„ Kršćanski pečat i identitet Doma dugujemo
Sestrama Služavkama Malog Isusa iz Zagreba.
Već 70 godina sestre ne samo da rade u Domu,
nego ga nose svojom vjerom,
predanošću, postojanošću i prisutnošću uz korisnike.
Oblikovale su naš način prihvaćanja, pružanja skrbi
i odnosa prema drugima.
I danas je njihova prisutnost sastavni dio života Doma
i nastavlja hraniti vrijednosti koje nas povezuju." 
Ines Hubert

17. rujna 2026. godine u Audregniesu u Belgiji svečano je proslavljena sedamdeseta obljetnica postojanja Doma Gospe od mira - Foyer Notre-Dame de la Paix - doma za stare i nemoćne osobe, kao i sedamdeseta obljetnica djelovanja Sestara Služavki Malog Isusa u njemu. Sestre su u službi u Domu od njegovih početaka, od nekadašnje ubožnice u kojoj su prvotno radile samo sestre, do današnjeg moderno uređenog smještajnog objekta u kojem stotinjak djelatnika brine o 150 korisnika Doma. Svečanoj proslavi obljetnice, a na poziv uprave Doma Gospe od mira, uime Družbe sestara Služavki Malog Isusa bila je prisutna vrhovna glavarica Družbe s. M. Anđa Vranješ i provincijska glavarica splitske Provincije sv. Josipa, s. M. Marija Banić.
Svečano misno slavlje, kojim je proslava i započela, predslavio je mons. Frédéric Pierre Rossignol, biskup biskupije Tournai, u koncelebraciji s još sedam svećenika među kojima su don Deblaereu i don Demuyncku, koji svakog dana i svake nedjelje služe sv. misu u domu, i don Stjepan Lončar, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije i voditelj Hrvatske katoličke misije u Parizu te dušobrižnik za naše vjernike u Francuskoj i Belgiji. Tijekom ovih sedamdeset godina sestarska zajednica u Audregniesu uvijek je blisko surađivala s dušobrižnicima pri HKM u Parizu, posebno dok su tamo još bile naše sestre. Svećenici su dolazili sestrama radi ispovijedi, duhovnih nagovora i proslava crkvenih i Družbinih blagdana.
Nakon sv.mise uslijedio je blagoslova kipa Gospe od Mira u dvorištu Doma. Nakon duhovnog programa i sadržaja, nastavilo se zajedničko druženje pri kojem je provincijska glavarica s. M. Marija Banić, uime sestara i Družbe, održala govor. Iznijela je povijesni tijek dolaska sestara u Audregnies; od kupnje kuće, nekadašnjeg djevojačkog internata Sestara bernardinki i molbe biskupa Tournaija, mons. Himmera, Družbi sestara Služavki Malog Isusa kojom je tražio redovnice kojima bi povjerio brigu i skrb o starijim osobama, odlaska prvih šest sestara, do današnjeg velebnog zdanja i broja štićenika koji je, od 20. svibnja 1957. godine i službenog otvaranja brojio 35 korisnika, a danas dosegao kapacitet od 150 korisnika. Provincijska glavarica zahvalila je svim sestrama koje su tijekom ovih sedamdeset godina bile na službi u ovom Domu, njih četrdeset pet, istaknuvši: „Doprinos sestara radu Doma neprocjenjiv je. Po njima su mnogi ljudi mogli susresti Boga i iskusiti njegovu nježnu ljubav. Čak i kada su njihova radna vremena bila određena, ostajale su dostupne danju i noću svima kojima su bile potrebne. Za njih služenje najranjivijima nije bilo samo posao, nego služenje Malom Isusu prisutnom u svakom čovjeku. Tome su posvetile svoju ljubav, svoje znanje i sve svoje sposobnosti. Uvijek su svaku osobu promatrale kao biće beskrajno ljubljeno od Boga, čije je ime urezano u dlan njegove ruke. Nastojale su ublažiti patnje, pomagati pomirenju s Bogom i bližnjima te svakoga s nadom pratiti na putu prema Očevoj kući, u pouzdanju da ga nebeski Otac očekuje raširenih ruku.“ Posebnu zahvalu izrekla je s. M.Raheli Vučić  i s. M. Martineli Šipić koje su još uvijek na službi u ovom Domu, a potom je svima nazočnima čestitala njihov veliki jubilej.
