"Dilexit nos", četvrta enciklika pape Franje, prati tradiciju i aktualnost pro-mišljanja "o ljudskoj i božanskoj ljubavi srca Isusa Krista", pozivajući da se obnovi istinska pobožnost i ne zaboravi nježnost vjere, radost predanosti služenju i žar poslanja: jer Srce Isusovo nas potiče na ljubav i šalje nas braći, piše Vatican News.

"On koji nas uzljubi", kaže sveti Pavao govoreći o Kristu (Rim 8,37), kako bi otkrili da nas od te ljubavi "ništa neće moći rastaviti" (Rim 8,39)". Tako počinje četvrta enciklika pape Franje, pod naslovom "Dilexit nos", posvećena ljudskoj i božanskoj ljubavi prema Srcu Isusa Krista: "Nje-govo otvoreno Srce nam prethodi i čeka nas, bez uvjeta i bilo kojeg pretho-dnog zahtjeva, da bi nas mogao voljeti i ponuditi nam svoje prijateljstvo: On je prvi ljubio nas (vidi 1 Iv 4, 10). Zahvaljujući Isusu, "i mi smo upoznali i povjerovali ljubavi koju Bog ima prema nama" (1 Iv 4,16)" (1).

Kristova ljubav očitovana u Njegovom Presvetom Srcu

U društvu – piše Papa – koje vidi umnažanje "različitih oblika religioznosti bez pozivanja na osobni odnos s Bogom ljubavi" (87), dok kršćanstvo često zaboravlja "nježnost vjere, radost predanog služenja, žar poslanja od jedne osobe do druge" (88), papa Franjo predlaže novo dubinsko proučavanje Kristove ljubavi očitovane u Njegovome Presvetom Srcu i poziva nas da obnovimo tu autentičnu pobožnost, prisjećajući se da "u Srcu Kristovu mo-žemo pronaći cijelo Evanđelje" (89): u njegovu Srcu se "konačno prepoznajemo i učimo ljubiti" (30).

Čini se da je svijet izgubio srce

Papa Franjo objašnjava da u susretu s Kristovom ljubavlju "postajemo sposobni stvarati veze s braćom, priznavati dostojanstvo svakog čovjeka i za-jedno brinuti za naš zajednički dom" (217). I pred Srcem Kristovim moli Gospodina da "još jednom ima samilosti za ovu ranjenu zemlju te izlije na nju "vlastito blago svjetla i svoje ljubavi", tako da svijet, "koji preživljava između ratovâ, neravnoteže društveno-ekonomskih čimbenika, konzumeri-zma i protučovječne uporabe tehnologije, može popraviti ono što je najvaž-nije i najpotrebnije: srce". (31). Dokument se objavljuje u tijeku proslave 350. obljetnice prve objave Srca Isusova Isusa sv. Margariti Mariji Alacoque godine 1673., obljetnice koja će se zatvoriti 27. lipnja 2025.

Važnost povratka srcu

Podijeljena u pet poglavlja, enciklika o čašćenju Presvetog Srca Isusova sabire, kako je objavljeno 5. lipnja, "dragocjene refleksije prethodnih uči-teljskih tekstova i dugu povijest koja seže do Svetoga pisma, da bi danas ponovno predložila – cijeloj Crkvi – ovaj kult pun duhovne ljepote". Prvo poglavlje naslovljeno "Važnost srca" objašnjava zašto je "u svijetu u kojem smo u iskušenju postati nezasitni potrošači potrebno "vratiti se srcu"(2).

Papa naglašava da je trenutno obescijenjivanje srca "rođeno u grčkom i pretkršćanskom racionalizmu te u postkršćanskom idealizmu i materijali-zmu", koji su preferirali pojmove kao što su "razum, volja ili sloboda". I ne nalazeći mjesta za srce, "nije dovoljno široko razvijena ideja o osobnom središtu koje sve može ujediniti, odnosno ljubavi" (10).

Geste i riječi Isusove ljubavi

Drugo poglavlje posvećeno je gestama i riječima ljubavi Kristove, gestama kojima nam pokazuje svoje prijateljstvo i pokazuje da je Bog "blizina, sućut i nježnost". Njegov pogled pripada onima koji "svu svoju pažnju obraćaju na ljude" i njihovu patnju. Njegova najrječitija riječ ljubavi je biti "pribijen na križ", nakon što je plakao za svojim prijateljem Lazarom i patio u Maslinskom vrtu, svjestan vlastite nasilne smrti "od ruku onih koje je toliko volio" (46).

Povratak sažetku utjelovljenom u Evanđelju

U trećem poglavlju s naslovom "Ovo je Srce koje je toliko ljubilo", Papa po-jašnjava da Kristovo Srce sadrži "trostruku ljubav": osjetljivu ljubav njego-va tjelesna srca "i njegovu dvostruku duhovnu ljubav, ljudsku i božansku" (66), u kojoj nalazimo "beskonačno u konačnom" (64). Papa Franjo također nas poziva da obnovimo pobožnost prema Srcu Kristovu kako bi se su-protstavili "novim manifestacijama 'bestjelesne duhovnosti' vidljivima u društvu" (87). Prije se treba vratiti na "sažetku utjelovljenom u Evanđelju" (90), pred zajednicama i pastirima usmjerenima samo na vanjske aktivnos-ti, strukturalne reforme lišene Evanđelja, opsesivne organizacije, svjetovne projekte i svjetovna razmišljanja o "prijedlozima koja ponekad pokušava-mo nametnuti svima" (88).

