J. Stadler, Pravila za Služavke siromaha ili Maloga Isusa (nedovršeni rukopis, samo 4 točke, bez datuma), Arhiv SMI, Zagreb, Kutija 9. Svrha Družbe sestara Služavki Malog Isusa je služiti Malom Isusu u bolesnim i starijim ljudima, iako često nezahvalnima. Ne gubiti vjeru, nego im pomoći strpljivim poučavanjem, žarkom molitvom i ljubavlju, tražeći samo slavu Božju i spas bližnjega.

Pravila

za služavke siromaka ili malenoga Isusa

Odsjek Prvi.

1.   

            Svrha družbi služavka siromaka ili malenoga Isusa jest: siromašnih, bolestnih i starih ljudih služiti samomu Isusu, osobito malenom Isusu, jer je siromaštvo sa zimom prvo bilo, što je utjelovljeni Sin Božji trpio, kad se je od bl. dj. Marije rodio.

2.

            Služavke siromaka dužne su siromašne, bolesne i stare ljude s onom ljubavju dvoriti, kojom bi samoga Isusa posluživale ter svoju narav prevladati, kada se opire, gledajući slaboće a kad i kad i zlobu staraca i starica.

3.

            Treba da služavke siromaka starce i siromake hrane, bolestne dvore, sve podučavaju i u dobroj volji uzdrže. Te ljubavi neće siromasi uviek priznati, nego će se nezahvalnim često pokazati. Nu to služavke dobroga Isusa, kojega je još u povojih Herod progonio, ne smije smesti, nego još na to potaknuti, da sve većom ljubavju siromake dvore i u njih samoga  Boga  nazrievaju.  Treba da se služavke siromaka na to priuče, sve gledati očima sv. vjere i ne paziti na nagone pokvarene ljudske naravi, nego sve muke i prezire od ljubavi k Bogu uztrpljivo podnositi; jer valja znati, da je kod takovih nezahvalnih sirota najogavnije neznanje vjerskih istina i pokvarenost srca i zapuštena ili zla odgoja: sve same stvari, koje se jedino mogu odstraniti gorućom molitvom, uztrpljivim poučavanjem i žarkom ljubavlju, koja ide samo za slavom Božjom i spasom bližnjega.

4.

            Služavke malenoga Isusa moraju uvijek upirati oči svoje upravo u malenoga Isusa, koji je od prvih dana svoga boravka na svietu velike nevolje trpio sa bl. Djevicom i sa sv. Josipom. Zato sve da budu kada i bez kruha, i bez žita, i bez novca, ne smiju sdvajati, već se moraju vazda u Gospodina Isusa, Sina Boga živoga, uzdati, koji nije nikada bez svemožnosti, bez providnosti i bez dobrote, i on, taj dobri pastir, priteć će im kao svojim ovcam uviek u pomoć, kada god ga s djetinjom ljubavlju osobito pred presv. sakramentom u pomoć zazovu.