Drage sestre!

Tuga i težina Velikog petka su prošli, a mir i tišina Velike subote daju naslutiti da nakon mračnog poslijepodneva Kristova raspeća dolazi radosno jutro Njegova uskrsnuća. Žene koje su došle na grob nisu mislile na Uskrsnuće. Njihova srca su bila ispunjena bolom, a oči umorne od suza; bol i umor ovladali su njima da nisu mogle povjerovati riječima anđela niti prepoznati Isusa kad se našao pored njih.

I nama danas se događa da slušamo Kristove riječi, a da nam one ne dotiču srce; događa nam se da stojimo pored Isusa, a da Ga ne prepoznajemo. Možemo se i mi zajedno s papom Franjom pitati: koliko smo samo puta tražile Živoga među „mrtvima“ – među mrtvim, prolaznim stvarima koje ne mogu dati život? Koliko puta nam je srce izgubljeno lutalo prostranstvima ovog prolaznog svijeta?! A nije trebalo! Jer Isus trajno govori i poziva: „Ne traži Živoga među mrtvima!“ Upravo ovaj Isusov poziv pomaže nam izići iz naših prostora prolaznosti i boli i otvara nam putove radosti i nade – nade koja mijenja sve, svijet oko mene i svijet u meni, nade koja mijenja moje srce da Ga mogu prepoznati.

Poslušajmo Isusov zov: podignimo glavu i upravimo svoj pogled Njemu, otvorimo svoja srca kako bismo mogle primiti Njegovu Riječ: „Pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih!“ (Mt 28,7) Ne tražimo Živoga među mrtvima! Pođimo žurno, sestre, javimo svima: Gospodin Isus je živ! Iz naših srdaca, s naših usana neka odjekuje pjesma radosti: Isus Krist je uskrsnuo! On je naša nada, On je naš čvrst i siguran oslonac na putu života!

S ovim mislima, Časnoj Majci i njezinu vijeću, sestrama provincijalkama i njihovim vijećima, svim sestrama, novakinjama, postulanticama, kandidaticama i Prijateljima Malog Isusa, u ime splitske Provincije sv. Josipa, od srca želim sretan i blagoslovljen Uskrs! Neka Onaj koji živi zaživi uistinu i u našim srcima!

s. M. Anemarie Radan
provincijska glavarica