U vjerskom listu " Marija" kojeg izdaje franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja - Split objavljem je razgovor sa našom sestrom Antonijom Čobanov, kojeg je vodio fra Petar Lubina, delegat za redovnice. Sadržaj je slijedeći:

Iako je Godina milosrđa došla kraju, djela milosrđa ostaju naš kršćanski zadatak. Kako to ostvaruju sestre Služavke Maloga Isusa, izvorna hrvatska družba, razgovaramo sa s. Antoniom Čobanov.

-    Koji je povod nastanku Vaše družbe?

-    Dolaskom u Sarajevo nakon što je g. 1881. imenovan prvim vrhbosanskim nadbiskupom, dr. Josip Stadler susreo se s mnogim problemima. Siromašan materijalnim dobrima, ali bogat vjerom i nadom u Boga, materijalno je i duhovno izgrađivao svoju nadbiskupiju. Spoznaja da je svemogući Bog htio postati nemoćno dijete ovisno o čovjeku, duboko ga je dirnula. Razmatranje o otajstvu Betlehema i jaslica vodilo ga je brojnim siromasima. Kupio je g. 1890. kuću za njihovo zbrinjavanje za koju reče da ’’bijaše početak, kako nadbiskupske ubožnice, tako i Družbe Služavki Maloga Isusa”. Brigu za siromašne povjerio je skupini djevojaka koje su postale prve članice družbe nakon što su g. 1893. položile prve zavjete. Za njih je napisao prva pravila prema kojima je svrha družbe ”u siromašnim, bolesnim i slabim služiti samom Isusu, jer je siromaštvo sa zimom bilo prvo što je Utjelovljeni Sin Božji trpio kada se je od Bl. Djevice Marije rodio.”

SESTRE SU NASTAVILE

-    Kako su sestre nastavile?

-    Vođene životnim geslom svoga Utemeljitelja “Imaj srce djetinje prema Bogu, majčinsko prema bližnjem, sudačko prema sebi”, sestre su nastavile služiti Malom Isusu u malenoj, siromašnoj braći. Ubožnice su ustanovljene samo za krajnje siromahe i djecu. Zavod i sve brojniju djecu sestre su uzdržavale ručnim radom, pranjem tuđeg rublja i poljodjelstvom. Neke su završile učiteljske škole i već g. 1904. otvorile školu “Betlehem” za zavodsku djecu, a uskoro i za izvanjske učenike. Služenje sestara o. Utemeljitelj je povezao s molitvom, da se prožimlju. Tako rad postaje molitva, a molitva zahvaljivanje Isusu na njegovoj prisutnosti u siromasima, bolesnima, gladnima, nezbrinutoj djeci, kao i onoj s posebnim potrebama, kojima smiju svagdano služiti.

-    Kako to čine danas?

-    U našim konstitucijama stoji da se “sestre Služavke Maloga Isusa zauzimaju u izgradnji i rastu cijeloga Otajstvenog Tijela Kristova te sudjeluju u životu i poslanju mjesnih Crkava: molitvom, djelima pokore, djelotvornom ljubavlju i primjerom vlastitog života” (I, 3). Tako i danas, po Isusovu primjeru, služe najmanjima radom u sirotištu, dječjim vrtićima, školama, na fakultetu, u sjemeništu, bogosloviji, domovima za osobe s posebnim potrebama i poteškoćama u razvoju, mirovnim domovima, župama, misij-skim područjima, svojim zajednicama i kamo god ih Mali Isus vodi.

UVIJEK SUVREMENO POSLANJE

-    A kad je pala Vaša odluka za samostan ?

-    U mojoj se župi, poslije sv. mise, molilo za nova duhovna zvanja. To me taknulo pa sam razmišljala da bi moj život mogao ići tim putem. No kako sam bila “prezauzeta” obrazovanjem i izgrađivanjem karijere, to se nije uklapalo u “moje planove”. Završila sam preddiplomski, radila u struci i obiteljskom poslu, nadograđivala znanje seminarima i razmišljala o budućnosti u tom smjeru. U to mi se ukazala prilika volontirati u Rimu mjesec i pol dana. To iskustvo zajedništva i nesebična davanja napravilo je zaokret u mom životu. Ništa me nije ispunjalo kao zajedništvo s Gospodinom, pa sam njemu željela posvetiti svoj život.

I s 25 godina došla sam u samostan.

-    Zašto baš u tu zajednicu?

-    Redovnice sam poznavala tek iz viđenja, i to iz susjedne župe. Prilika mi se pružila provesti vikend sa Služavkama Maloga Isusa, za koje dotada nisam ni čula. S tim iskustvom odlučila sam se za tu zajednicu, svjesna da Gospodin zna što čini.

-    U čemu Vam je Majka Isusova uzor?

-    U našim konstitucijama stoji da je “ljubav prema Bogu naše osnovno raspoloženje i po njoj služimo nejakoj i zapuštenoj siročadi, nevoljnicima i patnicima. U njima gledamo Maloga Isusa koji je radi nas bio malen i koji je za nas
razgovarali smo
trpio. U tom služenju slijedimo primjer Presvete Djevice Marije” (I, 2). O. Utemeljitelj molio je sestre da budu svjesne kako svaka ovisi o Gospi kao dobra kći o svojoj majci te da joj se svaki dan posvećuje jer je pobožnost njoj nužna za spasenje svakoga čovjeka. Po njegovu uzoru i želji, Majku Isusovu držimo svojom nebeskom Majkom, uzorom, prijateljicom, suputnicom...

TRUD NAGRAĐEN MILOSTIMA

-    Što bi još zavrijedilo istaknuti?

-    Do nedavno sam bila u samostanu u Solinu, gdje imamo dom za osobe s posebnim potrebama. U njemu je 20 korisnika. Istaknula bih da je Gospodinova milost koju nam daje po radu s njima preobilna. Svagdano u njihovoj nemoći, nevinosti, radosti i jednostavnosti susrećemo lice Isusa Krista, Malog Isusa koji nam dopušta da mu služimo. I kada više nisam s njima, sama pomisao na njih pobuđuje na zahval-nost Gospodinu na prilici za takav način davanja sebe drugima, a još i više za sve ono što sam od njih primila.

-    Što biste poručili djevojkama kojima pada na pamet duhovni poziv?

-    Najprije neka preispitaju svoju ljubav prema Kristu. Ako ga ljube svim svojim bićem, bespridržajno, imaju sve, a ostalo dolazi na drugo mjesto... Neka budu svjesne slobode koju imaju po milosnom daru djece Božje. Strahove i brige neka pobijede otvorenošću i vjernošću Bogu. Znam da imaju mnogo pitanja, pa neka budu slobodne i traže, pitaju i trude se oko pronalaženja odgovora i smjernica. Onima koji ga ljube, Gospodin se objavljuje kao Put, Istina i Život.

Razgovarao: P. LUBINA