''Praštanje, prihvaćanje, težnja za mirom i ljubavlju''

Mir u Bogu i s Bogom

Mir nema cijene. Mir se ne kupuje, nit se prodaje. On je Božji dar i trebamo moliti za nj. Trudimo se nikada ne izgubiti mir i svijest Isusove prisutnosti. Uzor nam je Krist koji je za nas kušan bio, trpio i umro na križu, koji je toliko pretrpio za nas, ali nije izgubio mir i milost duhovne utjehe kod svog nebeskog Oca i predanja da se Njegova volja vrši.

Kako je milosno biti u miru s Bogom, u miru sa samim sobom, u miru s drugima oko sebe, biti slobodna u Kristu, čiste savjesti pred Bogom, pred sobom i pred drugima. Milosno je biti bez okova i prepreka u odnosu prema Bogu, sebi i drugima. Trudimo se, koliko do nas, da ne nosimo ni najmanju mržnju, neopraštanje jedna prema drugoj da budemo spremne u času kada smo uvrijedile drugoga da spremno i drage volje odmah oprostimo i nastavimo u ljubavi i slozi živjeti sa sestrom u zajednici, s ljudima s kojima radimo, kojima sam poslane u svom služenju i djelovanju. Ne dozvolimo, ne daj Bože, da se začahurimo u sebi i ne molimo oprost i pružimo oprost, da se zbog osobne povrijeđenosti ne pričamo jedna s drugom. Ljudski je pogriješiti, ali je božanski moliti i dati oprost. Tražimo mir, te za mirom s Bogom, sa sobom i s drugima težimo. Molimo Isusa za snagu opraštanja po uzoru u časovima kad doživimo osobnu nepravdu i povrijeđenost. Milost Božja u nama to će učiniti, samo budimo spremne primiti je i moliti za Božju snagu praštanja i moliti da Gospodin bude blizu i onima koji su nas povrijedili. Mir s Bogom, sa sobom i s drugima možemo imati i njegovati ako smo u zajedništvu s Isusom kroz osobni susret s Njim, kroz otvorenost slušanja, prihvaćanja i vršenja Božje Riječi u konkretnosti svagdanjeg života, kroz osobnu i zajedničku molitvu, stalnim i iskrenim ispitivanjem savjesti, obraćenjem Isusu koje u sakramentu pomirenja zahvaća snagu za stalni iskorak na bolje i svetije.

Na osobiti način su poglavarice pozvane njegovati i promicati pedagogiju opraštanja i milosrđa u zajednici koju predvode, da bi bile oruđe u rukama Boga koji ljubi, da bi ispravljale i uvijek davale novu priliku sestri koja čini pogrješke i pada u pogrješke i grijeh. Trebaju se truditi i da čitava zajednica usvoji takav milosrdan stav. Kako je potrebno imati razumijevanja za grijehe pojedinaca, isto tako je nužno gajiti ozbiljan osjećaj odgovornosti i ljubavi prema onima koje je, ne daj Bože, pojedina sestra svojim nedoličnim vladanjem povrijedila. Tako se gradi i čuva mir s Bogom i u Bogu, mir s drugima. 

