramo tebe. Biramo život! Amen.“

Po završetku euharistijskog slavlja sestre iz zajednice Vrhovne uprave zadržale su se u molitvi u bazilici Majke Božje Bistričke, te su se radosna i ispunjena duha, zahvalne za sve milosti koje su primile toga dana, vratile kući dijeleći drugima svoju radost.

s. M. Marina Mužinić

Treći dan obilježavanja Dana Zaklade Nadbiskup Josip Stadler u nedjelju 4. listopada 2026., u župi sv. Pavla apostola u Retkovcu protekao je u znaku zajedništva i zahvalnosti. Na svim nedjeljnim misama s. M. Jelena Burić, voditeljica Zaklade, predstavila je djelovanje i svrhu, a vjernicima je prikazan i promotivni video. I ovoga dana vjernici su imali priliku poduprijeti rad Zaklade dobrovoljnim prilozima, kupnjom domaćih proizvoda na sajmu. Sudionici Dana Zaklade mogli su sudjelovati i u tomboli te osvojiti vrijedne nagrade.

Župa sv. Pavla apostola u Retkovcu ove je nedjelje proslavila i obljetnicu posvete svoje župne crkve. Tim je povodom nakon svete mise u 11 sati održano godišnje euharistijsko klanjanje. Sestre Služavke Malog Isusa predvodile su klanjanje te zahvalile Bogu za sva primljena dobročinstva tijekom proteklih dana. Svečano misno slavlje u 19 sati predvodio je župni vikar vlč. Petar Belina, a misno slavlje pjevanjem je animirao zbor mladih Damask pod vodstvom Dubravke Knežević.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je koncert zbora sestara Služavki Malog Isusa pod vodstvom s. M. Tihane Strancarić. Na završetku programa provincijska glavarica s. M. Emanuela Pečnik uputila je riječi zahvalnosti svima koji su svojim sudjelovanjem, darom i molitvom pridonijeli održavanju prvih Dana Zaklade. Posebnu zahvalnost s. M. Emanuela uputila je župniku preč. Vinku Tomiću i cijeloj župnoj zajednici sv. Pavla što su kroz ova tri dana otvorili vrata župe i pružili svoju potporu. Sve prisutne  s. M. Emanuela pozvala je da i dalje budu osobe Betlehema te da, kako je govorio sluga Božji Josip Stadler, dijele sa svojom braćom u nevolji svoje siromaštvo, kako bi njihov dar bio blagoslov i sjetva vječnih dobara.  Na kraju je uz zahvalnost Bogu za sve što je tijekom ovih dana darovano i ostvareno, proglasila prve Dane Zaklade Nadbiskup Josip Stadler zatvorenima.

s. M. Snježana Bjelobrk

U subotu, 3. listopada 2026., nastavljeno je obilježavanje prve obljetnice djelovanja Zaklade Nadbiskup Josip Stadler u zagrebačkoj župi svetog Pavla u Retkovcu. Prigodnom programu odazvale su se obitelji s djecom jer je ovaj dan Zaklade posvećen upravo obiteljima. Cijelom programu nazočio je i župnik preč. Vinko Tomić. Ovom danu nazočila je i vrhovna glavarica Družbe s. M. Anđa Vranješ sa sestrama iz Vrhovne uprave Družbe te s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica, s. M. Jelena Burić, voditeljica Zaklade Nadbiskup Josip Stadler te ostale sestre i Prijatelji Malog Isusa.

Program je započeo pjesmom na čast sluzi Božjem Josipu Stadleru i molitvom. Program otvorenja drugog dana Zaklade vodila je s. M. Martina Vugrinec. Predavanje za roditelje „Četiri ugla našeg doma“ održala je doc. dr. sc. Snježana Mališa. Susret je započela zanimljivim pitanjem: „Koje biste riječi upisali na četiri ugla svoje kuće?“ Nakon što su roditelji podijelili svoje odgovore, doc. dr. sc. Snježana Mališa povezala je njihova promišljanja s riječima sluge Božjega Josipa Stadlera: „Ja bih na sva četiri ugla ove kuće stavio natpis: dom vrlina, dom molitve, dom učenja, dom bratske ljubavi.“ Riječi sluge Božjeg Josipa Stadler postale su poticaj roditeljima za razmišljanje o tome kakav dom žele graditi za svoju obitelj. U nastavku predavanja predavačica je govorila o izazovima i problemima s kojima se obitelji danas susreću te istaknula važnost traženja uzora za obiteljski život u životima svetaca. Govorila je o izazovima suvremenog roditeljstva, pružajući roditeljima ohrabrenje, konkretne smjernice i poticaj za zahtjevnu, ali dragocjenu zadaću odgoja. Susret je zaključen razgovorom u kojem su roditelji imali priliku postaviti pitanja, podijeliti svoja iskustva te međusobno razmijeniti promišljanja o izazovima roditeljstva.

Za djecu je u sklopu programa održana zanimljiva radionica „Upoznaj struju“, koju je vodio Boris Šušnjar iz Tesla Tour Croatia. Kroz zanimljive  i praktične primjere djeca su na njima prilagođen način mogla upoznati život Nikole Tesle i sve o izumu struje. Za najmlađe je istovremeno bilo organizirano i čuvanje djece i igre na otvorenom koje su animirale sestre Služavke Malog Isusa, kako bi roditelji mogli bezbrižno sudjelovati u predavanju.

Program je potom nastavljen listopadskom pobožnošću u župnoj crkvi, a nakana pobožnosti bila je za nova duhovna zvanja  Nakon pobožnosti uslijedilo je euharistijsko slavlje, koje je predslavio župni vikar vlč. Petar Belina. Misno slavlje svojim je pjevanjem animirao dječji zbor Paulus pod vodstvom s. M. Viktorije Predragović.

