Za zaštitnike Družbe sestara Služavki Maloga Isusa sluga Božji nadbiskup Josip Stadler i otac Utemeljitelj je izabrao biblijske likove: Blaženu Djevicu Mariju, Svetog Josipa, Svetu Anu i  Arkanđela Rafaela.

Blažena Djevica Marija

Za 25. obljetnicu Družbe (24. listopada 1915.g.) Utemeljitelj je svojoj poslanici sestrama napisao: Između svih pobožnosti jedna je od najglavnijih pobožnosti k Bl. Dj. Mariji. Ta pobožnost nije samo svakomu korisna, nego je upravo nužna za spasenje svakoga čovjeka, jer Gospodin Bog sve svoje milosti daje ljudima preko ruku Blažene Djevice Marije. Bog je od vijeka odabrao Bl. Dj. Mariju za Majku Sinu svojemu, koga je ona začela po Duhu Svetom. ...

I kada je onaj presretni čas kucnuo, da je arkanđeo Gabrijel po nalogu Boga Oca u njezine ruke stavio utjelovljenje svojega Sina, a po tom i spasenje svih ljudi, onda je ona, vjerujući, da kano djevica može po Duhu Svetom začeti Sina Božjega, pristala uz poruku Oca nebeskoga te je vjesniku arkanđelu izustila one blagoslovljene riječi: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.“ I u taj trenutak Sin je Božji od nje čovjekom postao i ljudima je dao vlast, da budu sinovi Božji, koji vjeruju u ime njegovo. Da Blažena Djevica Marija nije vjerovala, ne bismo se mi mogli spasiti, niti bi Sin Božji od nje čovjekom postao.

Odatle slijedi, da nas je sve ona tako jako zadužila, da joj se ne možemo dostojno odužiti, sve kada bismo joj dan i noć služili i hvalili ju i slavili. A i Sin Božji, ukoliko je uzeo tijelo od Bl. Dj. Marije, postao je tako velik njezin dužnik, kako vele sv. Oci, da on u svrhu, da joj se oduži, sve njezine molbe uslišava i smatra kano zapovijedi, pa ju je učinio svemogućom po milosti, što je on to po naravi; a svemoguća je ona na koljenima, jer sve isprosi od Isusa, i On joj nikada ništa ne može odbiti, nego po njoj bezbrojna čudesa čini u redu naravi i milosti i slave vječne, pošto je sve manje, što joj on može dati spram onoga što mu je ona dala.

I zato ju je Isus učinio čuvaricom svojega blaga i jedinom djeliteljicom svojih milosti, da ona, koga hoće oplemeni, uzvisi i obogati, da koga hoće usprkos svim zaprekama provede kroz žezlo i krunu kraljevstva nebeskoga.

Isus je svagdje i vazda plod i Sin Marijin, a Marija je svagdje pravo pravcato stablo, koje nosi plod života, prava majka, koja taj plod proizvodi. Ta Majka jest prava Majka, i svake od vas. Da se sva ljubav svih dobrih matera na svijetu stopi u jednu, bila bi istina jako velika, no puno manja od ljubavi, koju Majka Marija goji spram svake od vas. Zato je od potrebe, da ju kano prave kćerke štujete, čime ćete i te kako osigurati spasenje svoje duše. Ona vas tako voli, da joj je uvreda, ako je ne molite za sve potrebne milosti, jer joj je uvreda, ako je ne molite za sve potrebne milosti, jer joj je u tu svrhu Gospodin Isus u ruke dao, da Vam ih što više dijeli. Pamtite što sv. Bonaventura, taj veliki svetac i štovatelj Marijin tvrdi: da onaj, koji Mariju zaziva (razumije se uvijek, ako ima volju poboljšati se), već je blažen; i zato joj vapi: „O ti spase onih, koji te zazivlju! U tebe sam se Gospo, pouzdao i nikada se neću posramiti.“A to će reći: „O Gospo, o Majko Božja Marijo i moja majko! ne, ja neću biti osuđen, jer sam ja svu nadu u tebe postavio.“

Zato Vas upravo molim, da svaka od Vas u znak, da sva ovisi o majci Božjoj kano dobra kćerka, o svojoj majci, njoj se sva ovako, ako je moguće i svaki dan posvetite:

Poštivam te svim srcem o presveta Djevice! nada sve svece i anđele nebeske, kano kćerku vječnoga Oca, i prikazujem ti svoju dušu sa svim njezinim silama. Zdravo Marijo! –

Poštivam te svim srcem, presveta Djevice! Nada sve anđele i svece nebeske kano majku jedinorođenoga Sina, i prikazujem ti svoje tijelo sa svim njegovim  čuvstvima. Zdravo Marijo!

Poštivam te svim srcem, presveta Djevice! nada sve anđele i svece nebeske, kano ljubljenu zaručnicu Duha svetoga, i prikazujem ti svoje srce sa svim njegovim nagnućima moleć te, da mi od presvetoga trojstva isprosiš sve milosti koje su mi potrebne za moje spasenje. Zdravo Marijo!

Sveti Josip

Drugi zaštitnik Družbe je sv. Josip. Svaka sestra Služavka Malog Isusa u svom djevičanstvu zaručnički se stavlja pod zaštitu sv. Josipa koji je respektirao, čuvao i štitio Marijino djevičanstvo. On je pravi i zaštitnik sirotinje i onih koji ne mogu priskribljivati sredstva za život. Svaka sestra, kao i Družba u cjelini, slijedi sv. Josipa u brizi, zaštiti i njezi potrebnih kao i priskribljivanju sredstava za siromahe. Josipovska duhovnost se vidi i u povjerenju u Providnost, što Utemeljitelj stavlja na srce svakoj Služavki Družbe.

 

 

Sv. Ana

Treći zaštitnik Družbe je sv. Ana, čije je štovanje u Družbi vezano uz znak zahvalnosti za njezin zagovor za otvaranje prvog sirotišta Maloga Isusa i brige za stare, bolesne i nemoćne. Eshatološka budućnost onih koji slijede Isusa vezana je uz njihovo ponašanje prema gladnima, žednima, starima, nemoćnima, žalosnima, tj. ugroženima svake vrste. „Bio sam gladan…, žedan…, gol…, „ (Mt 25,34-40) Sestre Služavke Maloga Isusa na toj liniji žele svjedočiti Božju prisutnost.