Samostan sv. Ivana Krstitelja u Samoboru bio je u subotu, 25. listopada 2014. mjesto susreta ss. juniorki zagrebačke Provincije Srca Isusova i Marijina. Okupile smo se ove godine u udvostručenom broju obogaćene prvim zavjetima s. M. Kristine Maslać i s. M. Margaret Ružman, uz s. M. Martinu Vugrinec i s. M. Marta Vunak. Susret je pripremila i animirala učiteljica juniorki, s. Marija Kiš.

Budući da je ovo bio prvi susret na početku pastoralne godine i u novom sastavu, bila je naglašena introspektivna nota. Nit vodilja bilo je pismo pape Franje redovnicima s porukom „Nađi se, dohvati se, preobrazi se“. U zajedničkom radu s. Marija je istaknula nekoliko točaka nad kojima smo zajednički promišljale i raspravljale. Svjesnost Božjeg poziva i Njegovog izabranja očituje prvotni Božji zahvat u život svake sestre. Veličina ovog interventa ogleda se u cijelom našem životu jer u vremenu propitivanja i kušnji važno je neprestano se prisjećati onog prvotnog žara, one prve vatre koja je gorjela u srcu. Život je hod u kojem je bitno propitivati motive i ciljeve, želje i sredstva koji nas prate na putovanju. Ovakvo propitivanje ne ide za tim da osobu centralizira, nego naprotiv potrebno je da se decentraliziramo od sebe, a Krista stavimo u svoje središte. Ako je Bog, koji je Ljubav, u središtu osobe, onda je moguće da osoba bude nađena, dohvaćena i preobražena. Ono što svaka može činiti na putu preobrazbe jest moliti. Molitva koja je poniranje u sebe, istodobno je poniranje u Istinu koju jedino otkrivamo ako se priznamo grešnima. Bog može djelovati, preobražavati samo tamo gdje je čovjek otvorena srca i ponizna duha. Sakramenti, osobito euharistija i ispovijed, garancija su ispravnog odnosa s Bogom te im valja pristupati često i u perspektivi vječnosti. Svjedočenje je bitna dimenzija redovničkog života jer ovaj svijet ne treba učitelje, nego svjedoke, kako je rekao papa Pavao VI., a papa Franjo naglašava da je potrebno da to svjedočenje bude radosno. Zavjeti su izričit znak našeg svjedočenja u svijetu. O njima na poseban način govore naše Konstitucije u čl. 61-63. Svaki zavjet polaže se iz ljubavi, to je startna pozicija s koje se upućujemo na životni hod kojemu je cilj sam Krist Gospodin. Nakon predavalačko-analitičkog dijela, a molile smo pred Presvetim u kućnoj kapeli. U drugom dijelu našeg susreta, bio je rad u skupinama na dva teksta koji su govorili o sjemenu i kamenoklesaru. Na temelju tekstova i razgovora donijele smo zaključke našeg susreta. Naš rad pozdravila je s. Katarina Penić-Sirak, provincijska glavarica koja nas je posjetila i potaknula zajedno s papom Franjom da ne dopustimo da nam ukradu Evanđelje, radost i nadu.

Život je hod. Na tom hodu bitna je motivacija i cilj. Cilj je Isus Krist, a motivaciju je potrebno pročišćavati. "Važno je ići, ne vraćati se natrag. Čekajući se ne ide, stojeći se ne osvaja prostor." I zato pjevamo s Gibonni-em:

Hodaj, nebo strpljive voli, hodaj, možda se ipak sve u dobro pretvori...