(rođ. 31. I. 1947. – 16. III. 2018.) S. M. Krucifiksa (Katica)  Ivelić, rođena je 31. svibnja 1947. godine u Pražnicama na Braču, u uzornoj katoličkoj obitelji, od oca Jakova i majke Milke rođ. Jakasović. U Družbu je primljena 10. prosinca 1964., a u novicijat 14. kolovoza 1966. na Kraljevcu u Zagrebu.  Privremene redovničke zavjete je položila 15. kolovoza 1967. u Zagrebu, a doživotne redovničke zavjete 15. kolovoza 1975. u Dubrovniku. U svom redovničkom kartonu 25. studenoga 1998. s. Krucifiksa je zapisala: ˝Poziv u redovnički stalež bio je za mene jedno veliko oduševljenje za Isusom Kristom. Mogu reći da sam sretna u svom pozivu i da do dana današnjega nije bilo kolebanja ili žaljenja. Svugdje gdje sam do sada bila našla sam ostvarenje i smisao svog poziva.˝[1] Okrijepljena otajstvima svete vjere, blaženo je preminula 16. ožujka 2018., u 71. godini života i 51. godini redovništva, u samostanu na Bačvicama u Splitu. Pokopana je na groblju Lovrinac u 14,30 sati u Splitu 20. ožujka 2018. godine.

Mnogi su došli ispratiti zemne ostatke s. Krucifikse i za nju se pomoliti, jer je svojim životom, vjerom, radom, susretljivošću, ljubaznošću, toplom riječju i  radosnim osmjehom  osvajala srca  ljudi. Naše sestre su joj, iz skoro svake zajednice, u zajedništvu s vrhovnom glavaricom s. M. Radoslavom Radek, njezinom novicijatskom kolegicom, s. M. Marijom Banić, vrhovnom savjetnicom i susestrom iz Ruande-Afrika, provincijskom glavaricom s. M. Anemariae Radan, iskazale počast i poštovanje za nesebičan rad i predanje u službi potrebnima. Bile su prisutne i dvije sestre iz naše sarajevske Provincije, a provincijalne glavarice sarajevske i zagrebačke Provincije su izrazile pisanu sućut. U svojoj sažalnici provincijalka s. Maria-Ana Kustura ističe: ˝Molim Gospodina da udijeli pokoj vječni našoj s. Krucifiksi koja mu je s tolikim žarom, ljubavi i predanjem služila. Svi je pamtimo kao uzornu redovnicu, radosnu plemenitu, požrtvovnu s velikim misijskim duhom kojeg je neumorno svjedočila cijelog života!˝. Sestre iz drugih redovničkih zajednica u Splitu također su svojom prisutnošću odale počast s. Krucifiksi. Mnoštvo svećenika (30), među njima i mnogi njezini otočani, i drugi  koji su je poznavali, zatim dr. don Pave Jurišić postulataor kauze našeg utemeljitelja sluge Božjeg Josipa Stadlera iz Sarajeva, don Jakoslav Banić nadbiskupijski povjerenik za misije, te misionar Marko Kutleša koji je našim sestrama bio duhovnik i desna ruka u misijama u Rwandi. Svi su oni svojom nazočnošću posvjedočili predani život s. Krucifikse za potrebne. Njezina rodbina iz rodnih Pražnica, prijatelji i znanci, ispunili su cijelu dvoranu. Svetu Misu predslavio je mons. don Stanko Jerčić, njezin rođak i generalni vikar hvarske biskupije, a sprovodni obred vodio je fra Žarko Lučić, gvardijan i župnik  ˝Gospe od Pojišana˝ u Splitu. Počasnu stražu uz lijes su čuvali njezini nećaci, njih šestorica. U svojoj homiliji don Stanko je istaknuo: ˝Okupljeni smo oko odra časne sestre Krucifikse vrlo uvjereni da je uistinu bila ona biblijska ´mulier fortis´ – jaka, vrsna žena. ... Muke  s. Krucifikse  – zbilja ´nomen est omen˙ – bile su potpuno na tragu Kristovih. ... svi mi koji smo je izbliza poznavali, znamo da je  u raznim etapama i u kontinuitetu polagala svoj život u Njegove ruke.... Dobro netko reče da čovjek kroz život nebrojeno puta umire. To nam potvrđuje i sestra Krucifiksa:  reče mi nekidan kako je liječniku u Essenu, koji je htio pokušati s još nekom specijalnom terapijom, odgovorila: ´Doktore, hvala, ali očito je da mi preostaje još samo terapija boli…!´ Potvrdila mi je svoju zagledanost u skoru smrt i potpunu spremnost kad sam je posjetio u srijedu predvečer. Ipak, doimala mi se toliko ´normalno i dobro´ da nisam mogao pomisliti da je to već gotovo predvečerje njenog zadnjeg zemaljskog dana. Pomišljao sam čak da bi se njena smrt možda mogla poklopiti s Isusovom u Velikom tjednu. Ali, naš ju je Gospodin ipak poštedio daljnje agonije. Ne znam da li je u ovim svojim getsemanskim urama vapila s Isusom: Oče, ako je moguće, neka me mine ova čaša!, ali čvrsto vjerujemo da je nakon onog svoga ´Svršeno je!´ predano izrekla: ´U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj!´ ......... Finile su tvoje ovozemne borbe, trud i muke. Hvala ti i oprosti! Uvjeren sam da ćeš nam i tamo s Isusom prirediti stacionar ili organizirati ´patronažu´.˝