Nakon euharistijskog slavlja program je nastavljen svečanom promocijom mobilne aplikacije „Zlatni dječak“. Promociju je otvorio dječji zbor Paulus pjesmom „Bio je dječak“. Zatim je slijedilo svjedočanstvo gospođe Ive Piler, nositeljice projekta, koja je okupljenima predstavila kako se rodila ideja o mobilnoj aplikaciji „Zlatni dječak“ te što ju je potaknulo na pokretanje projekta te koja je njegova svrha: približiti svima lik sluge Božjeg Josipa Stadlera kako bi njegova svetost bila prepoznata u svijetu i poticaj svima koji žele rasti u svetosti. Nakon svjedočanstva gospođe Ive Piler, okupljenima se predstavila i Rita Piler, glavna glasovna pripovjedačica u aplikaciji. Rita je okupljenima ispričala jednu od pripovijesti iz života „Zlatnog dječaka“, približivši tako njegov lik najmlađima, ali i svim prisutnima. Nakon djevojčice Rite, nazočnima se obratio gospodin Stjepan Banek, koji je podijelio svoje svjedočanstvo o uključivanju u projekt. Istaknuo je kako je s radošću prihvatio ideju te već istoga dana započeo rad na aplikaciji. Na to ga je, kako je rekao, potaknuo žar da učini nešto na veću slavu Božju te da osobito najmlađima približi lik, djelo i glas svetosti sluge Božjega Josipa Stadlera. Aplikaciju je grafički oblikovao gospodin Nikola Paić, a zahvale za suradnju i potporu za mobilnu aplikaciju upućene su i gospodinu Stjepanu Tisoniću. Svoj doprinos predstavljanju aplikacije dala je i recenzentica i povjesničarka dr. sc. Agneza Szabo, istaknuvši njezinu povijesnu utemeljenost i važne detalje iz života sluge Božjega Josipa Stadlera koje aplikacija donosi. Pohvalila je projekt i zauzetost oko širenja glasa njegove svetosti, osobito među najmlađima. Okupljenima se na kraju obratila provincijska glavarica s. M. Emanuela Pečnik, koja je zaključila još jedan dan Zaklade. Osvrnula se na riječi današnjeg Evanđelja o zahvalnosti Ocu, Gospodaru neba i zemlje, koji otajstva svoga Kraljevstva objavljuje malenima. Istaknula je kako možemo biti zahvalni za sve što nam je dano gledati svojim očima i slušati svojim ušima te za dar zajedništva i svega što smo tijekom ovoga dana primili. Na kraju je svakome od nazočnih uručila plaketu „Zlatni dječak“ kao uspomenu te zahvalila svima na sudjelovanju i doprinosu. Druženje je potom nastavljeno u dvorani, gdje je održan sajam domaćih proizvoda. Svojim sudjelovanjem na sajmu okupljeni su ujedno podržali i pridonijeli radu Zaklade.

s. M. Snježana Bjelobrk

Na blagdan Anđela čuvara, 2. listopada 2026. godine, u župi sv. Pavla u Retkovcu započeo je program obilježavanja Dana Zaklade Nadbiskup Josip Stadler. Program je započeo pjesmom „Dobri pastir“ u izvedbi Zbora sestara Služavki Malog Isusa, pod ravnanjem s. M. Tihane Strancarić. Otvorenju Dana Zaklade nazočile su provincijska glavarica s. M. Emanuela Pečnik, s. M. Jelena Burić, upraviteljica Zaklade, sestre iz okolnih zajednica zagrebačke Provincije te Prijatelji Malog Isusa Župe sv. Pavla u Retkovcu. Cijelom programu nazočio je i župnik preč. Vinko Tomić, koji je svojim sudjelovanjem i blizinom dao potporu ovom zajedništvu i obilježavanju prvih Dana Zaklade. U sklopu Dana Zaklade otvorena je i prodajna izložba domaćih proizvoda i rukotvorina, koja je ujedno prilika da se njihovom kupnjom podrži karitativni fond Zaklade Nadbiskup Josip Stadler i pomogne onima kojima je pomoć najpotrebnija. Nakon glazbenog uvoda okupljenima se obratila s. M. Jelena Burić, upraviteljica Zaklade Nadbiskup Josip Stadler, pozdravivši sve uzvanike, prijatelje, podupiratelje i dobročinitelje te im zahvalila na dolasku na prve Dane Zaklade. Podsjetila je na poslanje Zaklade, koju su osnovale sestre Služavke Maloga Isusa, istaknuvši njezinu brigu za siromašnu i nezaštićenu djecu, obitelji slabijeg imovinskog stanja te starije i nemoćne osobe, kao i nastojanje oko uređenja Kuće Jaslice Maloga Isusa i promicanja Stadlerova svetačkog života. Osvrnuvši se na prvu godinu djelovanja, zahvalila je svima koji su svojim darom, radom, molitvom i dobrotom pridonijeli razvoju Zaklade. Istaknula je kako, po uzoru na slugu Božjega Josipa Stadlera, sve s pouzdanjem stavljaju u ruke Božje Providnosti, vjerujući u otvorena srca koja će i dalje pomagati Zakladi i potrebitima.

U nastavku programa održana je radionica za osobe treće dobi, u sklopu koje je prikazan film „Tebe ja zaboraviti neću“, inspiriran istoimenom porukom pape Lava XIV. za šesti Svjetski dan baka i djedova i starijih osoba obilježen u srpnju ove godine. Film je nastao zahvaljujući svjedočanstvima korisnica Doma za starije i nemoćne kod sestara Služavki Malog Isusa u Zagrebu, a režirala ga je s. M. Tabita Kovačević. Potom je s. M. Tabita Kovačević održala predavanje na temu „Starenje“. Govoreći o iskustvu, godinama i izazovima koje donosi starija životna dob, istaknula je važnost prihvaćanja vlastite životne priče te promišljala o samoći, gubicima, strahovima i nemoći, ali i o ljepoti, mudrosti i novim mogućnostima koje starost može donijeti. Posebno je naglasila vrijednost zahvalnosti, ljubavi i povjerenja u Boga te istaknula da starost ne znači prestanak plodnosti, nego može otvoriti prostor za nove načine darivanja sebe obitelji, zajednici i drugima. Nakon predavanja uslijedile su igre, zajedničko druženje, razgovor i okrepa u ugodnom i radosnom ozračju.

