Dan duhovne obnove u Družbi, 25. rujna 2019. Srijeda, 25. 9. 2019.

O redovničkoj šutnji, urednosti,  vršenju dnevnog  reda i dobrom vladanju

Ovo mjesečno promišljanje ujedinjuje nas nad osobnim iskustvima i stavovima koje živimo. Koji put izabrati, kojim načinom progovoriti o temi, induktivnim ili deduktivnim, polazeći od bîti ili od entiteta koji su naznačeni u zadanom naslovu? Struktura ovog promišljanja sastoji se od promišljanja o dobrom vladanju, vršenju dnevnog reda i urednosti te šutnji kao jednim induktivnim putem koji ukazuje i zaključuje izlaganje s bitnim pojmom. Zamišljeno je da se u četiri dijela predstavi biblijski govor, utemeljiteljevi poticaji i osobno propitivanje koje ostavlja prostor za razgovor i raspravu u zajednici.


O redovničkoj šutnji, urednosti,  vršenju dnevnog  reda i dobrom vladanju

Ovo mjesečno promišljanje ujedinjuje nas nad osobnim iskustvima i stavovima koje živimo. Koji put izabrati, kojim načinom progovoriti o temi, induktivnim ili deduktivnim, polazeći od bîti ili od entiteta koji su naznačeni u zadanom naslovu? Struktura ovog promišljanja sastoji se od promišljanja o dobrom vladanju, vršenju dnevnog reda i urednosti te šutnji kao jednim induktivnim putem koji ukazuje i zaključuje izlaganje s bitnim pojmom. Zamišljeno je da se u četiri dijela predstavi biblijski govor, utemeljiteljevi poticaji i osobno propitivanje koje ostavlja prostor za razgovor i raspravu u zajednici.


O dobrom vladanju

Što je to dobro i tko ili što je mjerilo dobra, danas je često pitanje u društvenim raspravama, a vjerujem da dotiče i naše zajednice. Filozofija govori da je dobro najveća moralna vrijednost. To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka. Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro. Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića, nema vanjsku svrhu, nema za cilj neku korist ili interes. To je čisto dobro. Kada govorimo o dobru u sebi, mislimo na vrijednost, vrlinu, ono čemu se teži, ideal dobra. Korisno dobro ima za svrhu neku korist, neki interes. Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru. Sveto pismo u izvještaju o Božjem stvaranju višestruko ističe da sve stvoreno bijaše veoma dobro. U čovjekovu slobodnu izbor otvara se prostor po kojem u život ulazi zlo. Polazeći od ove postavke i posvješćujući da danas sve što postoji oko mene i u mom životu ima dobru nakanu, izaziva na duhovnu vježbu. Možemo se zamisliti nad jednom slikom iz života. Znamo dobro što je divljaka, a što kalem. Poslije kalemljenja, voćka donosi plodove, ali, ako ruka koja kalemi ne zna danima i godinama brižno krotiti preostali dio divljake (ispod kalema), divljaka će brzo pokazati svoju staru zlu ćud („pravu narav“). Svaki čovjek baštini od praroditelja onu „divljaku“, a „kalem“ od Boga. Odgoj čovjeka u vjeri i za život traži svakodnevno „oplemenjivanje“, dobro vladanje, poslušnost, ustrajnost u radu. Božji „kalem“ su Božji darovi i milost koju čovjek prima, u svom životu, za svoju vlastitu izgradnju. Čovjek sudjeluje u odgoju i sazrijevanju drugoga čovjeka cijelog života svojim primjerom, učenjem i molitvom. Prvi čovjekovi odgojitelji su njegovi roditelji, zatim braća, sestre, rodbina, učitelji, prijatelji, Crkva, a Božji „kalem“ bdije nad svima. Divljaka ima silinu, životnost, ukorjenjenost, ali je istodobno otvorena novosti kalema koji donosi u stari život oplemenjenu, milosnu, božansku snagu koja pomalo mijenja osnovu, daje novost života, vladanja i djelovanja. 

Utemeljitelj progovara sestrama o dobrom vladanju. - Samostalno ili  u razgovoru sa sestrama promišljati koje je poticaje Utemeljitelj slao prvim sestrama, a kako bi danas nastupio. Vladanje se uči u obitelji, a oblikuje u zajednici. Dobro je pokušati dati odgovor na slijedeća pitanja: Koji su neprimjereni oblici ponašanja danas u zajednici? Koji je uzrok njihova ponavljanja? Kako pokušati mijenjati neadekvatne oblike redovničkog vladanja?