Emotivan i dojmljiv govor održao je predsjednik Doma gosp. Etienne Descamps ističući neumorivu brižljivost i ljubav sestara prema štićenicima i radnom osoblju doma: „U svakom trenutku, iz dana u dan, bez obzira na materijalne okolnosti, svakom ste svojom gestom naše štićenike primale dostojanstveno, s poštovanjem i nježnošću; hranile ste ih, njegovale, ublažavale im bol i pružale utjehu, živeći tako evanđeoske vrijednosti. Svojim djelovanjem bile ste svjedokinje i glasnice Kristove čovječnosti, vjerne svojem pozivu. Sedamdeset godina vjernosti, služenja i nade. Danas želimo zahvaliti svim sestrama: onima koje su započele u velikoj oskudici, ali s nepokolebljivom vjerom; onima koje su tijekom godina usmjeravale njegovateljske, administrativne i tehničke timove; onima koje su iz dana u dan ispisivale Evanđelje djelima – pomno pripremljenom sobom, zajedničkim obrokom, rukom koju su malo dulje držale kada bi noć postala teška i slušanjem u svakom trenutku.“ Istaknuo je da sve ono u što su sestre uložile svoje živote ne ide samo u spomen prošlosti, već da su to temelji na kojima će nastaviti graditi i svoju budućnost: „U promjenama koje će ustanova morati proći, budite sigurne da će naš odgovor uvijek ostati isti, onaj kojem ste nas poučile: vjera u univerzalne vrijednosti Evanđelja, prema kojima osoba mora biti u središtu našeg djelovanja. Dokle god dostojanstvo stavljamo u središte svojih odluka, dokle god njegujemo bratstvo i dokle god dopuštamo Duhu da ide pred nama neočekivanim putovima, ostat ćemo vjerni vašem učenju.“
Ravnateljica Doma, Ines Hubert, koja je bila duboko dirnuta dolaskom vrhovne i provincijske glavarice na ovu obljetnicu i na tome im se posebno zahvalila, također je iznijela lijepo svjedočanstvo o tome što znači prisutnost redovnica u Domu Notre-Dame de Paix: „ Kršćanski pečat i identitet Doma dugujemo Sestrama Služavkama Malog Isusa iz Zagreba. Već 70 godina sestre ne samo da rade u Domu, nego ga nose svojom vjerom, predanošću, postojanošću i prisutnošću uz korisnike. Oblikovale su naš način prihvaćanja, pružanja skrbi i odnosa prema drugima. I danas je njihova prisutnost sastavni dio života Doma i nastavlja hraniti vrijednosti koje nas povezuju. Posebno priznanje pripada sestri Rachel i sestri Martineli, koje svakodnevno nastavljaju svoje poslanje u srcu Doma. Vaša prisutnost nije samo dio njegove povijesti: ona u potpunosti pripada njegovoj sadašnjosti.
Svakog sam dana svjesna koliko je velika povlastica i bogatstvo raditi uz vas. Zadivljuje me vaše poznavanje Doma, ljudi, obitelji i svih onih pojedinosti koje se ne nalaze ni u jednom spisu. Duboko nadahnjuje način na koji ste prisutne, jednostavno i postojano. Primite ovdje izraze moje najiskrenije zahvalnosti.“ 
U izjavi za biskupijsku televiziju u povodu ove obljetnice, ravnateljica Doma, Ines Hubert, također je posvjedočila: „Mnogi se obraćaju našem domu upravo zato što su sestre još uvijek ovdje i što se mise i dalje redovito održavaju unutar ustanove. To ljudi iznimno cijene. Sestre su izvor sigurnosti i ohrabrenja za sve djelatnike i za sve obitelji.“ U istom prilogu izjavu je dala i štićenica Lucette: „Prisutnost sestara mijenja sve. One su nam poput majki. Uzimaju nas pod svoje okrilje. Svake večeri razgovaramo o proteklom danu i to stvara vrlo ugodno i srdačno ozračje.“
Tim za koordinaciju skrbi i njegovateljski djelatnici također su iskazali svoju zahvalu sestrama. Iz njihova govora izdvajamo: "Tijekom godina koje smo proveli u Foyeru Notre-Dame de Paix vaša prisutnost, spremnost da nas saslušate, dobrota i predanost vodile su nas i pružale nam potporu u važnim životnim trenucima. Dijelili ste s nama naše radosti, tuge i teškoće na poslu, ali i sve one osobne trenutke zbog kojih smo se osjećali pomalo kao kod kuće. Proslave vjenčanja, radost zbog rođenja djeteta, zgode i nezgode naše djece… Svi ti trenuci koje smo proveli s vama stvorili su pravi osjećaj pripadnosti. Ovdje se osjećamo dijelom velike obitelji, mnogo više nego samo na radnome mjestu. Broj redaka ovog govora ne može iskazati koliko smo vam zahvalni. Sestro Rachel, sestro Martinella, kao i sve sestre koje su nas tijekom godina dočekale u ovoj ustanovi: kažemo vam HVALA i upućujemo vam svoju najdublju zahvalnost. Hvala na vašoj prisutnosti i na svim godinama koje ste provele uz nas."
Zajedničko druženje i slavlje 70. rođendana Doma Notre-Dame de Paix nastavilo se uručivanjem darova, zajedničkim blagovanjem uzvanika, djelatnika, štićenika i volontera tijekom kojeg su mnogi pristupili i izrekli zahvalu vrhovnoj glavarici s. M. Anđi Vranješ i s. M. Mariji Banić, a preko njih i svim sestrama koje su tijekom ovih sedamdeset godina svojom ljubavlju i služenjem činile da se u Domu svi osjećaju kao u obitelji, da u miru žive svoju starost i u miru prijeđu prag Vječnosti. Na kraju završavamo sa radosnim poklikom predsjednika Doma Etienne Descampsa: „U ime svih nas, još jednom vama, drage sestre, i vašoj redovničkoj zajednici: tisuću puta HVALA!“

Priredila: s. M. Marta Kegalj