Program je potom nastavljen listopadskom pobožnošću u župnoj crkvi, nakon koje je uslijedilo euharistijsko slavlje koje je predslavio župni vikar vlč. Petar Belina. Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor župe sv. Pavla. U propovijedi se vlč. Petar  osvrnuo na evanđelje dana i blagdan Anđela čuvara, istaknuvši djecu kao primjer jednostavnosti, slobode i otvorenosti te podsjetivši na anđele čuvare kao moćne zagovornike i vjerne pratitelje na našem životnom putu.

Večer prvoga dana Dana Zaklade završila je dobrotvornim koncertom za Zakladu Nadbiskup Josip Stadler, na kojem je nastupio violinistički duo Shiva Beyond Sound, koji čine nagrađivani akademski violinisti i bračni par Ivana Duvnjak Akamatsu i Sho Akamatsu. Svojim su glazbenim umijećem i izvedbama poznatih djela klasične glazbe pružili potporu radu Zaklade te okupljenima podarili večer ispunjenu ljepotom glazbe. Na programu su izvedena djela W. A. Mozarta, J. Pachelbela, J. Leclaira, E. Morriconea i G. F. Händela. Nakon službenog dijela koncerta uslijedio je formalni dio u kojem su violinistica, a ujedno i vokalna solistica Ivana Duvnjak Akamatsu te njezin učenik Lovro Sorić otpjevali nekoliko duhovnih pjesama, uz instrumentalnu pratnju s. M. Tihane Strancarić na klavijaturama.

Prvi dan obilježavanja Dana Zaklade Nadbiskup Josip Stadler protekao je u znaku zajedništva, molitve, susreta, u duhu služenja i ljubavi prema čovjeku, osobito prema onima kojima je pomoć najpotrebnija.

s. M. Snježana Bjelobrk

Povodom Međunarodnog dana starijih osoba, koji se obilježava 1. listopada 2026. godine, djeca iz odgojno- obrazovne skupine Anđeli  posjetila su korisnike doma za starije i nemoćne osobe u samostanu Antunovac. Ovaj susret je održan i na spomendan svete Male Terezije koja nas uči ljubavi kroz male, svakodnevne geste. Korisnicima doma djeca su uručila crteže koje su sami izradili u skupini, što je izmamilo osmijehe na njihovim licima. Ovim posjetom željeli smo našim starijim gospođama iskazati poštovanje i ljubav te uljepšati njihovu svakodnevicu. Ujedno, kod djece od najranije dobi potičemo razvoj empatije, solidarnosti i važnost očuvanja obiteljskih i društvenih vrijednosti.

s. M. Monika Maslać

Dana Gospodnjeg 27. rujna 2026. održan je formativni susret animatora Prijatelja Malog Isusa zagrebačke Provincije u biskupijskom svetištu Uznesenja Blažene Djevice Marije Bjelovarsko – križevačke biskupije u Novoj Rači. Članove Društva i sestre ugostio je rektor svetišta i župnik vlč. Mihill Gojani.

Susret je započeo molitvom krunice i euharistijskim slavljem kojeg je predslavio domaći župnik vlč. Mihill Gojani. Na kraju svete mise vlč. Mihill pozvao je sestre da predstave Družbu, Društvo PMI i Zakladu Nadbiskup Josip Stadler. Kroz nekoliko riječi sestre su župljane upoznale s karizmom i poslanjem te župniku predale kip Malog Isusa na štovanje do slavlja godišnjeg susreta PMI koje će se održati u svetištu u travnju sljedeće godine. Ispred ulaza u crkvu članovi Društva PMI okupljenim župljanima i hodočasnicima ponudili su promotivne materijale od Zaklade Nadbiskup Josip Stadler.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je pauza za ručak i druženje, nakon čega je uslijedio radni dio sastanka. Animatori su sa s. M. Zrinkom Šutalo, pročelnicom DPMI zagrebačke Provincije i s. M. Jelenom Burić, članicom Vijeća DPMI  planirali događaje za prvo polugodište pastoralne godine. Na popodnevnom sastanku se pridružila i s. M. Margaret Ružman iz župe sv. Vida, Pitomača. Ovom prigodom dogovorene su najvažnije i osnovne stvari za slavlje godišnjeg susreta, a dogovori i planiranje će se nastaviti kako se sam susret bude približavao.

Zahvalne dobrom Bogu i župniku vlč. Mihillu na gostoprimstvu i prigodi, kako za predstavljanje tako i za slavlje godišnjeg susreta, radosne smo se uputile svojim kućama.

s. M. Zrinka Šutalo
 

U Zagrebu, u duhovnom centru sestara Kćeri Božje ljubavi, Granešina 3, u organizaciji Hrvatske redovničke konferencije, održani su XLII. Redovnički dani na temu: Umjetna inteligencija, digitalni svijet i redovnički život. Na Redovničkim danima sudjelovale su sestre iz Vrhovne uprave Družbe na čelu s vrhovnom glavaricom s. M. Anđom Vranješ i sestre zagrebačke Provincije na čelu s provincijskom glavaricom s. M. Emanuelom Pečnik.