U vrijeme školovanja svi smo bili ocjenjeni iz vladanja, bilo da je ono bilo uzorno, dobro ili loše. Brižni pogled učitelja, profesora bdio je nad našim vladanjem i davao konkretne smjernice. Isti primjer možemo prenijeti na razinu našeg sadašnjeg vladanja. Svoje dane živimo pod neprestanim pogledom božanskog Učitelja koji na savršen način „poznaje nakane i misli srca“(Heb 4,12).  Ukoliko usvojim ideju da je da su svi moji postupci, misli i riječi u prisutnosti Božanskoga, popuštaju sve ljudske računice i divlje mladice moje grešnosti prestaju rasti i crpiti darovanu snagu.

O vršenju dnevnog reda

Jedan od temeljnih alata za obrađivanje i izgrađivanje redovničkog života je vršenje dnevnog reda. Nezamislivo je govoriti o nogometnoj utakmici bez zelenog travnatog terena ili o stomatologu bez njegove stomatološke ordinacije. Tako je dnevni red „locus vitae“ redovničkog poziva. Postavlja se pitanje koji je smisao reda? Više nego ikad izazov je dati odgovor na postavljeno pitanje. Različiti liberalni i liberalistički principi guraju pojedinca kao mjerilo i autoritet svih vrijednosti. Ovaj svijet prezire pojmove kao što su: red, pravila, urednost, samokontrola, uzdržljivost, poniznost, sklad, mir, planiranje, poštovanje itd. On se suprotstavlja Kristu podvaljujući nam pojmove kao što su: tolerancija, razumijevanje, popustljivost, pravo na vlastito mišljenje, pravo na osobni izbor, relativnost moralnih pravila i sl. Zbog toga smo izloženi razarajućem pritisku svijeta koji nastoji obezvrijediti i uništiti red unutar naših odnosa i ponašanja. Ali, mi znamo da je Bog - Bog reda. Također, znamo da biti kršćanin znači dozvoliti Gospodinu da nas oblikuje na svoju sliku, kako bismo postali kristoliki. Krist gradi u nama i sa nama svoje kraljevstvo upravo na tim principima koje svijet prezire! On nam želi pomoći da naše živote dovedemo u red te da jedni s drugima gradimo skladne odnose temeljene na čvrstim i nepromjenljivim principima Božje Riječi. Nastojeći živjeti tako, odmah uviđamo jednu zakonitost: živjeti ugodno Bogu suprotstavlja nas svijetu i traži od nas da uložimo određeni napor. Ima trenutaka kada jednostavno nemamo volje boriti se. Možda smo umorni, možda smo povrijeđeni, možda emotivno dotaknuti nekom situacijom ili se jednostavno nismo najbolje snašli... ali uvijek iznova idemo s Kristom! Samo u Njemu možemo naći odmor i zaštitu, samo On nas može držati izvan dometa neprijatelja dok vidamo svoje rane i na kraju, samo nas On može tjelesno, duhovno i duševno iscijeliti.

Utemeljitelj o vršenju dnevnog reda - Samostalno ili u razgovoru sa sestrama promišljati koje je poticaje Utemeljitelj slao prvim sestrama, a kako bi danas nastupio. Vršenje dnevnog reda usvaja se u zajednici. Dobro je pokušati dati odgovor na slijedeća pitanja: Koji su zahtjevi koje pred nas stavlja vršenje dnevnog reda? Zašto je ponekad teško vršiti dnevni red? Koje su prednosti života u dnevnom redu? Zašto? Kako pokušati mijenjati svijest o dobrobiti vršenja dnevnog reda?

Apostol Pavao u prvoj poslanici Korinćanima ističe: „"Sve je slobodno!" Ali - sve ne koristi. "Sve je dopušteno!" Ali - sve ne izgrađuje.“ Prostor čovjekova odabira nepregledan je, ali valja voditi računa o posljedicama naših odluka. Upravo je red onaj oslonac u redovničkom životu, čvrsto tlo po kojem hodamo dok različite oluje nailaze, a onda i prolaze ukoliko poznajemo sigurnu utvrdu reda.

