U čitanjima Vazmenog bdijenja ovog Uskrsa Crkva pred nas stavlja izvještaj o postanku svijeta (Post 1,1-2,2). Zatim slušamo izvještaj o Abrahamovoj kušnji da kao žrtvu Bogu prinese svojega jedinoga sina (Post 22,1-18). Ovaj događaj nije slučajno stavljen pred nas. Abraham je bio poslušan Bogu i bio je spreman dati svojega ljubljenoga sina, nešto najvrjednije što je imao. Ovaj događaj je alegorija Isusove žrtve na križu. Kao što je Izak bio jedini ljubljeni sin, tako je i Isus jedini ljubljeni Sin svojega Oca. Kao što je Izak uzbrdo nosio drvo za vlastitu žrtvu, tako je i Isus nosio drvo križa za vlastitu žrtvu. Iz Abrahamova i Isusova primjera vidimo važnost poslušnosti. Iako Abraham nije razumio zašto mora izgubiti ono što mu je najvrijednije, svojega jedinoga sina, poslušao je Boga jer je Bogu vjerovao. Znao je da postoji neki razlog, neki viši cilj po kojem će se Bog proslaviti. Kada je Bog vidio da mu je Abraham spreman dati sve svoje, velikodušno ga je nagradio. A naš Bog isti je i jučer i danas. Kao što je od Abrahama tražio da mu preda sav svoj život, tako traži i od nas da smo Bogu poslušni u svemu što od nas traži, pa i ako nam je nekada možda teško shvatiti zašto se nešto događa. No, sigurno smo se uvjerili više puta da smo dobili veliku nagradu kada smo poslušali ono što je Bog zatražio od nas. Bog je izlio obilje milosti na nas.  

Matejevo Evanđelje opisuje kako se anđeo Božji ukazao ženama koje su došle na grob svojega Učitelja. Rekao im da je Isus uskrsnuo od mrtvih, da je živ te da jave učenicima da pođu u Galileju jer će tamo susresti Gospodina (Mt 28,1-9). Ovdje vidimo kako Bog dopušta svakom čovjeku da sam pronađe Krista. Isus ne želi nikoga prisiliti da vjeruje u Njega. On strpljivo čeka da ga potražimo, čeka da se svojom voljom odlučimo za Njega. Čovjek često ne želi naći Boga. Traži svoju sreću u prolaznim stvarima, u ljudskoj slavi, gledajući samo u sebe. Tek kada prestanemo gledati u sebe, pa svoj pogled usmjerimo na svojega bližnjega, na sestru koju mi je Bog darovao i s kojom živim, možemo se susresti s Isusom. Iako je bio mrtav, žene su imale osjećaja za Isusa, htjele su obići njegov grob, nisu u očaju gledale u sebe niti pošle za ovozemaljskim užitcima. One su imale ljubavi za bližnjega i tako su susrele samoga Krista, za razliku od stražara koji nisu bili na grobu jer su ljubili Isusa, nego jer su morali tu biti. I taj manjak ljubavi za bližnjega učinio ih je nesposobnima da prepoznaju ljubav koju Bog daje te od straha zadrhtaše i obamriješe.

Čestitajući radosni blagdan Uskrsa svim našim dragim prijateljima, suradnicima, dobročiniteljima, vama drage sestre, žarko molim Uskrsnuloga da poput Psalmista možemo klicati: „Kličimo i radujmo se u Njemu.“ (Ps 118).

Hvala svima za molitvenu blizinu u „Korizmi mojih kušnji“, u kojoj sam posebno osjetila Božju ljubav i vašu blizinu. Sretan i radostan Uskrs od srca želim našoj Časnoj Majci s. Mariji Banić i njezinom Vijeću, sestrama Provincijalkama i provincijskim Savjetnicama, svim Sestrama, sestrama Novakinjama i Kandidaticama diljem drage nam Družbe te svim Prijateljima Maloga Isusa kličući radosni „Aleluja“ Uskrsnulomu Isusu!

Vaša u Malom Isusu, u ime sestara Sarajevske provincije BZ BDM, sestara Savjetnica u Provincijskoj upravi, Sestara i Djece iz provincijske kuće Egipat

 

s. Maria-Ana Kustura

provincijska glavarica