Program prvog dana, u petak 25. rujna započeo je Molitvom Trećeg časa nakon čega je pozdravni govor uputila s. Lidija Bernardica Matijević. Okupljenim redovnicima i redovnicama obratio se, zatim pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski, koji je u svom govoru istaknuo koristi služenja umjetnom inteligencijom u navještaju Evanđelja, ali i opasnosti koje ona sa sobom. Pod negativnim vidom naveo je da je kod zle upotrebe umjetne inteligencije prva žrtva istina, kada nam se pružaju pogrešne i lažne informacije, dok je na drugom mjestu žrtva čovjek koji ostaje lišen osobnog susreta s drugim čovjekom – tada govorimo o dehumanizaciji. Uslijedila su, zatim bogata i vrijedna predavanja koja su u prvom dijelu dana održali: doc. dr. sc. Niko Bilić SJ na temu Svetopisamski motivi za čuvanje dostojanstva Bogu posvećenih osoba u doba suvremenih računala i podatkovnih centara. Pogled na Bibliju u enciklici Magnifica humanitas pape Lava XIV. i u odsutnosti prof. dr. sc. Josipa Jozića OFM njegovo predavanje s temom Lice i naličje digitalnog svijeta pročitao je fra Zlatko Vlahek, OFMconv. Predavanja su potaknula pitanja te otvorila vrlo konstruktivnu raspravu. Nakon toga, u 11.30 sati bila je mogućnost za sakrament pomirenja te je u 12 sati, u liturgijskom prostoru Župe rođenja Blažene Djevice Marije, uslijedilo euharistijsko slavlje koje je predvodio pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski uz koncelebraciju prisutnih svećenika redovnika. U poslijepodnevnom dijelu dana održana su još dva predavanja: dr. sc. Karle Ivančić MVZ Suvremeni mediji u službi čovjeku – sluga ili gospodar i don Ivana Šibalića SDB Umjetna inteligencija i pitanje Istine: Ja sam Put, Istina i Život. Predavanja su dotaknula i otvorila antropološka pitanja koja se odnose na dostojanstvo čovjeka, pitanje shvaćanja istine i moralnosti, problem sve veće digitalne ovisnosti, odnos redovničkih zavjeta i digitalnog svijeta, nesposobnost kontrole i odlučivanja, pitanja moći, pravde i pravednosti, transhumanizma i sl.

Sljedećeg dana, u subotu 26. rujna nastavljen je program Redovničkih dana istim redom kao i prethodnog dana te su održana još dva vrijedna predavanja: prof. dr. sc. Ivice Raguža Umjetna inteligencija i redovništvo: ravnodušnost i oprez te s. Hane Sabolić OCD Život molitve u svijetu digitalne buke. Unutarnja tišina kao trajno boravište. Ova predavanja naglasila su važnost odnosa s Isusom Kristom kao i važnost međusobnih ljudskih odnosa. Prikazane su napasti koje nam se nameću korištenjem digitalne tehnologije i istaknute vrijednosti unutarnje tišine i vjernog odnosa s Bogom kao lijek u nadvladavanju tih istih napasti. Nakon predavanja, u 12 sati uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Miljenko Hontić, OFMconv. potpredsjednik Hrvatske redovničke konferencije.

s. M. Marina Mužinić

Volonterska akcija 72 sata bez kompromisa koju organizira Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II“, ove godine je to deveto izdanje volonterske akcije 72 sata bez kompromisa. Akcija je realizirana od 25 – 27. rujana 2026. Okupila je do sada najaviše volontera  tisuću i četiristo.

I u našem duhovnom centru“ Kući Navještena“ volontiralo se.  S. Marinela Zeko osmislila je radionice i akcije koje su realizirane zajedno sa sestrama iz zajednice. Kroz dva dana mladi su zajedno sa s. M. Genovevom Rajić uređivali samostansku knjižnicu, a druga grupa mladih zajedno sa s. M. Rudolfom Paradžik i s. Marinelom pripremili su dvoranu za  prodajnu misijsku izložbu, zatim, uređivali vanjski okoliš duhovnog centra u Gromiljaku.

Svaki dan započeo je molitvom. U radu nije nedostajalo, pjesme, igre, druženja i motivacije. Kroz druženje i aktivnosti mladi su unijeli puno pozitivne energije, jer volontiranje nije samo ono što učinimo nego i radost koju ostavimo iza sebe. Zajedničkim radom i malim djelima pokazujemo kako možemo napraviti puno. Posebno nas raduje vidjeti mlade koji svoje slobodno vrijeme daruju drugima.

Volonterska akcija završena je euharistijskim slavljem u župi sv. Jakova Markijskog u Deževicama. Na svetoj misi pridružila se skupina djece, zajedno s djelatnicima i ravnateljicom OŠ „Gromiljak“ Gordanom Vujica, koji su također volontirali. Sudjelovale su također sestre iz zajednice Gromiljak koje su sva tri dana zajedno s mladima učinile bogatijim iskustvom. Svetom se misom željelo zahvaliti Bogu na svim milostima i darovima, a potom ohrabriti malu vjerničku zajednicu u Deževicama. Svetu misu slavio je don Ivan Širić ravnatelj KŠC „don Bosco“ u Žepču. U svojoj propovijedi mladima je približio nedjeljno evanđelje dvojice braće koji različito razmišljaju o radu, pozivu, o prihvaćanju i odbijanju. Mlade je pozvao da uvijek mudro u svom životu izaberu ono što je za njih dobro, te da  budu hrabri, reći Gospodinu da. Zahvalio im je što su baš oni te nedjelje rekli Gospodinu da i došli na svetu misu. Misna čitanja, molitvu vjernika pročitali su mladi koji su zajedno sa s. Marinelom sviranjem i pjevanjem animirali misno slavlje.

Iza ukusnog ručka i odmora svi zajedno uputili su se od župne crkve do Vrela Svetog Jakova moleći krunicu za mir.

Ovim putem sestre i mladi zahvaljuju Nadbiskupijskom centru „Ivan Pavao II za materijalnu podršku i sve drugo.

s. M. Marinela Zeko

Od 25. do 27. rujna 2026. u Stadlerovom dječjem Egiptu održan je projekt Stadlerova djeca za djecu, u sklopu volonterske akcije 72 sata bez kompromisa koju organizira Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II.. Ovogodišnja akcija okupila je oko 1.400 volontera koji su kroz 65 različitih projekata djelovali u zajednicama diljem Bosne i Hercegovine.

