Polovicom 1895. i tijekom 1896. godine vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler i Utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa vidjevši da mora graditi nove ubožnice tragao je za odgovarajućim zemljištem. Pronašao ga je na sunčanoj strani Sarajeva, na Bjelavama gdje je već 1897. godine kupio zemlju i odmah započeo gradnju ubožnice.

Svečanost postavljanja kamena temeljca za buduću žensku ubožnicu upriličena je 24. siječnja 1898.g. Gradnja ubožnice je dobro napredovala te je već na blagdan Imena Marijina 12. rujna 1898.g. sam nadbiskup Stadler blagoslovio novu ubožnicu koju je nazavo Betlehem.

Na blagdan sv. Rafaela 24. listopada 1898. sestre su u svečanoj procesiji noseći Maloga Isusa i s 52 djevojčice iz ubožnice u ulici Mjedenici uselile u novu ubožnicu Betlehem na Bjelavama. Ovu ubožnicu nadbiskup Stadler prozvao je i Kućom maticom za sestre Služavke Maloga Isusa i njoj osniva novicijat Družbe. Ubožnica Betlehem bila je i Zavod za žensku siromašnu djecu a sestre su u njoj otvorile i  Osnovnu školu za djecu iz ubožnica Betlehem i Egipat a koju su mogla su je pohađati i djeca iz grada.

Koncem mjeseca lipnja 1949.g. sve sestre morale su napustiti sve kuće, sirotišta, ekonomije i škole u Bosni. Dana 1. srpnja 1949.g. napustile su ubožnicu Betlehem i Kuću maticu i pod pritiskom predale kuću na raspolaganje stambenoj komisiji u Sarajevu.

Pod tim pritiskom i prisilom tadašnja vrhovna glavarica Družbe časna majka Flavija Tomšić preselila je upravu Družbe u Zagreb, u samostan Antunovac u Maksimirskoj 126, koji je time postao generalna kuća Družbe. U ovom samostanu vrhovna je uprava ostala do 1962. godine, kad ga je morala napustiti zbog eksproprijacije, te se preselila u novoadaptirani samostan u Novoj Vesi 55.

Uspostavom provincija 1969. godine u istom samostanu je i sjedište uprave Zagrebačke provincije, koje zakonito počinje funkcionirati od 1971. godine.

Sjedište dviju uprava u istom samostanu donijelo je sa sobom određene poteškoće o kojima se raspravljalo na XI. redovitom generalnom kapitulu održanom 1977. godine. Tada je donesena odluka da se nova vrhovna uprava zauzme za gradnju nove Generalne kuće u Zagrebu, našem narodnom, duhovnom i kulturnom centru. Iste godine Vrhovna uprava se dala na posao traženja lokacije za gradnju samostana u Zagrebu ili zgradu koja bi se mogla adaptirati za našu svrhu. Posredstvom iskusnih ljudi, prijatelja Družbe, kupio se stari dvorac na Ksaveru, lijepa, ali ruševna zgrada. Odlučiti se na adaptaciju oronule zgrade nije bilo lako, ali s pouzdanjem u Božju providnost i zagovor Utemeljitelja, odluka o kupnji donesena je 7. siječnja 1978. godine, a donijela ju je tadašnja vrhovna uprava koju su sačinjavale: časna majka Akvilina Paviša, s. Inviolata Gračanin, s. Lidija Tomić, s. Arkadija Bičvić, s. Ancila Marasović i generalna ekonoma s. Štefanija Bišćan.

Nakon kupnje dvorca za budući Samostan, započelo se s njegovom adaptacijom. Sve je završilo blagoslovom kućne kapele sv. Josipa na Rafaelovo 24. listopada 1981. godine na veliku sreću Vrhovne uprave i sestara.

Od tada do danas u kuću, Samostan sv. Josipa u ulici Naumovac 12, u kojoj je smještena Vrhovna uprava, ulagala su se i ulažu znatna materijalna sredstva. Godine 2000. uz kuću je dograđena veća kapela Svete obitelji koja je naročito prikladna kada su u kući veći skupovi, dok je bivša kapela zajedno s nekim sobama u prizemlju adaptirana u dvoranu koja može primiti poveći broj osoba. Kuća služi svrsi: život u njoj je dinamičan zbog kontinuiranog slijeda različitih događanja koje organizira vrhovna uprava. (SMI)