Mir u sebi samoj

Blažen je i sveti sklad u sebi: usklađenost duše i srca, razuma i misli, riječi i djela. Blažen je sklad sa sestrama i s ljudima oko sebe. Budimo spremne saslušati svaku svoju sestru u zajednici, svakog čovjeka, osobito one na koje smo upućene u svom djelovanju, jer Isus nije nikoga isključio, Čuvajmo se zavisti, trača i ogovaranja, koji razaraju mir u našoj duši, mir u zajednici, Tračevi su na lijep način ubijanje jezikom sestre, brata. Trudimo se promicati i čuvati mir u sebi i oko sebe. Budimo spremne na pružanje milosrđa. Ne zatvarajmo se u svoj egoizam, komotnost, uvrijeđenost, neopraštanje. Naprotiv budimo žene Božje nježnosti, milosrđa i praštanja. Gajimo u sebi taj Duh koji miluje dušu i srce, koji nas nosi naprijed za život u radosti i miru s Bogom, sa samim sobom i s drugima, te daje snagu za apostolsko djelovanje i svjedočenje. Slabe smo i krhe, ali ne bojmo se. Bog i Njegova milost su s nama. Ne budimo naivne ni mlake, nego srčane i odvažne, jer nas Gospodin nikada ne napušta, pa i u teškim trenutcima. Veselim srcem Gospodinu služi, jer vesela darivatelja Bog ljubi. U svjetlu Isusova križa gledajmo svoj životni križ i s Isusom ga strpljivo i radosno nosimo, jer u križu je spas, u križu je obrana pred neprijateljima i slabostima, u križu je slatkoća, snaga duha, radost duše, svaka krepost i svetost. Jedino u križu duša nalazi svoj spas i ufanje vječnog života. Ako u sebi nosimo mir i potpuno predanje u ruke Božje, ništa nas ne može obeshrabriti da budemo Božje, da se osjećamo sigurne u Božjim rukama. Bog nas nikada neće iznevjeriti, niti ostaviti. Potrebno je samo predati se i staviti svoj život u Božje svete ruke. Nakon noći tame dolazi svjetlost. Milost i Božje milosrđe veće je i snažnije od svega. Nakon naše ljudske slabosti uvijek je Božja milost i milosrđe tu da nas podignu. Samo je jedno potrebno: moliti i tražiti oprost od Boga i moliti Njegovu milost, zahvalna srca je primiti, i mir Božji u srcu čuvati s Božjom pomoću. Molimo Gospodina za snagu opraštanja sebi i drugima koje smo povrijedili.  Molimo Gospodina i za one koji su nas uvrijedili i ranili da im Gospodin pomogne da pruže traženo oproštenje, da se i oni obrate, poprave  i mijenjanju na bolje, na Božji put svetosti, da žive  i djeluju po Božju. Kad smo u miru s Bogom sa sobom i s drugima tada je duša Bogom ispunjena, njegov mir počiva u nama. Taj mir iz nas zrači i na druge. Postajemo mirotvorci, glasnice mira, širimo Božji mir u zajednici i gdje god se nađemo, gdje god dođemo.

Molimo Gospodina za milost da nikome ne sudimo i da se naučimo ne ogovarati i o drugima govoriti iza leđa i bez njihove prisutnosti, te unositi nemir u zajednici. Držimo se načela: nikome ne sudi jer jedino je sudac Bog, umjesto nemira i pesimizma nosimo u zajednicu mir, svjetlo i nadu. Budimo milosrdne jedna prema drugoj. Budimo žene Božjeg duha i Božjeg mira, pune poštovanja jedna prema drugoj.

Mir s drugima - mirotvorci

Stara je poslovica: dobar sklad i složnost kuću grade, dobar sklad i složnost zajednicu čine sretni obiteljskim zajedništvom, a nesklad i razdvojenost i podijeljenost kuću i obiteljsko zajedništvo razara i ruši. U ovom svjetlu pogledajmo i analizirajmo naše redovničke zajednice, u kojima danas živimo, Boga slavimo i Njemu služimo u bližnjima.

Kako je lijepo biti blizu sestri u dobru, a još više nevolji, patnji i bolesti, teškoćama i krizama. Isus nas svaku pojedinu nježno ljubi, pa i mi učinimo sve što možemo da jedna drugoj budemo žene Božje nježnosti, mirotvorke, nositeljice radosti i mira duše i tijela, melem na vruću ranu. Kako je ugodno i lijepo čuti kad sestre u zajednici za svoju predstojnicu ili pojedinu sestru reknu da im melem za dušu i srce, da im po njoj dolazi Božji blagoslov. Nije problem što smo slabe, krhe i grješne, ali je problem kad se ne kajemo i molimo oprost od Gospodina i od onih koje smo povrijedile, ne daj Bože sablaznile. Kraljevstvo Božje treba ostvarivati i živjeti već ovdje na zemlji.