Na kraju homilije je don Stanko prenio iskrenu sućut hvarskog biskupa mons. Slobodana Štambuka, a zatim pročitao sućut don Danke Litrića iz Rwande, u kojoj don Danko piše: ˝Draga sestro Krucifiksa! Vijest o Tvome preminuću odjeknula je u Ruandi! Premda sam znao da si operirana, da si proživljavala tešku agoniju – nisam očekivao da će ipak tako brzo završiti.Bila si više puta u borbi za život, uvijek si jakom voljom pobjeđivala. Ovaj put, taj okrutni rak bio je jači. Na vijest o Tvom odlasku s ovoga svijeta– nisam znao dali bih plakao ili se radovao. Smrt voljene osobe uvijek je svakom čovjeku teški udarac – zato su mi suze poletjele same od sebe. Ali, znajući kako si Ti bila spremna vršiti volju Božju – uvjeren sam da je Tebi bila radost poći svom Zaručniku, kojem si tako vjerno služila čitav život. Spustio sam se u kapelicu k Isusu, žarko Ga moleći neka Te primi u svoj zagrljaj ljubavi. Ta za to si i živjela!

Onda sam javio Tvojim prijateljima, a ima ih puno u Ruandi, nas misionara i svih Tebi dragih Ruanđana kojima si služila. Svećenici, časne  sestre mi šalju saučešće. Ljudski tuguju, ali uvijek završavaju: ´Bila je dobra, plemenita, puna Božjeg Duha i Bog ju je uzeo k sebi.´ Siromasi, iz Tvoje misijske postaje Rutonde, posebno se žaloste jer su izgubili ´mamu Krucifiksu´. U ime svih njih, u ime svih Tvojih poznanika i prijatelja u Ruandi  želim Ti izručiti zadnji pozdrav i zahvalu.

Hvala Ti sestro za Tvoj primjer posvećenog plodnog života. Ti si zračila svojim osmijehom i cijelim bićem da si Božja – potpuno Božja! Bila si uvijek dar svakome! Hvala Ti za Tvoj požrtvovni misijski život. Šest godina misijskog djelovanja – bila su samo kruna Tvog misijskog žara i ljubavi za misije. I prije, kad si nam slala pakete, kao i kasnije - bila si i ostala uvijek misionarka – srcem i djelom.

Kad si zbog ratnih strahota napustila Ruandu, ostala si uvijek misionarka. Uz sve dužnosti u svojoj Družbi služavki malog Isusa i Splitskoj provinciji, nastavila si moliti i prositi za svoje siromahe koje si pomagala preko nas misionara koji smo se vratili u Ruandu, kao i preko domaćih svećenika i redovnica. U moje ime i u ime svih njih - HVALA!

Sigurni smo da si sa svojim dragim Zaručnikom Isusom, kojeg si voljela svim svojim bićem, kojem si služila svim darovima i sposobnostima koje Ti je Bog obilno udijelio. Neka Ti On bude vječna nagrada i sreća! Moli se za nas, koji nastavljamo bitku života, da Te nasljedujemo i da jednom mognemo biti s Tobom u Isusovom Kraljevstvu. Tvoj brat  – Don Danko.˝.

