Za izdavača:
Vrhovna uprava Družbe sestara Služavki Maloga Isusa

Odgovara:
s. M. Maria-Ana Kustura, vrhovna glavarica

Priredile:
s. M. Anemarie Radan
s. M. Leopolda Božičević
s. M. Genoveva Rajič
s. M. Maneta Mijoč

Lektura:
Zvonko Štetić

Naslovnica:
Anto Bilić

Oblikovanje:
Marinko Nikolić

Tisak:
PRINTERA, Zagreb

ISBN 978-953-96794-8-2

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne
knjižnice u Zagrebu pod brojem 774655.

PREDGOVOR

U neizmjernoj ljubavi i zahvalnosti prema Malom Isusu i Božjoj providnosti koja nas prati, radosna sam što je pred nama spomen-knjiga zahvalnosti našim pokojnim sestrama jer nam one ostaviše neizbrisiv trag kroz minulih 120 godina postojanja “Družbe sestara Služavki Maloga Isusa”.

Ova je knjiga plod timskoga rada Vrhovne uprave i provincijalnih uprava naše Družbe. Pred nama se nižu stvarne životne priče, osobnosti, žrtve i odricanja, bolesti i različita stradanja, ali također i uspjesi i velika postignuća pokojnih sestara naše Družbe. Ova knjiga je stvarna povijest o stotinama pojedinačnih života darovanih Bogu kroz djela ljubavi za bližnjega u potrebi i za Družbu. Svjedočanstvo o teškom vremenu u kojem se Družba rađala prenose nam sestre povodom smrti sestre Celeste Miklić svojim zapisom: “Težak i naporan rad sestara u ono doba na ’Filomeni‘, oskudna hrana, nestašica mnogih živežnih namirnica kao i obuće i odjeće, silno su iscrpljivali sestre pa su se samo umnožavale smrti. Najteže su bile godine 1905., 1906., 1907. i 1908. Sestre su jednostavno bile preslabe da odole bolestima. U tom svom početku Družba je bila teško iskušavana. Toliki su mladi životi ugrađeni u njezine temelje i mlađi naraštaji to nikada ne bi smjeli zaboraviti.” Iz navedenih osobnih povijesnih značajki lako se može iščitavati i burna povijest Družbe, opterećena različitim nesklonim političkim režimima i osobito ratovima – od kojih je svaki ubrao svoj “krvavi danak”. Možda su ipak drugi svjetski rat i poratno razdoblje za nas bili najstrašniji jer su sestre protjerane iz Bosne, a dokumentacija uništena. To je i razlog što o nekim sestrama imamo vrlo malo podataka. Neke su sestre nažalost umrle vrlo mlade, a neke su pak doživjele duboku starost – imajući prigodu vidjeti i plodove života i djelovanja Družbe.

U knjizi su podaci o sestrama poredani kronološki: po datumu njihove smrti. Sabrani su životopisi (za neke sestre vrlo oskudni, za većinu malo opširniji) o ukupno 466 pokojnih sestara koje su umrle u Družbi od osnivanja Družbe do svibnja 2011. godine. Za 253 sestre imamo i fotografi je, za ostale nažalost ne – iz već navedenih razloga.

Ovo je “otvorena knjiga” u kojoj se nižu životvorni ulomci o postojanju, ljubavi i prolaznosti… Ona je izazovan primjer i putokaz nama, današnjim sestrama Služavkama Maloga Isusa, kako svojim životom nastaviti pisati povijest Družbe perom ljubavi, ustrajnosti i sebedarja. Za naše pokojne sestre koje su nam ostavile Družbu u baštinu s pravom možemo reći zajedno s psalmistom: “Išle su plačući, noseći sjeme sjetveno, vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje” (Ps 126, 6).

Primjerom i zagovorom ovih pokojnih sestara pred Gospodinom, kao i zagovorom našega dragog utemeljitelja sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, želim svakoj sestri, sestri novakinji i kandidatici u Družbi, radostan hod na Putu kako bi svaka od nas mogla ponijeti svoje snoplje ljubavi i predanosti Bogu – u Malenom Isusu!

U Zagrebu, na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova 2011.
S. Maria-Ana Kustura
vrhovna glavarica