U projektu Stadlerova djeca za djecu sudjelovala su djeca Stadlerovog dječjeg Egipta i mladi volonteri iz župe Prozor zajedno sa sestrama Služavkama Malog Isusa. Kroz rad, druženje, molitvu i zajedništvo nastojali su učiniti nešto konkretno za svoju zajednicu, ali istodobno svoje vrijeme, sposobnosti i darove usmjeriti prema pomoći djeci i potrebitima.

Prvi dan akcije započeo je okupljanjem i međusobnim upoznavanjem u Samostanu Egipat. Nakon toga sudionici su sudjelovali na euharistijskom slavlju u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, čime je započelo zajedničko sudjelovanje u programu akcije.

Drugi dan započeo je jutarnjom molitvom, nakon čega je uslijedio prvi radni dio programa – uređenje vrta i dječjeg igrališta koje koriste djeca Stadlerovog dječjeg Egipta i Dječjeg vrtića Egipat. Volonteri su uredili prostor, pokupili opalo lišće i prve znakove jeseni, prebojali klupe te uredili kutak u kojem borave kornjače, mali stanovnici našega doma. Nakon radnog dijela uslijedila je kreativna radionica koju su, uz pomoć dviju volonterki iz katedralne župe, vodila djeca i mladi sudionici projekta. Nadahnuti temama vjere i zahvalnosti, pokazali su svoju kreativnost i izradili nekoliko likovnih radova. Njihove će slike biti izložene na misijskoj prodajnoj izložbi, čiji će prihod biti namijenjen pomoći djeci i potrebitima na Haitiju gdje djeluju sestre Služavke Maloga Isusa. Na taj je način kreativni rad sudionika postao još jedan oblik solidarnosti s onima koji su u potrebi. Drugi dan zaključen je duhovnim dijelom programa. U okviru inicijative Milijun djece moli krunicu sudionici su zajedno molili krunicu za jedinstvo i mir te se kroz molitvu posvetili Blaženoj Djevici Mariji. Dan je završio sudjelovanjem na euharistijskom slavlju u katedrali.

Treći, ujedno i posljednji dan akcije, započeo je jutarnjom molitvom te sudjelovanjem na euharistijskom slavlju u katedrali. Nakon mise sudionici su posjetili neke od vjerskih objekata u okolici katedrale, upoznajući tako dio duhovne i kulturne baštine Sarajeva. Zajednički program završen je druženjem i zajedničkim obrokom.

Tri dana protekla su u znaku zahvalnosti Bogu za darovane milosti, susrete i nova prijateljstva, ali i za mogućnost da se kroz konkretan rad bude na raspolaganju drugome.

Akcija 72 sata bez kompromisa i projekt Stadlerova djeca za djecu su povezali molitvu, rad, zajedništvo i solidarnost te pokazali da i djeca i mladi mogu svojim malim djelima pridonijeti stvaranju boljeg i osjetljivijeg društva. U duhu karizme sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, sudionici su kroz zajedničko služenje ponovno posvjedočili da ljubav prema Bogu postaje vidljiva upravo u ljubavi i brizi za bližnjega, osobito za djecu i one koji su u potrebi.

s. M. Viktorija Oršolić

Povodom skorog obilježavanja Međunarodnog dana starijih osoba, koji se obilježava 1. listopada, štićenice Doma pri samostanu Antunovac, u zajedništvu s kućnom predstojnicom s. M. Marinom Dugalijom i ostalim sestrama iz samostana, hodočastile su u nedjelju, 27. rujna 2026. na Trsat, najstarije hrvatsko marijansko svetište.  Po dolasku u svetište pred slikom Gospe Trsatske u molitvi su se preporučile njezinu majčinskom zagovoru. Hodočašće su nastavile sudjelovanjem u nedjeljnom euharistijskom slavlju koje je predvodio fra Marijan Ligenza, a duhovnu okrjepu primile su i pristupanjem sakramentu pomirenja. U svojoj propovijedi fra Marijan osvrnuo se na evanđelje 26. nedjelje kroz godinu. Istaknuo je kako se već nekoliko nedjelja kao središnja tema evanđeoskih odlomaka pojavljuje vinograd. Upravo u ovo doba godine neki su vinogradari već obrali svoje vinograde te zbrajaju koliko će imati mošta i koliko će biti vina. Posebno je naglasio riječ „predomislio se“ i njezino dublje značenje. Nakon zajedničkog ručka uslijedio je obilazak svetišta i samostana. Kroz povijest i duhovnost Trsatskog svetišta štićenice i sestre proveo je fra Zdravko Lazić, a pridružio im se i fra Petar Cvekan. Imale su priliku posjetiti i kapelicu zavjetnih darova te čuti više o svetištu u kojem se na poseban način njeguje nazaretska duhovnost. Obogaćene susretom s Marijom, zajedničkom molitvom i ljepotom trsatskog svetišta, štićenice su se radosne i okrijepljene vratile u svoj dom.

s. M. Snježana Bjelobrk

U subotu, 26. rujna 2026. u samostanu Antunovac u Novoj Vesi u Zagrebu održan je susret sestara predstojnica zagrebačke Provincije. Osim sestara predstojnica te članica provincijske uprave, na susretu je bila prisutna i s. M. Anđa Vranješ, vrhovna glavarica te s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica.

Susret je započeo euharistijskim slavljem koje je predslavio dr. sc. fra Ante Bekavac, OFM, docent na Katedri moralne teologije. U propovijedi se osvrnuo na misna čitanja te istaknuo da je život dar te ga treba mudro, strpljivo i razborito živjeti iz perspektive vječnosti. Nakon euharistijskog slavlja, s. M. Emanuela pozdravila je sve prisutne. Uslijedilo je stručno predavanje dr. sc. fra Ante Bekavca na temu „Moralna odgovornost vođenja zajednica u ozračju izazova umjetne inteligencije i digitalnog (virtualnog) svijeta“. Kroz predavanje dr. sc. fra Ante stavio je naglasak na posvješćivanje značajki redovničkog života te vlastitog identiteta. Dotaknuvši se enciklike pape Lava XIV. pod nazivom „Magnifica Humanitas“, napomenuo je kako je za razumijevanje umjetne inteligencije potrebno prvo ispravno shvaćati što je ljudska inteligencija – ona je izraz Božje slike u osobi. Naš je život usmjeren prema nekome tko nas nadilazi, to je život za Drugoga i za druge. Kako bi to ostvarili, potreban je odnos s drugima.

