Uoči pete vazmene nedjelje  samostan „Djeteta Isusa“ u Livnu ugostio je 25 sestara iz naših različitih zajednica. Nedjeljno jutro započele smo molitvom Jutarnje, a kasnije nastavile s programom kojeg je pripremilo  vijeće za duh? Sabrane u molitvi, pozorno smo slušale izlaganje s. Sandre Midenjak, kućne predstojnice spomenutog samostana,  članice prov. vijeća, pročelnice  vijeća za odgoj i trajni odgoj na temu: Lectio Divina. 

Riječ Božja je stvarnost koju bi trebao živjeti svaki vjernik, a osobe Bogu posvećene bez izuzetka. Lectio divina ima nekoliko dijelova:  Čitanje, meditacija, molitva, kontemplacija i akcija. O svakoj pojedinoj etapi s. Sandra je imala izlaganje, a nakon iznesene teorije slijedila je praktična primjena. Poslije podne gledale smo film snimljen na osnovu iskustava sudionika prakticiranja ove metode.

Nedjelja večer bila je ugodno osvježenje, započele smo duhovne vježbe koje je modelirao otac Damjan Kružičević.

Iščekivale smo ga sa znatiželjom, jer će nam govoriti mladi benediktinac, monah sa Čokovca. Tih, plah, miran i staložen uputio nam je početne riječi. Njegov nastup, umjerena gestakulacija, probrani jednostavni rječnik , smirenost i radost dali su naslutiti da ćemo provesti ugodno druženje s Gospodinom. Šutnja koja je nužna kako bismo čuli Božji govor, nije suzdržavanje od govora, nego čuvanje Riječi. Predavanja su bila zanimljiva, svaku od nas uspio je zainteresirati, slušajući ga gutale smo svaku riječ. Zanimljivo da je u njegovu izlaganju dominiralo trojstvo. Pozvani smo na: svetost, savršenstvo i milosrđe. Isus na to reče:“Budite…

Mi smo najprije: ljudi, kršćani, redovnice… Prva je ljubav prema: Bogu, zajednici, pojedincu… Prema drugima postupamo po pravdi, prema sebi po milosrđu… Isus je na sebe preuzeo sva naše boli i patnje sve je uzeo na sebe osim „ljubavi“. On nam je dao zapovijed ljubavi koja ide od minimuma do maksimuma. Minimum je: ljubi bližnjega kao sebe samoga, maksimum- ljubite se kao što sam ja vas ljubio. Po dolasku u samostan imali smo raspoloženje: Evo me, a sada - evo je…U svim nagovorima dominirali su tekstovi iz sv. Pisma, naših konstitucija, Crkvenih dokumenata o posvećenom životu, govora našeg oca utemeljitelja sl. božjega dr Josipa Stadlera, sadašnjeg sv. oca Franje, kao i izreke nekih duhovnih otaca. Zajedništvo u redovništvu odvija se u tri prostorije: kapelica, blagovalište i prostorija u kojoj se redovnici sastaju i zajednički razgovaraju. Osobe posvećene Bogu su duhovne, ponekad duhovite, a nikada zabavljači.

Gospodin s nama želi voditi dijalog, On pita učenike: “Što želite!“ Molitva je taj dijalog kojeg Bog vodi s ljudima. Traženja su želje našeg srca, pa  nas Gospodin vraća u srce, jer On gleda što je u srcu.

Njegove riječi: što tražite, što hoćeš da ti učinim, što hoćete…izražena su u jednini (pojedincu) i u množini (zajednici). Potrebno nam je srce koje sluša, srce ponizno, srce mudro, bez ovih darova svi ostali darovi ne vrijede mnogo.

Naš liturgijski život prvenstveno počiva na Euharistiji, zatim molitvi (posebno molitvi Crkve-psalmima). Zajedničko slavljenje Boga čitanjem psalama, može postati i osobna molitva pojedinca, ako  tekst psalma prebire u kratkoj šutnji u svome srcu.

Na lijep i slikovit način obrađeni su naši redovnički zavjeti, njihov značaj i ljepota.

Dao Gospodin da milosni dani osvježeni u oazi molitve, tišine i mira, obnove i učvrste naš duhovni rast, kako bismo mogle svjedočiti Božju blizinu i ljubav u ovome svijetu. Hvala Gospodinu na daru njegovih svjedoka, koji kroz asketski život suobličuju svoj život Kristovu životu.

s.L.B.