I danas, nakon više od sto godina postojanja, relativno još uvijek mlada redovnička zajednica, prva i jedina nastala na mučeničkom tlu Bosne i Hercegovine, nastoji sačuvati svoj prvotni identitet, a koji je sadržan u samom imenu Družbe: "SLUŽAVKE MALOGA ISUSA". Imenom, Družba je obilježena služenjem Bogu u ljudima, posebice siromašnima, gladnima, napuštenima i ožalošćenima. Živi vjernost Bogu i njegovim obećanjima, očituje Božju svetost i svjedoči ekonomiju Utjelovljenja, odnosno vrednovanja malenosti i malenkosti na putu spasenja. Ime Družbe sadrži njezinu posebnost koju duguje mističnom iskustvu svoga Utemeljitelja pred tajnom otkupljenja Sina Božjega. Njegov život bio je trajna kontemplacija ljubavi Božje koja se očitovala u liku malenog Djeteta u jaslama koga je gledao u svakom siromahu. Tu "mistiku otvorenih očiju", po kojoj prepoznaju Krista u malenima i svim srcem mu služe, sestre su preuzele od svoga Utemeljitelja, preko kojega ih je Duh Sveti obdario i posebnom karizmom služenja potrebitima.

Poslanje Družbe je "sudjelovati u životu Crkve brinući se za nejaku Isusovu braću: bolesne, siromašne, napuštenu djecu i stare osobe." (Obnovljene Konstitucije Družbe, Zagreb, 1986., čl. 5)

Karizma Družbe je apostolsko-karitativna: "Isusu Krist uzeo je narav sluge da bi služio siromasima. Služavke Maloga Isusa slijede taj primjer Isusova milosrđa koji pokazuje ljubav Očevu u praštanju i u brizi za žalosne, siromašne i napuštene. Darom služenja, kojeg su primile od Duha Svetoga, po Isusovu primjeru služe njegovoj najmanjoj braći." (Obn. Konst. Družbe, Zagreb, 1986., čl. 1)

Apostolsku dimenziju Družbe sestre žive tako da sve svoje sposobnosti posvećuju širenju Kraljevstva Božjega. Čitav život služavke prožet je apostolskim duhom prema kojem je usmjerena formacija i uređenje Družbe.

Sudjelujući u životu Crkve i po želji Oca Utemeljitelja, Družba prihvaća i rad u misijama, te u sestrama razvija misionarski duh. Sestre sudjeluju i u župskom apostolatu služeći u raznim oblicima: u katehizaciji, animiranju liturgijskog pjevanja, uređivanju sakralnog prostora, karitativnim djelatnostima, domaćinskim poslovima itd. U uvjetima nastalim procesom demokratizacije našeg društva, sestre su uključene i u katehizaciju u školama.

Posebnu pažnju posvećujemo odgoju naših najmlađih članova u tri početna formativna stupnja: kandidaturi, novicijatu i junioratu. Također se polaže sve veća važnost stručnom osposobljavanju sestara i pripravnica za što uspješnije vršenje naših djelatnosti.

Razmatrajući i živeći otajstvo Betlehema, sestre vjerno slijede Dijete Isusa u poniznosti, jednostavnosti, čistoći, poslušnosti, velikodušnosti, meditirajući o njegovoj velikoj ljubavi prema Ocu i ljudima, o ljubavi zbog koje se rodio u siromaštvu i zbog koje je prihvatio živjeti našu ljudsku stvarnost trpeći i žrtvujući se sve do darivanja vlastitog života na križu. Ljubav prema malom Isusu, koji je model života svojim služavkama, otvara im oči srca da ga mogu otkriti malena u zgrčenom srcu siromašnog brata i poslužiti mu.

Kristocentričnost duhovnosti SMI ovdje je jasno izražena. Uzor sestrama je Isus u otajstvu djeteta kojega traže i gledaju u ljudima, siromasima, poistovjećujući se s njime kroz osobni rast u vrlinama njegova djetinjstva. Utemeljitelj je neprestano poticao da sve što sestre žive i rade mora biti Kristoliko. SMI postoje zato da se inkarnacija dogodi za svakog čovjeka. Zajedno s tim povezuje se, od Utemeljitelja stalno poticana, pobožnost prema Djetetu Isusu kroz koju se sestre, malo po malo, identificiraju s Božanskim modelom svoga štovanja i kontemplacije.