U popodnevnom dijelu susreta sestre su pod vodstvom vrhovne i provincijske glavarice razgovarale o aktualnim temama Provincije: djelovanju Zaklade Nadbiskup Josip Stadler, o duhovnom i apostolskom životu zajednica, izazovima s kojima se sestre svakodnevno susreću, praktičnim napomenama vezanim uz administraciju te o zajedničkim događajima Provincije kroz narednu godinu.

s. M. Margaret Ružman

Dana 25. rujna 2026. godine u samostanu Betlehem na Kraljevcu, održan je šesti dan Velike devetnice uoči blagdana Božića. Molitvu su animirali Prijatelji Malog Isusa iz Krašića, pod vodstvom s. M. Bernardice Galović i s. M. Gabrijele Kolar. Pobožnosti na Putu Utjelovljenja nazočila je i provincijska glavarica s. M. Emanuela Pečnik u zajedništvu s ostalim sestrama. Euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Miroslav Markić.

U poticajnoj homiliji poseban naglasak stavio je na čitanje iz knjige Propovjednika, istaknuvši: „Sve na svijetu ima svoje vrijeme. Početak i kraj. Rađanje i umiranje. Vrijeme suza i vrijeme smijeha. U našim životima sve je raspoređeno tako da se izmjenjuje. Nikada ništa nije jednolično. Svako razdoblje, moglo bi se reći jedna je „sezona“ našeg života. Bog nas oblikuje i kroz lijepe i kroz teške trenutke, a jedini cilj mu je naš rast „do punine uzrasta mjere Kristove.“ Ako smo u razdoblju tuge i suza, nemojmo očajavati, već u sebi probudimo radosnu nadu. A nalazimo li se u stanju veselja i smijeha, primimo taj dar sa zahvalnošću i bez straha“.

Zahvalna i radosna srca sudionici ovog molitvenog dana rado su se zadržali u osobnoj pobožnosti pred replikom kipića San Malog Isusa.

„Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme“. Neka se milosti ovoga dana i susreta pretoče u našu svakodnevnicu.

s. M. Josipa Katanec - Makaj

U petak 25. rujna 2026. godine, u kapelici samostana „Sv. Josip“ u Vitezu održan je sedmi dan velike devetnice Božiću. Devetnicu su predmolile sestre Služavke Maloga Isusa i Prijatelji Maloga Isusa Vitez, predvođeni animatoricom PMI s. M. Danicom Bilić, a ovoga puta priključila im se i s. M. Nikolina Cvitanović koja djeluje u Domu sv. Josip u Vitezu. Posebna nakana ove pobožnosti bila je molitva za duhovna zvanja i molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Predajući Malome Isusu u jaslice sve svoje zahvale i prošnje pripremili su se za misno slavlje koje je predslavio fra Marko Bandalo. Fra Marko je razmišljajući o Evanđelju potaknuo prisutne da se i sami poput apostola zapitaju tko je za njih Isus. Nakon misnog slavlja sestre i nekoliko članova Prijatelja Maloga Isusa uputili su se u viteški studio Radio Marije te su izmolili krunicu Maloga Isusa  koju redovito mole svakog 25. u mjesecu. Zahvalna srca za sve primljene milosti sestre i Prijatelji Maloga Isusa uputili su se u svoje obitelji i mjesta gdje djeluju kako bi nastavili djelo služenja Isusu u ljudima koje susreću.

s. M. Nikolina Cvitanović

Velika devetnica za 136. rođendan Družbe
Dan 9 – 24. rujna 2026.
PLENITUDO LEGIS DILECTIO – PUNINA ZAKONA JE LJUBAV

 „Svetost se ne sastoji u velikim djelima, nego u trajnoj predanosti Bogu i bližnjima.“
Sluga Božji Josip Stadler

UVOD 

Drage sestre, devetoga dana Velike devetnice dolazimo do njezina vrhunca i sinteze. Sve što smo tijekom ovih dana razmatrale – ljubav, savjest, autoritet, zakon, praštanje, zajednicu, žrtvu i poslanje – ovdje se sabire u jednoj istini: punina zakona je ljubav. U toj ljubavi nalazi se smisao našega poziva, našega hoda i naše budućnosti.

RAZMATRANJE

Apostol Pavao nas podsjeća: „Punina je Zakona ljubav.“ U toj riječi sažeta je cjelokupna logika evanđelja i posvećenoga života. Zakon bez ljubavi postaje teret, a ljubav bez istine gubi smjer. No ondje gdje se zakon živi kao izraz ljubavi, rađa se svetost – tiha, postojana i plodna.

Sluga Božji Josip Stadler razumije svetost ne kao iznimnost rezerviranu za rijetke, nego kao svakodnevnu vjernost. Svetost se rađa u trajnoj predanosti: u ponavljanim odlukama za Boga, u vjernosti bližnjima, u strpljivom hodu koji često ostaje skriven.

Svjetlo Božje riječi rasvjetljuje taj put. Križ stoji u središtu kao znak ljubavi do kraja. Put posvećenoga života nije put savršenosti bez borbe, nego put povjerenja koje se obnavlja iz dana u dan. U toj vjernosti, i malenoj i neupadljivoj, ostvaruje se punina zakona.

