U svjetlu križa i Providnosti – pouka iz Utemeljiteljeve bolesti i smrti

Drage sestre!

Pripravljajući se za skorašnju svetkovinu Bezgrješnog Začeća BDM i dana kada je naš otac Utemeljitelj sluga Božji Josip Stadler prije 107 godina preminuo i udahnuo dah vječnoga života, mislima i srcem prisjećamo se i prebiremo otajstvenu povezanost dragog nam oca Utemeljitelja s Bogom i Majkom Marijom. Kada promatramo njegov život i posljednje dane, ne gledamo samo povijesni događaj, nego otkrivamo živu školu pouzdanja, poniznosti i predanja. Stadlerova bolest i smrt nisu bile tek završetak života, nego kruna njegove vjere, pečat njegove ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Bog mu je dao, kako piše Hammerl, “željezno zdravlje” da izvrši veliko djelo Providnosti za Bosnu. No kad je došlo vrijeme da ga Gospodin prokuša, bolest je postala njegov novi apostolat. Iz kreveta, iz slabosti, iz tišine, nastavio je propovijedati – ne više riječima, nego strpljivim prihvaćanjem volje Božje.

Kad je bolest došla, on nije proklinjao slabost, nego ju je prepoznao i prihvatio kao poziv na dublje sjedinjenje s Kristom. Kad su mu liječnici nudili olakšanja, on je više mislio na duhovnu pripremu nego na tjelesni mir. I kad mu je disanje postalo borba, njegov je dah postao molitva – sve do zadnjih riječi: “Isus, moj Bog, Marija!”

Njegov život završava u tihoj pobjedi milosti – na blagdan Bezgrešnog Začeća, pod pogledom one kojoj je prije gotovo četiri desetljeća posvetio svoju nadbiskupiju. Nije li to znak da onaj koji živi za Mariju, umire pod okriljem Marijinim?

Drage sestre, u tom svjetlu i mi danas promatrajmo svoje križeve, bolesti, nemoći i svakodnevne žrtve. Utemeljitelj nas uči da je svaka slabost prilika za svjedočanstvo – da Bog ne traži od nas snagu tijela, nego postojanost srca. On koji je iz ljubavi prema siromasima riskirao vlastiti život na poplavljenim obalama Drine, i koji je umirao ne štedeći se za Crkvu, pokazuje nam što znači biti potpuno darovan.

U svakoj bolesti i kušnji možemo čuti njegov glas:

“Ne traži da ti Gospodin oduzme križ, nego da ti dade snagu da ga nosiš.”

Njegovo “Hvala Presvetom Srcu Isusovu za sve!” izrečeno uoči smrti neka bude i naša svakodnevna molitva.

Neka nas primjer našega Oca utemeljitelja uči da:

vjera nije bježanje od trpljenja, nego pronalaženje Boga u njemu,
smrt nije kraj, nego dovršenje ljubavi,
i da živjeti u Providnosti znači vjerovati da je sve – i zdravlje i bolest, i rad i mir – dio Božjeg plana koji vodi prema Nebu.

Kada pogledamo njegov grob u katedrali, pod križem koji je ljubio, sjetimo se da njegov duh i danas živi – u svakom srcu koje se daruje Bogu bez zadrške, u svakoj sestri koja tiho i vjerno služi, u svakoj rani koja postaje izvor ljubavi.

Zato, drage sestre, živimo svoje dane istim dahom vjere kojim je on umro: Isus – moj Bog – Marija!

Za dragu nam svetkovinu Bezgrješnog Začeća BDM, uz ovaj dopis dostavlja se i devetnica kao duhovni poticaj koji možete upotrijebiti u svojim zajednicama prema dogovoru i slobodnoj volji. Devetnicu je priredilo Vijeće za duhovnost i baštinu oca Utemeljitelja pri Vrhovnoj upravi DSSMI, a inspirirana je poslanicom sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera od 17. siječnja 1904. i molitvom Bezgrješnoj.

Neka nas na našem životnom putu prati moćna zaštita Bezgrješne Djevice Marije i zagovor oca Utemeljitelja!

U molitvenoj povezanosti,

odana vam u Malom Isusu

s. M. Anđa Vranješ

                                                                                                                         vrhovna glavarica