U subotu, 1. srpnja 2017. godine, svečano je obilježena 100-ta obljetnica dolaska i djelovanja sestara Služavki Maloga Isusa u gradu Zagrebu. Proslava je započela na stadionu zagrebačkog Građanskog nogometnog kluba „Dinamo“ u Maksimiru i susretom Družbinih vanjskih suradnika Prijatelja Maloga Isusa, a nastavila se svečanom akademijom u dvorani Nadbiskupijskog pastoralnog instituta „Vijenac“ na Kaptolu te sv. Misom koju je predvodio pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško u zagrebačkoj katedrali.

Program proslave godišnjeg susreta PMI pod geslom „Zahvali srcem prepunim“ te obilježavanje 100-te obljetnice sestara Služavki Maloga Isusa u gradu Zagrebu, započeo je zajedničkim okupljanjem na stadionu NK „Dinamo“ u Maksimiru s početkom u 12 sati. Na samom početku, okupljenima je riječi dobrodošlice uputila s. M. Emanuela Pečnik, pročelnica Vijeća za PMI zagrebačke provincije te predala riječ Vrhovnoj glavarici Družbe s. M. Radoslavi Radek koja je nazočnima uputila prigodne riječi zahvaljujući Bogu što nam je „dao milost, kroz radosti i kušnje, doživjeti i zajedno slaviti ovaj veliki Jubilej.“

Časna Majka s. Radoslava je u svom govoru istaknula kako „na ovaj jubilarni i svečani dan stojimo na znakovitom mjestu koje u sebi skriva dragocjenu prošlost naše redovničke zajednice - Družbe sestara Služavki Maloga Isusa i prošlost mnoge djece kojima su sestre nesebično služile u dječjim sirotištima Betlehem i Antunovac. Na ovom, za nas posebnom i povijesnom mjestu, na koje nas je okupilo slavlje 100-ljetnog Jubileja, sa zahvalnošću srca spominjemo se zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera i prvog vrhbosanskog nadbiskupa i Utemeljitelja naše Družbe sluge Božjega dr. Josipa Stadlera. Njihovom je otvorenošću i dobrotom srca prema Isusovoj najmanjoj braći, Duh Sveti započeo svoje djelo i ovdje u Zagrebu, u Maksimiru.  Po služenju sestara Služavki Maloga Isusa ovo Božje djelo živi i raste 100 godina. Nadamo se da će s Božjom pomoću nastaviti rasti i širiti svoje poslanje i u budućnosti.“

Časna Majka s. Radoslava je potom uputila riječi zahvale gosp. Tomislavu Svetina direktoru Građanskog nogometnog kluba Dinamo koji nam je omogućio da se ovaj skup održi upravo na mjestu gdje su bili prvi temelji Nadbiskupskog sirotišta i gdje je dana 10. srpnja 1917. godine otvoren u Zagrebu prvi Samostan za sestre Služavke Maloga Isusa. Zahvaljujući njemu uputila je zahvalu i svim članovima Uprave kluba koji su nam posredništvom gosp. Ivice Mihaljevića dopustili ovom prilikom na tom mjestu postaviti Spomen-ploču i po njoj ostaviti trajni spomen na  stogodišnju prisutnost isluženje sestara naše Družbe na ovim prostorima. U znak zahvalnosti, časna Majka s. Radoslava, uručila je zahvalnicu direktoru stadiona gosp. Miljenku Sakomanu, a potom je sa Provincijskom glavaricom zagrebačke provincije Družbe, s. M. Petrom Marjanović otkrila Spomen-ploču na kojoj stoji: „Dobrotom zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera i prvog vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjega dr. Josipa Stadlera na ovom je mjestu u gradu Zagrebu otvoren prvi samostan Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Na slavu Malog Isusa o 100. obljetnici spomen-ploču podižu sestre Služavke Malog Isusa. Zagreb 1917.-2017.“