Osjećamo svaki dan da smo starije, da nam fizičke snage popuštaju, da smo nemoćnije, a novih zvanja da je sve manje, koja bi duhovno i fizički ojačale i pomladile naše redovničke zajednice i osvježile naše apostolsko predanje i služenje bližnjima u nevolji i potrebi. Stoga je važno i potrebno da se još više volimo, da jedna drugu prihvaćamo onakvu kakva jest i pomognemo jedna drugoj nositi breme svagdanjeg života i da budemo što više Božje, bliže Isusu i s Isusom. Prijeko je potrebno da se svaka od nas, od najstarijih do najmlađih sestara, novakinja i kandidatica, složno i hrabro, ustrajno uhvatimo za takoreći ˝jedan štap˝, kojim ćemo podržavati i gurati naprijed da cvate naše zajedništvo, da se obnavlja snagom Božjeg duha i zajedničke radosti i ljubavi. Najprije to činimo molitvom, osobnom i zajedničkom. Molimo jedna za drugu, za duhovnu obnovu naših zajednica i nova duhovna zvanja u zajednici, za naše posvećenje, te za posvećenje braće ljudi oko nas. Uz molitvu žarko nastojmo živjeti iskrenu ljubav jedna prema drugoj, ljubav koja se žrtvuje za sestru kroz male sitne usluge u svakodnevnici života, kroz prihvaćanje i razumijevanje, dosjetljivost, snošljivost u različitosti naravi, navika i osobnih slabosti i krhosti. Tražimo mrvice dobra u sestri pokraj mene, Pokušajmo ući u ˝kožu˝ svake pojedine sestre i razumjeti zakonitosti njezina duha i tijela. Svaka smo Božji orginal, živa slika Božja. Milost ne ruši, nego pretpostavlja narav. Živimo suosjećanje jedna s drugom. Budimo na pomoć i pokažimo blizinu jedna drugoj osobito u bolesti, nevolji, poteškoćama, duhovnim i tjelesnim potrebama. Znajmo po uzoru na našeg utemeljitelja slugu Božjeg Josipa Stadlera pohoditi naše starije, bolesne i nemoćne sestre. Razveselimo ih pažnjom, susretom, razgovorom, blizinom, molitvom. Ne budimo bezosjećajne za trpljenja svojih sestara. Njegujmo kultura duha, duše i srca. Time ćemo posvjedočiti našu sestrinsku solidarnost i unutar naših redovničkih zajednica će se iz dana u dan sve više stvarati prostor u kojem će radosno živjeti i onih koji k nama dolaze, naše mlade članice da joj produlje život. Zanimajmo se i za naše mlade sestre. Budimo pažljive i susretljive prema njima i njihovim problemima. Budimo dar i blagoslov jedna drugoj.

Radosno darujmo mir duše i srca jedna drugoj. Širimo mir u zajednici, među sestrama, u međusobnim odnosima. Izbjegavajmo čangrizavost, mrzovoljnost, svađu, prepirke, ogovaranje, tračeve bez prisutnosti sestre o kojoj govorimo, omalovažavanje. Imajmo u sebi zrno soli i mir među sobom, mir jedna s drugom. Međusobna ljubav i radost su temeljne odrednice našeg dobrog zajedničko života. Kada mladi vide i osjete da se mi sestre među sobom volimo i poštujemo, da jedna za drugu molimo i jedna drugu kao sestru podržavajmo u dobru tada će se i on lakše odlučiti živjeti s Isusom način života koji mi živimo u redovničkoj zajednici. U suprotnom upitno je da li će mlađi članovi se odlučili za ovakav način života u posvećenju Begu. Molitva i međusobna ljubav, radosno predanje Isusu i jedna drugoj, te radosno služenje bližnjima je on o što mlade privlači, a nama starijima daje snagu za radosni život s Isusom, jedna s drugom i nesebično služenje bližnjima.

Ne zaboravimo da je naše poslanje i zadaća biti radost Bogu i bližnjima. Suvremeni čovjek je umoran od lažnih obećanja i lažne sreće. Njemu treba ispunjenje obećanja. Potrebno mu je Spasenje i Mir u Bogu i s Bogom. Današnji čovjek je žedan i gladan ljubavi, prijateljstva, razumijevanja, duhovne radosti. Treba mu netko tko će mu pomoći nadvladati njegove tjeskobe, strahove, nesigurnosti, tko će mu dati smisao u ovoj prividnoj sreći i apsurdu koji ga okružuje. Mi redovnice smo pozvane da im pružimo i donesemo Isusa i njegovo evanđelje. Pozvane smo da im budemo duhovna potpora, svjedoci ljubavi, vjere, praštanje, milosrđa, mira, radosti. Pozvane smo živjeti i svjedočiti plodove Duha i svetosti, biti glasnice nade i uskrsnuća, i tako izgrađivati kraljevstvo Božje na zemlji na putu prema kući Oca nebeskoga.

s. Maneta Mijoč