Sam je postavio liturgijski kalendar Družbe koji je usko vezan uz Gospodnje blagdane i blagdane svetih likova koji su neposredno usmjereni na Isusa Krista, a koji su ujedno i zaštitnici Družbe i modeli za nasljedovanje.

Dijete Isus je glavni patron Družbe. Otajstvo njegova utjelovljenja i rođenja sestre svakodnevno meditiraju crpeći iz tog otajstva sve što im je potrebno za radosno služenje Isusovoj najmanjoj braći. Poznato je da je nadbiskup Stadler bio veliki štovatelj Presv. Srca Isusova kojemu posvećuje cijelu svoju nadbiskupiju, ali i u Družbi, od početka, jako mu je stalo da sestre u simbolu Kristova Srca, koje je bilo probodeno ljubavlju, prepoznaju čovjekoljublje Isusovo i iz njega crpe za vlastiti rast u ljubavi i solidarnosti s patnicima i bijednicima. Od svetih likova, ekleziološki orijentiran Utemeljitelj, na prvom mjestu stavlja Družbi i svakoj pojedinoj sestri za uzor i model nasljedovanja Mariju, Majku Isusovu koja je bila prva služavka maloga Isusa.

Družba je karitativno usmjerena, stoga joj Utemeljitelj za drugi uzor i središnjicu pobožnosti stavlja Sv. Josipa koji je sav usredotočen na Isusa i Mariju kojima je branitelj i hranitelj. Sv. Anu koja je, kao baka Isusova, također sva zaokupljena Isusom i koja je posredovala u kupnji prvog sirotišta, Utemeljitelj stavlja za zaštitnicu Družbe. Blagdan Sv. Rafaela (po nekadašnjem kalendaru 24. listopada) Utemeljitelj bira za dan utemeljenja Družbe u čijem imenu, Rafael – "lijek Božji", naglašava njezinu karitativnu i samartitansku svrhu. Najdraži blagdan u Družbi svakako je Božić. No, blagdan prvog reda od samog početka Družbe je BOGOJAVLJENJE u misteriju kojeg je Stadler usredotočen na Boga koji se u liku djeteta objavio svijetu, te na otkriće Isusa od strane Triju Kraljeva. Po uzoru na njih, saopćava sestrama da su i one pozvane tražiti Isusa, otkrivati ga napose u siromasima, i darivati mu sebe. S darovima mudraca Utemeljitelj povezuje tri zavjeta sestara. To je i dan redovničkog zavjetovanja sestara. Kasnije je dan zavjetovanja prenesen na svetkovinu Velike Gospe više iz praktičnih razloga, iako i taj dan u koji sestre polažu svoje zavjete ima svoje duboko smisleno opravdanje

Utemeljitelj Družbe, nadbiskup Stadler, bio je čovjek kreposna života. Kao takav danas je prepoznat i u našoj Crkvi. Prije nepune 3 godine pokrenut je dijecezanski postupak za njegovu beatifikaciju. On je sestrama od početka bio uzor i poticatelj u duhovnom rastu i dozrijevanju, a danas im je moćan zagovornik kod Boga.

Povijesno prateći Družbin hod od početka do danas, vidjeli smo da joj je bilo proći kroz mnogu "tamnu noć". No, čista ljubav prema Bogu i bližnjemu, primana trajno od Svevišnjega, pokretala je sestre na nesebično služenje Isusu u siromasima, kojih ćemo, prema njegovoj riječi, "uvijek imati". To ju je održalo vitalnu do danas.

U novim vremenima i među novim naraštajima, Družba se razvija i ispunjava svoju svrhu, neprestano prilagođujući svoju karizmu, duh i običaje konkretnom vremenu i njegovim potrebama,a svjesna da tome pridonosi trajno učvršćivanje vlastitog identiteta služavke, u čiji dinamični proces nastoji unijeti nove komponente, želeći svojim načinom života i rada biti uvijek nova evanđeoska prisutnost u Crkvi.