ULOMAK ZA MEDITACIJU (Stadler)

„Bog ne traži izvanredno, nego vjerno; ne veličinu djela, nego postojanost ljubavi.“

Meditativni naglasci:

Ljubav je ispunjenje svakoga zakona.
Svetost se živi u svakodnevnoj vjernosti.
Križ je trajni znak mjere ljubavi.

VOĐENI ISPIT SAVJESTI

Uđimo u duboku tišinu i pred Bogom saberimo cijeli hod devetnice:

Gdje u svome životu prepoznajem rast u ljubavi?
Živim li zakon kao izraz odnosa ili kao puku obvezu?
Jesam li postojana u malim, svakodnevnim predanjima?
Na što me Gospodin danas ponovno poziva u ljubavi?

Predajmo Gospodinu sve započeto, ali i ono što još ostaje nedovršeno.

TIŠINA

(2–3 minute molitvene šutnje – predanje cijeloga života u Božje ruke.)

ZAVRŠNA MOLITVA

Gospodine, ti si izvor i punina svake ljubavi. Po zagovoru sluge Božjega Josipa Stadlera primi naš život kao dar. Učini nas vjernima u malom, postojanima na putu i otvorenima tvome Duhu. Neka punina zakona – ljubav – oblikuje našu svakodnevicu, našu zajednicu i naše poslanje u Crkvi i svijetu. Amen.

ZAVRŠNI NAGLASCI DEVETNICE

Ljubav je temelj, put i cilj posvećenoga života.
Svetost se rađa iz trajne predanosti.
Zakon, križ i put imaju smisla samo u ljubavi.

Družba je pozvana živjeti i svjedočiti puninu zakona – ljubav.   

 „ Kršćanski pečat i identitet Doma dugujemo
Sestrama Služavkama Malog Isusa iz Zagreba.
Već 70 godina sestre ne samo da rade u Domu,
nego ga nose svojom vjerom,
predanošću, postojanošću i prisutnošću uz korisnike.
Oblikovale su naš način prihvaćanja, pružanja skrbi
i odnosa prema drugima.
I danas je njihova prisutnost sastavni dio života Doma
i nastavlja hraniti vrijednosti koje nas povezuju." 
Ines Hubert