Svetice i sveci, ispunjeni "ljubavlju koja napaja"

U četvrtom poglavlju, "Ljubav koja napaja", Franjo citira nekoliko crkvenih otaca koji su govorili o "rani Isusova boka kao izvoru vode Duha" koja gasi našu žeđ za ljubavlju Božjom. "Sveti je Augustin utro put pobožnosti Pres-vetom Srcu kao mjestu osobnog susreta s Gospodinom" (103). Malo po ma-lo, ova rana, podsjeća Papa, "poprimila je oblik srca", i navodi nekoliko sve-tih žena koje su "pripovijedale iskustva svog susreta s Kristom, obilježenih počinkom u Srcu Gospodinovom" (110).

Ukazanja svetoj Margariti Mariji Alacoque

Pod utjecajem te duhovnosti, sv. Margarita Marija Alacoque pripovijeda o Isusovim ukazanjima u Paray-le-Monialu, od kraja prosinca 1673. do lipnja 1675. Bit poruke koja nam prenosi može se sažeti u riječi koje je čula sv. Margarita: "Evo Srca koje je toliko ljubilo ljude", sve do toga da se iscrpi i istroši kako bi posvjedočila svoju ljubav prema njima" (121). Dokument podsjeća da je sv. Terezija iz Lisieuxa Isusa nazvala "Onim čije srce kuca u skladu s njenim" (134). Iskustva svete Faustine Kowalske, ističe papa Fra-njo, predlažu pobožnost s jakim naglaskom "na Božjem milosrđu". Time nadahnut, čak je i sveti Ivan Pavao II "svoje promišljanje o milosrđe intim-no povezao s pobožnošću prema Srcu Kristovu" (149).

Govoreći o "pobožnosti utjehe", enciklika objašnjava da ispred znakova muke koje čuva srce Uskrsloga, neizbježno je "da vjernik želi odgovoriti" također "na bol koju Krist pristao je izdržati za toliku ljubav" (151). I traži "da se nitko ne ruga izrazima vjerničkog žara svetoga i vjernog naroda Bož-jeg, koji u svojoj pobožnosti pokušava utješiti Krista" (160).

Pobožnost Srcu Kristovu šalje nas braći

Peto i posljednje poglavlje "Ljubav za ljubav" zadire u zajedničarsku, soci-jalnu i misionarsku dimenziju svake autentične pobožnosti Srcu Kristovu koja, u trenutku dok nas "vodi k Ocu, šalje nas i k našoj braći" (163). U stva-ri, "ljubav prema braći" je "najveća gesta koju mu možemo ponuditi i tako uzvratiti ljubav za ljubav" (167). Promatrajući povijest duhovnosti, Papa podsjeća da je misionarsko zalaganje sv. Karla de Foucaulda učinilo "svači-jim bratom": "Dopustivši da ga oblikuje Srce Kristovo, želio je u svom brat-skom srcu ugostiti sve napaćeno čovječanstvo" (179). Franjo zatim govori o "nadoknadi", kako je objasnio sveti Ivan Pavao II.: "Prinoseći se zajedno Srcu Isusovu, na ruševinama mržnje i nasilja može se graditi civilizaci-ja toliko željene ljubavi, kraljevstvo Kristova Srca" (182).

Misija da se svijet zaljubi

Enciklika ponovno, sa svetim Ivanom Pavlom II., podsjeća da posvetu Srcu Isusovom "treba usporediti s misionarskim djelovanjem same Crkve". Posljedično, preko kršćana, "ljubav će biti izlivena u srca ljudi, tako da Tijelo Kristovo koje je Crkva i tako izgraditi društvo pravde, mira i bratstva" (206). Da bi se izbjegao veliki rizik, kako je naglasio sveti Pavao VI., da se u poslanju mnogo govori i radi, ali se ne događa sretan susret s Kristovom ljubavlju" (208), "potrebni su nam zaljubljeni misionari, koji još uvijek do-puštaju da ih osvoji Krist" (209).

Molitva pape Franje

Tekst završava ovom molitvom pape Franje: "Molim Gospodina Isusa da od Njegovoga Presvetog Srca kroz sve nas poteku rijeke žive vode, da iscijele bolne rane koje nanosimo jedni drugima, da ojačamo našu sposobnost ljubiti i služiti, da nas potakne naučiti hodati zajedno prema pravednom, solidarnom i bratskom svijetu, sve do zajedničkog slavlja gozbe u nebeskom Kraljevstvu. Tamo će biti uskrsli Krist, koji će sve naše razlike uskladiti sa svjetlom koje neprestano struji iz Njegovoga otvorenog Srca. Neka je uvijek blagoslov-ljen!" (220). (kta/rv) 

Preuzeto: KTA