Na kraju misnog slavlja don Jakoslav Banić, povjerenik splitsko-makarske nadbiskupije za misije pri HBK, prenio je sućut don Antuna Štefana, nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj, i fra Marinka Vukmana, donedavnog voditelja Hrvatske katoličke župe u Sindelfingenu, koji je sa župljanima pomagao s. Krucifiksi za potrebe misija i za proširenje i dogradnju samostana u Solinu, te u svoje osobno ime. Don Antun Štefan, u ime svih hrvatskih misionara i misionarki, u ime svih nad/biskupijskih ravnatelja PMD i u svoje osobno ime, uputio je kršćansku sućut i duhovnu blizinu. Istaknuo je da ono što je s. Krucifiksu  'tjeralo' da otiđe u misije je velika željela da bude uključena u projekt Božje ljubavi kojeg je On utkao u njezin život, a kojeg je ona radosno prepoznala. Otišla je u Božje 'nepoznato'. Izabrala je biti redovnica koja riskira svoj život za Boga i za ljude i ide 'do kraja'. Otišla je da bude mučenica po onima kojima je pružala Evanđelje. U svome misijskome djelovanju 'gledala' je Isusa raspetoga u sudbinama ljudi njezine Ruande i s njima dijelila ljepotu i zanos svojeg duhovnog života. S. Krucifiksa postala je naš ponos, ponos naše Crkve!˝. 

U ime Družbe sestara Služavki Malog Isusa od s. Krucifikse se oprostila generalna glavarica s. M. Radoslava Radek. Prikazala je njezin redovnički životni put, koji je bio ispunjen radosnim predanjem Gospodinu kroz požrtvovnu ljubav prema bližnjima, u kojima je gledala i ljubila Isusa. Preporučila joj je da moli Oca nebeskog da našoj Družbi udijeli milost svetosti života, te novih i revnih članica. Zahvalila joj je za svjedočanstvo vjere, ljubavi i predanosti Isusu - izvoru Ljubavi, za nesebično služenje bližnjima i za primjer strpljivog trpljenja. Zahvalila je mons. Stanku Jerčiću na predvođenju sv. Mise, fra Žarku Lučiću i ostaloj braći svećenicima. Zahvalila je sestrama u zajednici na Bačvicama u Splitu, obitelji i rodbini, posebno sestri Dragici koja je u zadnje vrijeme bila na pomoć s. Krucifiksi, te sestrama drugih redovničkih zajednica i svima koji su došli ispratiti na vječni počinak dragu s. Krucifiksu.

U ime rodne župe Pražnice od s. Krucifikse se oprostio se župljanin gosp. Marino Arbuni. Istaknuo je ljubav s. Krucifikse prema Isusu u bližnjemu. Progovorio je s. Krucifiksi ˝par riči po domaću˝. Rekao joj je da je u nedjelju u njihovu župu Pražnice došao novi župnik, i da su se već ranije pripremili da i ona preko mobitela čuje zvon crkvenih zvona pražničke crkve u slavlje dolaska i dočeka novoga župnika don Pave. Htjeli su to učiniti u znak zahvalnosti za njezine molitve za svećenike, osobito župnike u svojoj župi, ali je njezin mobitel bio nedostupan, jer je par dana prije ona čula ˝zvuk trublje Sionske˝. Gospodin Marino je s. Krucifiksi poručio: ˝To je bilo uvik dil tvojih molitov, molitva za kurote da nam ih Gospodin podori. Eto sad si blizu Njega, pa ga izmol neka nam ih pošalje, jer je ´žetva silna poslanika sve manji broj´. ... Ja znam da ćeš ti, draga naša časna molit Njega, Oca svevišnjega, da nam do mlodih zvanjo, te da tako nastavi živit Njegova crikva u tvojin Prožnicima. I na kraju časna naša, hvala ti na svakon tvojen dobren dilu, na svaken tvojen osmjehu, na svakon tvojon lipom riči.˝. 

Mnogi su provincijskoj glavarici i Provincijskoj upravi uputili svoje usmene i pismene izraze sućuti, uz molitve za dušu s. Krucifikse. Fra Ivan Milanović, franjevac-trećoredac, član samostanskog trećoredskog bratstva u Splitu, na trajnom liječenju s boravkom  u Njemačkoj (Bietingen), u svojoj sažalnici piše: ˝- osjećam potrebu izraziti svoju kršćansku sućut časnim sestrama ´Služavkama Malog Isusa´ u Splitu, jer sam pokojnicu osobno poznavao, te kod susretanja, kako u Essenu (učestalije) u Njemačkoj, tako (jedanput) i u samostanu na Ksaveru kod trećoredaca u društvu s Apostolskim Nuncijem, osjetio dobrotu i vedrinu u licu, kojom je zračila i na me prenosila, za što sam Bogu zahvalan, Njemu, koji ju je za života ovdje među nama ljudima, obdario. Pridružujem se molitvom Bogu za  pokoj njene duše.˝.

[1] Osobnik s. Krucifikse Ivelić, Arhiv splitske Provincije sv. Josipa, Split, dalje: APS.