Draga Časna Majko, drage sestre, novakinje, postulantice i kandidatice,

mnogi su Uskrsi prošli u našim životima, ali se na Uskrs ne možemo naviknuti. Uskrs nam ne može postati navika, jer Uskrs je uvijek iznova Božje iznenađenje našoj ljudskoj logici.

Naša uskrsna iznenađenja nalikuju iznenađenju žena na dan Isusova uskrsnuća. 

Tog prvog dana u tjednu žene su radile po ljudski, radile su ono što su mogle. Suočene s Isusovom smrću mogle su tek otići i pomazati njegovo mrtvo tijelo. I uputile su se na grob. A onda su putem shvatile da su se upustile u misiju koja nadilazi njihove snage: “Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?” (Mk 16,3) Žene su se brinule s razlogom; znale su da svojim slabim snagama ne mogu pomaknuti kamen s groba i nadale su se kakvom slučajnom prolazniku-pomagaču. Njihov put ka grobu obilježile su ljudska briga i ljudska nada. Na Veliki Petak one su brinule zbog Isusa, njegove patnje i smrti, a sada njihova briga više nije bio Isus nego kamen koji je stajao između njih i Isusova tijela. I dok su se one tako po ljudski brinule, na Isusovu grobu čekalo ih je iznenađenje: ni kamena na grobu ni tijela u grobu! Bog je nadmašio njihova ljudska očekivanja učinivši mnogo više od onog što su one mogle očekivati i uopće željeti.

I mi se danas često osjećamo poput žena na putu prema grobu. Na Veliki Petak mi u Isusovoj patnji i smrti često gledamo vlastitu životnu patnju i umiranja. Osvrćemo se i promatramo križeve i suze koje nam je život donio, a onda pomalo shvaćamo da nam je taj isti život s vremenom isušio suze. I tako se odjednom nađemo na putu prema grobu – na putu gdje više nema Božje logike i Božje nade, nego tek ljudsko nastojanje i ljudska briga o kamenu-bremenu našeg života. Mi želimo ukloniti to breme, mi želimo završiti naše tugovanje i prihvatiti gubitke, ali nemamo snage. Naš put ka grobu obilježen je ljudskom brigom i ljudskom nadom; koračamo same i slabe nadajući se kakvom slučajnom prolazniku-pomagaču koji će ukloniti naša životna bremena. I dok se mi tako po ljudski brinemo, na Isusovu grobu čeka nas iznenađenje: Živi Bog koji čudesno uklanja naša bremena, vraća nam božansku nadu i daje puninu života!

Drage sestre, Isusov grob mjesto je naše nade! Stoga, ne bojmo se umrijeti s Kristom! Odložimo u Njegov grob naša životna bremena i dopustimo Bogu da izvede i naše uskrsnuće! Neka ovog Uskrsa naša radost bude potpuna, a naše zajednice neka preplavi Božja nada i Božji život!

Neka nam je svima Sretan i Blagoslovljen Uskrs!

U ime splitske Provincije sv. Josipa

  s. M. Anemarie Radan, provincijska glavarica