Papa Franjo u propovijedi je sjene ljudske povijesti, obilježene također lakomošću i nezasitnom pohlepom, suprotstavio je svjetlu jasla, u kojima se život ne hrani dobrima nego ljubavlju, ne proždrljivošću nego milosrđem


U propovijedi na božićnoj Misi koju je u noći s 24. na 25. prosinca 2018. slavio u bazilici svetoga Petra, papa Franjo je sjene ljudske povijesti, obilježene također lakomošću i nezasitnom pohlepom, suprotstavio svjetlu jasla, u kojima se život ne hrani dobrima nego ljubavlju, ne proždrljivošću nego milosrđem.

Čovjek je postao pohlepan i gramziv; nekolicina uživa u izobilju, a previše ljudi nema kruha za preživjeti – istaknuo je Papa te dodao da se čini kao da je smisao života mnogih natrpati se raznim stvarima. Međutim, postoji mjesto na koje treba okrenuti pogled kako bi se prekinula ta pohlepa. To je Betlehem, preokret koji mijenja tijek povijesti.

U Betlehemu otkrivamo da Bog nije netko tko uzima život, nego je Onaj koji daje život – istaknuo je Papa. Čovjeku koji je od početka naviknut uzimati i jesti, Isus počinje govoriti: „Uzmite i jedite. Ovo je moje tijelo“. Maleno tijelo Djetešca iz Betlehema predlaže novi model života: ne trošiti i gomilati, nego dijeliti i darivati. Bog postaje malen kako bi bio naša hrana. Hraneći se Njime, Kruhom života, možemo se ponovno roditi u ljubavi i prekinuti uvojnice pohlepe i gramzivosti.

Na Božić – objasnio je potom Sveti Otac – primamo na zemlji Isusa, nebeski Kruh. To je hrana kojoj nikada ne istječe rok, nego nam već sada daje da okusimo vječni život. U Betlehemu otkrivamo da Božji život teče venama čovječanstva. Ako Ga prihvatimo, mijenja povijest počevši od svakoga od nas. Kada Isus mijenja srce čovjeka, središte života nije više moj izgladnjeli i egoistični 'ja', nego On, koji se rađa i živi iz ljubavi – rekao je Papa.

Ima, međutim, pitanja – primijetio je – koja bismo si trebali postaviti. Što je hrana mojega života, bez koje ne mogu živjeti? Je li to Gospodin ili nešto drugo? Treba li mi doista mnogo stvari, slojeviti recepti za život? Mogu li biti bez brojnih suvišnih dodataka, i izabrati jednostavniji život?

Isus je Kruh života; – istaknuo je papa Franjo – ne voli lijenu, dugu probavu, nego traži da žurno ustanemo od stola kako bismo služili, poput kruha razlomljenoga za druge. Isus se rađa među pastirima kako bi nam rekao da nitko nikada više neće biti sam; imamo Pastira koji pobjeđuje naše strahova i sve nas ljubi, bez iznimke – istaknuo je Papa. Betlehemski pastiri nam također pokazuju kako ići u susret Gospodinu – bdiju u noći, ne spavaju. To vrijedi i za nas. Gospodin voli da Ga se iščekuje, ali ne možemo ga čekati na kauču, spavajući. I pastiri se kreću, išli su bez odgađanja.

Betlehemski pastiri, nakon što su vidjeli Isusa, iako nisu bili stručnjaci za govor, išli su ga navijestiti. Čekati budni, ići, riskirati, pripovijedati ljepotu, to su geste ljubavi – napomenuo je Papa. Hajdemo dakle do Betlehema (Lk 2, 15); tako su pastiri rekli i učinili. I mi, Gospodine, želimo doći u Betlehem. Put nas i danas vodi uzbrdo; trebamo nadići vrhove egoizma, ne dopustiti da nas odvrate provalije mondenosti i konsumizma. Želim doći do Betlehema, Gospodine, jer me tamo čekaš. I želim shvatiti da si Ti, položen u jaslama, kruh mojega života(…) Uzmi me na svoja leđa, dobri Pastiru; uz Tvoju ljubav i ja ću moći ljubiti i uzeti svoju braću za ruku – rekao je na kraju papa Franjo.

Preuzeto: (kta/rv)

 

Galerija slika:

  Iz života crkve - Sve