Sveti Rafael, pomoćnik onih koji ištu njegovu pomoć

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
 Bože u pomoć mi priteci!
 Gospodine, pohiti da mi pomogneš
 Slava Ocu….

Pjesma: Zdravo sveti Rafaele

Uvodni tekst:

„A sin išao s anđelom i pas za njim. Predvečer stigoše do rijeke Tigrisa i tu provedoše noć. Potom momak siđe u rijeku da se okupa, kad najednom skoči iz vode velika riba i htjede ga proždrijeti. Anđeo mu reče: 'Uhvati ribu.' Nato se momak dočepa ribe te je izvuče na suho. Onda mu anđeo kaza: 'Raspori ribu, izvadi joj srce, jetru i žuč i dobro ih čuvaj jer su koristan lijek.' Momak izvrši što mu je anđeo naredio. I pošto su ribu ispekli, pojedoše je, a onda nastaviše put dok se ne primakoše Ekbatani.“ ( Tob 6, 1 – 6 )

Meditacija:

Razmišljajući o ovom biblijskom tekstu potrebno je podsjetiti da je knjiga o Tobiji pisana sa svrhom da posvjedoči čudesnu Božju pomoć onima što se u Njega pouzdaju i da, po uzoru na ove likove, privede ljude vjernosti i zakonu. Upravo ime Tobias na hebrejskom znači Jahve je dobar. Takav je bio Tobit. Vjerno je služio Jahvi održavajući propise, čuvajući se poganskih jela i čineći milosrđe, iako se i pleme njegova oca, pleme Naftalijevo, udaljilo od doma Davidova i Jeruzalema. Unatoč podsmijesima pojedinih svojih sunarodnjaka i susjeda uporno je činio dobro. Okusio je sužanjski život, ali i život u blagostanju. No, nikada nije zaboravio Gospoda i nije posustao u činjenju dobra. Žrtvovao se za dobro te je radi toga i sam postao potreban tuđe njege i brige. Svog sina Tobiju odgajao je u nesebičnoj odanosti Jahvi i učio ga činiti dobro bližnjima. Ipak, patnja i bolest izazvaše prijekore i prigovore njegovih najbližih pa čak i njegove žene. I Sara, kći njegova rođaka Raguela, doživljavala je podsmijeh i prigovor sluškinje. Okovani tugom zbog vlastite nesreće, oboje se obraćaju Bogu usrdnom molitvom. Sara poželje umrijeti i uzeti si život. Ipak, iz ljubavi prema svom ocu to ne učini nego svoju muku pretoči u molitvu koju Bog usliša i posla svetog arkanđela Rafaela u liku Azarje. Mladom Tobiji, koji je nosio ime svoga oca, Gospod daje mogućnost ostvarenja vlastitoga „ja“, da ne bude samo očeva kopija. Uz pratnju i savjet svetog Rafaela u liku Azarje, ostvaruje poslanje ozdravitelja te, poučen odgojem i vjernošću svoga oca, nastavlja služiti  Gospodinu.

Razmišljanje o mladom Tobiji u duhu nas vodi na početke naše Družbe, njenog životnog hoda i današnjice koju živimo kao Služavke Maloga Isusa. Družba je poput velikog lijepog mozaika sačinjenog od nas, njezinih malih kamenčića. Ljepotu mozaika najbolje se može vidjeti s određene udaljenosti. Tek tada se lijepo razaznaju likovi i sadržaj mozaika. To se često izbliza ne može vidjeti pa mozaik ne djeluje kao slika, već samo kao skup malih sjajnih kamenčića. Štoviše, izbliza je nerijetko vidljivo i ljepilo kojim su povezani kamenčići pa čak izgleda i  neuredno, gotovo prljavo.

Gledajući prošlost iz ove perspektive, vidimo velike Božje zahvate u Družbi i Crkvi općenito. Čini nam se da je u današnje vrijeme sve drugačije, teže i manje ispunjeno. Poljuljane smo raznim strahotama, ratovima, vremenskim neprilikama, bolestima, informacijama, političkom i društvenom situacijom, pojedinim događanjima u Crkvi. Uglavnom na svijet oko sebe gledamo negativno, često kritiziramo, sudimo, ogovaramo. Tako samo gubimo volju, snagu i radost. Ipak, Gospodin i danas čini svoje zahvate i Njegova se volja vrši. Pozvane smo i danas radosno živjeti evanđelje. Vjerojatno će se u budućnosti, a u vječnosti zasigurno, očitovati Božji zahvati življeni u ovoj našoj sadašnjosti koja nam se čini poput mozaika gledanog izbliza. Nemojmo previše strahovati. Pretvorimo svoje strahove u snagu za život posvećen Bogu. Patnje i žrtve pretočimo u molitvu i vapaj da nas dobri Gospodin usliši kako bi, poput mladog Tobije i uz pratnju i savjet svetog Rafaela, na žrtveniku spalili srce puno straha te ga ispunili ljubavlju. Oboljelu jetru, koja može zatrovati nutrinu, pretvorimo u zdravu jetru koja pročišćava krv, potrebnu za zdrav organizam. Žuč, koja može sve uprljati, iskoristimo kao lijek protiv zla koje nas napada.

U tekstu se spominje i pas koji je na putu pratio Tobiju. Vjernom psu slične su brojne dobronamjerne duše koje nas hrabre, potiču, podržavaju svojom ljubavlju i prate svojom molitvom te nam pomažu da, usprkos teškoćama, ostanemo na putu služenja i vjerne dobrom Isusu. Nemojmo ni mi danas strahovati, niti se sramiti služenja. Biti malen i ponizan jest dar koji mi nosimo već u svom nazivu. To je identitet Služavke Maloga Isusa. Biti malen i jednostavan znači biti bliz onima kojima nas Bog šalje. Budimo poput Tobije i svoje povjerenje stavimo u Gospodina. Tobija nije u strahu pobjegao od ribe koja ga je napala. Poslušao je savjet arkanđela Rafaela, uhvatio ribu te je za nagradu dobio i tri tjelesne dobrobiti: nahranio se, spasio Saru i vratio vid svom ocu. 

Budimo ono na što nas Bog poziva: služavke siromaha, služavke malenih, služavke bolesnih, zaboravljenih, ostavljenih... Budimo one koje poput Tobije, slušajući glas arkanđela Rafaela, nose lijek jedna drugoj i svojim bližnjima u okruženju u koje nas Bog stavlja i osobama kojima nas Gospodin daruje. Dopustimo da Gospod odabere gdje, kako i komu trebamo služiti.

Molitva: 

Gospodine, koji si proglasio „blaženim one koji se rastužiše zbog tvojih nesreća, jer će se radovati kad vide svu tvoju slavu“ ( Tob 13, 16 – 17),  pomozi nam da u Tebi nalazimo radost i po Tebi budemo lijek svojim bližnjima. Daj da nam trajna utjeha u činjenju dobra bude vjera da ćemo Te jednom u vječnosti gledati licem u lice. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

s. M. Suzana Malešić