Nakon otkrivanja Spomen-ploče, gosp. Tomislav nas je uz pohod kapelici koja se nalazi u sklopu stadiona, uveo na stadion kroz ulaz na zapadnoj tribini, tj. mjestu gdje se nalazio samostan „Antunovac“. Nakon pohoda stadionu, u svečanoj procesiji s kipom Maloga Isusa, svi nazočni su se uputili u župnu crkvu sv. Jeronima gdje je program nastavljen Službom Riječi koju je predvodio vlč. Tomislav Kralj, župnik u Bistri. Nakon kratke homilije, predstavljeni su novi članovi Društva PMI te su im uručene članske iskaznice i Statut Društva. Program je završio Euharistijskim klanjanjem nakon kojega je uslijedilo radosno druženje do odlaska prema zagrebačkom Kaptolu gdje je slijedila svečana Akademija povodom 100-te obljetnice dolaska i djelovanja sestara Služavki Maloga Isusa u gradu Zagrebu.

Svečana akademija u dvorani Nadbiskupijskog pastoralnog instituta „Vijenac“ na Kaptolu započela je u 17 sati, a voditeljica programa bila je gđa. Tanja Popec. Uvodnu pjesmu „Evo služavke Gospodnje“ otpjevale su sestre SMI zagrebačke provincije, a potom je nazočne pozdravila provincijska glavarica s. M. Petra Marjanović. Ona je uz pozdrav prisutnim biskupima-pomoćnom zagrebačkom biskupu mons. Ivanu Šašku, vojnom ordinariju mons. dr. Juri Bogdanu i vojnom biskupu u miru mons. Juri Jezerincu, vrhovnoj glavarici Družbe s. M. Radoslavi Radek i njezinom Vijeću, provincijskoj glavarici splitske provincije s. M. Anemari Radan i provincijskoj glavarici sarajevske provincije s. M. Ana-Mariji Kustura, zamjenici predsjednika HKVRPP-a  s. Miroslavi Bradica, vrhovnoj glavarici sestara Služavki Kristovih s. Agnes Šimić te svim ostalim poglavarima i poglavaricama različitih redovničkih zajednica, svećenicima, sestrama, Prijateljima Maloga Isusa i svim nazočnima, istakla sljedeće: „Danas zajedno s vama, slavimo sto godina prisutnosti i djelovanja sestara Služavki Maloga Isusa u Zagrebu. Naše je poslanje uvijek isto – služiti Isusovoj najmanjoj braći. Zato sada želimo dati hvalu, slavu i čast Bogu za primljene darove i milosti, sjećajući se i naših pokojnih sestara koje su nam utrle put u jednostavnosti, malenosti i služenju. Naše je poslanje u Sarajevu započelo u srcu našeg Utemeljitelja sluge Božjeg Josipa Stadlera kad je vidio mnoštvo djece bez roditelja, zapuštene i prepuštene ulici. Po Božjem nadahnuću osnovao je Družbu Služavki Siromaha ili danas Služavke Malog Isusa. Osnovao je sirotište za nezbrinutu djecu i oduševio nas za služenje Isusovoj braći i sestrama. Božja providnost na poziv Utemeljiteljevog prijatelja dr. Antuna Bauera zagrebačkog nadbiskupa, dovela nas je 1917. godine u Zagreb, gdje smo u Maksimiru otvorile sirotište "Antunovac". Maksimir smo 60-tih godina prošlog stoljeća morale napustiti, a u novim samostanima „Betlehem“ na Kraljevcu i "Antunovac" u Novoj vesi, živimo danas.“

U glazbenom programu Akademije nastupala su djeca zagrebačkih župa Retkovec, Stenjevec i sv. Ivan Krstitelj u kojima djeluju naše sestre, djeca Dječjeg vrtića „Cvjetnjak“ iz Samobora te mladi glazbenici Martina Filipan, Marija Župančić-Horvat, Danijel Rušec, Iva Mihalj i Josipa Bartovčak. Prikazan je i dokumentarni film pod naslovom „Povijesni hod služenja“ koji su pripremili Danijel i Martina Crnek, a njegova radnja obuhvaća proteklih 100 godina života sestara-od kratkog životopisa Oca Utemeljitelja sl. Božjega Josipa Stadlera, osnutka Družbe, dolaska sestara u Zagreb i njihovo djelovanje do današnjeg dana. Izvedena je i scensko glazbena igra „100 godina ljubavi“ za koju je tekst napisao Željko Pavičić, glazbu Matija Antolić, a redatelji su Krešimir Dolenčić i Robert Bošković. U njoj je prikazana karizma sestara Služavki Maloga Isusa, a uz sestre Služavke Maloga Isusa u izvođenju su sudjelovali i Ivan Glowatzky, Alenka Katanec-Makaj i Josipa Mrzljak.