U duhu svrhe i karizme Družba neprestano živi i djeluje. U našoj lokalnoj Crkvi želimo biti njezino "SRCE", trudeći se otkriti i razumjeti potrebe našeg "ovdje i sada", te u skladu s tim shvatiti čemu u služenju dati prednost. Prvenstveno ovom našem narodu, iz kojeg smo potekle, želimo služiti i ublažavati konkretne oblike njegovih potreba.

U tu svrhu sestre su uključene u rad s nemoćnim staricama preuzimajući za njih brigu i njegujući ih u državnim staračkim domovima i u domovima smještenim uz naše redovničke kuće. Smatramo da su osamljene, stare i napuštene osobe poseban znak vremena. Za to im sestre rado posvećuju vrijeme, svoje sposobnosti i ljubav. Osjećamo da bi se ovom vrstom djelatnosti trebalo baviti više i po župama u kojima smo prisutne. No, i na tom planu ima lijepih inicijativa u nekim župama gdje sestre među Prijateljima Maloga Isusa (Družbini vanjski suradnici) oformljuju razne molitvene i karitativne grupe čiji članovi posjećuju bolesne, stare i nemoćne osobe čineći im vrijedne usluge.

U više naših kuća imamo jaslice i dječje vrtiće u kojima sestre vode brigu o djeci dok su njihovi roditelji na poslu. Nakon demokratskih promjena u našoj Domovini, jaslice i vrtići uz naše redovničke kuće društveno su priznate odgojne ustanove, zakonski zaštićene, što je još veća mogućnost služenja toj vrsti potreba. Preko djece uspostavlja se odnos s roditeljima, ulazi se u obitelji i u obiteljske situacije, koje znaju biti skladne, ali ponekad i dramatične, a kojima sestre puno pomažu da se teškoće riješe. Tako vršimo i svojevrsni obiteljski apostolat u koji su često uključene i sestre zaposlene po župama.

Sestre također služe i djeci s poteškoćama u razvoju u nekoliko naših kuća, a rade i kao medicinske sestre u bolnicama i u staračkim domovima.

Zbog teškoća, progona i stradanja u Domovinskom ratu, sestre sarajevske provincije ponovo su ostale bez svojih, tek nedavno otvorenih samostana u Bosni. Kuće su im spaljene, uništene ili okupirane. Ipak, dio sestara trajno je, i u najtežim okolnostima rata, ostao prisutan u Bosni, izlažući pogibelji vlastiti život, ali ublažavajući svekolike rane.

U ratnom i poratnom periodu, sestre su se posvetile i brizi za žrtve domovinskog rata. To je posebna potreba ovog našeg vremena na koju sestre žele odgovoriti. Ljudsku mržnju i neprijateljstvo iskusili su svi u ovom ratu, koji je po mišljenju mnogih, svojom surovošću, silovitošću i nepravednošću, nadmašio dosadašnje. I naš narod i Crkva još uvijek proživljavaju veliku kušnju. Mjesna Crkva s mnogih je područja prognana. Stoga, na našim mjesečnim susretima, koje u smislu duhovne obnove i revitalizacije života i djelovanja organiziramo u našim zajednicama svakog 25. u mjesecu (datum Isusovog rođenja), pokušavamo pronalaziti nove načine i mogućnosti prilagođavanja karizme ovom vremenu i njegovim potrebama, jer vjerujemo da isti Duh koji je inspirirao našeg osnivača, ulijeva novi intenzitet ljubavi i u srca sestra koji ih neprestano potiče da karizmu utemeljenja učine djelotvornom i danas.

U našoj Družbi nema zajednice koja nije otvorila širom svoja vrata onima koje je sila i mržnja prognala s vlastitih ognjišta. Osim pomoći u materijalnom zbrinjavanju, sestre pomažu da se i kao osobe rehabilitiraju. Iako su traume duboke, uz puno ljubavi i strpljivosti, sestre nastoje pružiti i ono što napaja dušu žednu mira i pravde, te ponovnog povjerenja u Boga i ljude.

Na vratima naših samostana svakodnevno je veći broj siromaha kojima se daje dnevni obrok i ostalo što je potrebno.

Zahvalne smo Bogu za sve milosne darove po kojima nas Duh krijepi uvijek novom snagom i nadahnjuje novim inicijativama, te što tako i po nama "upravlja tok vremena i obnavlja lice zemlje." (GS 26)

s. Irena Olujević, savjetnica pri generalnoj upravi Družbe