Na posljednjem, XVIII. Redovitom Generalnom kapitulu Družbe održanom od 9. do 18. travnja 2012. godine u Duhovno-obrazovnom centru ''Marijin dvor'' u Lužnici preporučeno je Vrhovnoj upravi da u suradnji s provincijskim upravama izradi i donese novi Odgojni plan i program Družbe  usklađen s Crkvenim dokumentima i novim Konstitucijama i Direktorijem naše Družbe.

Imajući na umu traženo, potrudile smo se, koristeći se crkvenim dokumentima, svojim Konstitucijama i Direktorijem, izraditi novi Odgojni plan.

Bit posvećenog života nepromjenjiva je. Jednako su nepromjenjivi duh i svrha naše Družbe. Ono što se mijenja jesu vrijeme i okolnosti u kojima trebamo djelovati, pa treba biti pažljiv i truditi se čitati znakove vremena, da bismo znali primjereno na njih odgovoriti.

„Posvećeni život, duboko ukorijenjen u primjerima i naputcima Krista Gospodina, dar je Boga Oca svojoj Crkvi posredstvom Duha. Zavjetovanjem evanđeoskih savjeta karakteristične crte Isusa – djevičanskog, siromašnog i poslušnog – poprimaju značajnu i trajnu vidljivost usred svijeta, i pogled vjernika se svrće prema onoj tajni Božjeg kraljevstva koje već djeluje u povijesti, ali očekuje svoje puno ostvarenje u nebu.“[1]

Mi Služavke Maloga Isusa, poslušne pozivu Oca i poticaju Duha, izabiremo taj put posebnog nasljedovanja Krista, koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja uzeo narav sluge da bi služio grješnicima i siromasima, kako bismo se posvetile njemu nepodijeljena srca, ostavljamo sve da bismo bile s Njim, težimo prema kršćanskoj savršenosti i svetosti, i, poput njega, stavljamo se u službu Bogu i braći.[2]

Upravo „ljubav prema Bogu je naše osnovno raspoloženje i po njoj služimo nejakoj i zapuštenoj siročadi, nevoljnicima i patnicima. U njima gledamo Maloga Isusa koji je radi nas bio malen i koji je za nas trpio. U tom služenju slijedimo primjer Presvete Djevice Marije.“[3]

Odgoj nije vezan uz određenu životnu dob, jer je on „postupna asimilacija Kristovih osjećaja“,[4] pa je jasno da treba trajati cijeloga života i da uključuje cijelu osobu – srce, um i snagu – čineći je sličnom Sinu koji se predaje Ocu za dobro ljudskog roda.[5] On „mora doseći osobu u dubini tako da svako njezino držanje ili pokret, u važnim trenutcima i u redovitim životnim okolnostima, mogne objaviti njezinu punu pripadnost Bogu.“[6]

Svako odgojno razdoblje, osim razvoja ljudske osobe u cjelini, usvajanja i formiranja samog redovničkog duha, posebnu pozornost neizostavno posvećuje urastanju u vlastitu karizmu i duhovnost kao bitne odrednice identiteta Služavki Maloga Isusa.

Svaka je sestra po svojoj naravi animator zvanja. Onaj tko je pozvan ne može ne postati onaj tko poziva.[7] Tako sestre pomažu mladima svjedočeći, moleći, katehezirajući i duhovno ih prateći na putu spoznaje poziva i donošenja odluke.

Odgojem se u srcu kandidatica, postulantica, novakinja i juniorki trebaju ukorijeniti ljudske, duhovne i karizmatske vrijednosti, koje su nužne za primjereno ostvarenje „stvaralačke vjernosti“ tragom duhovne i apostolske tradicije naše Družbe.

Odgoj i obrazovanje trebaju trajati cijeloga života, jer se posvemašnje suobličenje s Kristom ne postiže u određenom vremenu, nego je to proces koji traje cijeloga života

[1]  VC, br. 1.

[2]  Usp. VC, br. 1; Konst. čl. 2.

[3]  Konst., čl. 2.

[4]  VC, br. 65.

[5]  Ponovno…, br. 15.

[6]  VC, 65.

[7] Ponovno…, br. 16.

Danas 1. lipnja 2018.g. iz tiska je izišao novi plan i program Družbe. (SMI)