Pred sam kraj svečane Akademije pozdravnu riječ je uputio i pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško (pročitaj ovdje) nakon čega su sestre Služavke Maloga Isusa izvele pjesmu s. M. Tihane Strancarić „Tvoje stope“, a onda smo se svi uputili prema zagrebačkoj katedrali kako bismo ovu veliku svečanost okrunili sv. Misom koju je predslavio mons. Ivan Šaško.

U homiliji (pročitaj ovdje), osvrćući se na odlomak Lukina evanđelja "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi." Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: "Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!", istaknuo je podudarnost otajstva Božje malenosti i spomena sestara koje se nadahnjuju na Isusovoj malenosti. Kada Isus kaže da je Otac svoje otajstvo objavio malenima misli na ponizne, na one koji prihvaćaju njegovu Riječ. Jer malenost, poniznost je poznavanje sebe, biti svjestan tko sam u odnosu prema Bogu, prema drugima, i prema svijetu. Ponizan čovjek poznaje svoje granice i zna da ovisi o drugima, kao što Isus zna da ovisi o svome Ocu. Spoznati Boga i živjeti u njegovoj ljubavi može se samo u malenosti. Sestre Služavke Maloga Isusa to svjedoče i tako ostaju odjek Isusova poziva odbačenima, onima koji se smatraju nedostojnima, koji misle da su svima suvišni. Nadalje je posvijestio kako je  „Isusovo Srce ono koje nas vraća na ono, u ono što jesmo, u poniznost i slobodu, da bismo bili radosni. Jer, vjera je privlačnost, baš kao i ljubav. Ono što istinski vrijedi nalazi se u iskrenome odgovoru na Isusovo pitanje: Ljubiš li me? Dok gledamo raširene Isusove ruke i njegov poziv u radost uskrsnuća čujemo izazovno pitanje: Imamo li hrabrosti za Crkvu po Isusovu Srcu? Zato sve što radimo trebamo provjeriti tim kriterijem: je li to što činimo, oko čega se trudimo zato da bi se širila radost i Božja privlačnost, da bismo Boga donosili drugima.“

Rekao je kako danas ovdje slušamo šapat sestara, živih i pokojnih, koje su donijele svoje odazive Gospodinu i ugradile ih u grad Zagreb i u zagrebačku nadbiskupiju, počevši od sirotišta. Velika su djela zaživjela jer su počela od malenosti. I nema većega djela od prignutosti nad slabost čovjeka, nad njegovu napuštenost. Treba se pokloniti Bogu u sestrama koje su započele od najmanjih koji su ostali bez roditelja. To se djelo nastavilo uvijek u brizi za prihvaćanje, za gostoljubivost, za služenje, odgajanje, poučavanje, hranjenje, njegovanje. Ljudi često odlaze vidjeti remek-djela isključivo u galerije, muzeje, koncertne dvorane, a najveće je tu među nama ljudima: remek-djela na bolesničkim krevetima, u napuštenosti i siromaštvu, u skrbi za gladne i beskućnike; u brizi za djecu i za njihovo odrastanje; u poučenosti kako voljeti Boga, bližnje, svoju obitelj, domovinu. Mons. Šaško je zahvalio sestrama „za svaku takvu prisutnost za koju svijet još nije napravio dovoljno veliku dvoranu, ni okvire, ni spomen-knjige. Ona stane u kruh i vino koje prinosimo na oltaru“.

