LJUBAV – „KRALJICA KRJEPOSTI“

„Ništa nije plemenitije od ljubavi; ona je kraljica krjeposti.“ sl.B. Josip Stadler

Ljubav je bogoslovna krjepost kojom Boga ljubimo iznad svega, a svoga bližnjega, iz ljubavi prema Bogu, kao sama sebe. Isus je ljubav proglasio novom zapovijedi i puninom zakona. Ona je „sveza savršenstva“ (Kol 3,14) i temelj drugih krjeposti koje oživljava, nadahnjuje i raspoređuje: bez nje „ništa sam!“ i „ništa mi ne bi koristilo“ (1 Kor 13,1-4). Tako, govor o ljubavi i sama Ljubav, temelj je kršćanskog života; zajednički nazivnik svih naših djela; s njom sve stoji ili bez nje, sve pada…„ Kad bih razdao sav svoj imutak i kad bi predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne bi koristilo.“ (1 Kor 13,3)„ U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego On je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše“ (1Iv 4, 9-10). Ljubav je duboko upisana u svakog čovjeka; ona nam je darovana jer smo po njoj i postali. Ljubav nas je u život dozvala. Stoga, ona treba biti princip svih naših čina; našeg postojanja, djelovanja, princip našeg života. Iako je ljubav toliko značajna govor o njoj u današnjem svijetu nerijetko je obezvrjeđuje, ispražnjava, banalizira i svodi na nešto što ona zapravo nije. Za ljubav se svakodnevno treba boriti, tu ljubav čuvati i obnavljati pred mnogim izazovima koji joj prijete sa željom da nas zbune ili zavedu na pogrešan put.

U životu Služavke maloga Isusa, ljubav je temelj identiteta. Bez nje nema govora o služenju. Služenjem se očituje vrhunac Božje ljubavi za čovjeka i čovječanstvo što je Bog pokazao Utjelovljenjem. Služenje je osnovna odrednica Isusovog identiteta i najočitiji izraz poslušnosti volji Očevoj. Isus svoje poslanje izriče rečenicom: „Nisam došao biti služen, nego služiti…“ (Mk 10,45). Služenje je za svaku od nas najprije dar Božji, a onda i zadatak koji se nadahnjuje na Isusovom primjeru. Specifična oznaka Služavke jest spremnost na služenje. Kako bismo autentično služile trebamo autentično i istinski ljubiti. Isus od svojih učenika traži služenje do skrajnjih granica, do davanja života za druge (usp 2Kor 4,7; Iv 12,26).

Naveden govor o ljubavi, svi biblijski citati i Isusov primjer jako dobro su  poznati. Možda ga više i ne slušamo posve pažljivo jer smo to uistinu puno puta čule… Što je onda s našom ljubavlju i služenjem? Ono se može ostvariti ukoliko smo ljubav otkrile i upoznale u sebi i ukoliko od ljubavi živimo. Služavka je prije svega osoba ljubavi. Ona je Ljubav upoznala i od nje živi; i zato je i može posredovati drugima. No, Služavka je i osoba koja svakodnevno staje pred sebe i svoga Boga; obnavlja svoju vjernost i na nepresušnim izvorima crpi snagu za život u ljubavi. To znači da svakodnevno vodi borbu sa samom sobom te se ustrajno hrani duhovnom hranom koja nam pomaže u borbi protiv grijeha. Služavka je osoba koja nikada ne odustaje od ljubavi/Ljubavi. Ona se predala Ljubavi i zbog te je Ljubavi spremna svakodnevno polagati sebe na Žrtvenik i odricati se sebe i svojih želja…umirati sebi…Služavka se stoga svakodnevno odlučuje i opredjeljuje za ljubav kada obnavlja svoje zavjete; svjesna da je sve Božji dar. Često smo skloni našu ranjivost ili nemogućnost za življenje ljubavi opravdavati svojom prošlošću ili „ranama“ iz djetinjstva što je zapravo samo izgovor jer nas je Gospodin već toliko puta iscijelio. No, pitanje je jesmo li Mu sve predale i odrekle svega kako bismo bile slobodne. Za to nam je primjer Otac Utemeljitelj, sluga Božji Josip Stadler koji je kao „otac sirotinje“ pokazao ljubav i živio je prema svima. On je u djetinjstvu izgubio obiteljsko ognjište i s pravom bismo ga mogli smatrati osobom koja odmalena trpi velike gubitke. Ipak, njegov gubitak nije stvorio ranu. Uz Božju milost oblikovao se u nježnu i pažljivu osobu kroz koju su mnogi mogli doživjeti očinsku ljubav.

