Br. 304/2024.

Budimo ukorijenjene u nadi (usp. SC 18)

Drage sestre, novakinje i kandidatice!

Za koji dan, ako Bog da, vremenom došašća kao Crkva započet ćemo novu liturgijsku godinu. Koji nam je to početak u životu? Je li lako uvijek iznova započinjati? Život svake osobe sastoji od neprekidnog niza novih početaka. Ponekad može postati teško započinjati iznova te se, štoviše, nakon bolnog iskustva ili neuspjeha može pomisliti da je to nemoguće. Ali, Bogu je sve moguće! Naš Bog je onaj koji ljubi nove početke, početke kojima iznova budi u svojim stvorenjima nadu i vraća radost života. On daje da proklije mladica iz panja Jišajeva (usp. Iz 11,1)! U svojoj neizmjernoj ljubavi Bog nam dariva dar novog početka – novo vrijeme došašća, milosno vrijeme u kojem nas želi voditi do istinskog životnog preporoda kako bi susrele nadu koja je u nama (usp. 1 Pt 3,13) te postajale sve više hodočasnice nade na putevima mira i ljubavi do dana vječnosti. Novi početak uvijek je moguć i ponuđen je svima.

Ovogodišnje došašće prilika nam je dobro se pripremiti za još jedan početak – početak Svete godine, 2025 godina od rođenja Gospodina našega Isusa Krista. U buli proglašenja Jubileja Spes non confundit (Nada ne razočarava) papa Franjo nas poziva pronaći nadu u Božjoj milosti koja nam nudi sigurnost Božje ljubavi. Sveti Otac nas poziva  otkrivati nadu u znakovima vremena koje nam Gospodin daje, potiče nas na darivanje opipljivih znakova nade i oblika oprosta. Nada, zajedno s vjerom i ljubavlju, tvori triptih bogoslovnih kreposti koje izražavaju bît kršćanskog života (usp. 1 Kor 13, 13; 1 Sol 1, 3). Unutar te neraskidive dinamike nada je krepost koja, da tako kažemo, oblikuje usmjerenje koje ukazuje na smjer i cilj života vjere.[1]

Kako bi nam svakoj osobno i svima zajedno korak na adventskom putu bio bolje usmjeren, Vijeće za duhovnost i promicanje baštine o. Utemeljitelja pripremilo je prigodne poticaje. Sestre su zamislile da se tijekom adventskih dana, iz tjedna u tjedan kao zajednica, zagledate u sveti primjer prvih sestara i na stranicama njihovih života tražite poticaje za ustrajnost i vjernost svetim zavjetima i prvoj ljubavi. Stoga vas potičem da u svojim zajednicama uz molitvu 1. večernje svake adventske nedjelje pročitate pripremljeni materijal, na vidno mjesto izložite vizualni poticaj, tijekom tjedna nastojite slijediti poticaje te na taj način u svojem srcu pripremate jasle za rođenje Djeteta Isusa. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. (Heb 10,23) Živimo svoje svete zavjete i četvrti zavjet (cijeli svoj život žrtvovati za siromahe) u dubokoj povezanosti s otajstvom Utjelovljenja.

Za oživljavanje nade koja je u nama, molim da u zajednicama tijekom došašća pročitate Bulu proglašenja Jubileja Spes non confundit. U njoj ćemo sve zajedno i svaka osobno čuti tolike vrijedne poticaje kako živjeti u kreposti nade. Pozvane smo ufati se da će nam Bog darovati sposobnost da mu uzvratimo ljubavlju i svetim životom. Ufanje je iščekivanje božanskog blagoslova i blaženog gledanja Boga; također je strah da ne uvrijedimo Božju ljubav. [2]

Godina oprosta  milosna je godina koja nam donosi neizmjerno puno prilika za ozdravljenje srca  i naših odnosa. Donosi nam priliku otkrivati bezgranično Božje milosrđe. To i takvo iskustvo oproštenja neizbježno otvara i naša srca i umove za međusobno praštanje. Praštanje ne mijenja prošlost, ne može promijeniti ono što se već dogodilo. Ipak, praštanje nam može omogućiti da promijenimo budućnost i živimo drugačije, bez zlog pamćenja, mržnje i osvete. Budućnost osvijetljena praštanjem omogućuje nam tumačiti prošlost drukčijim, vedrijim očima, iako vlažnima od suza.[3] 

Imajmo hrabrosti očima vlažnima od suza poći ususret osobama, najprije svojim sestrama s kojima u srcu nismo pomirene ili prema njima osjećamo “jal”.  Poslušne   svetom Ocu, poduzmimo i mi inicijative za vraćanje nade. Učinimo ovu godinu posebnom po mogućnosti koju nam daje Bog i Crkva. Napravimo iskorak te pođimo ususret upravo tim osobama. Ako se nama čini i nemogućim, Bogu je sve moguće! Vjerujmo! Neka se po tim opipljivim znakovima nade i ponuđenim oblicima oprosta u našim srcima i u našim zajednicama dogodi Božić. Nek' u nama i među nama proklije  mladica iz panja Jišajeva!

U pastirskom pismu o tumačenju oprosta oca Utemeljitelj je ovako poticao: U svako vrijeme moramo nastojati oko svojega spasa, ali nijedno nije tako zgodno kao ovo sv. Jubilejsko vrijeme; jer to je vrijeme, kada Bog običaje veće milosti davati. Pomoću sv. Jubileja oslobođene dakle od svih uza, koje su nas privezale za ovaj svijet, podignimo svoje želje k Bogu, udarimo novim putom, putom koji vodi u nebo.[4]

Neka svakoj sestri, novakinji i kandidatici po zagovoru naših svetih zaštitnika, oca Utemeljitelja i pokojnih sestara, nada bude kao pouzdano i čvrsto sidro duše (Heb 6,19) u ovogodišnjem adventskom hodu, kako bi budnog srca i raspjevane duše zajedno stigle do ovogodišnje proslave svetkovine Rođenja Gospodina našega Isusa Krista i otvaranja Svete godine!

Maranatha! Dođi Gospodine Isuse!

s. M. Emanuela Pečnik,

Provincijska glavarica

U Zagrebu, 15. studenog 2024.

[1] Spes non confundit 18

[2] Usp. Katekizam Katoličke Crkve br. 2090

[3] Usp. Spes non confundit 23

[4] Pavo Jurišić (ur.): Josip Stadler, Pod zastavom Srca Isusova, Pastoralne poslanice svećenstvu i puku, Sarajevo, 2001., str. 146.