Osvrnuo se i na dane kada su sestre brinule za zatočenog kardinala Alojzija Stepinca u Krašiću i bile uz njega sve do dana njegove smrti govoreći: „Bilo je to puno više u složenosti tadašnjih odnosa, omogućujući da se na razne načine – a ljubav je maštovita – moglo doći do nadbiskupa, da je do svijeta dopirala njegova riječ i svjedočenje, da je osjetio utjehu i potporu svojih vjernika. Kakvo je to remek-djelo samo jednoga desetljeća! A koliko je nezapisanih i neopisanih djela koja su ostala u Božjemu Srcu. Odakle sestrama snaga? Iz istoga izvora iz kojega Crkva živi i danas. Iz Božjega poziva koji i danas upućuje, dok se pitamo o budućnosti redovništva, o nijansama karizma, o svojim mogućnostima. Unoseći svoja mjerila i razloge, osjetit ćemo tjeskobu i strah; jaram će biti pretežak. Zato je važno ući u spomen i osjetiti oslonjenost na Boga. Zato ne trebamo učiniti puno: samo doći i u pouzdanju uzeti, odjenuti Božju ljubav koja izvana djeluje nepodnošljivo, opterećujuće, ali prihvaćena – oslobađa i odmara. Lijepo je da smo došli ovamo, svatko sa svojom zahvalom i sa svojim teretom. Ponekad se čini da je tereta previše. Ali, tu smo, sa svojim čežnjama i ljubavlju, u Božjemu Srcu. A ono je snažnije od bilo kojega tereta. A povijest sestara nas uči da, s pouzdanjem u Boga, treba krenuti s nekim 'sirotištem' u koje nas on poziva i na kojemu malenost čini velika djela.“

Prije završnog blagoslova, zahvalu svima koji su nam se pridružili u slavlju ovog velikog Jubileja za našu Družbu sestara Služavki Maloga Isusa, napose za našu zagrebačku provinciju, te riječi poziva na molitvu kako bismo svi ostali „otvoreni djelu Duha Svetoga, da mognemo prepoznavati Njegove poticaje, otkrivati znakove vremena i vršiti uvijek volju Božju“, uputila je Vrhovna glavarica s. M. Radoslava Radek ističući: „Zahvalnim srcem uzdizali smo svoju hvalu i slavu Ocu nebeskomu za 100-ljetnu povijest koju je naša redovnička zajednica svojim služenjem ispisala u Zagrebačkoj nadbiskupiji i u ovom nama dragom gradu Zagrebu.

Gospodin nas je svojom providnošću i posredstvom Božjih ugodnika: zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera i sluge Božjega - prvog vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera i Utemeljitelja naše Družbe, pozvao i poslao u ovaj grad kako bi dječjim srcima, ostalim bez roditeljske skrbi, pružile pravu majčinsku utjehu.

Upravo u ovom prvotnom poslanju utkano je stoljetno poslanje sestara Služavki Maloga Isusa. Ono je trajno nadahnuće svakoj sestri, ma gdje god ju Providnost slala posluživati Isusovu najmanju braću.

Zahvalne smo prije svega Gospodinu, za sve dobro koje smo primale iz njegovih očinskih ruku i koje smo dijelile sa svima koje je povjeravao našoj brizi i ljubavi.

Zahvalne smo svima koji su nam dobrotom i velikodušnošću svoga srca na bilo koji način pomogli i još danas nam pomažu u vršenju našeg poslanja u ovoj mjesnoj Crkvi, i u svim drugim mjestima diljem naše Domovine i izvan njezinih granica.

U zahvalnosti srca i pouzdanjem u Božje vodstvo, želimo nastaviti započeti put navještaja Radosne vijesti, i služenja Isusovoj najmanjoj braći.“

Povodom obilježavanja 100-te obljetnice dolaska sestara Služavki Maloga Isusa u grad Zagreb, izdana je i knjiga pod naslovom „Josip Stadler. Prvi vrhbosanski nadbiskup – Iz mojih zapamćenja“ autora Marka Tvrtkovića, svećenika i Stadlerova tajnika. Knjiga je nastala na temelju rukopisa vlč. Tvrtkovića i svjedoči o Stadlerovoj duhovnosti koja je urodila brojnim plodovima ljubavi i služenja prema svima koje je Stadler susretao u otajstvu svakodnevice. Predgovor knjige napisao je sarajevski kardinal Vinko Puljić, a svoj osvrt je napisala i dr. sc. Agneza Szabo.