Služavke su ponajprije pozvane na življenje ljubavi u svakodnevici svog kršćanskog i redovničkog života; kroz pažnju, toplu riječ, primjećivanje drugoga, darivanje svog vremena, kroz spremnost odreći se svojih planova ili „proputovati milju“ s nekim tko nam baš i nije pri srcu jer Ljubav je u nama, jer Bog je ljubav i tko ne ljubi, nije upoznao Boga, svjedoči nam sv. Ivan. Zato je vrlo važno preispitivati svoju ljubav; i ne dopustiti sebeljublju da nama ovlada i da stalno „plačemo“ za nečim što nemamo ili smo nezadovoljne. Ako smo upoznale Boga imamo SVE i On u nama trajno rasplamsava vatru ljubavi koja bi trebala ogrijati svako srce koje nam dolazi ususret. Ljubav je tada jača i ustraje u nama i kada trpimo ili podnosimo bilo kakve tegobe i terete života. Naš nam Utemeljitelj poručuje: „Ljubav je dragulj čija cijena nadilazi sve. Ljubav je samo nebo, jer kad nju imamo onda cijelo Presveto Trojstvo silazi u naše srce.“ Uistinu, ljubav naše srce umije održavati na „pravoj temperaturi“; stoga nema nepremostivih težina niti bezizlaznih situacija ako se ustrajno hranimo od Ljubavi, za ljubav. Ljubav nemoguće čini mogućim. O tome nam svjedoče i primjeri naših pokojnih sestara, za koje vjerujem, da su svaka na svoj način svojim životom i djelima „ispisivale“ stranice ljubavi. Iz svjedočanstava sestara prema knjizi Služavke u domu Očevu izdvajam; s.Alfreda Marija Vukelić – o kojoj stoji svjedočanstvo: Kod nje je bila vrlo izrazita spremnost za žrtvu pa i onda kad je to prelazilo vlastite snage i sposobnosti. Bila je spremna uvijek učiniti sve što je od nje zahtijevala ljubav prema bližnjemu. Nije joj ništa bilo teško učiniti, a uvijek je bila blaga i nasmiješena lica. (…) Zatim s. Salezija Tonica Golubić: Imala je istančan osjećaj za svakoga, a osobito toplo majčinsko srce za djecu u zabavištu. Svako je dijete bilo najvažnije i nikome nije zaboravljala ime. Upitana o životu provedenom s njima, sjećala se svakoga; ispričavši puno detalja i zgoda s tolikom ljubavi kao da ponovno svakog miluje svojom rukom. O životu s. Fridoline Županac s kojom sam provela svoje prve godine redovništva mogu i sama istaknuti da je se sjećam kao pažljive, brižljive; dosjetljive; blage i nenametljivo prisutne sestre koja me svojom pažnjom, vedrinom duha i zamjećivanjem nebrojeno puta iznenadila. Imala je „mladolik“ duh; osobitu ljubav prema mladima i sposobnost prihvaćanja bez predrasuda. Dužna sam je se sjetiti jer mi je njezina sestrinska blizina i ljubav bila velika pomoć, podrška i potpora u prvim koracima pastoralnog i redovničkog služenja.

Ispit savjesti:

Jesam li zadovoljna osoba koja voli i prihvaća sebe i svoje darove kao i svoje slabosti?
Hranim li redovito i ustrajno svoju ljubav duhovnom hranom; ponajprije sakramentima, Božjom Riječju, molitvom?
Gajim li sebeljublje ili „sestroljublje“?
Umijem li staviti potrebe drugih ispred svojih potreba?
Jesu li motivi moga djelovanja utemeljeni na ljubavi prema Bogu?
Živim li svoje zavjete odgovorno; iz ljubavi prema jedinom Zaručniku?
Iskazujem li svoju ljubav samo onima koji su mi dragi i bliski?
Pronalazim li načine i poticaje uz koje svakodnevno „rastem“ u ljubavi prema Bogu i čovjeku?
Stavljam li svakodnevno pred Boga svoju ljubav i služenje u iskrenom ispitu savjesti?

Misao za dan: 

Uistinu, ljubav naše srce umije održavati na „pravoj temperaturi“; stoga nema nepremostivih težina niti bezizlaznih situacija ako se ustrajno hranimo od Ljubavi za ljubav. (byViki)
„Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.“ (Mt 22,37)
„Kad bih razdao sav svoj imutak i kad bi predao tijelo svoje da se sažeže, a  ljubavi ne bih ima, ništa mi ne bi koristilo.“ (1 Kor 13,3)

„Ljubav je dragulj čija cijena nadilazi sve. Ljubav je samo nebo, jer kad nju  imamo onda cijelo Presveto Trojstvo silazi u naše srce.“ (sl. Božji J. Stadler)
„Kada tko ljubi Boga iz svega srca uvijek nastoji činiti što je Bogu milo i  drago; pazi na svaki njegov mig da ispuni njegovu svetu volju.“ (sl. B. J. Stadler)

s. M. Viktorija Predragović