Kako i u kojem pravcu krenuti ususret Božiću, Bogu koji dolazi? Na put traženja odgovora na ovo pitanje snažno nas je povela naša voditeljica ovogodišnje adventske duhovne obnove u samostanu sestara Služavki Malog Isusa na Kraljevcu, s. M. Irena Olujević, pročelnica DPMI-a zagrebačke provincije, osobno se pripremivši da nas na najljepši način počasti, da nam se predstavi, i da nam progovori o onom najdragocjenijem: kako da dočekamo Malog Isusa na najvjerodostojniji način!

Ništa nije slučajno, pa tako ni veliki odaziv Prijatelja Maloga Isusa na ovu duhovnu obnovu. Nas šezdeset petero, potaknuti Duhom Božjim, našli smo se zajedno u kraljevečkoj oazi mira i tišine da bismo se susreli s Bogom i međusobno osluškujući tihi unutarnji govor „od srca k srcu", Boga s nama i nas s Bogom.
U samostanu Betlehem na Kraljevcu dočekala su nas nasmijana lica sestara, što je bila prekrasna dobrodošlica. Uz toplu okrjepu, koju su srdačne sestre pripremile, krenuli smo u kapelu, gdje su se održavala duhovna obnova. Uz prigodne riječi dobrodošlice, sve nas je pozdravila provincijalna glavarica, s. M. Emanuela Pečnik. Tu je bio i široki osmjeh s. M. Jelene Burić, poglavarice samostana, koja se na skrovit način potrudila da sve funkcionira! I napokon, uz samozatajni osmjeh, voditeljica duhovne obnove, s. M. Irena Olujević, sve nas je pozdravila, a zatim upoznala s dnevnim redom. Nakon riječi dobrodošlice, Prijatelji Maloga Isusa darovali su svakoj sestri prigodno zimzeleno drvce u znak dobrodošlice, a koje će se moći i zasaditi u perivoju i tako podsjećati na ovaj nezaboravni susret Boga i čovjeka!
Tišina i mir - te je riječi s. Irena izgovorila na samom početku duhovne obnove. I zaista su to bile ključne riječi, koje su nam odjednom otvorile smisao vremena u kojem živimo! Samo nam tišina, mir, šutnja mogu omogućiti da čujemo Boga, da mu možemo biti bliže, da možemo osluškivati što nam On govori i kuda nas šalje. Bog nam je darovao ovu izdvojenost od naših svakodnevnih uobičajenosti da bismo, u okviru adventske priprave za Božić, zavirili u svoje srce i susreli se svatko sa samim sobom u istini i međusobno, usmjeravajući se pri tome prema zajedničkom cilju – susretu s Isusom Kristom, sada, na otajstven način, trajno se pripremajući za Njegov ponovni, slavni dolazak na kraju vremena.
Blagoslovljeno je ovo vrijeme! Provedimo ga, naglasila je, u tišini i sabranosti, ostavimo sve brige i planiranja, vizije vlastitog boljega „sutra“, budimo danas slobodni od svega. Budimo zajedno, ali sami: Bog i ja. Ovo vrijeme je samo za Njega i mene, On će govoriti meni, a ja Njemu i kroz promišljanje u šutnji polako prebirati u srcu ono što u neizrecivim trenutcima milosti primih, da bi na kraju uslijedila odluka: primljeno primijeniti u životu. Iskustvo Božje prisutnosti i blizine sigurno nećemo zaboraviti. Vjerujemo da će se to iznimno iskustvo sretno ugraditi u sva naša dobra nastojanja u vremenu koje je pred nama.
Često spominjana riječ u procesu čovjekova obraćenja je pustinja, ambijent u kojem su slabi, odnosno nikakvi uvjeti života. Tišina i golema pustoš usmjerava čovjeka da pogledom u vlastito srce, bez smetnji izvana, susretne sebe u istini. Osim sjena i tamnijih strana moje osobnosti, tu je i stalno prebivalište Božje. U pustinjskim uvjetima, glas Sveprisutnoga iz središta čovjekova bića jasno progovara, čuje se i razumije i pokreće na put čišćenja, obraćenja.
O vrijednosti pustinje u procesu obraćenja govori na Ivan Krstitelj, lik kojega nam Crkva stavlja predoči u evanđeoskom odlomku druge nedjelje adventa. Što nam danas Riječ progovara?! I mi se nalazimo u pustinji svoga bića. U ono vrijeme, Ivan je u pustinji govorio, upozoravao na promjenu života, na obraćenje, da ondašnji narod koji ga je slušao, ali i mi danas ne propadnemo, nego da se svi spasimo. Više nego ikad,
potreban nam je Ivan, potreban nam je njegov govor u pustinji! Potrebna nam je ljubav, koja od Boga dolazi! Bog! Često zatičemo sebe u trci za bogatstvom, zaboravljajući pri tome da je jedino pravo bogatstvo upravo Bog. Naime, u korijenu riječi bogatstvo je Bog = „BOGatstvo“. Imati živoga Boga u srcu najveće je bogatstvo!
Tu smo stali u razmišljanju i uputili se na Euharistijsku gozbu ljubavi, koju je slavio fra Ivo Martinović, Provincijal Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca. Započeo je propovijed riječima: „Blago svima koji čekaju Gospodina“ ! Što nam Bog poručuje po Izaiji, u današnjem čitanju?! Poručuje da će se priroda obnoviti Božjom pomoći, ali jednako tako i čovjek, jer Bog ima sažaljenja nad čovjekom i prirodom.

Po završetku mise slijedio je zajednički ručak gdje smo svi povezani u radosnom zajedništvu uživali u bogatoj trpezi koju su pripremile vrijedne sestre. Slijedilo je klanjanje pred Presvetim, i mogućnost ispovijedi. Među svećenicima koji su ispovijedali, bio je i vojni biskup u miru, mons. Juraj Jezerinac. Bogatstvo je to veliko, jer je svatko od nas mogao u tišini, izreći svoje molitve i zahvale Bogu.
Kada je s. Irena izgovarala sažetak duhovne obnove, sve prisutne je ganula duhovnim darom. Naime, u toku dana, imali smo prilike napisati na papire svoje prošnje, zahvale i poruke Isusu, kod Oltara. s. Irena obećala je te molitve staviti u Isusove jaslice te moliti na napisane nakane. Susret je završio molitvom koju je pročitala s. Irena:
Gospodine, hvala Ti što nisi daleki, skriveni Bog, nego mi dolaziš u susret u liku djeteta i želiš me zagrliti! Daj Gospodine, da tu sliku čuvam duboko u srcu i da od nje živim. Gospodine, koji si gospodar vremena, početak i svršetak, koji dolaziš i koji ćeš doći, molim te podari nam iskustvo pustinje koja je ispunjena Tvojim blagim glasom koji liječi, prihvaća i oprašta. Daj da u pustinji svoga života, u problemima i bolesti, mogu čuti smijeh Božanskog Djeteta iz betlehemske štalice. Dođi, Gospodine Isuse!

Marija Lukač, animator PMI, sv. Jeronim, Zagreb, Maksimir