O urednosti

Urednost se prepoznaje kao vanjska odlika osobe, a očituje se u životu – radu, odnosima s bližnjima, odijevanju i slično. Prepoznaje se zajednički korijen s prethodnim govorom o vršenju dnevnog reda – u-red-nost. Iako ovdje preteže personalni pristup, onaj koji proizlazi iz osobe same, a nije sugeriran izvana. Urednost je odlika koja se može usvojiti osobnim nastojanjem obilježenim većim ili manjim naporom. Jednostavniji i manje opterećujući govor je onaj koji promatra vanjsku urednost. Međutim, promišljati o nutarnjoj urednosti, urednosti duha i duše je pravi izazov. Unutarnji procesi mišljenja, zaključivanja i donošenja odluka ravnaju se prema načelima reda koji pojedinac sam bira. Ovdje dolazimo do temeljnog pitanja. Koji je to optio fundamentalis ili temeljno opredjeljenje Služavke Malog Isusa. Ukoliko postoji uvjerenost, poznavanje i sigurnost Temelja osobnog opredjeljenja vrlo je jednostavno živjeti urednost. Ukoliko su upute Božanskog Učitelja artikulirane u srce Služavke nema poteškoća s urednošću na razini tjelesnosti, duha i duše. S druge strane, ako stvari tako nisu posložene vrlo lako dolazi do neobičnih odstupanja u redovničkoj urednosti, bilo da je ona svedena na minimum minimuma ili bolesnu pedantnost. Ove krajnosti uvijek prve privuku pažnju i zahtijevaju intenzivniji osobni rad. Iz preobilja duše jezik, tijelo, ponašanje progovara.

Utemeljitelj o redovničkoj urednosti - Samostalno ili u razgovoru sa sestrama promišljati koje je poticaje Utemeljitelj slao prvim sestrama, a kako bi danas nastupio. Urednost se uči u obitelji, a oblikuje u zajednici. Dobro je pokušati dati odgovor na slijedeća pitanja: Koji su neprimjereni oblici urednosti danas u zajednici? Koji je uzrok takva ponašanja? Kako pokušati mijenjati neadekvatne oblike redovničke urednosti?

O šutnji/tišini

Odabir tišine dar je čovječanstvu. Izvanjski svijet je poput rijeke koja se prelijeva iz korita i odranjanjem obale prijeti da izbriše sve na što naiđe. Da bi se zavladalo tom silom, nužno je podignuti nasipe. A tišina je taj čvrsti nasip koji se suprotstavlja uzburkanim vodama svijeta, štiti od buke i svakovrsnog razaranja. Samostani bi trebali biti nasipi koji štite čovječanstvo od prijetnji što su se nadvile. Drama modernog svijeta je u tome što se čovjek udaljuje od Boga jer više ne vjeruje u vrijednost tišine. Ako nema tišine, buka stvara privid da nema Boga. Ako svijet ne otkrije ponovno tišinu, propast će. Zemlja će se strovaliti u ništavilo. Šutjeti i vladati svojim usnama i jezikom vrlo je težak rad, predan i tvrd. U molitvenom životu potrebna je potpora jer uvijek postoji opasnost da se udaljimo od sebe, preplavljeni bukom, sanjarenjima i uspomenama. Pred Bogom, u tišini, postajemo blaga i ponizna srca. Božja blagost i poniznost prožimaju nas te ulazimo u istinski razgovor s Njime. Poniznost je uvjet i posljedica tišine. Tišini je potrebna blagost i poniznost. Čovjek u tišini crpi u sebe ono što je božansko pa svjetovna uzrujanost nema vlast nad njegovom dušom. U tišini polazimo od Boga i dolazimo k Bogu. Tišina Božja nepojmljiva je i nedokučiva. Čovjek govori, a Bog odgovara tišinom. Tišina nas uči glavno pravilo duhovnoga života: druženje ne pogoduje prisnosti, naprotiv, pravi odmak uvjet je zajedništva. (usp. Sarah, Snaga tišine)

Utemeljitelj o šutnji - Samostalno ili  u razgovoru sa sestrama promišljati koje je poticaje Utemeljitelj slao prvim sestrama, a kako bi danas nastupio. Šutnja je pretpostavka susreta s Božanskim i osobnog rasta. Dobro je pokušati dati odgovor na sljedeća pitanja: Koji su razlozi nenjegovanja šutnje u samostanima danas? Koji je uzrok takva ponašanja? Kako pokušati mijenjati neadekvatne oblike redovničke brbljavosti/nešutnje?

Umjesto zaključka

Zajedničko promišljanje objedinilo je nekoliko segmenata redovničkog života, a to je dobro vladanje, vršenje dnevnog reda, urednost i šutnja. Uspjeh zapisane riječi ostvaruje se  pitanju kojeg je pročitano pobudilo. Nadam se i molim da ponuđene riječi budu poticaj za uredniji redovnički život. „Daj mi, Gospode, srce koje sluša.“ Kr 3, 9

s. M. Marta Vunak

 

Galerija slika:

  Vijesti - Sve