Vjesnik Družbe “U službi Maloga Isusa” Subota, 12. 1. 2019.

Broj 4/392, Zagreb, prosinac 2018., Godina – LXIII.

Živio Mali Isus!

Drage sestre!

Svečanost završetka Jubilarne Stadlerove godine okupila nas je u našoj kolijevci u Sarajevu. Sama riječ kolijevka podsjeća nas na rođenje. A mi se upravo nalazimo u vremenu iščekivanja rođendana Onoga čije ime nosimo, koji se rodi za nas i za naše spasenje. To je izvanredan događaj u povijesti s kojim se ništa slično ne može usporediti. Bog postaje čovjekom, utjelovio se da bi čovjeku bio blizak, da bi mu donio najveću radost, radost spasenja. On “svijeta razveselitelj“, kako pjevamo u božićnoj  pjesmi.

I dok razmišljamo o tom čudesnom događaju, nedokučivu čovjekovom umu, koristimo ovo vrijeme za druženje s Bogom u molitvi, za konkretne čine  ljubavi prema bližnjemu koji se očituju u malim svakodnevnim koracima  ljubavi, koje pokazujemo osamljenom, siromašnom, napuštenom, beznadnom pružajući mu male radosti, lijepu riječ, usluge u poniznosti srca, strpljivosti, donoseći mir, radost, praštajući onima koji nas vrijeđaju, noseći nadu očajnima, dajući kruh gladnima, kako bi ovi darovi srca ukrašavali Isusove jaslice – kolijevku našega srca za nadolazeći Božić - za Maloga Isusa.

Dok naši gradovi, pa i sela, sjaju od blještavila lampica, raznih svjetiljki koji časovito vesele i privlače čovjeka, toliki su bez kuće, mnogi umiru od gladi, bolesni nemaju lijekova da im se olakša bol i slično. To je samo jedna ponuda u vrijeme Adventa, varljivi znak svjetla, koji nudi Božić bez Božića i blještavilo koje ne ispunja srce jer u tom blještavilu nigdje nema Isusa,  za čiju svetkovinu rođenja se spremamo, nema Svjetla koje dođe na svijet da razbije svaku tamu, da prosvijetli svakog čovjeka i ispuni njegovo biće, njegovo srce koje čezne za onim koji jedini može čovjeka ispuniti i odgovoriti na vapaj i čežnju njegove duše.

Stoga očistimo i otvorimo svoja srca za Isusov dolazak, svoje ruke za potrebite kako bi srcem dajući i sami primili od Onoga od kojega nam je sve i u kojem nam je sve  što jesmo i što imamo.

Možemo li i zamisliti koliko Bog ljubi čovjeka kad je sišao s neba na zemlju da mu bude blizak? Jer “ovako se  htjede roditi koji hoće da ga ljube, a ne da ga se boje“,  posvješćuje nam naš Otac Utemeljitelj na medaljici koju nosimo kao znak na Ljubljenoga.

Čovjek je ljubljeno Božje biće. Jesmo li spremni biti Njegova kolijevka, i drugima pomoći na tom putu, kako bi se rodio u nama i nastanio u našim srcima i bio trajno naš Emanuel – Bog s nama? A ne samo na svetkovinu Božića, jer Božić je svaki dan.

S tim mislima želim da trajno budemo Njegove jaslice, Njegova kolijevka u kojoj ćemo Isusa grijati  svojom ljubavlju i dobrotom. 

Drage sestre i dragi čitatelji našega Vjesnika, blagoslovljen Božić i milostan hod s našim Emanuelom u novoj 2019. godini.

Vaša u Malom Isusu i Mariji

S. M. Mirjam Dedić, urednica

  Naša izdanja - Sve