U crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu, u popodnevnim satima četvrte nedjelje došašća održana je adventska duhovna obnova za redovnice grada Splita i okolice. Duhovnu obnovu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić i nadbiskupijski povjerenik za posvećeni život, fra Kristian Stipanović. 

Na duhovnoj obnovi sudjelovalo je oko 160 sestara, a među njima je bila provincijska poglavarica s. M. Marija Banić i njezina zamjenica s. M. Sandra Midenjak, kao i sestre iz svih naših zajednica iz Splita te Krilo Jesenice, Omiš, Solin, Kaštela, Vrgorac. Polusatno klanjanje Presvetom Sakramentu, kojim smo započeli susret, animirao je fra Kristian oslanjajući se na evanđelje IV. nedjelje došašća i lik svetog i pravednog Josipa koji „Mariju ne htjede izvrgnuti sramoti“, iako je po ondašnjem Zakonu na to imao pravo. Josip, koji je imao pitanja i nejasnoća, ali je imao čisto srce, prihvaća trudnu Mariju i štiti je pred svima. Fra Kristian nas je pozvao da ispitamo vlastita srca i njegove nakane, da promotrimo štitimo li mi ugled, dostojanstvo jedna druge, svoje zajednice, Crkve.  Poziv je bio da pred „uvijek Živim“ preispitamo riječi koje izgovaramo, jer „iz obilja srca usta govore.“ Ne bi li nam onda riječi koje govorima drugima i o drugima, trebale biti kao melem, lijek, zaštita? Molili smo da naše riječi i naši govori budu govori koji njeguju, ljube, potiču na dobro, da budemo, po uzoru i primjeru Josipa pravednog, čuvari, tješitelji, zaštitnici jedna drugoj, zajednici, kao i našoj Crkvi, koja kao Zaručnica Kristova, isto tako danas puno trpi.

Nakon blagoslova s Presvetim i završetka klanjanja, Božanski časoslov II. večernje pjevanjem su predvodile Školske sestre franjevke, a potom je nadbiskup Križić održao nagovor. Tema je bila o Acediji  ili „podnevnom demonu“ kojeg je nadbiskup predstavio kao duhovnu lijenost, osrednjost, žalost, odbojnost prema Božjim stvarima i svom zvanju, zajednici, pa i prema samom sebi. Bijeg od vlastitih radnih obveza, a pronalaženje obveza izvan zajednice koje nemaju pokriće u ljubavi i brizi za druge, nego su pokrivalo vlastitom nezadovoljstvu. Traženje izgovora za izostanak s dnevnog reda, posebno molitve, pretjerana usmjerenost na sebe i vlastite poteškoće, kao što su pretjerana briga za zdravlje, hranu, odmor. Potom unutarnje nezadovoljstvo, prigovaranje, kritičnost, gorčina, nesposobnost u drugima i u svojoj zajednici vidjeti dobro, nemogućnost praštanja. Sve su to kočnice koje guše pojedinca i zajednicu. Iz riznice mudrosti pustinjskih otaca, koja je neopravdano zanemarena i odbačena u ropotarnicu povijesti, iznio je put i sredstva kojima se može nadvladati napast „podnevnog demona“: vjernost molitvi i dnevnom redu, ustrajnost, vjernost mjestu i zajednici u kojoj jesi, svakodnevne duhovne borbe, gledati sebe Božjim očima, činiti male stvari s velikom ljubavlju i u svemu biti umjeren.

Na kraju programa nadbiskupu je, uime redovnica, svetkovinu Rođenja Gospodinova čestitala s. Zdravka Gverić, članica Družbe sestara franjevki od Bezgrješne: „Oče nadbiskupe, ovom prigodom želimo Vam reći hvala, za svaku poticajnu riječ, podršku i suradnju u promicanju duhovnog života i djelovanja naših redovničkih zajednica“, poručila je s. Zdravka te je nadbiskupu zaželjela čestit Božić i blagoslovljenu novu godinu te mu uručila prigodni dar. Potom je za sestre, koje su to željele i imale potrebu, bila mogućnost za sakrament svete ispovijedi. Sve je završilo neformalnim druženjem sestara i čestitanjem ispred crkve Gospe od Zdravlja.

s. M. Marta Kegalj