Čuj nas Majko, nado naša

U subotu 13. i nedjelju 14. rujna 2025. održano je 302. zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba u Mariju Bistricu pod geslom: „Čuj nas, Majko, nado naša!.“ U ovoj jubilarnoj godini hodočasnicima pješacima preko Sljemena priključile su se provincijska glavarica s. M. Emanuela Pečnik i s. M. Monika Maslać. Hodočašće je započelo euharistijskim slavljem u kapeli Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata koje je predvodio zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško. U svojoj propovijedi podsjetio je na duhovne plodove hodočašća u marijansko svetište Mariju Bistricu: „Naša nebeska Majka čuvala je i čuva zrnje nade i oduševljenja, ubirani su plodovi obnove pojedinaca i naroda. I ovdje na Sljemenu i kod Majke Božje Bistričke prepoznato je i ojačano puno ljubavi, puno je brakova spašeno, puno obitelji sačuvano, puno života smireno, puno novih putovanja započeto. U svetištima uvijek ostavimo poneko zrno svojih obećanja koja rađaju plodovima i ponovno ga nađemo i ponovno mu se radujemo.“  Potom su hodočasnici krenuli put Marije Bistrice te su u molitvi i razmatranju križnog puta na poseban način izrazili zahvalnost za 1100. obljetnicu Hrvatskog kraljevstva.

Istoga dana hodočasničkim putem iz Kašine prema Mariji Bistrici krenuli su mladi Zagrebačke nadbiskupije, kojima su se u molitvenom zajedništvu pridružile mlađe sestre, juniorke i kandidatice sestara Služavki Maloga Isusa Zagrebačke provincije. Po dolasku u Svetište ophodili su oltar Majke Božje Bistričke, a zatim slavili misu koju je predvodio povjerenik Ureda za pastoral mladih vlč. Filip Šešek u suslavlju s rektorom svetišta preč. Tomicom Šestakom i mnoštvom župnika i župnih vikara koji prate mlade na hodočašću. U homiliji je povjerenik vlč. Šešek, koristeći primjer svetih Piera Giorgia Frassatija i Carla Acutisa, poručio mladima da i u današnje vrijeme mogu postati sveti.

U popodnevnom programu sestre i kandidatice u zajedništvu s mladima sudjelovale su u programu koji je predvodio Nadbiskupijski zbor mladih i katehezi koju je održao povjerenik Ureda za pastoral mladih Požeške biskupije vlč. Marijan Pavelić. U katehezi prilagođenoj mladima vlč. Pavelić progovorio je o jednostavnom životu blažene Djevice Marije i o izazovima i očekivanjima s kojima se mladi danas suočavaju.

U 18.30 sati sestre su s mladima dočekali hodočasnike pješake koji sudjeluju na 302. zavjetnom hodočašću vjernika grada Zagreba. U večernjim satima Službu svjetla na bistričkoj kalvariji predvodio je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša. Na početku Službe svjetla nadbiskup je pozvao vjernike da otvore svoja srca kako bi mogli čuti Gospodinov glas. „Okupljeni kao Tvoj narod u hodu, živimo ovo sveto vrijeme traženja, osluškivanja i povjerenja. Daj da, poput Marije, slušamo Tvoju riječ, otvorimo srce snazi Tvoje volje i postanemo svjedoci nade u svijetu ponekad umornom i zbunjenom“, potaknuo je mons. Kutleša.

Zavjetno hodočašće nastavilo se 14. rujna pobožnošću križnoga puta u 9 sati, a zatim je uslijedila svečana procesija od kapele Ave Maria do Crkve bl. Alojzija Stepinca na otvorenom. Vrhunac slavlja bila je svečana euharistija koju je predvodio zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, u zajedništvu s nadbiskupom u miru kardinalom Josipom Bozanićem, pomoćnim biskupima mons. Ivanom Šaškom i mons. Mijom Gorskim, te brojnim svećenicima.

U propovijedi nadbiskup je podsjetio kako je „naše hodočašće duboko ukorijenjeno u povijest. Još od davnih vremena, u trenucima ratova i nevolja, kušnji i križeva, zagrebački je narod dolazio k Bistričkoj Majci. Dolazio je zahvaliti, ali još više – moliti i vapiti. Dolazio je povjeriti njezinom majčinskom srcu svoje rane, svoje nade, svoje zavjete i uvijek je s ovoga mjesta odlazio ojačan. Posebno se sjećamo onog povijesnog događaja iz 1935. godine kada je zagrebački nadbiskup Antun Bauer, zajedno s mladim nadbiskupom koadjutorom Alojzijem Stepincem, okrunio kip Majke Božje Bistričke i proglasio je Kraljicom Hrvata. Bilo je to u vremenu političkih napetosti i nesigurnosti, ali narod je znao: ako ostane uz Mariju, ostat će uz Krista.“

Istaknuo je da je znakovito „i to da naše zavjetno hodočašće pada na dan kada Crkva slavi blagdan Uzvišenja svetoga Križa. Na križu je Sin Božji proslavljen jer je ostao Ocu poslušan do kraja. Pod križem je Majka ostala vjerna jer je u tami sačuvala nadu. Stoga su križ i Majka nerazdvojivo povezani. Križ nam pokazuje visinu Božje ljubavi, a Marija dubinu nade koja nikada ne razočarava. Zato i naš dolazak ovamo nije samo izraz pobožnog običaja, nego čvrstog uvjerenja da pred Marijinim likom možemo pronaći novu snagu; da u njezinoj majčinskoj blizini možemo otkriti smisao u svojim tamnim trenucima; da nam ona može pomoći pretvoriti naše tjeskobe u povjerenje, a naše slabosti u hod prema Kristu.“

s. M. Snježana Bjelobrk