17. rujna 2026. godine u Audregniesu u Belgiji svečano je proslavljena sedamdeseta obljetnica postojanja Doma Gospe od mira - Foyer Notre-Dame de la Paix - doma za stare i nemoćne osobe, kao i sedamdeseta obljetnica djelovanja Sestara Služavki Malog Isusa u njemu. Sestre su u službi u Domu od njegovih početaka, od nekadašnje ubožnice u kojoj su prvotno radile samo sestre, do današnjeg moderno uređenog smještajnog objekta u kojem stotinjak djelatnika brine o 150 korisnika Doma. Svečanoj proslavi obljetnice, a na poziv uprave Doma Gospe od mira, uime Družbe sestara Služavki Malog Isusa bila je prisutna vrhovna glavarica Družbe s. M. Anđa Vranješ i provincijska glavarica splitske Provincije sv. Josipa, s. M. Marija Banić.
Svečano misno slavlje, kojim je proslava i započela, predslavio je mons. Frédéric Pierre Rossignol, biskup biskupije Tournai, u koncelebraciji s još sedam svećenika među kojima su don Deblaereu i don Demuyncku, koji svakog dana i svake nedjelje služe sv. misu u domu, i don Stjepan Lončar, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije i voditelj Hrvatske katoličke misije u Parizu te dušobrižnik za naše vjernike u Francuskoj i Belgiji. Tijekom ovih sedamdeset godina sestarska zajednica u Audregniesu uvijek je blisko surađivala s dušobrižnicima pri HKM u Parizu, posebno dok su tamo još bile naše sestre. Svećenici su dolazili sestrama radi ispovijedi, duhovnih nagovora i proslava crkvenih i Družbinih blagdana.
Nakon sv.mise uslijedio je blagoslova kipa Gospe od Mira u dvorištu Doma. Nakon duhovnog programa i sadržaja, nastavilo se zajedničko druženje pri kojem je provincijska glavarica s. M. Marija Banić, uime sestara i Družbe, održala govor. Iznijela je povijesni tijek dolaska sestara u Audregnies; od kupnje kuće, nekadašnjeg djevojačkog internata Sestara bernardinki i molbe biskupa Tournaija, mons. Himmera, Družbi sestara Služavki Malog Isusa kojom je tražio redovnice kojima bi povjerio brigu i skrb o starijim osobama, odlaska prvih šest sestara, do današnjeg velebnog zdanja i broja štićenika koji je, od 20. svibnja 1957. godine i službenog otvaranja brojio 35 korisnika, a danas dosegao kapacitet od 150 korisnika. Provincijska glavarica zahvalila je svim sestrama koje su tijekom ovih sedamdeset godina bile na službi u ovom Domu, njih četrdeset pet, istaknuvši: „Doprinos sestara radu Doma neprocjenjiv je. Po njima su mnogi ljudi mogli susresti Boga i iskusiti njegovu nježnu ljubav. Čak i kada su njihova radna vremena bila određena, ostajale su dostupne danju i noću svima kojima su bile potrebne. Za njih služenje najranjivijima nije bilo samo posao, nego služenje Malom Isusu prisutnom u svakom čovjeku. Tome su posvetile svoju ljubav, svoje znanje i sve svoje sposobnosti. Uvijek su svaku osobu promatrale kao biće beskrajno ljubljeno od Boga, čije je ime urezano u dlan njegove ruke. Nastojale su ublažiti patnje, pomagati pomirenju s Bogom i bližnjima te svakoga s nadom pratiti na putu prema Očevoj kući, u pouzdanju da ga nebeski Otac očekuje raširenih ruku.“ Posebnu zahvalu izrekla je s. M.Raheli Vučić  i s. M. Martineli Šipić koje su još uvijek na službi u ovom Domu, a potom je svima nazočnima čestitala njihov veliki jubilej.
Emotivan i dojmljiv govor održao je predsjednik Doma gosp. Etienne Descamps ističući neumorivu brižljivost i ljubav sestara prema štićenicima i radnom osoblju doma: „U svakom trenutku, iz dana u dan, bez obzira na materijalne okolnosti, svakom ste svojom gestom naše štićenike primale dostojanstveno, s poštovanjem i nježnošću; hranile ste ih, njegovale, ublažavale im bol i pružale utjehu, živeći tako evanđeoske vrijednosti. Svojim djelovanjem bile ste svjedokinje i glasnice Kristove čovječnosti, vjerne svojem pozivu. Sedamdeset godina vjernosti, služenja i nade. Danas želimo zahvaliti svim sestrama: onima koje su započele u velikoj oskudici, ali s nepokolebljivom vjerom; onima koje su tijekom godina usmjeravale njegovateljske, administrativne i tehničke timove; onima koje su iz dana u dan ispisivale Evanđelje djelima – pomno pripremljenom sobom, zajedničkim obrokom, rukom koju su malo dulje držale kada bi noć postala teška i slušanjem u svakom trenutku.“ Istaknuo je da sve ono u što su sestre uložile svoje živote ne ide samo u spomen prošlosti, već da su to temelji na kojima će nastaviti graditi i svoju budućnost: „U promjenama koje će ustanova morati proći, budite sigurne da će naš odgovor uvijek ostati isti, onaj kojem ste nas poučile: vjera u univerzalne vrijednosti Evanđelja, prema kojima osoba mora biti u središtu našeg djelovanja. Dokle god dostojanstvo stavljamo u središte svojih odluka, dokle god njegujemo bratstvo i dokle god dopuštamo Duhu da ide pred nama neočekivanim putovima, ostat ćemo vjerni vašem učenju.“
Ravnateljica Doma, Ines Hubert, koja je bila duboko dirnuta dolaskom vrhovne i provincijske glavarice na ovu obljetnicu i na tome im se posebno zahvalila, također je iznijela lijepo svjedočanstvo o tome što znači prisutnost redovnica u Domu Notre-Dame de Paix: „ Kršćanski pečat i identitet Doma dugujemo Sestrama Služavkama Malog Isusa iz Zagreba. Već 70 godina sestre ne samo da rade u Domu, nego ga nose svojom vjerom, predanošću, postojanošću i prisutnošću uz korisnike. Oblikovale su naš način prihvaćanja, pružanja skrbi i odnosa prema drugima. I danas je njihova prisutnost sastavni dio života Doma i nastavlja hraniti vrijednosti koje nas povezuju. Posebno priznanje pripada sestri Rachel i sestri Martineli, koje svakodnevno nastavljaju svoje poslanje u srcu Doma. Vaša prisutnost nije samo dio njegove povijesti: ona u potpunosti pripada njegovoj sadašnjosti.
Svakog sam dana svjesna koliko je velika povlastica i bogatstvo raditi uz vas. Zadivljuje me vaše poznavanje Doma, ljudi, obitelji i svih onih pojedinosti koje se ne nalaze ni u jednom spisu. Duboko nadahnjuje način na koji ste prisutne, jednostavno i postojano. Primite ovdje izraze moje najiskrenije zahvalnosti.“ 
U izjavi za biskupijsku televiziju u povodu ove obljetnice, ravnateljica Doma, Ines Hubert, također je posvjedočila: „Mnogi se obraćaju našem domu upravo zato što su sestre još uvijek ovdje i što se mise i dalje redovito održavaju unutar ustanove. To ljudi iznimno cijene. Sestre su izvor sigurnosti i ohrabrenja za sve djelatnike i za sve obitelji.“ U istom prilogu izjavu je dala i štićenica Lucette: „Prisutnost sestara mijenja sve. One su nam poput majki. Uzimaju nas pod svoje okrilje. Svake večeri razgovaramo o proteklom danu i to stvara vrlo ugodno i srdačno ozračje.“
Tim za koordinaciju skrbi i njegovateljski djelatnici također su iskazali svoju zahvalu sestrama. Iz njihova govora izdvajamo: "Tijekom godina koje smo proveli u Foyeru Notre-Dame de Paix vaša prisutnost, spremnost da nas saslušate, dobrota i predanost vodile su nas i pružale nam potporu u važnim životnim trenucima. Dijelili ste s nama naše radosti, tuge i teškoće na poslu, ali i sve one osobne trenutke zbog kojih smo se osjećali pomalo kao kod kuće. Proslave vjenčanja, radost zbog rođenja djeteta, zgode i nezgode naše djece… Svi ti trenuci koje smo proveli s vama stvorili su pravi osjećaj pripadnosti. Ovdje se osjećamo dijelom velike obitelji, mnogo više nego samo na radnome mjestu. Broj redaka ovog govora ne može iskazati koliko smo vam zahvalni. Sestro Rachel, sestro Martinella, kao i sve sestre koje su nas tijekom godina dočekale u ovoj ustanovi: kažemo vam HVALA i upućujemo vam svoju najdublju zahvalnost. Hvala na vašoj prisutnosti i na svim godinama koje ste provele uz nas."
Zajedničko druženje i slavlje 70. rođendana Doma Notre-Dame de Paix nastavilo se uručivanjem darova, zajedničkim blagovanjem uzvanika, djelatnika, štićenika i volontera tijekom kojeg su mnogi pristupili i izrekli zahvalu vrhovnoj glavarici s. M. Anđi Vranješ i s. M. Mariji Banić, a preko njih i svim sestrama koje su tijekom ovih sedamdeset godina svojom ljubavlju i služenjem činile da se u Domu svi osjećaju kao u obitelji, da u miru žive svoju starost i u miru prijeđu prag Vječnosti. Na kraju završavamo sa radosnim poklikom predsjednika Doma Etienne Descampsa: „U ime svih nas, još jednom vama, drage sestre, i vašoj redovničkoj zajednici: tisuću puta HVALA!“

Priredila: s. M. Marta Kegalj